28 rujna 2012

Zagreb open i dječja utrka

shema natjecanja Zagreb open
Ove godine "Zagreb open" održati će se 21. listopada na terenu Dotršćine. Kada smo počinjali sa organizacijom ovog natjecanja prije dvanaest godina ideja je bila ponuditi nešto novo i drugačije. Vjerujem da smo sve ove godine u tome uspijevali, počeli smo sa sprintom, pa nastavili srednjim stazama, pa masovnim startom, MTB orijentacijom, microtrekom.... a i glavnih organizatora bilo je dosta. Za kormilom smo se izmjenjivali Ivana, Iskra, Paco i ja, a ove godine koncept radi Ivica. Ideja koju provodi u dijelo je zanimljiva i svakako bi je trebalo isprobati. Ivica je spojio dvije grane sporta u jednu pa ćemo tako imati priliku trčati stazu, a na kontrolama ćemo okusiti primjese precizne orijentacije. Moglo bi se reći da ovaj dio vuće i na koncept IOF-a od prije par godina pod nazivom microorijentacija. Vjerujem da ste u pozivu već imali prilike vidjeti što Vas čeka, no ukratko kada istrčite svoju dionicu do kontrolne točke tamo će se nalaziti više zastavica sa istim kodnim brojem npr. 42, ali će svaka zastavica imati i slovo A, B,C, D ili E. Na vama je da na temelju opisa kontrole zaključite koja je ona koja je na karti, perforirate ju u odgovarajuću kućicu i trčite dalje. Na primjer ako vam je u opisu uvala, a vama su kontrole na grebenu, odronu, putu i u uvali odtrčati ćete do one u uvali i perforirati te nastaviti dalje. Ukoliko pogriješite nećete dobivati minus kontrole već dodatne kaznene minute. To će biti ustvari i izvrstan trening za sve trkače jer se treba fino orijentirati unutar kružnice.
poziv dječja utrka
Prije cijele trke za velike održati ćemo i dječju utrku. Start velike utrke pomaknuli smo na dvanaest sati, a dječja utrka krenuti će u 10:00 sati. Detalje možete vidjeti i na stranicama natjecanja, a za sva pitanja stojimo na raspolaganju.

Poziv
Prijave

21 rujna 2012

Venecija 2012

Prijave za Veneciju naveliko su počele. Na stranicama organizatora već je prijavljeno više od 300 natjecatelja. Novost ove godine je limitirani broj trkača na 4000 tako da se požurite sa svojom prijavom. Veći broj prijava organizator vjerojatno očekuje i zbog priprema za svjetsko prvenstvo 2014. kada se sprint utrka upravo održava u Veneciji.
OK "Vihor" će i ove godine organizirati autobus iz Zagreba. Punjenje autobusa je već počelo i na listi je dvadesetak imena. Prvi limit je na brojci od 45 prijava nakon koje počinjemo puniti veći autobus. Cijena autobusa je 170kn, a prijave se primaju na e-mail.
Polazak autobusa je oko ponoći 11.11.2012., a povratak istog dana u večernjim satima.

Više informacija biti će dostupno kroz Facebook stranicu događanja Venecija 2012, a sve informacije o samoj utrci možete naći na stranicama organizatora.

20 rujna 2012

Turska - štafeta

svitanje u Bursi sa pozivom na molitvu
VIP tribina ;)
Na dan štafete natjecanja su se vratila u dolinu što je značilo i podizanje temperature okoline. Cilj je bio na lokalnom stadionu mjesta Cumalikizik bez trunka hlada. Opskrbili smo se kišobranima, kapama vodom i strpljenjem. Podijelili smo se opet u dvije grupe tako da ekipa koja kasno starta na popratnoj utrci ne mora stajati na suncu cijeli dan, a ujedno je ta ekipa u hotelu prebacila i sve stvari u jednu sobu jer je "check out" vrijeme bilo to jutro. Srećom odobrili su nam jednu sobu u kojoj smo se poslije mogli istuširati i pripremiti za nastavak putovanja prema Istanbulu.


Iva, Dora i Mia - štafeta Ž16
Ženskoj kadetskoj ekipi pridružili smo Miu Lovrec, tako da je sastav bio Mia, Dora i Iva, a mušku seniorsku trku trčali smo u isprobanoj varijanti Iskra, Ivana i ja. Otprilike smo mogli naslutiti što nas čeka na terenu jer je zadnji dio sprint utrke bio u blizini tako da je bilo jasno da putiće ne treba previše gledati već se treba držati uvala kao dobrih referentnih točki. Trka je krenula na vrijeme, a prvi natjecatelji su počeli pristizati već nakon pola sata na prolaznu kontrolu. Prvi u cilj utrčao je u seniorskoj konkurenciji Danel Barkasz velika nada rumunjske orijentacije. Njegove rezultate pratimo već duže vrijeme i u stalnoj komunikaciji sa njime vidimo koliko ozbiljno radi i priprema se za trke. Kao drugi utrčao je Blažo Maksimović za Srbiju, a od favorita očekivala se još štafeta Bugaske sa Zlatkom Kamenarovom na prvoj izmjeni. 

karta štafete M21
Oni su utrčali sa četiri-pet minuta zaostatka i prema nekim predviđanjima slijedeća je trebala biti Turska, a ako Iskra ide dobro možemo i mi biti u blizini. Naša konkurencija bila je Makedonija i Moldavija. Iskra je na kraju očekivano utrčao peti, petnaestak minuta iza Turske, ali i šest minuta ispred Moldavije što je Ivani trebalo dati dosta prostora da se održimo na toj poziciji. Cilj je svakako biti ispred ove dvije ekipe i popraviti plasman u odnosu na lani za jedno mjesto. 

Iskra na prolaznoj KT
Da je tu naša najjača ekipa vjerojatno bi se borila za koju stepenicu više no možda i to u godinama koje slijede. Ivana je svoje istrčala nešto sporije od Iskre, ali bila je i ona brža od Moldavaca i Makedonaca tako da sam ja samo trebao sigurno dovesti trku kraju. Kako su se izmjene redale palo mi je na pamet da nakon štafete odradim i popratnu utrku "Bursa open" ako stignem na svoje startno vrijeme. Trebalo je samo dovoljno brzo istrčati štafetu. Tako je i bilo. Istrčao sam štafetu kako treba bez većih grešaka sa čisto solidnim vremenom, boljim od Igora Vukovića i Dejana Popovića koji su objektivno jači. Ne budi lijen imao sam taman toliko vremena da preskinem dres, promijenim broj, popijem vode i odem na start druge utrke. I tu utrku istrčao sam u dobrom tempu i postavio najbolje vrijeme u kategoriji. Nažalost naravno van konkurencije jer sam trčao već štafetu no zadovoljstvo je ipak ostalo.

Dora i Mia izmjenjuju
Cure su po prvi puta u karijeri trčale pravu tročlanu štafetu sa ozbiljnom konkurencijom i to je bilo za njih jedno novo iskustvo. Čekanje na izmjenu, razmjena informacija, gledanje ostalih kako izmjenjuju. Nije to sve skupa lagano kada si prvi puta u toj situaciji. No naše cure se nisu dale. Hrabro su ušle u borbu, a Mia na prvoj izmjeni dala je sve od sebe kao najmlađa. U njihovoj konkurenciji od sedam nacionalnih štafeta jedino su Rumunjke bile te koje su u sve tri izmjene istrčale solidnu utrku što je naravno bilo dovoljno za pobjedu. Ostale ekipe imale su na barem jednoj izmjeni veće greške tako da se situacija sa plasmanom često mijenjala. Nakon prve dvije izmjene cure su bile šeste, ali solidna trka Ive Lovrec na kraju ih je pomaknula za jednu poziciju i na zadnjoj izmjeni prestigli smo Moldaviju za petu poziciju. Uz malo više koncentracije i iskustva u ovoj kategoriji moglo se i do medalje. Mia je također nakon štafetne konkurencije iskoristila priliku i istrčala je još svoju utrku u Ž14 i ostvarila je četvrto vrijeme van konkurencije. U ukupnom plasmanu bila bi  treća.
M21 - 1. Rumunjska 2. Bugarska 3. Srbija 4. Turska 5. Hrvatska 6. Moldavija
Jan pobjednik M10
Na popratnoj utrci Bursa open Kristina je pokazala da ima materijala za dobre rezultate i ostvarila je drugu pobjedu za redom u Ž21B. Šteta je da se prva dva dana toliko tražila, no svako iskustvo se plaća, a to je normalna pojava kod onih koji tek kreću u svijet orijentacije. Jan je istrčao još jednu solidnu utrku i ostvario je ukupnu pobjedu u svojoj kategoriji. Prva dva dana ih je toliko isfrustrirao da su roditelji počeli pomagati svojim klincima kako ne bi imali prevelike zaostatke. Vidjelo se to na rezultatima i nije bilo fer prema drugima, no Jan se odhrvao tome i zasluženo pobijedio. Boško je bio peti u M21B, a Karlo je konačno istrčao nešto bolju utrku u M16 i zauzeo je osmo mjesto taj dan. Ovime je završen orijentacijski dio. 
kolekcija medalji koju smo ponijeli u Hrvatsku
Istrčali smo četiri, a neki i pet utrka sa izvrsnom konkurencijom , dobrim terenima i kartama. Ispaltilo se.
vrijeme za večeru - Bursa autobusni kolodvor
Nakon ceremonije proglašenja koja je trajala dosta dugo, nama je tek počeo nastavak dugačkog dana. Uslijedio je povratak autobusom u Bursu, brzopotezno tuširanje nas jedanaest na jednom tušu u jednoj sobi pretrpanoj stvarima, hvatanje dovoljno velikih taksija da nas preveze sa svim stvarima na autobusni kolodvor, pa hvatanje autobusa za Istanbul. Negdje između trebalo je ubaciti i večeru u cijelu priču. Stigli smo sve to napraviti. Čak smo se nekako navikli i na relly vožnju taksista po gradu. Na kolodvoru u Bursi koji je veći od našeg aerodroma uhvatili smo i vezu sa Istanbul i ostalo nam je dovoljno vremena da u miru pojedemo koji kebab. Povratak u Istanbul mogao je krenuti.

Karte sa stazama
Rezultati štafete

Nastavak slijedi

19 rujna 2012

Štafetno prvenstvo Hrvatske

start štafete
Štafeta je uvijek bila jedna od mojih omiljenih disciplina. Doduše nekako sam često upravo i na štafeti proživljavao teške trenutke kada sam griješio ili bio u isčekivanju onih koji su trčali sa mnom u ekipi. Naravno bilo je tu i lijepih trenutaka, a uostalom kao štafeta Vihora postali smo i prvi štafetni prvaci Hrvatske. Bilo je to davno, ali još uvijek se pamti. Pamti se i drugi naslov prvaka Hrvatske iz Klane ili izvrsna štafeta na europskom prvenstvu u Rovinju kada smo se borili za medalju. Oni stariji sjetiti će se i legendarnog starta štafete u Rusiji kada je Goran ispalio na startu kao iz puške ispred svih velikih faca, no nažalost iz šume se vratio tek negdje nakon druge izmjene ostalih štafeta :))) Pamtim i štafetu sa Alpe Jadran kupa 1994. kada smo neočekivano došli do medalje. U svjetskim razmjerima ne tako davno upravo je Thierry vodio na neki način životnu bitku sa štafetom. Svaki puta bio je nadomak zlata ili medalje i nešto se dogodilo što je poremetilo planove. U Češkoj je progutao osu pa je kao vodeći u zadnjoj izmjeni završio u bolničkom helikopteru, u Mađarskoj je naletio na povrijeđenog Švedskog trkača pa je odustao, u Norveškoj greška u perforiranju da bi na kraju eksplodirao i osvoji zlato u Francuskoj. Svaka štafeta priča svoju priču i upravo je zato trka koja se ne propušta ako je to moguće.
Mia - Ž16
Doduše naše priče nisu tako dramatične, no imaju svoju zanimljivost. Štafeta prošli vikend ponudila je pregršt malih i velikih iznenađenja. U muškom dijelu Japetić je očekivano slavio, no nakon prve izmjene ipak je Bjelovar bio u vodstvu. Ris je unatoč izostanku Štanfela napravio dobar rezultat i sa svojim podmlatkom i iskustvom Salopeka došao do srebra. Obitelj Štambuk je presložila štafetu i dobila na jačini. Dečki su iskusniji za jednu godinu i vratili su nam za prošlogodišnje uzimanje medalje. Matej se na zadnjoj izmjeni nije dao i izvrsnom utrkom došao je do bronce za ekipu. Doduše u tom trenutku je Bjelovar bio taj koji je imao medalju, no jedna kriva perforacija i sve se mijenja. Upravo je to ono o čemu smo pričali. Moji dečki Iskra i Neno nisu imali svoj dan. Samo nekoliko minuta bolje otrčane njihove izmjene dovele bi nas do borbe za medalju, no nije išlo. Iskra je zapeo u nekoj zelenjavi na početku, a Neno je nakon susreta sa granom jedva fokusirao kartu zbog male ozljede oka. Osobno ja sam zadovoljan istrčanim. Možda je moglo malo brže, ali točnije nije. Kod cura su Vihorašice bile u jednakom statusu kao i Japetić i opravdale su taj status. I dok se nakon prve izmjene još činilo da postoji neka šansa za ostale, nakon druge izmjene neizvjesnost je nestala. No zato su se drugi borili za svoje plasmane i pomalo neočekivano Lokve su doše na drugu poziciju, a Bjelovar na treću dok je Ris ostao bez medalje.
trio na utrčavanju
Nažalost juniorska konkurencija je preslaba pa niti uzbuđenja nisu toliko velika, no kadeti su pokazali da se na njih može računati. Slavila je ekipa Vihora i to u mješovitom izdanju sa Leom i Karlom u konbinaciji. Zanimljivo je da smo praktično tu ekipu složili u zadnji čas jer je Dora nažalost u Turskoj slomila nogu pa smo morali mijenjati posložene stvari. Jan i Timo su hrabro ušli u borbu sa starijima i naravno sa težom stazom nego na koju su navikli, ali svoje su dobro odradili i došli su do trećeg mjesta. Mia i Iva nisu imale konkurenciju u svojoj kategoriji, ali se zato mogu pohvaliti da su ostvarile pobjedu protiv svih muških kadeta jer su imale istu stazu, a bile su najbolje :)


štafeta Vihora - seniorske prvakinje Hrvatske
Sve u svemu bila je to jedna zanimljiva štafeta. Lokacija je bila lijepa, a organizator se trudio da pokrpa sve rupe koje su nastale greškama u tiskari i na kraju je uspio u tome i nitko nije oštećen osim Tomice koji nije uspio istrčati toliko željenu štafetu. Osobno jedino bi bio sretniji da je karta bolje reambulirana jer bi to onda dalo i mogućnost da se staze tehnički postave nešto teže. Ovako je očito onaj koji je radio koncepciju morao birati velike i sigurne detalje za kontrole. Doduše to i je pravi put kada nemaš savšenu kartu tako da tu stvarno nemam zamjerki.

Turska - duge i srednje staze

pogled na grad Bursu

Duge staze
autobus za trke ;)
Sprint natjecanje trčali smo u dolini na pristojnih tridesetak stupnjeva celzijusa. Klasika i srednje staze nalazile su se na planini Uludag visine 1600 metara koja je proglašena nacionalnim parkom, a ujedno je i najveće skijalište u Turskoj. Na planinu inače vozi velika gondola, no organizator je ipak odlučio da se koristi autobusni prijevoz. Dobrih sat i deset vožnje po serpentinama u starim busevima i nije bilo tako strašno, no na brdu je ipak bilo iznenađenja. Iz hotela smo krenuli u kratkim rukavima, a na izlasku iz autobusa oblačilo se sve što smo imali. Magla, hladni vjetar i visina činili su svoje. Doduše za klasiku je to bilo idealno vrijeme jer nije bilo prevruće. Smjestili smo se u neposrednoj blizini cilja u borovoj šumici i očekivali prve vijesti sa prolazne kontrole koja je bila u blizini. Organizator je najavljivao tehnički težak teren no nekako si nisam mogao zamisliti što nas u principu čeka. Tek kada sam startao shvatio sam o čemu je riječ. Teren je idealan za neko Svjetsko prvenstvo. Uspoređivali su ga sa Francuskom i prvenstvom tamo no mislim da ne treba ići tako daleko. Teren je bio stvarno izazovan, bez puteva, pun kamenih i ostalih detalja. Ako nisi na karti sto posto u taj čas više nisi u igri za dobar plasman. 

priprema za trku u zimskoj opremi
Nažalost i moje ambicije potonule su već na prvoj kontroli. Dugačka dionica bez mogućnosti orijentiranja po linijskim detaljima bila je idealna za stvaranje razlike u odnosu na konkurenciju. Do same kontrole imao sam sve pod kontrolom, no napad na kontrolu izveo sam traljavo i tu su nastali problemi. Nikako se nisam mogao točno relocirati. To je onaj osjećaj kada znaš da si tu, a kontrole nema. Otišlo je tako gotovo pola sata dok se nisam posložio i zapravo krenuo u trku. Mnogi bi ovdje odustali, no to nikada nije bio moj način rješavanja loše trke. Nastavio sam trku i praktično uživao u terenu i izazovima koje je organizator postavio pred nas. Do kraja utrke napravio sam još jednu grešku, nadoknadio podosta vremena u odnosu na konkurenciju, ali to nije bilo dovoljno za medalju. Sasvim logično. Na kraju i nije bilo tako loše, četvrto mjesto. 
Ivana treća na duge staze
Ivana je za razliku od mene krenula jako dobro i vodila je više od polovice staze da bi pred sam kraj napravila nekoliko greškica i prilika za pobjedom je propuštena, no ipak je dohvatila brončanu medalju. Za razliku od nas Jan je ovaj teren iskoristio na najbolji mogući način. Tehnički (pre) tešku stazu za svoju kategoriju istrčao je daleko bolje od svih ostalih i napravio je vremensku razliku koja mu je davala dovoljno sigurnosti da preostale dvije utrke istrči mirno i sačuva prednost za ukupnu pobjedu.

duge staze - analiza
Iva na prolaznoj kontroli
Kod cura je Iva ostvarila dobar rezultat osvojivši osmo mjesto i nedostajalo joj je samo četiri minute da se nađe u prvih šest i na proglašenju. Da na prolaznoj kontroli nije pala skoro pod kola hitne pomoći možda bi i uspijela u tome ;) Mia je u kategoriji Ž14 također napravila izvrstan rezultat. Ostvarila je uvjerljivu pobjedu tako da se možemo pohvaliti sa dvije etapne pobjede taj dan. Nije mala stvar na ovakvom terenu. Ostatak ekipe je manje više skupljao iskustva sa  terena i svi su se prepuni dojmova vratili sa staza. Analizirajući koncepcije staza možemo zasigurno reći da su tehnički staze bile daleko teže od bilo koje elitne staze ove godine na našim natjecanjima. Naravno ovdje se radi o tehničkoj težini, a ne o fizičkoj težini jer često organizator pobrka ove dvije stvari što sada nije bio slučaj. Čak su i B staze bile u rangu elitnih staza po tehničkoj težini. Osnovni problem organiaztora na ovakvim terenima je upravo obrnut od onoga što inače muči organizatore. Ovdje se postavlja pitanje kako postaviti nešto lakšu stazu kada puteva gotovo da i nema na terenu.
veteranski prvak jugoistočne Europe ;)
Srednje staze
Jan na zadnjoj kontroli
Poučeni iskustvom prethodog dana sa sobom smo na brdo ponijeli odjeće da se može obući i manji dječji vrtić. No priroda se i ovoga puta poigrala sa nama i umjesto najavljivane kiše, osvanuo je prekrasan sunčani dan. To jutro nekako mi se činilo da je vrijeme za osvetu. Jučer me organizator pobijedio svojim zamislima i za ovaj dan sam si jednostavno dao u zadatak maksimalnu koncentraciju na kartu. Iako fizički nisam bio sto posto spreman kako sam si željeo zbog niza ozljeda u prvom dijelu sezone, osjećao sam se čisto zadovoljavajuće bez bolova na kritičnim mjestima. Sam početak staze opet je bio taj koji je radio razliku. Uz jednu manju grešku sve sam napravio kako treba i na red je došla duža dionica za koju sam znao da je "opasna". Nemaš se za što konkretno uloviti već hvataš smjer i visinu. U blizini 6. kontrole nalazilo se desetak ljudi koji su reambulirali teren i najgora moguća stvar je bila pridružiti im se. Takve situacije često te povuku u neželjenom smjeru. Ostao sam hladne glave, locirao točnu poziciju i napiknuo kontrolu u zelenjavi.
srednje staze
To je bilo to. U tom trenutku ti poraste samopouzdanje i nekako ide sve lakše. Doduše došlo je do male krize kontrolu prije kraja jer sam sebi kažeš. "Dobro je, super si išao", a u principu možeš sve izgubiti na toj jednoj kontroli. Izgubio sam tu oko pola minute i u cilj ipak stigao zadovoljan učinjenim. Kako sam startao među prvima u svojoj kategoriji uslijedilo je samo čekanja ostatka ekipe. Pokazalo se da sam imao dobar osjećaj i pobjeda je bila uvjerljiva. Petanest minuta prednosti ispred drugoga. Zanimljivo je i da su upravo favoriti utrke podbacili jer su vjerojatno ušli u trku slično kao i ja prethodnog dana.  Konačno jedna dobra trka u nogama u ovoj sezoni. 
Ivana na kontroli
Uz mene etapnu pobjedu ostvarila je i Kristina koja nikako prva dva dana nije mogla posložiti kodne brojeve :) Očito je šok terapija bila dobra i konačno je sve sjelo na svoje mjesto. Kod cura u Ž16 Iva i Dora su zamijenila mjesta i ovoga puta je Dori legla utrka puno bolje dok je Iva imala nekih tehničkih poteškoća na stazi. No sve to ide u staž i upravo je to i razlog našeg dolaska ovdje, tehnički teške trke sa dobrom konkurencijom. I Boško nam se sve bolje snalazio i da smo ostali još koji tjedan gdje bi nam bio kraj :) No eto i nakon srednjih staza pišemo dvije pobjede.
U svakom slučaju tereni za klasiku i srednje staze bili su izvrsni i vrijedilo ih je doživjeti. Povremeno bi naišli na vizure koje su stvarno bile prekrasne, a k tome ti još trčiš između svega toga. Za nas šest koji smo slijedeći dan nastupali u štafeti ovo je bio kraj pojedinačnih natjecanja. Nažalost morali smo se oprostiti od plasmana u ukupnom poretku za četverodnevno natjecanje, no štafeta je ipak nešto posebno i zaista su rijetke prilike trčati dobru i kvalitetnu štafetu pa je vrijedilo napraviti i žrtvu u to ime.

Nastavak uskoro....

14 rujna 2012

Turska - putovanje i sprint natjecanje


Ideja o odlasku u Tursku rodila se još prošle godine kada smo bili u Makedoniji. Izvrsna atmosfera između natjecatelja, susretljivost i ljubaznost svih sudionika bili su dodatni motiv. Malo po malo organizacijske kockice su se slagale i na kraju se stvorila ekipa od nas jedanaest koja je krenula na put. Svatko od nas je imao neko svoje viđenje što nas tamo čeka, a naravno svoje viđenje imali su i roditelji koji su djecu slali na put. Bilo kako bilo mogu slobodno reći da su predrasude koje smo imali o Turskoj bile nevjerojatno krive. Dočekala nas je moderno uređena zemlja u kojoj su mnoge stvari daleko ispred našeg standarda. Istanbul se ne može uopće uspoređivati sa Zagrebom jer spada u nekoliko kategorija viši razred gradova.

ekrani u sjedalima autobusa
Većina priča počinje i završava na aerodromu. Tako je počela i naša. Polazak iz Zagreba i slijetanje u Istanbul. Već iz zraka vidjelo se da nas očekuje ogroman grad i ogroman aerodrom. Nakon obavljanja carinskih formalnosti koje su prošle relativno brzo s obzirom na masu ljudi koja je pristizala iz nepreglednog broja aviona dočekao nas je Halil sa svojom ekipom. Na brzinu smo promijenili novce u mjenjačnicama-automatima i krenuli metroom do otogara-autobusne stanice. Naravno u metrou je uslijedio susret s jednim Makedoncem koji se raspričao o svojem višegodišnjem boravku ovdje  Trebalo nam je oko pola sata da stignemo na valjda najveći autobusni kolodvor koji sam do sada vidio. Tisuće autobusa kreću iz jedne centralne pozicije prema svim dijelovima Turske, Europe i Azije. Zahvaljujući našim domaćinima brzo smo pronašli i agenciju u kojoj smo kupili karte za nastavak putovanja. Čekalo nas je još četiri sata vožnje autobusom do grada Burse koji se nalazio u azijskom dijelu Turske. Pravo iznenađenje nas je dočekalo u samom autobusu. Svako sjedalo imalo je svoj digitalni ekran sa slušalicama na kojem si mogao birati muziku, filmove, fotke, igrice...mogao si priključiti i svoj USB pa slušati svoju muziku ili pregledavati dokumente i slike. Ludnica! No iznenađenju nije bilo kraja. Tijekom vožnje stjuard svako malo dolazi i nosi (tj.vozi u kolicima) vodu, sokove, grickalice. I sve to za samo desetak eura karte za autobus. Sjedalo do nas sjedila je još jedana osoba koja zna nešto hrvatskog, a dolazi ovoga puta sa Kosova i živi u Bursi već desetak godina. Svijet je mali ;) 

Sam izlazak iz Istanbula je potrajao gotovo dva sata. Uslijedila je vožnja trajektom preko Bospora pa nastavak putovanja autobusom do Burse. U glavama smo imali neku sliku grada, ali niti približno ono što nas je dočekalo. Negdje oko dva sata ujutro autobus se zaustavio na kolodvoru koji je veći od našeg aerodroma i tamo nas je dočekao novi kontakt i prijevoz do hotela. Prebacivanje u minibus prošlo je brzo i efikasno i u trenu smo doslovce letjeli ulicama Burse. Vozač kao da je morao oboriti sve rekorde u brzini pa su tako pored nas prohujale vizure svih poznatih svjetskih brendova Fiat, IKEA, Mediamarkt, McDonalds....Nema čega nema. Nakon Schumacher vožnje konačno smo u hotelu. Obavljamo formalnosti prijave i uzimamo ključeve od soba. Negdje oko pola tri ujutro uspijeli smo konačno i zaspati. Put je bio dugačak i iscrpljujući pa je trebalo uhvatiti svaku minutu sna jer slijedile su odmah trke.

ispred našeg hotela
Buđenje je krenulo puno ranije nego smo očekivali. Doduše mnogi nisu čuli valjda od umora, ali točno u 05:30 sa svih džamija u gradu krenuli su pozivi na molitvu. Srećom nije predugo trajalo i uhvatio sam još nešto sna prije predviđenog vremena za ustajanje. No i to vrijeme je nekako došlo prebrzo, a ujutro smo osim doručka trebali obaviti još i formalnosti prijava, preuzimanja brojeva za trku i osnovnih informacija kada, gdje, što i sl.
Podijelili smo se u dvije grupe i prva grupa je rano krenula prema prigradskom naselju Cumalikiziku gdje se održavao sprint. Mi ostali smo krenuli nešto kasnije jer smo i startali dva tri sata iza prve ekipe. Ovoga puta autobus je ipak bio nešto drugačiji, otprilike kao iz filma "Tko to tamo peva". Cure bi rekle vozaču: "Majstore jeli ima klima?, a on bi odgovorio: "Ima, sve se klima" ;) Pitanje je samo koliko dijelova je vozač  izgubio po putu, no klima je ipak radila savršeno, prva otvorena vrata i propuh kakav možeš samo poželjeti :)

SPRINT - 06.09.2012.
Dora na startu sprinta
Cumalikizik je neodoljivo podsjećao na Kruševo. Male uske ulice, više seoskog karaktera sa puno razno raznih prepreka poput traktorčića, konja, te detalja poput fontana. Na ulicama je bilo i podosta lokalnog stanovništva i djece. Jedino iznenađenje je u principu bilo to da je kraj staze bio šumskog karaktera pa su se u tom dijelu radile i veće greške zbog prebrzog ulaska iz gradskog dijela u šumu.Kontrola je bilo posvuda, čak i u restoranu i trebalo je dobro paziti na kodne brojeve da se ne perforira kriva kontrola.

Osobno sam se osjećao izuzetno umorno i teško. Brda su me pojela, a vjerojatno je tome bio i uzrok naporno putovanje prethodnog dana i noći. Trčao sam, ali nikako ubaciti u višu brzinu. U šumskom dijelu naletili smo i na jedinu zamjerku tijekom cijelog putovanja, smeće. Nevjerojatna je količina smeća koja se nalazi u parkovima i urbanim cjelinama. Ta činjenica mi je poznata još iz nekoliko odlaska u Egipat no nikako da se naviknem na to. Sprint je najbolje odradio Jan. Stvorio je zavidnu prednost od osam minuta ispred drugoplasiranog i upisao prvu pobjedu u Turskoj. Ivana i ja nismo loše prošli, oboje smo bili srebrni no znali smo da možemo i bolje. Ostatak ekipe solidan i praktično nitko nije bio na začelju osim Kristine koja je pobrkala kodne brojeve. Iva je bila deseta u Ž16, Dora četrnaesta, Karlo devetnaesti u M16, Mia peta u Ž14, Boško četvrti u M21B, Iskra petnaesti u eliti.

otvaranje SEEOC-a
Poslijepodne smo proveli u pripremama za odlazak na službeno otvaranje natjecanje i proglašenje prvog dana u kategorijama koje su se računale za prvenstvo jugoistočne Europe. Otvaranje prvenstva bilo je u samom centru Burse mimohodom glavnom ulicom sa ulaskom u mali amfiteatar u kojem je odrađen službeni dio ceremonije i u kojem je kasnije svaki dan bilo i proglašenje natjecanja. I ovoga puta smo bili prepoznatljivi po svojim kockicama koje otvaraju dosta vrata ma gdje bili :). Natjecanje Bursa open nije se proglašavalo po danima već u ukupnom zbroju četiri natjecanja tako da je Jan imao zadatak odraditi sve četiri trke u visokom isčekivanju. Također svi naši koji su trčali na tom natjecanju morali su čekati zadnji dan za ukupni rezultat. Mi ostali smo imali mogućnosti popravnog svakog dana jer je svaka trka bila prvenstvo u različitim disciplinama pa smo se svakog dana borili za titule.

karta sprinta

Nastavak u danima koji slijede....

13 rujna 2012

Povratak u Zagreb

Vihoraši u novim dresovima u turskoj
Nakon prijeđenih nekoliko tisuća kilometara na dva kontinenta stigli smo kući umorni, iscrpljeni, ali zadovoljni. Proteklih dana Vihoraši su se podijelili u dvije grupe. Podosta oslabljeni nastupali smo na dva zadnja natjecanja za Kup Hrvatske u Međimurju te na prvenstvu jugoistočne Europe i otvorenom prvenstvu Burse u azijskom dijelu Turske. U Međimurju nas je bilo nešto više od dvadeset, a u Turskoj jedanaest. Osvajali smo medalje i ovdje i u Turskoj. U Turskoj smo istrčali četiri (a neki  i pet ;) utrka i o svemu ćete moći čitati u danima koji slijede.
pred otvaranje natjecanja u Bursi

03 rujna 2012

Trening Solarske

rezultati treninga
Kako je subota izgledala već sam se bojao da ćemo u nedjelju imati plivanje, a ne trčanje. No na kraju svega imali smo prekrasan sunčani i ugodni dan. Skupilo nas se nešto više od dvadeset, a na programu čak pet staza koje su se mogle izabrati za orijentaciju. Ivana, Ivek i ja smo odradili postavljanje zastavica, a ekipa je trčala. Kako smo postavili stazu tipa "one man relay" na cilju je bilo vrlo dinamično. Stalno je netko dotrčavao i odlazio i to gotovo dva sata od prvog starta. Za uvod u sezonu baš po mjeri.

Prijave za prvu trku su još danas pa ako netko još nije neka se požuri jer Međimurci moraju krenuti uskoro u tisak karata, izradu startnih lista itd.Vikend samo što nije.