Spartacus kupa i Budim sprint

Tri dana u Mađarskoj prohujalo je samo tako. Prvi puta sudjelovali smo i na sprint utrci u Budimpešti koja se trčala unutar povijesnih zidina staog Budima. Bila je ovo trka koja je dostojno zamijenila ove godine Veneciju. Možda sprint na Budimu nije bio tako masovan kao Venecija no svakako je bilo zanimljivo trčati kroz staru tvrđavu opasanu zidinama i okruženu parkovima. Veseli i nekoliko medalji. Unatoč trećem mjestu koje sam podijelio sa Robijem ne mogu biti pretjerano zadovoljan izvedbom. Skupilo se tu podosta grešaka i moglo se daleko bolje no noge su bile teške, a mozak je u trenucima donosio krive odluke. Od Vihoraša medaljama su se još okitili Neda, Iva i Maja, a od ostalih Hrvata još  Roberta.

Zagreb open

Trinaesto izdanje "Otvorenog prvenstva Zagreba" je iza nas. Ovo je ujedno bilo i prvo izdanje koje se bodovalo za Kup Hrvatske. Pripremili smo novu kartu, ne veliku no dovoljno prostranu za organizaciju srednjih staza. Ovo nam je već treća karta ove godine koja je u novom izdanju.

S obzirom na pripreme za Svjetsko prvenstvo 2015. još nije sigurno što ćemo iduće godine, no sigurno je da 2015. imamo nekoliko novih karata. hoće li koja odmah u upotrebu nakon prvenstva ostaje za vidjeti.

Jučer na Sljemenu gotovo 300 ljudi na startu, a ako pribrojimo i tempo demonstraciju onda možda i točno 300. Veliki broj djece došao je sa svojim roditeljima, bakama i djedovima tako da nas je bilo i koju stotinu dvije više u ciljnom prostoru. popravili smo malo i vizualni identitet natjecanja i kockicu po kockicu svake godine ulažemo u dio opreme. Jedna od želji je time ostvarena, a još nekoliko ih je na spisku za budućnost.

Lista organizatora  "Zagreb opena" još se malo proširila pa je tako nakon Ivane i mene te Iskre, pa Iveka, ove godine kormilo preuzeo dvojac Vuk - Cvitković uz pomoć Nede i Iveka. Svoj su posao dobro odradili i trka je uspijela. Zahvaljujući njihovom angažmanu uspio sam i trčati na trci, no nije da je baš bilo uspješno. Iako sam samu stazu dobro istrčao, bez nekih grešaka tek nakon dužeg vremena na cilju shvatio sam da sam preskočio jednu kontrolu. Što možeš, to je valjda rezultat tijela na jednom mjestu, a glave na drugom mjestu. Naime prethodna tri dana proveli smo na terenu sa kontrolorom IOF-a koji je pregledavao sve terene na kojima će se održati WTOC 2015. Održali smo i cijeli niz sastanaka i eto koncentracija je popustila kada nije trebala. No i to je za ljude. Jednom godišnje treba i koji disk baciti.

Rezultate i sve popratne informacije (prolazi, browseri, foto galerije i sl.) možete naći na stranicama kluba www.vihor.hr

   

Štafetno prvenstvo Hrvatske

Štafetno prvenstvo je jedna od onih utrka koje se propuštaju samo ako baš nemaš drugog izbora. Svako prvenstvo unatrag dvadeset godina imalo je svojih posebnosti po kojima ih pamtimo, no svima je nekoliko stvari zajedničko, klupska snaga, bodrenje, sportska borba, uzajamno poštovanje, tuga, sreća pa i razočarenje.

Igrom slučaja tamo početkom devedesetih upravo je prvo štafetno  prvenstvo Hrvatske završilo potpuno neočekivanom pobjedom Vihora u muškoj konkurenciji. Do danas na vrhu se izmjenilo nekoliko generacija i klubova koji su dominirali. U muškoj kategoriji u početku je to bio Maksimir, kasnije Jelen...danas Japetić. Kod cura je ako se ne varam bilo nešto manje kontinuiranih dominacija, ali Vihorašice vjerojatno imaju daleko najviše pobjeda u zadnjih nekoliko godina.

Jučerašnja trka bila mi je jednako zanimljiva kao i ona kada smo prije dvadeset godina pobijedili. Istina je da nas je Japetić bez problema dobio,  no ne može se reći da nije bilo zanimljivo (pogotovo nakon prve izmjene ;) Na kraju smo konačno nakon nekog vremena sva trojica istrčali kako treba bez većih oscilacija.

Kod cura smo zaista imali priliku uživati. Postavili smo dvije ženske klupske štafete, jednu stariju (povređenu, ali ne i uvrijeđenu ;) i jednu vrlo mladu. Curama smo rekli neka uživaju i trče, a sve ostalo je manje bitno. I cure su uživale i trčale. Tri kadetkinje su odradile štafetu zrelo i pametno i do samog kraja držale borbu za prvim mjestom neizvjesnu. Na kraju su Iva, Lea i Dora bile druge iza iskusnog Japetića sa Sonjom i Evom, no ispred naše druge štafete sa Nedom, Kristinom i Ivanom. Ivana je doduše bila tu da samo istrči lagano i mobitel je bio stalno u njenom džepu u slučaju da koljeno popusti, ali to ne umanjuje vrijednost rezultata koji su cure ostvarile. Ono što još više veseli je neizmjerna kolegijalnost i bodrenje koje su davale jedna drugoj. Svaka čast cure. Uz kvalitetan i marljiv trening kroz par godina možemo očekivati veliku smjenu generacija.

Možda malo u sjeni "velikih" zanimljiva borba vodila se i kod kadeta. Složili smo tri štafete, jednu odraslu (M14) i dvije od podmlatka u M12. Na opće iznenađenje upravo su Jura i Jan bili ti koji su isplivali na površinu i zrelim nastupom obojica istrčala dobru trku. Bili su na kraju treći par sekundi iza pobjedničkog dvojca iz Merza i Japetića, no to je samo zato što imaju najkraće noge pa nisu u finišu mogli dobiti ove za glavu veće dečke :)

I nije to sve. Jedan sasvim solidan nastup u seniorima ostvario je i Luka Mihaljević koji ovu jesen postiže daleko kvalitetnije rezultate nego inače. 

Čini mi se da SEEOC daje neki poseban motiv za treniranje. Za iduću godinu dalo bi se složiti jednu zaista kvalitetnu i mladu ekipu za nastup u Novom Sadu.

I što na kraju reći. Tko nije bio, sam si je kriv. Pišu se uspomene i rezultati onih koji su nastupali. OK Međimurje je napravilo dobar posao, zanimljivu utrku bez puno pompe i glamura, no sportski zanimljivu i neizvjesnu. Po meni jedno od boljih izdanja utrke u njihovom aranžmanu. Na neki način pokazali su da se i uz manje strke može napraviti utrka. Još da i rezultate objave ;)

Fotogalerija

13. Otvoreno prvenstvo Zagreba - Zagreb open

Poziv za "Zagreb open" koji se održava 20.10.2013. na Medvednici. Napravljena je nova orijentacijska karta "Malog Sljemena". Kartu je prošle godine reambulirao Valentin Garkov iz Bugarske. Natjecateljski centar biti će kod planinarskog doma "Grafičar". Uz natjecanje za Kup Hrvatske održati će se i dječja utrka.

SVJETSKO PRVENSTVO U PRECIZNOJ ORIJENTACIJI U ZAGREBU!

Od danas je vijest i službena. Hrvatska je dobila Svjetsko prvenstvo u preciznoj orijentaciji 2015. godine. Organizator će biti OK "Vihor" ispred Hrvatskog orijentacijskog saveza. Međunarodni kontrolor je Vibeke Vogelius iz Danske. Očekujemo još određivanje pomoćnika glavnog kontrolora, a prema svemu sudeći trebao bi doći iz Finske.

Vijest je danas prenio i IOF na svojim službenim stranicama i na svojim FB stranicama. 

Ovo su lijepe vijesti i velika obaveza koja je pred klubom i Hrvatskom. Prvi ispit polagati će zapravo OK "Orion" koji će za manje od mjesec dana organizirati dvije utrke neslužbenog europskog kupa na Plitvicama i sigurno će natjecatelji i tu organizaciju gledati kroz jednu prizmu budućeg svjetskog prvenstva u našoj zemlji. Nadam se da će organizacija biti na nivou i u najboljem svjetlu. Lokacija Plitvica to svakako jest.

SEEOC 2013. - Rumunjska

Nekoliko fotografija sa nastupa članova kluba na prvenstvu jugoistočne Europe koje se održavalo u Rumunjskoj - SEEOC fotogalerija

Jesenski program

Što nas čeka ovu jesen na orijentacijskoj sceni?
Trke se nastavljaju tamo gdje su i stale, u Međimurju. Prije toga članovi reprezentacije će nastupiti na prvenstvu jugoistočne Europe u Rumunjskoj. U nastavku sezone čeka nas još i nekoliko Kup utrka i prvenstava Hrvatske. Uobičajeno je listopad cijeli popunjen pa si rezervirajte sve vikende. Po prvi puta u Hrvatsku dolazi i kup Europe u preciznoj orijentaciji.  Organizator je OK Orion. Istovremeno u Pećuhu će se održati i Alpe Jadran kup. Puno utrka u malo vremena.
Ove godine nažalost nema utrke u Veneciji pa će se kraj sezone obilježiti negdje drugdje. Najizglednija opcije je Mađarska. No, do onda ima još dosta vremena.

Olimpijsko Sarajevo Orijentiring Kup

Jedan zanimljiv poziv za natjecanje u Sarajevu pa navratite ako ste u blizini.

DOBRO DOŠLI NA

Dvodnevno medjunarodno orijentiring takmičenje

OSOC 2013

Olimpijsko Sarajevo Orijentiring Kup

17-18 Avgust 2013.

Bilten 1.

Organizator:  Planinarski savez  FBIH.

Direktor takmičenja: Lejla Cikota

Sekretar takmičenja:  Jasmin Šaljić

Kontrolor  takmičenja / IOF Event Adviser: Zoran Milovanović

Izrada karata: Valentin Garkov

Takmičarski centar:  hostel "FERI", Igman, Veliko Polje.

Program  takmičenja:

Petak, 16 avgust  - od 16,00h dolazak, registracija, smeštaj.

Subota, 17 avgust         - dolazak, registracija, smeštaj.

11,00h prvi start trke na srednjoj distanci, Igman, Veliko Polje

Nedelja, 18 avgust        -

11,00h prvi start trke na sprint distanci, Sarajevo, centar grada, Veliki park

14,00h svečano proglašenje pobednika i dodela nagrada, Sarajevo, centar grada, Veliki Park

Kraj programa.

Takmičarske kategorije:

Muške: M12, M14, M16, M18, M20, M21E, M21B, M35, M45, M55

Ženske: Ž12, Ž14, Ž16, Ž18, Ž20, Ž21E, Ž21B, Ž35, Ž45, Ž55

Open (rekreativna kategorija za početnike svih uzrasta oba pola)

Na takmičenju će biti korišćen SportIdent elektronski sistem za merenje vremena i obradu rezultata.

Karte: Nove, IOF ISOM standard, izradjene u julu i avgustu  2013. R 1:10000, e-5m, za srednju distancu i IOF ISSOM standard, izradjene u julu i avgustu 2013, R 1:4000, e-5m za sprint distancu.

Nagrade: na osnovu ukupnih rezultata nakon oba dana takmičenja, prva tri plasirana u svim kategorijama dobijaju medalje.

Cena startnine:

Za kategorije M-Ž 12, 14, 16 i 18 =20,00 KM - 10eur za oba dana, odnosno 12,00KM po danu/6eur.

Za ostale kategorije 40,00 KM - 20eur za oba dana, odnosno 22,00KM po danu/11eur.

Za OPEN kategoriju 25,00KM-12eur za oba dana, odnosno 15,00KM-8eur po danu.

Prijave: najkasnije do 12 avgusta 2013 na adresu:

Planinarski savez FBiH

 Ferhadija 9,71000 Sarajevo,

0038733 555 686 ; fax:0038733 555 685 : mob: 0038761 314 128

e-mail : psbih1@bih.net.ba

Smeštaj:

Planinarski dom: PTT Prijatelji prirode kapacitet do 35 mjesta(Igman) ;

 Hotel "Maršal" Babin Do Bjelašnica i Sarajevo centar grada (više mogućnosti)

Dopunske informacije kod:
Selver Ajrulahi,

tel: 0038733 555 686;  mob: 0038761 314 128;  E mail: psbih1@bih.net.ba

Dobro došli u Olimpijsko Sarajevo, na Olimpijske planine!

Orienteering Online kup

OO cup u Sloveniji i ove godine je dokazao da je na samom vrhu petodnevnih natjecanja u Svijetu po organizaciji. U regiji svakako i nesumnjivo broj jedan. Čime je ovo natjecanje zapravo zaslužilo taj status?

Prije točno deset godina bili smo na prvom izdanju na Soriškoj planini. I tada je Ivan već imao ideje kako unaprijediti organizaciju. Danas, deset godina poslije više od 1300 ljudi unaprijed planira povratak i iduće godine. Tereni su svake godine zanimljivi, novi, dorađeni. Mijenjaju se lokacije u Alpskom dijelu Slovenije, a ono najvažnije je da je tehnička razina staza na vrlo visokom nivou. Svaki dan nosi nove izazove i nove načine navigiranja kroz tehnički izuzetno zahtjevan kraški teren. Organizacija je u svakom trenutku bila opuštena, smirena i pod kontrolom. Čak i u slučaju kakav su organizatori imali ove godine sa sječom ništa nije prepušteno stihiji. Preko noći su docrtane i doreambulirane karte svih natjecatelja i ujutro je sve bilo spremno za trku.

Rezultati natjecanja na papiru polako odlaze u prošlost. U trenutku kada natjecatelj isprazni čip rezultat je vidljiv na ekranu u ciljnoj areni i na mobilnim telefonima svih natjecatelja.

Od popratnih sadržaja skoro svaki dan su bili postavljeni dječja utrka, labirint, dječji vrtić...brzo perforiranje.

Ako tražimo dlaku u jajetu ne možemo ju naći. Jednostavo osobno niti u jednom trenutku nisam naišao na neki problem tako da Ivanu i ekipi dajem čistu peticu.

S druge strane Oocup već drugu godinu ima i trodnevno natjecanje u preciznoj orijentaciji. Organizaciju ovog dijela radi druga ekipa i nekako si mislim cijelo vrijeme da propuštaju priliku napraviti veću promociju svog dijela. Malo više reklame u ciljnom prostoru, svakodnevni rezultati na istoj tabli sa rezultatima foot natjecanja i jednostavna najava trke preko razglasa već bi dala pozitivne rezultate. Veliki trud je uložen u svako natjecanje precizne i baš zato treba iskoristiti tisuću ljudi u cilju da ih se malo animira. Ionako su svi tamo radi orijentacije.

Što se samih rezultata tiče moji dojmovi su podijeljeni. Istrčao sam pet izuzetno tehnički teških trka sa sveukupno dvije veće greške koje su mi odnijele dvadesetak minuta u ukupnom plasmanu. Otegotna okolnost je bila ta da smo tri dana startali prvi, a to se jako osjeti na terenu. Ukupno 16. mjesto nije loše no moglo je i bolje. Nedostaje brzine po ovakvom terenu.

Trodnevna precizna je dobro počela trećim mjestom prvi dan, no sa druge dvije utrke nisam zadovoljan. Prvenstveno zadnji dan kada sam se jednostavno orijentirao preprecizno, a karta je bila daleko od toga. I Ivana i ja smo propustili dobru priliku za ukupnu medalju, a možda čak i pobjedu. Ono što veseli je da čak i sa svim tim "neforsiranim" greškama smo i dalje u plasmanu u gornjem domu ;)

U svakom slučaju OO cup je opravdao sva naša očekivanja i preporučam ga svima iduće godine kao ljetnu orijentacijsku destinaciju.

Nešto fotografija

Petodnevne orijentacijske avanture

Ovih dana u Europi je krenuo cijeli niz petodnevnih orijentacijskih natjecanja. Vjerojatno je ovaj period godine doslovce najjači dio kada je nekoliko tisuća orijentacista u pogonu.
U Sloveniji završava prvo izdanje "Bubo kupa" sa petstotinjak sudionika, a već u petak počinje najjače regionalno natjecanje "Orienteering Online kup" za koje je prijavljeno više od tisuću i dvjesto natjecatelja.
Jučer je u dalekom Bodenu u Švedskoj počeo i O-Ringen. Lokacija na kojoj sam trčao još 1990. zaista je egzotična i vjerujem da natjecatelji uživaju u toj divljini. Jučer je jedan od startova bio udaljen čak 4km, no niti to nije spriječilo vesele komentare natjecatelja nakon gubljenja po švedskoj pustoši.

Na domaćem terenu danas je počeo "Croatia open" sa gotovo tisuću natjecatelja. Jedan izvrstan projekt koji ove godine doduše ima par stotina ljudi manje, no to ne umanjuje uspješnost ove organizacije.
Hrvatskih natjecatelja nema baš previše, no to su već neki drugi razlozi. Vihoraša ove godine ima desetak u Sloveniji i desetak u Hrvatskoj što znači da će u idućih tjedan dana članovi nastupiti stotinjak puta. Istovremeno se nastavljaju i atletski treninzi pod budnim okom Kreše tako da kao nikad do sada više od trideset ljudi je aktivno i u ovim ljetnim mjesecima kada su Hrvati tradicionalno na banjanju na moru.
S druge strane aktivni smo i po pitanju organizacije Svjetskog prvenstva u preciznoj orijentaciji. Pregledavaju se tereni, konzultiraju kontrolori, vrše preliminarni razgovori u zemlji i inozemstvu. Svoju podršku organizaciji dali su već i neki zagrebački sportski savezi u čestitki koja je stigla nakon osvajanja srebra na Svjetskom prvenstvu. Vijest su prenijeli i mediji te razni portali.

Sve u svemu iako se čini da je neko zatišje zapravo su aktivnosti vrlo velike. Samo tako i može i mora biti ako želimo naprijed.

WTOC 2013 - Vuokatti

Biti ću jako kratak. Sretan sam kao da sam sa ekipom u Finskoj.

SREEEEEEEEEEEBROOOOOOOOOO za ekipu!!!

Naklon do poda.

Od raja do pakla i nazad by Lacko

I dok se Matija muči počeškim šumama predstavljajući Hrvatsku (jučer se probio kroz ušicu igle u B-finale srednjih staza)  pokušavajući napraviti što bolji rezultat u Hrvatskoj se malo toga događa no nije da nema akcije. Jedna od tih je svakako nova trka na trail sceni, a organizira ju legendarni Lacko i njegova ekipa. S obzirom da moje riječi zasigurno ne mogu zamijeniti njegv stil najave utrke svakako pročitajte što Vas čeka ovo ljeto na Braču pa ako ste kojim slučajem tamo negdje u blizini obavezno navratite:

Od raja do pakla i natrag

1. trail utrka na Braču/dio Vanka regule festivala – Follow the Gripmaster ***PRIJAVITE SE ODMAH!!!!***

Samostan iz 16. stoljeća, tri kanjona, napušteno pastirsko seoce, samotne jadranske plaže, prekrasni pogledi na susjedne otoke…….zvuči li kao savršeni odmor? Međutim nije!!!

U petak ujutro, 19. srpnja 2013., samo će najodlučniji trkači startati na prvom izdanju nove trail utrke koju smo sasvim prigodno nazvali “Od raja do pakla i natrag”.

Start je u podnožju drevnog samostana, pustinje Blaca, slijedi strmi uspon, pa uzbudljiv i brz spust do plaže te vijuganje stazicom uz tirkizno more kroz samotne uvale. Malo ribarsko seoce, pa nemilosrdni kanjon koji podsjeća na korito presušene rijeke. A to je tek prvi krug!

Ako vam to nije dosta, krenite u drugi, po još težem putu, ako se to uopće može nazvati putem, koji vodi tragom zapuštene, kamenite i stoljećima stare seoske staze do susjednog kanjona i kroz napušteno seoce obraslo neprijateljskim, trnovitim biljem.

Slijedi borba pri usponu na greben čija je strmina prava prijetnja za zglobove, na kojoj je svaki korak drugačiji i svaki zahtjeva pažnju pri doskoku. Zatim dolazite na suncu izložene pašnjake na kojima se rijetka trava probija kroz krševito, razmrvljenim kamenjem prekriveno tlo, ispresjecano beskrajnim suhozidima. Konačno, tu je i stotinjak metara makadama po kome će se nekoliko minuta moći potrčati i nešto

brže. Teren je to koji je “normalnim” trkačima uobičajen, ali za nas

trail-trkače bit će to samo kratki prelaz u treći krug!

A treći je krug istovjetan prvom, samo se prolazi suprotnim smjerom… Put ostavlja samostan iza sebe napornim usponom po, sada već gotovo nepodnošljivoj vrućini, prolazi kraj neobičnog, stoljetnog pčelinjaka s ostacima kamenih košnica, vodi kroz maslinike i zatim se punom brzinom strmoglavljuje u kanjon… kamenje i paukove mreže frcaju na sve strane dok se u brzom vijuganju spuštate prema malom mjestu na

obali. Bit će vam potrebna čelična volja da odolite iskušenju i ne utrčite u modro, osvježavajuće more i ostanete u njemu. Posljednji napor, 200 metara visinske razlike, vijugavi uspon od plaže do cilja u dvorištu samostana koji u svojim bijelim zidinama čeka pobjednike, borce i preživjele…

Čisto da znate: prijave za utrku su otvorene zahvaljujući našem vrlom racebaseru Ivshi. Naša je preporuka da si oslobodite vrijeme tih dana u mjesecu srpnju, pobrinite se za primjeren prijevoz do Splita i Brača ili jednostavno krenite hodati, kako biste pravovremeno bili na startu tog, već i sada povijesnog, 19. srpnja!

Reprezentacije Hrvatske kreću u akcije

Ovih dana u Češkoj nastupa naša reprezentacija na juniorskom svjetskom prvenstvu u orijentacijskom trčanju. Od HOS-a ni traga, niti glasa tko nastupa, tko vodi reprezentaciju, da li su uopće otišlo na prvenstvo? Imamo web stranice koje očito služe samo za selektivno i povremeno objavljivanje zastarjelih  informacija.

Šteta, jer Matija je sigurno zaslužio da u svojoj zadnjoj juniorskoj godini dobije koju rečenicu potpore i praćenja. Ne znam na koji način IO misli dati motiva mladim snagama da krenu u treninge i nastupe za reprezentaciju ako sve prolazi inkognito, tamo negdje iza leđa. Prošla su vremena kada smo imali i po dvanaest juniora na JWOC-u i kada je faktički postojala i juniorska reprezentacija. Rezultati su bili takvi, kakvi jesu. Niti bolji niti lošiji od ovoga što danas imamo, no imali smo zajedništvo i pojam reprezentacije, trening kampove....I ono što je najvažnije dobar dio tih juniora i danas je tu i trči ili organizira Ocvirk Edi, Eva, Salopek, Legac, Varnica, Sonja Muštra, Saša Glagolić, Nikola Pajčin, Bijelić...

Matiji želim uspješne nastupe i ako i ne dođu neki ekstra rezultati neka to bude samo jedna stepenica u daljnjim nastupima i izgradnji solidne trkačke karijere. Nastupe Matije pratite na stranicama organizatora kada ga već ne prati naš Savez.

Ovaj tjedan put Finske kreće i seniorska reprezentacija u orijentacijskom trčanju i u preciznoj orijentaciji. Očekivanja su realna, pokoje A-finale u foot-u i borba za medalju u preciznoj. Kako to lijepo zvuči...borba za medalju. Ono što znamo je da to nije fraza već realnost, a da bi se došlo do odličja treba se još poklopiti cijeli niz stvari. Sretno im bilo pa neka se bore i vrate sa kojom kolajnom oko vrata :)

JWOC 2013.

Rezultati dugih staza

Thermenland open

Prošlo je još jedno WRE natjecanje u Hrvatskoj. Tri trke (Slavonija, Kalnik i Međimurje) ove godine svakako su se isticale samom organizacijom, ambijentom, web stranicama i ostalim stvarima koje čine te trke nešto većim od ostalih. Uz te tri trke svakako po brojnosti u Hrvatskoj najveća je ona koja tek dolazi u Delnicama. Tu bi se krug nekako zatvorio što se tiče većih međunarodnih događanja u Hrvatskoj ove sezone.

"Thermenland open" svakako je obimom bio veliki projekt u koji je uloženo puno truda i sa perspektive onoga koji je to gledao sa strane reklo bi se da je sve bilo na najvišem nivou. Iz perspektive onih kojima su staze bitnije od hvale vrijednih usputnih događanja moglo bi svakako i bolje. U (na) Trakošćanu smo trčali do sada najlošiju koncepciju staze ove godine. I dok elitaši nekako prežive silne "špičaste" kuteve, spuštanje i penjanje po istim uvalama gore-dolje i pomalo opasne dionice, djeca su imala pravu avanturu po gustišima i koprivama. Vegatacija je čuda napravila tako da su klincima eventualno glave virile iz kopriva van.

Prvenstvo Hrvatske dan ranije imalo je daleko bolju stazu, no to se je i očekivalo od Line. Staza u eliti je bila tehnički zanimljiva, bez puno pretjeranih uspona, no koncepcijski i po međunarodnim smjernicama to nisu bile duge staze. Naravno ovo se ne odnosi na samu dužinu staze već na koncepciju. Rekli bi da smo trčali "duge srednje staze". Bilo je  previše kontrola čime se je izgubila esencija "longa" i izbora smjera kretanja na dugim dionicama. Postavljač je previdio i činjenicu da se ne mogu postavljati staze sa 32 kontrolne točke jer nemaju svi natjecatelji Si čipove koji podržavaju toliki broj kontrola. Dječje staze su koliko sam vidio bile u redu, no veteranske gotovo kroserske. Puno previše trčanja po putevima u drugom dijelu staze.

Malo boli način na koji su se obračunavali ukupni rezultati, no tu nažalost nitko ne može dati objektivnu primjedbu, jer je to pravo svakog organizatora da sam bira koje trke će bodovati za ukupni plasman. Žalosno je bilo vidjeti cijeli niz diskvalificiranih natjecatelja prije treće etape s obzirom da veliki broj ljudi nije sudjelovao na noćnom sprintu. Teško je bilo objasniti klincima da ih drugi dan neće proglasiti jer nisu bili na sprintu koji je počinjao u 22:00 sata i nakon kojeg ne bi bili u krevetu prije 01:00 u noći, a već u 06:00 su se trebali dignuti da bi stigli na Kup trku. Zanimljivo je da u kategorijama M i Ž 10 i 12 od više od 30 natjecatelja ukupni plasman ostvarilo samo njih troje, što je vjerojatno dovoljno indikativno da nešto nije bilo primjereno tim godištima. Čak niti u kategorijama u kojima se moglo napraviti izuzetak pa priznati ukupne plasmane zbrojena dva natjecanja (jer nitko nije ostvario plasman na noćnom) organizator ih nije proglasio. Šteta jer upravo u ovim kategorijama treba pokazati puno razumijevanja zbog  budućnosti našeg sporta. Nije tu riječ niti u uštedi jer su medalje gravirane i poslije se samo mogu zavitlati u smeće ako se ne dodijele. No kao što rekoh ti stavovi su pravo svakog organizatora i to je tako. Ostaje samo žal za propuštenom prilikom.

Krivi "timing" MTBO utrke rezultirao je izuzetno slabim odazivom na natjecanje. Jedva dvadesetak ljudi sakupilo se u petak na startu. Šteta jer je broj MTBO utrka u Hrvatskoj izuzetno mali. No to je već pitanje vremena jer poanta "Trijangela" je imati sve tri discipline, a dana je premalo za sve. Bojim se da niti u Bjelovaru neće biti više jer je trka stavljena u ljetni termin kada  se ne bi trke za kup Hrvatske trebale organizirati  tako da će godišnji odmori sigurno uzeti svoj dio. 

Precizna orijentacija tj. tempO orijentacija bila je jedan od svjetlijih točaka ovogodišnjeg "Thermenlanda". Ponajviše radi broja prijava i konkurencije. Jasminka je napravila zanimljivu stazu koja je doduše bila preteška za ovu disciplinu, no vidljiv je bio veliki trud oko stanica i organizacije. Šteta da je start kasnio više od sat vremena jer bi ljudi bilo još i više. 

Sami rezultati po meni nisu iznenađenje. Edi je zaslužio titulu prvaka Hrvatske kao i Eva. Iskustvo i godine čine svoje, a mladi još moraju puno žganaca jesti da ne kiksaju na velim natjecanjima. Nije to samo izvedba na dan trke, već u to spadaju i dani prije. Ja zadovoljan, četvrti. Bolje nije moglo, možda koja minutica no svakako nedovoljno za prvu trojicu. Daleke 1994. kada je Ivko osvoji broncu imao je ako se ne varam 45 godina i zvali su ga deda. Ja sam tada bio četvrti. Od onda je prošlo 19 godina i s obzirom na Ivkove godine tada, još imam par godina fore da budem na postolju pa da dostignem dedu i po godinama i po uspjehu u toj sezoni ;) Matjaža nije pojeo medvjed, ali stazu nije završio. Ako se ne varam to mu je druga godina bez najvrednijeg naslova prvaka Hrvatske (svaka neparna) i obje te utrke je iskoristio Edi.

Sve u svemu organizator je uložio puno truda i sigurno je ova trka po organizaciji bila u vrhu naše orijentacijske scene. Ono što definitivno treba HOS u budućnosti napraviti je nakon sezone sakupiti sve organizatore i prodiskutirati dobre i loše strane pojedinih trka kako bi nam trke još više napredovale kako u tehničkom tako i u organizacijskom smislu. Međimurcima hvala na trudu i do slijedeće trke.

Nešto fotografija

U očekivanju klasike

Sutra kreće "Thermenland open" u Hrvatskoj. Sa Austrijancima i Mađarima smo o tome pričali još nekih davnih dana no onda situacija nije bila zrela. U međuvremenu je to natjecanje zamrlo tj. palo na puno niže grane nego što zaslužuje. Međimurci ga oživljavaju, a nadamo se da će i susjedne zemlje pronaći načina da  u godinama koje slijede u regiji i dalje bude jedna ovakva utrka. Nažalost niti ova trka nije privukla po meni očekivani broj ljudi. Nadao sam se da će biti prijavljeno oko 400 natjecatelja, a kako sada stvari stoje brojka se okreće oko 300. Nije loše, no može i bolje. Kriza i dalje uzima svoj danak. Doduše i reciklirani tereni nisu sigurno pridonijeli boljem odazivu. Koliko god dodavali i doremabuliravali teren, efekt novog terena uvijek ima bolji učinak.

Natjecanja kreću MTBO utrkom sutra navečer. Juniori i mlađi kreću po danu, dok odrasli idu po noći. Nemam ništa protiv noćne (dapače), no na biciklu je to neka druga stvar. Dovoljno se i ovako borim sa njime u šumi tako da ću noćne ekspertize ipak preskočiti. Dosta ljudi je tako razmišljalo pa je zato i odaziv vjerojatno nešto manji. S druge strane ima i onih željnih izazova. Eto prilike za njih.

U subotu je utrka sezone, famozna "klasika" sa atributom prvenstva Hrvatske. Trka koja se najviše vrednuje u nekom osobnom portfoliju. Onaj koji osvoji "klasiku" ulazi na listu besmrtnih. Tako je bilo i biti će. Niti jedan sprint ili srednje staze nemaju tu težinu. Na moju žalost ovogodišnju klasiku ne dočekujem u nekoj formi. Biti će to jedna od onih utrka sa istrčavanjem staze kakvih u zadnje vrijeme imam dosta. Doduše moj cilj je ove godine postignut, jedna titula je pospremljena u vitrine, jedna medalja u eliti također i po jedna pobjeda u Turskoj i Moldaviji. Što ćeš više. Sve ostalo što kapne samo je dobro došlo. Užitak je tu prije svega.

Na nekoj kladionici vjerojatno (ako mu neki avion ne padne na glavu ili ga medvjed ne pojede) Matjaž je taj koji bi bez poteškoća trebao pobijediti. Za drugu poziciju boriti će se Matija i Edi, a Vedran čeka iz prikrajka. Ostatak ekipe bori se za mrvice i eventualnu diplomu. Staze će sigurno biti zanimljive i zahtjevne jer koncepciju radi Lino tako da neće biti silnih nepotrebnih dionica po putu ili gore dolje po grebenima i uvalama na što smo navikli na trkama u Međimurju.

Kod cura je situacija zanimljivija. Antonija je konačno postavila svoje nišanske sprave i ove godine dominira konkurencijom u nedostatku ostalih cura. Vinka se polako vraća nakon porodiljnog, a Eva nakon zime bez treninga sustiže ekipu. Svježa, no bez trka dolazi uvijek opasna Nikolina tako da je borba za vrh otvorena. Ivane nažalost nema jer koljeno ne bi izdržalo ovakav napor. Šest mjeseci terapije i još uvijek to nije to. Naravno tu je i braniteljica naslova Sonja koja puca od snage i želje. Moj tip je Sonja, Vinka, Nikolina, Antonija pa Eva. Vjerojatnost da pogodim je mala, a pobijediti može stvarno bilo tko od njih.

Na kraju svega slijedi nam tempo precizna. Nisam neki ljubitelj ove discipline no što je tu je. Tempo je dinamičan i atraktivan, a za organizatore dobra opcija rađenja precizne uz puno manje muke oko organizacije. Dolazi zavidan broj natjecatelja tako da će konkurencija biti jaka. Svakako tu je prvo ime Remo Madella iz Italije koji i u svjetskim okvirima spada u sam vrh. Uz njega Krešo Keresteš i naši reprezentativci kojima će ovo biti zadnje prilike za trening tempa prije Svjetskog prvenstva.

Bilo kako bilo pratite stranice organizatora za obavijesti oko utrka. Malo je sve zbrda-zdola iako lijepo izgleda, no nakon određenog kopanja može se pronaći što Vas zanima. Startne liste za orijentacijsko trčanje  su za sada objavljene na OOnline portalu uz napomenu da će se lista za elitu morati mijenjati jer nije napravljena po IOF-ovim pravilima. Ostale liste i obavijesti još čekamo. Bude valjda danas predvečer. Kuda vam se žuri?

Na Rogli ništa novoga

Naša najtrofejnija grana sporta - precizna orijentacija imala je svoj vrhunac sezone na Rogli. Prvenstvo Hrvatske u Sloveniji uvijek je dobar izbor s obzirom da niti jedan naš natjecatelj nije zakinut organizacijskim obavezama. Krešo Keresteš je bio naš domaćin, a od Hrvata su nastupali svi koji pretendiraju na neku od pozicija. Dakle izostanaka nije bilo. Rekli bi "strong field" :)

Vihoraši su se dokazali kao postojani, pa je tako pet od prvih šest mjesta u našim rukama. Pripreme na Glavici i na seminaru na Kalniku pokazale su se kao dobra odskočna daska za rezultate. Nakon Iveka, Hokija i Ivane eto ove godine je i mene zapala čast da preuzmem titulu prvaka Hrvatske. Kao rijetko do sada od početka je išlo opušteno i vrlo koncentirano. Uvijek na stazi ima nedoumica i nedorečenosti no to su stvari sa kojima natjecatelj u preciznoj mora računati.

Što se tiče same koncepcije staze vidi se da je puno truda uloženo. Ne možemo očekivati savršenstvo na svim zadacima, no neke zadatke je svakako trebalo malo drugačije postaviti ili na terenu ili na karti. Da se razumijemo staza je bila daleko iznad onoga što inače zna biti na raznim trkama i upravo to i očekujemo od Kreše kao postavljača.

Neki će reći da su rezultati iznenađujući, no ja se ne bi složio sa time. Već u Češkoj kada smo nastupali na prvom našem Svjetskom prvenstvu rekao sam da Hrvatska ima dovoljno kvalitetnih natjecatelja koji mogu napraviti vrhunski rezultat. Danas je ta brojka ponešto i proširena. Dolaze novi ljudi i rade, treniraju, upijaju. Sanja je svakako jedna od onih koja je tu zadnjih godinu, dvije. Tko je pratio rezultate i nastupe znao bi da je stalno blizu i da joj malo fali za onaj završni iskorak. Jučer je to i potvrdila. Iskra je već neko vrijeme u vrhu precizne. Rezultati u Norveškoj ovo proljeće nisu slučajnost i svakako je zavrijedio poziv na WTOC ove godine. Mene na Rogli ionako nitko ne može dobiti. To je moj teren i to sam i dokazao po drugi puta :) Jasno treba imati i malo sreće, no zato je tu bila Mojca. Ivek je opet bio standardno dobar, a jedini koji je malo bio rastresen je Hoki. Odlučivale su nijanse i bilo je dovoljno jedan krivi odgovor staviti i plasman je otišao u nepovrat. Uvijek je tu onaj ježičac prevage kada na diskutabilnoj kontroli odvagneš u drugom smjeru. Ivana je uspijela na obje takve fulati.  

Iduće godine dakle tradiciju treba nastaviti. Čeka se novo ime na tronu. Uvjet je koka na ramenu :D

Nešto fotki

Vikend na Glavici

Nekoliko fotografija sa vikenda koji smo proveli na Glavici. Vrijeme nas je dobro poslužilo čak i u nedjelju. Praktični dio odradili smo po lijepom i sunčanom vremenu. Neka je žao onima koji su se preplašili par kapi kiše ujutro ;). Osim predavanja odradili smo i tehnički zahtjevne treninge koji su bili super uvod u natjecanje za Kup Hrvatske koje se održava ovaj tjedan. Osim toga Ivek Bertol je postavio i izvrsne zadatke iz precizne orijentacije tako da smo imali i pravo malo natjecanje u toj grani našeg sporta.

Eurobike MTBO natjecanje

OK "Vihor" i prirodoslovna škola Vladimira Preloga iz Zagreba organizatori su međunarodnog školskog Comenius projekta Euro bike u sklopu kojeg je održano i MTBO natjecanje u Maksimiru 16.05.2013. Na natjecanju su sudjelovali učenici iz Austrije, Belgije, Nizozemske, Slovačke, Slovenije, Švedske, Poljske i Hrvatske.

Natjecanje je održano po oblačnom i kišovitom vremenu, a sudjelovalo je nešto više od pedeset biciklista.
Nešto fotografija može se naći ovdje.

Svibanjski susreti Paunovac 2013.

Danas smo na Tuškancu u Nazorovom parku organizirali malo natjecanje prilagođeno osobama sa intelektualnim teškoćama. Sudjelovalo je šesdesetak osoba, a glavninu organizacije odradio je Ivek Bertol. Ovo je bilo još jedno novo iskustvo u našem radu. Do sada smo volontirali u radu i organizirali natjecanja i predavanja za osobe sa teškoćama u kretanju, za gluhe, te za djecu sa posebnim potrebama.

Iako orijentaciju ne mogu shvatiti na način kako je mi doživljavamo ove osobe su sa velikim veseljem prolazile stazu i zadatke koje smo za njih pripremili na stazi.

Nešto fotografija možete naći ovdje

Šest mjeseci

Skoro šest mjeseci neviđenog tempa je iza nas. Normalno je da sam neke stvari pomalo i zapustio, no konačno tempo barem malo opada. Kalnik je bio veliki zalogaj koji smo pripremali više od pola godine. U samo dva dana odrađeno je sedam različitih natjecanja i jedan seminar. Zalogaj koji bi i za veće klubove od našeg bio poprilični izazov. Malo nam je kiša drugi dan pokvarila dojam, ali sve skupa je prošlo kako treba. Bilo je tu nekih propusta iz kojih ćemo izvući pouke, no tako to ide kada se radi. Iako sve predvidiš potkrade ti se nešto za što nisi niti sam kriv. Glavno da za to znamo mi, a ostali ne :)

Uz nas koji smo odradili dio oko trčanja veliki zalogaj povukao je i Hoki koji je preuzeo na sebe međunarodni seminar u preciznoj orijentaciji. Seminar se pokazao kao pun pogodak i nadamo se da će se ova praksa nastaviti u godinama koje dolaze.

Par dana nakon toga u Turskoj smo držali predavanja na Sveučilištu u Izmiru. Jedno fenomenalno iskustvo.  Turska me svakim danom sve više oduševljava. Bili smo i na sastanku njihovog izvršnog odbora i moram priznati da su me teme, način na koji se raspravlja i kvalifikacije osoba koje pridonose radu Saveza oduševile. Ukratko Turska nas je prešišala velikim koracima.

Onako negdje usput uspio sam ugurati i diplomu na faksu, pa vikend O-škole na Sljemenu. Slijedi nam još jedan takav vikend i onda se bude već malo lakše disalo.

U svakom slučaju tu je i još par trkica za Kup Hrvatske. Nažalost na Žuberak idemo samo jedan dan iako je po kalendaru trebala trka biti dva dana. Razlozi?! Tko bi ga znao.

Za kraj proljetnog dijela čeka nas Thermenland open u Međimurju. Pregršt utrka za svakoga sa podosta stranaca. Nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti. Pripremite vreću love jer ako mislite sudjelovati na svim utrkama startnina više neće biti tako povoljna. S druge strane dobiti ćete hrpu utrka za cijenu jedne treking utrke. Nije niti to tako loše.

Kalnik startne liste

Startne liste za prvu ruku su ovdje. Kroz današnji dan biti će i na našim web stranicama. Liste za dječju trku stižu.

Tečaj orijentacije i utrke na Kalniku

Za dva dana kreće drugi ovogodišnji tečaj orijentacije. Prijave su u tijeku i mjesta još ima. Više informacija može se naći na stranicama tečaja.

Objavili smo i dužine staza na Kalniku. Snijega više nema, a vegetacija se budi izuzetno brzo. Do trke će drveće skroz prolistati. Dužine staza pogledajte na stranicama natjecanja. Prijave su putem OOnline servisa pa se ne zaboravite prijaviti. Za preciznu orijentaciju prijave možete slati na mail ili se također možete prijaviti putem OOnline servisa.

Prvomajska utrka

Kao uvertiru, svojevrsni prolog u Ačkov kup (kako to Međimurci vole zvati) u srijedu 01.05. organiziramo pravu sprint utrku u parku Ribnjak sa izmjenom karte. Uz sprint utrku organiziramo i dječju utrku. Svi su naravno dobrodošli. Nudimo bogatu tombolu za koju se pobrinuo autoservis Karlo 2000, a biti će tu i drugih prigodnih nagrada. Dođite i uživajte u trčanju i lijepom danu.

Pozivi su dostupni na Vihorovim stranicama.

Kros liga i ostalo

Nakon dugo vremena odlučio sam se istrčati kros ligu umjesto treninga koji sam izbjegao u srijedu. Nije da mi se nije išlo na Krešin trening, no poslovne obaveze su bile jače. Bilo kako bilo napravili smo malu promociju tečaja i najavu za microtrekk na ligi i ne budi lijen iskoristio ugodno sa korisnim pa startao na dugoj stazi. Iz nekih prijašnjih vremena bilježim veliki broj sudjelovanja na ligi, no prvenstveno na kratkoj stazi. Čak sam bio i nekoliko godina pobjednik iste što u kategoriji, što u ukupnom poretku. Bila su to neka druga vremena...brže se trčalo :) Najbolje vrijeme na kratkoj mi je bilo 14'35, a na dugoj 32'05. Naravno jučer (38'27) neuhvatljivo iz razumljivih razloga...koja kila više, puno treninga manje.

Veselio me osjećaj trčanja u grupi, ali iskustvo mi je ipak govorilo da izbjegnem ganjanje sa brzincima pa sam uhvatio svoj ritam i pokušao ga držati sva četiri kruga. Prvi krug je očekivano bio brži od drugoga jer te masa malo povuće. Treći krug jednako očekivano slabiji od prva dva, a četvrti u razini prvog kruga. Plasman i nije bio tako loš (10), ali činjenica da je nakon dva kruga nastala pustoš na stazi malo me osapnula. Nekada su svi trčali dugu, a na kratkoj je ipak bilo manje ljudi. Danas se trend promijenio. Teško je ljudima potegnuti 9km. No dobro i to smo vidjeli, pa bude valjda ove godine palo još koje kolo.

Do onda puno posla oko Kalnika. Kockice se slažu, ali očekuje nas veliki zalogaj. Na programu su dvije utrke za Kup Hrvatske, a od toga je jedna za WRE. Istovremeno kreće i dvodnevno natjecanje u preciznoj orijentaciji popraćeno trodnevnim međunarodnim seminarom. Naravno tu je i neizostavna dječja utrka te naš microtrekk. Prijave su krenule pa valjda bude i ponešto ljudi. Ako ništa drugo budemo napravili i tombolu za one koji dođu. Spavanje standardno besplatno u dvorani u Križevcima, a novost je hostel u Kalniku sa višekrevetnim sobama pa tko voli po popularnoj cijeni neka se javi.

Vremena je malo, obaveza puno pa i ovaj blog pati. No bude cajta i za to krajem svibnja. Do onda vijesti na kapaljku.

Dječja Uskršnja utrka

Iako nas je snijeg malo omeo, pripreme za veliku dječju  Uskršnju utrku 01.04. u parku Ribnjak i dalje napreduju. Kartoni i karte su otišli u tisak i sada nam ostaje samo da prikupimo prijave onih koji se još nisu prijavili. Do sada je na listi nešto više od stotinu malih trkača. Najviše je uobičajeno u kategoriji MŽ7 no veseli i popriličan broj prijava u starijim dobnim skupinama.

Za one koji se još nisu prijavili detalji su u pozivu.

Startne lsite objaviti ćemo u petak na web stranicama kluba, na FB stranicama kluba i na FB stranici natjecanja. Prognoza je obečavajuća i nadamo se suhom i djelomično sunčanom vremenu.

Lipica open

Za sada samo fotke. Tekst kada stignem ;)

Proljetni sprint - Kišnjev

Proljetni sprint u Kišnjevu

Prvo natjecanje u ovoj godini odradio sam na pomalo egzotičnom mjestu. Park šuma u glavnom gradu Moldavije Kišnjevu bila je poprište lokalnog natjecanja. Natjecanje je bilo podijeljeno u dva dijela, jedno sa klasičnim startom na kronometar koje je bilo sastavni dio kupa Moldavije, a drugo je bilo sa score sistemom i masovnim startom. Što se kategorija tiče moram priznati da ni sada ne znam u kojoj sam trčao, no ako sam dobro shvatio to je trebala biti najjača kategorija za one koje nisu trčali kup utrku. Bilo kako bilo natjecanje je bilo zgodno i taman za uvod u sezonu. Od konkurencije nisam poznavao nikoga osim naravno Iskre i djelomično Milea Radua, Rumunja koji je jedan od vodećih njihovih orijentacista.

Na znak starta uhvatio sam kartu i suprotno očekivanjima jedini krenuo ravno u brdo. Iako je na prvi pogled i osjećaj teških nogu to izgledalo kao loša odluka ispalo je na kraju baš kako treba. Trčao sam suprotan smjer od većine i pokušavao slagati varijante tako da držim visinu bez pretjerane promjene smjerova. S obzirom da sam trčao u tensisicama neki dijelovi su bili malo skliski, no osjećaj držanja karte i čipa nakon duge zime bio je puno intenzivniji. Dodatni zadatak na stazi je bio brojati kontrole koje si prošao jer je trebalo pobrati samo 20 kontrola od mogućih dvadeset i pet. U početku sam ih još brojao, ali nakon nekog vremena sam prestao jer sam svaki puta počinjao ispočetka i to mi je oduzimalo vrijeme i koncentraciju. Promijenio sam taktiku i odredio pet kontrola na koje neću ići i to je to.

Uglavnom je sve dobro funkcioniralo dok pred sam cilj nisam uvidio da sam jednu od planiranih kontrola  ipak preskočio pa sam tražio alternativu koju sam našao u KT broj 61. Protrčao sam pored zadnje na drugo brdo, perforirao i trčao na zadnju kada se pojavio Rumunj. Imao je zaostatak par metara i nije bilo šanse da me u koridoru pretrči. Na kraju jedna zgodna pobjeda na početku sezone. Radu je u cilju bio malo zbunjen kako sam došao prije njega (a moram priznati da sam i ja bio zbunjen), ali kada smo analizirali kartu shvatio je da je pobrao jednu kontrolu previše i to ga je taman spriječilo u pobjedi. Iskra je bio četvrti sa zaostatkom manjim od minute za trećeplasiranim Moldavcom.

Moldavija je inače vrlo siromašna zemlja, no napor i trud koji ulažu u razvoj orijentacije je impresivan. Na trci je bilo više od 160 natjecatelja, a od toga je bilo sigurno više od polovice iz mlađih dobnih skupina. O gostoljubivosti da ne pričam, sušta suprotnost ekipi iz Skandinavije.

Trening br.6 – nedjelja, 10.03.2013., Maksimir

Trening orijentacije - foot i MTBO

Mjesto okupljanja: Park Maksimir, brezova kućica kod 4. jezera
Karta: Maksimir

Start: 10.30 sati

Dužina staze: ~ 5 km FOOT i ~ 8 km MTBO

Prijave: na email: ivica.bertol@gmail.com, do petka 8.3. u 20 sati. Lijepo Vas molimo da kod prijave naglasite dolazite samo na trčanje, MTB ili na oboje.

Dolazak na trening pogledajte na linku

Molimo Vas da pratite upute o dolasku na trening, da ne vidite gdje su zastavice prije vremena.

Ostale informacije:
Na stazi će biti postavljene plastificirane papirnate zastavice. Karte su isprintane na printeru u boji.

Trening će se održati po bilo kakvom vremenu.
Ako ima još nekih pitanja slobodno se javite na e-mail.
Rezultati: Na web stranici www.vihor.hr

Trening br.4 – nedjelja, 24.02.2013., Maksimir

Trening orijentacije

Trening br.4 – nedjelja, 24.02.2013., Maksimir

Mjesto okupljanja: Park Maksimir, brezova kućica kod 4. jezera

Karta: Maksimir

Start: 10.30 sati

Dužina staze:  kraća i duža

Prijave: na email: ivica.bertol@gmail.com, do petka  22.2. u 20 sati.

Dolazak na trening: pogledajte na linku:

Molimo Vas da pratite upute o dolasku na trening, da ne vidite gdje su zastavice prije vremena.

Ostale informacije:

 Na stazi će biti postavljene plastificirane papirnate zastavice. Karte su isprintane na printeru u boji, zaštićene od vlage.

 Trening će se održati po bilo kakvom vremenu.

 Ako ima još nekih pitanja slobodno se javite na e-mial.

 Rezultati: Na web stranici www.vihor.hr

 Za sva pitanja, sugestije i primjedbe, slobodno koristite e-mail.

Sanja i Ivek

Trening br.3 – nedjelja, 17.02.2013., Maksimir

Trening orijentacije

Mjesto okupljanja: Park Maksimir, brezova kućica kod 4. jezera
Karta: Maksimir
Start: 10.30 sati
Dužina staze:  kraća i duža
Prijave: na email: ivica.bertol@gmail.com, do petka  15.2. u 20 sati.

Dolazak na trening:
pogledajte na linku:

Molimo Vas da pratite upute o dolasku na trening, da ne vidite gdje su zastavice prije vremena.
 
Ostale informacije:
Na stazi će biti postavljene plastificirane papirnate zastavice. Karte su isprintane na printeru u boji.

Trening će se održati po bilo kakvom vremenu.
Ako ima još nekih pitanja slobodno se javite na e-mial.
Rezultati: na web stranici kluba

Za sva pitanja, sugestije i primjedbe, slobodno koristite e-mail.

Sanja i Ivek Bertol

Trening br.2 – nedjelja, 10.02.2013., Maksimir

Trening orijentacije
Trening br.2 – nedjelja, 10.02.2013., Maksimir
Mjesto okupljanja: Park Maksimir, brezova kućica kod 4. jezera
Karta: Maksimir
Start: 10.30 sati
Dužina staze:  kraća i duža

Prijave: na email: ivica.bertol@gmail.com, do petka  8.2. u 20 sati.

Dolazak na trening:
pogledajte na linku:

Molimo Vas da pratite upute o dolasku na trening, da ne vidite gdje su zastavice prije vremena.
Ostale informacije:
Na stazi će biti postavljene plastificirane papirnate zastavice. Karte su isprintane na printeru u boji.
Trening će se održati po bilo kakvom vremenu.
Ako ima još nekih pitanja slobodno se javite na e-mail.
Rezultati: Na web stranici www.vihor.hr
Za sva pitanja, sugestije i primjedbe, slobodno koristite e-mail.

Sanja i Ivek

Orijentacijska 2012. u nekoliko rečenica

Prošla godina bila je puna uspona i padova što se natjecanja tiče. Već na početku godine znali smo da zbog organizacije i obaveza nećemo imati dovoljno utrka za kup Hrvatske tj. za plasman u kupu pa je tako jedan od motiva smanjen na nulu.

Prije same sezone utrka osim opsežnih priprema za trku na Kalniku odradili smo u klubu cijeli niz dječjih treninga i malu školu orijentacije. Odrađena je i velika škola, promocija labirint orijentacije u City centru one, a odškolovalismo se i na IOF klinici za kontrolore tj. advisore.

Sezona je krenula koliko toliko dobro sprintom u Zaprešiću, no nažalost zbog vremena koje smo utrošili u reambulaciju i crtanje karte na Kalniku forma nije bila idealna. Jedan dio klupskih priprema prije domaće sezone odradili smo u Lipici i u Beogradu i to je bio puni pogodak. Dobre trke , atmosfera na visini, konkurencija ozbiljna i dobra. Nakon tog nekog uvodnog dijela uslijedio je i dio nizbrdica. 

Krenulo je u Slavoniji prvo zaboravljenim čipovima i kompasima pa preskakanjem kontrole što je vjerojatno direktna posljedica pada koncentracije nakon brzinskog posuđivanja opreme. Uslijedilo je trovanje želuca istoga dana tako da sam drugi sprint i trku za Kup jedva preživio. Stanje se smirilo za našu utrku na Kalniku i tamo smo potrošili dobar dio energije u organizaciju utrke. Sve je dobro prošlo i uslijedilo je putovanje u Švedsku na europsko prvenstvo u preciznoj. 

Tempo natjecanje smo odradili i to je prava riječ. Organizacija dosta smušena, a rezultati ispod očekivanja. Prva prava trka za ETOC je prošla kako treba. Jedna mala greška i bio sam upravo tamo gdje sam i želio. U samom vrhu plasmana. Mogao sam i tu jednu grešku još spriječiti, no ne treba tražiti kruha preko pogače. Drugi dan natjecanja krenuo je sa puno više problema. Previdio sam neke pozicije mjesta odluke, odgovorio točnu zastavicu no sa krivog mjesta pa je i odgovor bio krivi. Uslijedilo je još par neforsiranih grešaka i pad u plasmanu. Ne mogu reći da sam bio zadovoljan, no samo tako i možeš naprijed. Treba učiti na vlastitim greškama. 

Povratak u Zagreb donio je i prvu utrku bez pritiska organizacije i podsvjesti što još treba napraviti prije organizacije naše utrke. Pokal Zagreba je nažalost donio i povredu. Dogegao sam se još jednom do cilja, ali ovoga puta to nije bilo nešto što će proći brzo. Potvrda te teorije je bila u Samoboru. Tijelo želi, ali noga ne. Cijelu utrku sam doslovce šepao. Tetiva je upaljena i samo mirovanje je spašava. 

Srećom umjesto u Rijeku na nastavak kupa, otišao sam u Škotsku na Svjetsko u preciznoj. Razočarenje zadacima malo je reći za nešto što je trebalo biti vrhunac sezone u preciznoj. Karta slaba, zadaci idimi -dođimi. Sve u svemu prvi dan nas je totalno pokopao. Ajde kada nešto sam zaj....pa si ljut na sebe, ali ovako je to još više frustrirajuće. Odmah znaš da drugi dan ne možeš nadoknaditi propušteno. Upravo je to ono što i odbija ljude od ove discipline. Iako je drugi dan bilo sve skupa kudikamo bolje nije moglo sprati gorčinu sa ustiju zbog loše organizacije. Ajde dečki su bili treći ekipno pa je to nekako diglo atmosferu, no nije to to. Drugi natjecateljski dan sam čak bio i među najboljima na vremenskima. Dum-dum taktika se isplatila. Valjda mi je u tom trenutku bilo dosta svega. 

Vratili smo se doma i silom prilika propustili Velebitski treking i sve planirane utrke u srpnju. Laganim treninzima vratio sam se tek u kolovozu, pa prve trke na OOnline kupu i u Austriji na tri dana Tyrola. Upravo ove zadnje utrke bile su ono što mi je trebalo. Povratak među žive, dobra atmosfera na trkama, fantastični tereni, konkurencija...ono radi čega se i baviš orijentacijom.

Nastavak te atmosfere je bio u Turskoj. Super trke, zanimljivo podneblje, ekipa za pet. Niti u jednom trenutku nismo niti razmišljali da nam nedostaju utrke u Međimurju koje su se nekako odvijale istovremeno. Naravno rezultatski nije sve bilo idealno. Bilo je tu plasmana od-do i trenutaka kada si frustriran svojim greškama na stazi. No bilo je i onih drugih. Pobjeda na srednjim stazama svakako je izmamila osmijeh, a štafeta sa Iskrom i Ivanom već je dio tradicije. Jan je rasturao u svojoj kategoriji i postao heroj tamošnjih klinaca. Di ćeš više :D 

Jesenske utrke sjele su mi malo bolje. Bolovi su nestali i moglo se trčati bez problema. Domaće štafetno prvenstvo uvijek je lijepa utrka, a unatoč nekim problemima sa kartama i vremenom Maksimir je odradio dobru, zanimljivu i napetu utrku. Naše cure su dominirale, a mi se borili za drvenu medalju. Bili smo i u Bjelovaru na novoj karti centra grada. Karta je bila loša, no trka zadovoljavajuća. Zagreb open je prošao u jednom nadasve zanimljivom izdanju i baš je bilo dobro. Istrčali smo tako i  PH na duge staze na kojem nije bilo baš pretjerane konkurencije, no zato su na noćnom PH bili svi na broju. Mislim najjači postav u eliti u prošloj sezoni. Kiša nas je prala, pao snijeg, a trka baš onak kako treba. Ivana je rasturila, ja bio zadovoljan četvrtim mjestom. Slijedeći dan uslijedio je snježni sprint koji nije bio sprint nego middle, no preživjeli smo i to. Kraj domaće sezone je bio tu. Nažalost sudjelovao sam još na kupu Feuda koji je još dodatno pojačao frustracije traljavom organizacijom u preciznoj orijentaciji. Srećom će iduće godine velike stvari raditi Skandinavci pa će ljudi koji idu imati neke bolje osjećaje, a o domaćoj sceni nekom drugom prilikom.  Za završetak međunarodne sezone smo još bili u Mađarskoj gdje je Ivana opet pobjedila, a ja se čudom čudio kako konačno i na Spartacusu ima lijepe šume za orijentaciju. Nažalost nije bilo Finkinja u prozirnim tajicama no ok ne možeš svaki puta imati pogled snova u šumi :))

Venecija nam je donijela poplavu stoljeća i srećom bili smo među sretnicima koji su startali na trci nakon što je start pomaknut nekoliko sati. Preprodili smo sve vodene prepreke, a Jan je došao i do prvog postolja u Veneciji.

Na kraju godine još smo imali malo politike, tj. skupštinu HOS-a. Došle neke mlade snage koje će sada zapeti i zamijeniti nas iscrpljene. Jedna dobrodošla promijena.

Sve u svemu jedna zanimljiva sezona puna preokreta i neuobičajenih situacija. Što nam nosi 2013.? Već sada znam opet je krenulo onako kako nismo očekivali, ali preživjeti ćemo i to, jači i spreminiji za jedno novo iskustvo.

Kalnik Microtrekk

Vihoraši treniraju prepone

Kalendar natjecanja 2013.

Preliminarni kalendar hrvatskih orijentacijskih natjecanja u 2013. pogledajte na poveznici.

Kako je Mazda postala ralica

Jučer je bilo pravo umijeće stići kući. Hvala vjernom auteku koji se dobro držao :)

Poziv iz Italije

Ako ne možete dočekati početak sezone u Italiji već kreću natjecanja

Invitation to 2-days event of Trail-O: Italian Cup and Temp-O competitions

Dear TrailO-friends,

We are happy to invite you to the two-days event on 26th and 27th of January 2013:
- Saturday 26/1/2013 Italian Cup competition
- Sunday 27/1/2013 Temp-O competition
After the end of the Saturday's competition it will be possible to take part to the traditional Night Foot-O event in Venice.

Best wishes and Happy New Year!

Orienteering Swallows Noale
Orienteering Malipiero Marcon


Date: Saturday, 26 January 2013 Location: Martellago, Italy (45.53789 N,12.16717 E), 10km from Mestre (Venice) 
Organizer: Orienteering Swallows Noale 
Event manager: Alessandro Casarin 
Course planner: Renato Bettin 
Type of competition: Pre-O 
Map: Parco Laghetti, 1:4000, Eq=5m 
Terrain: park/forest 
First start: 11:30 
Classes: Open Elite/Paralimpics, Open A, Beginners 


Date: Sunday, 27 January 2013 Location: Marcon, Italy (45.555703 N ,12.301628 E), 15km from Mestre (Venice) 
Organizer: Orienteering Malipiero Marcon 
Event manager: Alessandro Casarin 
Course planner: Susy De Pieri 
Type of competition: Temp-O 
Map: Marcon, 1:3000, Eq=1m 
Terrain: parks in urban area 
First start: 11:00 
Classes: Open Elite/Paralimpics 

Entries and fees Entries: swallows.noale@tiscali.it 
Entries deadline: Tuesday 22 January 2013. 
Entry fee: 10€ Elite and Open A, 5€ Beginners and Elite Under 16 



More info in the next weeks on address: http://swallows.altervista.org/

After the Saturday's competition you can take the bus from Martellago to Venice, to take part to the night Foot-O competition, organized by Orienteering Galilei (first start at 18:00).