Turska - duge i srednje staze

pogled na grad Bursu

Duge staze

autobus za trke ;)

Sprint natjecanje trčali smo u dolini na pristojnih tridesetak stupnjeva celzijusa. Klasika i srednje staze nalazile su se na planini Uludag visine 1600 metara koja je proglašena nacionalnim parkom, a ujedno je i najveće skijalište u Turskoj. Na planinu inače vozi velika gondola, no organizator je ipak odlučio da se koristi autobusni prijevoz. Dobrih sat i deset vožnje po serpentinama u starim busevima i nije bilo tako strašno, no na brdu je ipak bilo iznenađenja. Iz hotela smo krenuli u kratkim rukavima, a na izlasku iz autobusa oblačilo se sve što smo imali. Magla, hladni vjetar i visina činili su svoje. Doduše za klasiku je to bilo idealno vrijeme jer nije bilo prevruće. Smjestili smo se u neposrednoj blizini cilja u borovoj šumici i očekivali prve vijesti sa prolazne kontrole koja je bila u blizini. Organizator je najavljivao tehnički težak teren no nekako si nisam mogao zamisliti što nas u principu čeka. Tek kada sam startao shvatio sam o čemu je riječ. Teren je idealan za neko Svjetsko prvenstvo. Uspoređivali su ga sa Francuskom i prvenstvom tamo no mislim da ne treba ići tako daleko. Teren je bio stvarno izazovan, bez puteva, pun kamenih i ostalih detalja. Ako nisi na karti sto posto u taj čas više nisi u igri za dobar plasman. 

priprema za trku u zimskoj opremi

Nažalost i moje ambicije potonule su već na prvoj kontroli. Dugačka dionica bez mogućnosti orijentiranja po linijskim detaljima bila je idealna za stvaranje razlike u odnosu na konkurenciju. Do same kontrole imao sam sve pod kontrolom, no napad na kontrolu izveo sam traljavo i tu su nastali problemi. Nikako se nisam mogao točno relocirati. To je onaj osjećaj kada znaš da si tu, a kontrole nema. Otišlo je tako gotovo pola sata dok se nisam posložio i zapravo krenuo u trku. Mnogi bi ovdje odustali, no to nikada nije bio moj način rješavanja loše trke. Nastavio sam trku i praktično uživao u terenu i izazovima koje je organizator postavio pred nas. Do kraja utrke napravio sam još jednu grešku, nadoknadio podosta vremena u odnosu na konkurenciju, ali to nije bilo dovoljno za medalju. Sasvim logično. Na kraju i nije bilo tako loše, četvrto mjesto. 

Ivana treća na duge staze

Ivana je za razliku od mene krenula jako dobro i vodila je više od polovice staze da bi pred sam kraj napravila nekoliko greškica i prilika za pobjedom je propuštena, no ipak je dohvatila brončanu medalju. Za razliku od nas Jan je ovaj teren iskoristio na najbolji mogući način. Tehnički (pre) tešku stazu za svoju kategoriju istrčao je daleko bolje od svih ostalih i napravio je vremensku razliku koja mu je davala dovoljno sigurnosti da preostale dvije utrke istrči mirno i sačuva prednost za ukupnu pobjedu.

duge staze - analiza

Iva na prolaznoj kontroli

Kod cura je Iva ostvarila dobar rezultat osvojivši osmo mjesto i nedostajalo joj je samo četiri minute da se nađe u prvih šest i na proglašenju. Da na prolaznoj kontroli nije pala skoro pod kola hitne pomoći možda bi i uspijela u tome ;) Mia je u kategoriji Ž14 također napravila izvrstan rezultat. Ostvarila je uvjerljivu pobjedu tako da se možemo pohvaliti sa dvije etapne pobjede taj dan. Nije mala stvar na ovakvom terenu. Ostatak ekipe je manje više skupljao iskustva sa  terena i svi su se prepuni dojmova vratili sa staza. Analizirajući koncepcije staza možemo zasigurno reći da su tehnički staze bile daleko teže od bilo koje elitne staze ove godine na našim natjecanjima. Naravno ovdje se radi o tehničkoj težini, a ne o fizičkoj težini jer često organizator pobrka ove dvije stvari što sada nije bio slučaj. Čak su i B staze bile u rangu elitnih staza po tehničkoj težini. Osnovni problem organiaztora na ovakvim terenima je upravo obrnut od onoga što inače muči organizatore. Ovdje se postavlja pitanje kako postaviti nešto lakšu stazu kada puteva gotovo da i nema na terenu.

veteranski prvak jugoistočne Europe ;)

Srednje staze

Jan na zadnjoj kontroli

Poučeni iskustvom prethodog dana sa sobom smo na brdo ponijeli odjeće da se može obući i manji dječji vrtić. No priroda se i ovoga puta poigrala sa nama i umjesto najavljivane kiše, osvanuo je prekrasan sunčani dan. To jutro nekako mi se činilo da je vrijeme za osvetu. Jučer me organizator pobijedio svojim zamislima i za ovaj dan sam si jednostavno dao u zadatak maksimalnu koncentraciju na kartu. Iako fizički nisam bio sto posto spreman kako sam si željeo zbog niza ozljeda u prvom dijelu sezone, osjećao sam se čisto zadovoljavajuće bez bolova na kritičnim mjestima. Sam početak staze opet je bio taj koji je radio razliku. Uz jednu manju grešku sve sam napravio kako treba i na red je došla duža dionica za koju sam znao da je "opasna". Nemaš se za što konkretno uloviti već hvataš smjer i visinu. U blizini 6. kontrole nalazilo se desetak ljudi koji su reambulirali teren i najgora moguća stvar je bila pridružiti im se. Takve situacije često te povuku u neželjenom smjeru. Ostao sam hladne glave, locirao točnu poziciju i napiknuo kontrolu u zelenjavi.

srednje staze

To je bilo to. U tom trenutku ti poraste samopouzdanje i nekako ide sve lakše. Doduše došlo je do male krize kontrolu prije kraja jer sam sebi kažeš. "Dobro je, super si išao", a u principu možeš sve izgubiti na toj jednoj kontroli. Izgubio sam tu oko pola minute i u cilj ipak stigao zadovoljan učinjenim. Kako sam startao među prvima u svojoj kategoriji uslijedilo je samo čekanja ostatka ekipe. Pokazalo se da sam imao dobar osjećaj i pobjeda je bila uvjerljiva. Petanest minuta prednosti ispred drugoga. Zanimljivo je i da su upravo favoriti utrke podbacili jer su vjerojatno ušli u trku slično kao i ja prethodnog dana.  Konačno jedna dobra trka u nogama u ovoj sezoni. 

Ivana na kontroli

Uz mene etapnu pobjedu ostvarila je i Kristina koja nikako prva dva dana nije mogla posložiti kodne brojeve :) Očito je šok terapija bila dobra i konačno je sve sjelo na svoje mjesto. Kod cura u Ž16 Iva i Dora su zamijenila mjesta i ovoga puta je Dori legla utrka puno bolje dok je Iva imala nekih tehničkih poteškoća na stazi. No sve to ide u staž i upravo je to i razlog našeg dolaska ovdje, tehnički teške trke sa dobrom konkurencijom. I Boško nam se sve bolje snalazio i da smo ostali još koji tjedan gdje bi nam bio kraj :) No eto i nakon srednjih staza pišemo dvije pobjede.

U svakom slučaju tereni za klasiku i srednje staze bili su izvrsni i vrijedilo ih je doživjeti. Povremeno bi naišli na vizure koje su stvarno bile prekrasne, a k tome ti još trčiš između svega toga. Za nas šest koji smo slijedeći dan nastupali u štafeti ovo je bio kraj pojedinačnih natjecanja. Nažalost morali smo se oprostiti od plasmana u ukupnom poretku za četverodnevno natjecanje, no štafeta je ipak nešto posebno i zaista su rijetke prilike trčati dobru i kvalitetnu štafetu pa je vrijedilo napraviti i žrtvu u to ime.

Nastavak uskoro....