Međunarodne trke - Gamba pobjednik u Brazilu

Sredina je ljeta i veliki dio naših natjecatelja je na godišnjim odmorima i odmara se na moru. Drugi dio hodočasti po trkama u Svijetu i nastupa na velikim natjecanjima. Iz Poljske su se nedavno vratili juniori, a u Francusku ovih dana odlaze seniori i članovi reprezentacije u preciznoj orijentaciji. Osim reprezentativnih aktivnosti naravno tu su i velike međunarodne utrke. Ove godine na O-ringenu imamo članove obitelji Tišljar i Štambuk. O-ringen je obaveza za svakog orijentacistu. Prije ili kasnije treba otići i treba trčati te trke. Taj doživljaj se jednostavno neda opisati. Klincima koji su ove godine otišli u Švedsku to je na neki način prekretnica njihove karijere. Vidjeli su nešto što će ih možda zadržati cijeli život u ovom našem sportu i dati im motiva za daljnje treniranje i nastupanje na natjecanjima. Po prvi puta imamo i predstavnika na 5 dana precizne orijentacije na O-ringenu. Ivo brani boje svoga kluba, ali i Hrvatske. Za sada se bori sa skandinacima oko ulaza u TOP 10 što nije jednostavno, ali uzdamo se u njega. Čitajte utiske na web stranicama kluba.

Ovih dana počinje i jedno od najstarijih višednevnih natjecanja u svijetu, pet dana Češke. Fantastični tereni sa skalačekima oko Novog Bora uvijek su dobra opcija za izvrsnu trku po povoljnim cijenama. Hrvatsku će tamo zastupati članovi Vihora Maja Cvitković i Josip Matijašić. U Francuskoj će se uz WOC i WTOC održati i popratnih šest dana orijentacije. Vihoraši će imati svoje natjecatelje i tamo. Prije par dana završila je i petodnevna utrka u Sloveniji. OOnline kup je zasigurno najveća i najbolja trka toga tipa u regiji sa gotovo tisuću natjecatelja, a posebnost su mu kraški tereni i ovogodišnja novost ULTIMATE COURSE sa kartama na kojima nije bilo ucrtanih puteva.

U svakom slučaju svatko tko želi preko ljeta naći nešto za sebe ima priliku. Kolovoz je prepun takvih natjecanja i samo što nisu počele petodnevne ili šestodnevne utrke u Škotskoj i Švicarskoj. Obje su fantastiče na svoj način iako bi ja dao prednost Švicarcima zbog prekrasne prirode. Doduše ta trka je ujedno i jedna od najskupljih u ponudi :(

U dalekom Brazilu Marko Gamberger i Mariana Gamberger i dalje nastupaju na orijentacijskim natjecanjima. Marko je na drugoj utrci u sezoni došao i do prve pobjede i ponosno u Vihorovom dresu stajao na postolju u kategoriji M21B. Čestitamo. U dalekom Brazilu su u tijeku i 5. Svjetske vojne igre u sklopu kojih se održava i svjetsko vojno prvenstvo. Nažalost Hrvatska nema svojih predstavnika tamo, ali zato ima Slovenija koju zastupa Janez Pretnar, a i Austrijanci su došli do još jednog naslova Svjetskog prvaka. Mora se priznati da im je ova godina fantastična i čini mi se da je trener Libor Zridkavesely nekadašnji reprezentativac Češke napravio fantastične pripreme za sve njihove ekipe.

INOV-8 Vihor sprint kup

Ovih dana dogovorena je suradnja sa vrhunskim brendom sportske opreme, a naročito orijentacijskih kopački INOV-8. Oni koji već trče u njima znaju o čemu se radi, a oni koji još ne znaju možemo im reći da se veliki broj vrhunskih orijentacista odlučio za ovu obuću. Na natjecanju u Karlovcu imati ćete priliku vjerojatno vidjeti dio asortimana koji se nudi, a naravno najbolji seniori imati će dobar razlog i za ostvarivanje što boljeg rezultata. O svemu više kada bude vrijeme. Za sada toliko ;)

Prvenstva Hrvatske - tablica osvajača medalji

Jedno vrijeme dosta sam pratio statistiku rezultata juniora na Svjetskim prvenstvima, pa je tako dok sam bio izbornik postojala cijela analiza rezultata po plasmanima i postocima zaostatka za pobjednikom. Nažalost nekako me vrijeme pregazilo pa je tako i ta statistika nestala. Bilo bi zanimljivo vidjeti neku korelaciju ostvarenih rezultata po generacijama. Iako se to po plasmanima možda ne čini, osobno sam stekao dojam da su juniori ipak ostvarili nešto kvalitetnije rezultate. No ako uhvatim nekog vremena možda se pozabavim i time.

Danas prenosim dvije tablice osvajača medalji sa prvenstava Hrvatske u zadnje dvije godine. Zgodna statistika u kojoj se može vidjeti tko najbolje diše na najvažnijim natjecanjima u sezoni, tko je osvojio najviše medalja, a tko je podbacio u odnosu na svoju kvalitetu. Rezultati su posloženi po međunarodnim statističkim tabelama osvajača medalji pa tako i jedno zlato nosi više od pet drugih medalji. Zanimljivo je da su u obje seniorske konkurencije (ženskoj i muškoj)  identični brojevi osvajača medalji - po četrnaest imena u svakoj tablici.

Odmor od bicikliranja

fotografije ciklo tura 5

fotografije ciklo tura 6

Odradili smo i zadnje dvije ture biciklima po Međimurju i Varaždinskoj županiji. Sve skupa kada se zbroji u proteklih dva tjedna prošli smo oko 300 kilometara prekrasnog prostora, vidjeli fantastične lokalitete, seoska domaćinstva, vinska gospodarstva, posjetili mnoge crkve i župe, vozili se skelom, a ponajviše uživali u prostorima oko Drave i Mure. U nekoliko navrata prelazili smo i državnu granicu na biciklima, vozili se po Sloveniji i po dijelovima u kojima nisi bio siguran u kojoj državi se nalaziš. Nije bilo niti bitno. Biciklima smo došli i nadomak Mađarske od koje nas je dijelila samo rijeka Drava. Bili smo na najsjevernijoj točki Hrvatske kod Svetog Martina, a posjetili i mnoge kušaone i vinske podrume. Tijekom svih silnih dana bicikliranja najvažnije je da nismo zabilježili niti jednu povredu, ozbiljniji pad ili neugodan susret sa automobilima. Bilo je doduše dionica na kojiam su kamioni bili prava opasnost, no i to smo preživjeli. Najveće povrede bile su ograbotine sa Maruševca na kojem je ekipa savladavala tehnike orijentiranja na biciklu. Ekipa sa kojom smo se vozili bila je izvrsna, pol-pol bi se reklo. Pola iz Slovenije, pola iz Hrvatske. Bilo je naporno, ali ne vozeći i prenoseći znanje drugima nego živjeti svakodnevno mjesec dana na relaciji Zagreb-Čakovec-Zagreb. U autu sam napravio više od 2500 kilometra vozeći se nakon posla prema Međimurju i nazad.

Zadnju dužu dionicu na biciklima vozili smo iz Ptuja prema Varaždinu. Prije toga bili smo u Mariboru, ali biciklistički dio po Mariboru morali smo odgoditi za drugi puta zbog kiše. Srećom kasnije se vrijeme smirilo i subotnjih pedeset i nešto kilometara proteklo je u ugodnoj vožnji.

Nažalost planirani dan dodjele uvjerenja osvanuo je obavijen kišnim oblacima i odlučili smo da ipak preskočimo aktivnosti na biciklu. Nakon formalnog dijela pod reflektorima medija, povukli smo se opet u jednu od kušaona i degustirali još malo domaće specijalitete. vrijeme prije ručka iskoristili smo za kupanje u toplicama Sveti Martin i na taj način završili cijelu priču. Doduše planova ima i za dalje, ali nekako nedostaje slobodnog vremena. Već sada se planira tura preko Pohorja i još neke manje ture, no bojim se da se termini preklapaju sa orijentacijom pa ćemo morati preskakati jedno ili drugo.

Uskoro nam kreću i reprezentacije na Svjetska prvenstva u trčanju i preciznoj orijentaciji. Za preciznu se sastav zna, a za trkačku reprezentaciju još ne znamo točan sastav. Tko god da ide nadam se da će dostojno braniti boje Hrvatske i sretno im bilo. 

Ciklo vinska tura

Zagreb sunčano bez vjetra, toplo  - Čakovec prolom oblaka tuča, hladno - Štrigova oblačno s povjetarcem

Tako je izgledao jučerašnji dan kada sam odlazio u Međimurje. Srećom do starta biciklističke ture vrijeme se smirilo i odradili smo turu na opće zadovoljstvo svih. Okupili smo se u Štrigovi i zasjeli na bicikle te krenuli put gorica. Ova tura obilovala je brdskim izazovima i podosta ljudi je moralo gurati svoje bicikle, a bome je bilo i potrganih lanaca i iskakanja istih. Kada smo se konačno dočepali viših dijelova puknuo je pogled na Međimurje, Sloveniju, Pohorje, Ivančicu...Stvarno prekrasno.

Put nas je dalje vodio po vinskoj cesti, a tome je teško odoljeti. Svako malo bili smo u fantastičnim obiteljskim gospodarstvima za proizvodnju vina i naravno degustirali ono što se nudi. Ova vina su nebo i zemlja prema kupovnim vinima. Vrijedi doći u ovaj kraj i po neku butelju za kućnu vinoteku. S obzirom da smo obišli nekoliko tih kušaona vremena je bilo sve manje i na našu krajnju točku došli smo do pred sam mrak. Razgledali smo toplice Sveti Martin i vratili se kod obitelji Hažić na još jednu degustaciju vina, ali i ovoga puta sa dodatkom hrane i domaćeg čipsa od jabuke. Ako do sada niste probali, probajte. Bolje je od običnog čipsa, ali i malo skuplje. Ambijentalno ova lokacija je bila i najbolje uređena, a domaćini su spremni sve prilagoditi i biciklistima u prolazu. Netko zna, kako se radi. Ako ste u toplicama vrijedi skoknuti i do njih na čašicu razgovora, a možda vam domaćini odaju i koju tajnu o vinima od jabuke.

Sve u svemu bila je ovo jedna lijepa poslijepodnevna tura koja je završila neplanirano dosta kasno tako da sam u Zagreb stigao debelo iza ponoći. Srećom danas je dan odmora pa se čovjek stigne rekuperirati za ono što slijedi.

Fotografije

Maruševec - MTBO trening

Jučer je lokacija bicikliranja bila po Maruševcu. Okupilo smo se kod dvorca Maruševec koji je u međuvremenu prešao u privatne ruke i oko njega se nalazi cijeli niz tabli o privatnom posjedu. Sve je lijepo pošišano i uređeno, ali nigdje žive duše. Smjestili smo naš autobus, kamion i auto taman na granicu posjeda i odradili terensku vježbu. Stazu dugačku gotovo osam kilometara najbrži su prošli za nevjerojatnih 47 minuta s tim da su pokupili i deset kontrolnih točaka. Iako staza nije bila preteška postignuto vrijeme predstavljalo bi pravi izazov i za prave MTBO vozače.
Na cilju još jedan test. Sanja je veselo skakutala okolo i spuštala gume svima, a naročito se guštala na zadnjim kotačima. Naravno vježba se sastojala od popravka gume i mijenjanja iste. Situacija koja se redovito događa na terenu. I na kraju da sve skupa ne prođe glatko imali smo i jednu akciju traženja no kako to obično biva izgubljena se sama pronašla i snašla te došla autom na cilj. Da stvar bude još bolja vozača je nagovorila da ju vozi po karti kako bi sakupila barem dio kontrola. Što radi ženski šarm.

Danas se vraćamo na cestovnu varijantu. Slijedi nam brdoviti dio oko Štrigove i novih 30tak kilometara pedaliranja. Sve je to dobar trening i zagrijavanje za subotu kada nam slijedi tura od cca. 80km. Živi bili pa vidjeli.

Evo i ponešto fotografija sa zadnjih vježbi orijentacije i predavanja

Biciklom po Međimurju

Protekla tri dana užarilo se sjedalo bicikla na kojem provodim novu vrstu treninga ;) Pisati ću o tome idući tjedan ili kada uhvatim vremena, no ukratko mogu samo reći da sam pozitivno iznenađen područjem Međimurja. Zadnjih desetak godina stalno boravimo na tim lokacijama, ali čovjek ne istraži sve ono što je oko njega i zapravo je to šteta. Prešavši u tri dana nešto više od 140km na biciklu otkrio sam fantastične lokacije koje zaista treba vidjeti i posjetiti.

Za sada samo GPS tragovi pređenih ruta:

Fotografije ciklotura 1

Fotografije ciklotura 2

Fotografije ciklotura 3

Rezultati i analize - SB open

Organizatori su objavili rezultate proteklog vikenda pa koga zanima sada može proučavati sve što ga zanima. Imate prolazna vremena, splitbrowsere... Objavljen je i routegadget pa možete ucrtati svoje kretanje po stazi ili proučavati varijante drugih kako su trčali. Moje varijante su tamo.

U Našicama u principu nemam nekih većih grešaka. Mala nesigurnost na prvu jer sam prvo naletio na tuđu kontrolu, ispipavanje potoka na petu kontrolu (nije se moglo proći, a da baš ne skočiš preko koljena), nekoliko korekcija putanja i to je to. Veseli me najbrži prolaz na zadnju kontrolu jer se radilo o čistom brdu, a tu sam inače najslabiji. Čak mi je i Lovrec rekao da sam tu vjerojatno izgubio trku. Eto, nisam :)))

Eh baš gledam i sada mi je žao što nisu zbrajali sprinteve za ukupni plasman. Imam dvije velike sekunde prednosti u ukupnom zbroju ispred Vedrana ;), Otkrio sam da sam izgubio gotovo pola minute na  varijanti na 13.KT u Belom Manastiru što nije bilo baš očekivano jer se nije radilo o greški već očito o izboru krivog puta. Vedran je išao sjevernim putem i sve nas potukao do nogu. Do tog trenutka sam čak bio i vodeći u poretku, a mislio sam da se vučem. Zanimljivo.

Na srednjim stazama sve je palo u vodu na prvoj kontroli. Gotovo dvije izgubljene minute u odnosu na konkurenciju nije se više dalo nadoknaditi. Ostatak trke bio je uglavnom u skladu sa ostalim trkačima, osim na 8.KT na kojoj smo se vrtili oko krivog grma koji nije na karti. Doduše još uvijek mi nije jasno na čemu je bila ta kontrola jer po opisu je bila uvala, a ja sam percipirao samo grm. Sunce je očito tamo prejako pržilo.

Eto dajte si truda i ucrtajte svoje putanje na route gadgetu da u ovo ljetno virjeme imamo što proučavati :)))

Rezultati Našice

Rezultati Beli Manastir

Rezultati Popovac - PH srednje staze

Slavonska i baranjska rapsodija

Prošao je i dugo očekivani vikend u Slavoniji i Baranji. Iako smo proveli tamo samo jednu noć imao sam osjećaj kao da smo bili barem tri-četiri dana. Organizatori su sa svoje strane napravili veliku stvar, a mi smo si još začinili trke dodatnim izletima. Danas smo mrtvi umorni, ali zadovoljni.

Put Slavonije i Branje krenulo nas je 18 iz kluba. Manje više smo se organizirano potrpali u aute u što većem broju kako bi smanjili troškove putovanja. Na prvu stanicu u Našice stigli smo već oko 09:30 što je bilo gotovo sati i pol prije predviđenog starta. Dovoljno vremena da se u miru spremimo i još odmaramo na livadi. Nažalost kako se vrijeme starta približavalo, tako je došla i informacija da start neće krenuti na vrijeme jer autobusi sa Skandinavcima još nisu stigli. Uslijedila je prva, pa druga odgoda po pola sata. Na kraju sve skupa sat i pol kasniji start. Organizator je išao na ruku ekipi, što je bilo vrlo uviđavno od njih, ali nama je to značilo trčanje po najvećem mogućem suncu. Kada je cijela priča konačno krenula imao sam osjećaj na svakom koraku da ti netko vrući zrak iz fena puše u usta. Disao sam kao parna lokomotiva, a na uzbrdicama se jedva vukao. Uz manje greške na samom početku već sam stigao Pongraca i do kraja trke se nisam uspio odlijepiti. Nekoliko manjih grešaka, ispravljanje putanje i konačno cilj.

U tom trenutku pojavio se konačno i drugi skandinavski bus tako da je za njih krenuo start iz početka. Kasnili su zato što su nakon par tisuća kilometara Schengena zaboravili da postoje granice i jednostavno su pokupili brklju na Hrvatskoj granici. Možete si zamisliti čuđenje naših policajaca i carinika kada je autobus pun vetarana probiao granicu :))). Ekipa je došla direktno sa Svjetskog veteranskog prvenstva i naši klinci (juniori i juniorke) trebali su biti tamo da vide sa koliko žara i želje nastupaju ti veterani. Fantastično je bilo vidjeti "djedice" i "bakice" od 70 i više godina kako oblače kopačke i trče na start. Ništa manje nisu trčali niti po stazi, a kada pogledaš fizionomiju tijela vidiš da su cijeli život u sportu. Kamo sreće zdravlja i novaca pa da sa 80 i nešto godina putuješ okolo po svijetu sa ekipom i trčiš trke. Voditelj te ekipe bio je Jorgen Martensson sa kojim smo i dogovarali ovo gostovanje prije godinu dana. Za one koji ne poznaju ime, on je jedna od legendi švedske orijentacijske scene, višestruki Svjetski prvak još tamo osamdesetih i početkom devedesetih. Naravno da je pobijedio i na trci u Našicama. Svaka čast.
Ništa manje bitno nije da je na trci bio i naš član Krešimir Žagar koji je ujedno i gradonačelnik Našica. Ne samo da je bio na trci, već je i trčao i osvojio drugo mjesto u M35. Eh, da ima još gradonačelnika orijentacista.

Sve skupa se malo odugovuklo i dovelo je organizatore u nezgodnu poziciju jer je trebalo sve preseliti u 60-tak kilometara udaljeni Beli Manastir na drugu sprint utrku. Kako je red da na proglašenju ostaneš čestitati pobjednicima, a pogotovo ako si i osvajač medalje jer time odaješ na neki način počast i onima koji su se trudili uz tebe na stazi, ostali smo do kraja i iz Našica krenuli tek oko 18:00 sati. Već tada smo imali informaciju da se poslijepodnevna trka pomiče za barem pola sata, tako da nije bilo panike. U Belom Manastiru Nikola i Sove su već otvorili dvoranu i pripremili madrace za spavanje. Dvorana je bila klimatizirana tako da su uvjeti bili fantastični. Kole je postavljao kontrole i u principu se još samo čekalo Duha i Vladeka da dođu sa računalima da trka može krenuti. Krenuli smo sa startom u osam navečer i onima koji sustartali malo kasnije, a nisu letili po stazi na kraju je već pao mrak. No to nije nikome smetalo. Atmosfera dobra i na cilju svi sjede po vrućem igralištu i diskutiraju varijante. Trka po gradu je definitivno uspijela. Sa trčanjem nisam imao nikakvih problema, ali sa disanjem nikako na zelenu granu. Prevrući zrak kao da koći pluća da udahnu. Trčim uglavnom bez greške osim na kontroli "varalici". Na samo desetak metara jedna od druge KT 45 i 55, a ispred moje kontrole još i sparkiran auto. Srećom uvijek provjeravam brojeve tako da primjećujem grešku i u padu kod okreta uočavam svoju kontrolu. Na čuđenje prolaznika i "žive" kontrole nastavljam dalje. Pred kraj staze još jedna slična "varalica", ali na njoj gubim samo sekundu-dvije. U cilju čekam Edija (pobjednik jutarnje utrke) koji je startao četri minute iza mene i on utrčava već za manje od dvije minute. Prva pomisao je da nas je razvalio, ali ja nisam mogao puno bolje. Zajednički proučavamo varijante i ne slaže nam se kraj staze i onda uočavamo da je uzeo kartu od M35. Šteta, no događa se. Najbrži poslijepodne bio je Vedran. Definitivno nemam tu brzinu. Proglašenje je bilo noćno i neki klinci su već bili u piđamama kada je počelo tako da su i na postolje došli prigodno obućeni. Klinci su otišli spavati, a mi malo stariji u šetnju do centra na sladoled, limunadu...

Noć je protekla začuđujuće mirno i ugodno za spavanje u dvorani. Naspavao sam se kao top. Već ujutro su temperature van dvorane bile visoke i znali smo da nas čeka teška utrka. Srećom mjesto okupljanja bilo je u šumi tako da su nas krošnje drveća štitile od sunca. Organizator je dodatno postavio još dva šatora sa stolovima, veliku cisternu sa vodom, sokove i pivu u hladnjaku po promotivnim cijenama. Ma svaka čast za organizaciju. Sama trka protekla je u preživljavanju sunčanog udara (+38). Nakon početne greške na prvu kontrolu na koju sam izgubio oko minute ostatak staze biram varijante što je više moguće po putevima i to i uspijevam provesti. Nažalost umor od dva sprinta i sunce su učinili svoje i imam osjećaj da se vučem kao magla. Nizbrdo još nekako, a uzbrdo nikako. Malo nade u dobar plasman dao mi je Iskra kada sam ga stigao osam minuta, ali onda smo se zavrtili na 8.KT oko jednog grma koji nije na karti i izgubili još minutu. Uz put susrećem natjecatelje koji su svi vidno iscpljeni. Znao sam i da će kasniji starteri imati prednost jer visoka trava na livadama u kasnijoj fazi kada se stvore putići daje puno veću brzinu. Tako je i bilo, Matjaž, Vedran i Tome su startali iza i ostvarili su najbrža vremena. Dodatno tome Matjaž i Tomica su ipak bili malo svježiji od ostatka ekipe koji je dan prije trčao dvije trke. Po meni od seniora najbolji je ovog vikenda bio Vedran koji je pokupio komplet medalji, zlato i broncu na sprintevima i srebro na srednjim stazama.

Kod djevojaka tri trke, tri pobjednice. Prvu trku u Našicama dobila je Vinka, drugu utrku u Belom Manastiru Nikolina, a treću i naslov prvakinje Hrvatske Ivana. Ivana je ovom pobjedom ujedno i jedina koja je uspjela obraniti titulu prvakinje u jedoj od disciplina od prošle godine, a nastavila se i tradicija da su sve tri pojedinačne discipline otišle različitim pobjednicama (sprint Vinka, Srednje Ivana, duge Sonja). Doduše jedino je Ivana ove godina pobijedila i u štafeti sa Sanjom pa ima dvije titule. Koliko su cure ujednačene trebalo bi ih barem četiri poslati na WOC umjesto dečki. Zašto ne bi po prvi puta neka ekipa imala samo ženske predstavnice :))

Nikola i OK "Sova" stvarno su si dali truda oko organizacije i u suradnji sa tehničkim dijelom koji je odradio OK "Međimurje" napravili su trke dostoje prvenstva Hrvatske i kupa Hrvatske. Konačno je i nagradni fond za prvenstvo izgledao kako treba i opravdao je odluku o povećanju startnine za prvenstva.

Sve skupa svima koji su sudjelovali u organizaciji jedna velika petica. Bilo je nešto manjih propusta, ali oni nisu bitni jer vjerujem da su se svi koji su se odlučili uputiti u Slavoniju i Baranju dobro proveli. Šteta je samo da nije bilo više Hrvata, ali to je definitivno pitanje termina natjecanja. Nadam se da će iduće godine trka ipak biti u proljetnom dijelu tako da nas još više dođe i pognemo razvoj našeg sporta i u ovom podneblju, a poznavajući gostoprimstvo ovog kraja sve skupa može biti samo još bolje. Ako padne i nova karta nekog lijepog šumskog područja biti će to prava uživancija.

Većina natjecatelja nakon proglašenja otišla je kući, a mi smo si dali još malo vremena i kada smo već tu otišli smo vidjeti Kopački rit, dvorac Tikveš i Osijek. Svaka od tih lokacija posebna je po nečemu i vrijedilo ju je vidjeti.
Ulaz u park prirode Kopački rit napravljen je kako i treba biti. U stilu, nenametljivo, sa slamnatim krovima i informativnim centrom. Poučna staza kojom smo se šetali je lijepa, ali ako žele napraviti od toga turističku atrakciju onda treba to malo sve skupa dići na viši nivo. Koji koš za smeće ne bi škodio uz put, a radno vrijeme barem u ljetnim mjesecima trebalo bi biti mnogo duže.

Dvorac Tikveš posebna je priča. Vožnja kroz park prirode do dvorca ide uz sam rub močvare i vjerojatno da uz više vremena čovjek može i puno više vidjeti. Veliko je to područje i stvarno posebno. Oko dvorca nema ničega, nekoliko divljih nadogradnji i tišina te prekrasne ležaljke za odmor na livadi i lijepi park.

Put nastavljamo prema Osijeku u kojem se šećemo kroz tvrđu, odlazimo na obalu Drave i kasnije u sam centar grada na glavni trg sa poznatom fontanom te Katedralom. Lijepa i ugodna šetnja završila je "zdravom" hranom u Mc Donaldsu i povratkom u Zagreb oko 23 sata. Lijepi vikend koji svakako treba ponoviti.

Fotogalerija
Karte i rezultati u danima koje slijede.

Povijesno juniorsko Svjetsko prvenstvo

Juniorsko svjetsko prvenstvo još nije završeno, a već sada se može reći da je ovo prvenstvo bilo povijesno po mnogočemu. Očito se kvaliteta juniora sve više diže, a prvenstva su sve zanimljivija i zanimljivija. Dugo će se pamtiti ovo prvenstvo po rezultatima srednjih staza. Nikada prije, (a vjerojatno niti u skoroj budućnosti neće) nije se dogodilo da prvaci Svijeta postanu ne dvojica, nego trojica natjecatelja istovremeno u istoj disciplini. Tako je to bilo jučer. Nije bilo srebra, niti bronce, samo tri zlata. 25'43'' je vrijeme koje je vrijedilo zlata i njega su u sekundu postigli Robert Merl iz Austrije (nakon prvog povijesnog  srebra za Austriju evo i zlata), Dmitry Nakonechnyy (tko pročita pravilno ima pet ; i da piše se sa dva ipsilona) iz Rusije i Tianinen Topias iz Finske. Lucas Basset iz Francuske vjerojatno je jako razočaran je praktično ima drugo vrijeme dana, a tek je četvrti.

U ženskoj konkurenciji postavljen je još jedan novi povijesni rekordni rezultat. Ida Bobach osvojila je još jedno zlato za Dansku i time još dalje potisnula dosadašnje rekorde po broju osvojenih medalja na juniorskim Svjetskim prvenstvima koje su do sada držali Minna Kaupi iz Finske i Olav Lundanes iz Norveške. Njezina kolekcija sada broji 11 medalja, a od toga čak sedam zlata. Impresivno, nema što.

Naši dečki su se svojski trudili i dali su sve od sebe da naprave najbolje što mogu. Nakon burnih kvalifikacija jedino Matija se izborio za B-finale, dok je Mario izvisio za dva mjesta. Šteta. Dakle ostatak ekipe trčao je u C-finalu. Matija je na kraju bio 43. u B-finalu sa nešto više od pet minuta zaostatka za pobjednikom Dancem Christianom Tingstromom. U C-finalu je slavio domaći natjecatelj Marek Wojnowitz sa vremenom 26'50, a naši su 33. Mario Štambuk (36'44), 34. Ivor Mikulčić (36'52) i 37. Matej Štambuk (38'42). Stekao sam dojam da bi za tjedan dana kada bi ponovili ovo prvenstvo naši imali daleko bolje rezultate jer su zaostaci sada bolji nego na početku prvenstva ;) 

Danas je na rasporedu završna discipina. Nastupaju 53 štafete u muškoj konkurenciji (od toga 33. prvih ekipa). Za Hrvatsku očekivano trče Mario, Matija i Matej (glavno je imati Ma za početna slova ;) i to upravo tim redoslijedom. Ivor trči u mješovitoj konkurenciji sa Portugalcem Miguemom Fereirom i Tsung Ming Loom iz Hong Konga. Ako se pitate zašto Matija trči drugu izmjenu onda je to vjerojatno zato što se radi o nešto dužoj izmjeni. U trenucima dok ovo pišem djevojke već trče, a dečki startaju za dvadesetak minuta.

Pratite live radio prijenos na stranicama organizatora - online center

Rezultati finala srednjih staza sa prolazima

JWOC 2011

Ne stignem ovih dana puno pisati jer radim na relaciji Čakovec-Zagreb, no o nastupima naših juniora na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Poljskoj možete čitati i na Vihorovim stranicama. Četvorica juniora - Mario, Matej, Matija i Ivor uz stručno vodstvo Karla pokušavaju ostvariti što bolje rezultate i skupiti dovoljno iskustva za neka bu8duća natjecanja i svoju orijentacijsku karijeru. Do sada su već prošle dvije trke, sprint i duge staze, a danas su kvalifikacije srednjih staza. Ova mi je disciplina uvijek bila nekako posebna, te kvalifikaciuje daju posebnu dozu opterećenja, a opet radi se o disciplini koja nije čisti sprint, a nije niti dugotrajno opterećenje. Kralj ove discipline svakako je Thierry koji ima ne znam niti ja koliko pobjeda uopravo na srednjim stazama.

Realno je očekivati ako naši spoje izvrsnu trku da barem jedan može do B-finala. A-finale bi stvarno bila velika stvar, ali nekako je pretjerano očekivati takav rezultat.

Nažalost zbog relativno loše internet veze sa terena "live" prijenos baš ne funkcionira najbolje, ali povremeno možete ćuti komentatora, a pojavi se i slika sa terena. Komentator je naravno neizostavni Gogi koji je bio i na Alpe Jadran kupu u Rijeci, a biti će i na Croatia openu ako se ne varam.

U ovim trenucima (10 h54) utrčao je Ivor koji je startao u trećoj minuti i uvjerljivo drži začelje sa 39 minuta (vodeći trenutačno ima 21 minutu). Bolji rezultat svakako očekujemo od Matije, a i braća Štambuk sigurno mogu bolje od toga.

12:03
Naši su svi u cilju i moja predviđanja se polako ostvaruju. Matej (30'50) i Ivor (39'46) će definitivno trčati u C-finalu. Vrlo je vjerojatno da će im se i Mario (27'39) pridružiti iako je trenutačno na 38. mjestu, no još neki najbolji nisu stigli u cilj. Doduše uz malo sreće možda i otvori B-finale ;). Izglede za B-finale definitivno ima Matija koji je trenutačno 30. sa najboljim našim vremenom 25'07. Iz ovih rezultata rekao bih da su vrlo solidne nastupe imali Mario i Matija, Matej ipak još skuplja iskustvo, dok je Ivor išao daleko ispod svojih mogućnosti.

12:25

Prema komentatorima Gogija zadnji natjecatelj iz Japana je utrčao u cilj (i smjestio se ravno ispred Maria :( po rezulatu) i rezultati bi sada trebali biti definitivni. Naši imaju tri C-finala i jedno B-finale. Matija je na kraju završio 34. Sutra slijede finala.

"By the way" pratite li naše veterane na Svjetskom veteranskom prvenstvu. Tomica se dobro drži u M40 koja vrvi od poznatih imena i svjetskih faca. Samo za primjer veteranski prvak u M40 postao je Janne Salmi osvajač cijelog niza Svjetskih medalji, tu su i Martin Brantner, Joakim Soussa...Dunja nažalost nastupa za Nizozemsku no i njeni rezultati su više nego solidni.
Rezultati WMOC-a

Live rezultati

Live prijenos

Slavonija i Baranja

Još je samo nekoliko dana preostalo do zaključenja roka za prijave (pazite da se za svaku trku posebno prijavite, dakle tri puta!!!) za zadnju utrku u prvom dijelu sezone. Dvodnevno natjecanje u Slavoniji i Baranji održati će se 09. i 10.07. u Našicama i Belom Manastiru. Organizatori su OK Međimurje i OK Sova, a nažalost zbog ljetnog termina već je veliki broj ljudi na godišnjim odmorima pa se ne očekuje preveliki odaziv. No svi koji ste još slobodni dajte si truda i vremena pa pokušajte doći na natjecanje te i na ovaj način pridonijeti popularizaciji našeg sporta u tom području. Između ostalog treba dati i poticaj radu novog kluba koji je počeo djelovati na tom području.

Siguran sam u jedno da nas čekaju zanimljive utrke, dobra organizaciji i nadasve veliko gostoprimstvo domaćina.  Znam da je većini to dosta velika udaljenost koju treba proći da bi se došlo na dvije sprint utrke i na srednje staze, no mi orijentacisti smo takvi da za dobru trku potegnemo i daleko veće udaljenosti.

Ono što nas čeka tamo su dakle dvije utrke koje se boduju za sprint kup u subotu i jedna utrka koja se boduje za veliki kup Hrvatske, a ujedno je i prvenstvo Hrvatske na srednje staze. 

Nadajmo se da će iduće godine termin održavanja ovog natjecanja ipak biti nešto bolji kako bi došao veći broj natjecatelja iz Hrvatske. Sigurno je jedno, nakon prošlogodišnjeg razgovora sa Jorgenom Martensonom na prvoj utrci sprinta moći ćete vidjeti veliki broj Skandinavaca. Njih više od stotinu. Oni dolaze direktno sa veteranskog svjetskog prvenstva u Mađarskoj.