28 svibnja 2014

Kumrovec - nova O-destinacija


U subotu 31.05. nam slijedi jedna zanmljiva trkica Kumrovcem. Gradić ili selo koje nepravedno nosi stigmu komunizma i Josipa Broza Tita je zapravo pravo malo muzejsko mjesto koje treba doživjeti i vidjeti. Kamo će nas staze odnijeti vidjeti ćemo no kamo sreće da imamo više ovakvih malih neobvezujućih događanja. 

Poziv

Bočni udari

Već neko vrijeme pokušavam ne reagirati na bočne udare i baviti se samo onime što me zanima i veseli. Radimo u klubu svi i radimo puno. U ovoj godini gotovo svi vikendi bili su nam ispunjeni raznim aktivnostima, od škola orijentacije, treninga, predavanja, tečajeva do razno raznih organizacijskih i administrativnih dijelova koji nikome nisu interesantni niti zanimljivi, no moraju se odraditi. Iako su neki dani naporni ipak na kraju svega čovjeka ispuni zadovoljstvo učinjenim, a pogotovo kada stignu i pohvale za sav taj trud. Klub je ove godine napravio neke velike stvari koje izvana i nisu tako vidljive, no dobili smo jednu organizacijsku širinu koja nam dozvoljava povremeni predah onih koji guraju i koji su lokomotiva rada.

Na zadnjoj Skupštini HOS-a promatrajući količinu negativne energije pojedinaca s nevjericom moram reći da nam je sport još uvijek na visokim granama koliko su neki ljudi opterećeni prošlošću, slavom ili nezasitnim ambicijama, a sve pod krinkom razvoja sporta i našeg boljitka . Da se ta silna energija upotrebi u razvoj sporta bilo bi nam svima kudikamo lijepše. I prođe tako skupština i svako malo kapne neki bočni udar na Savez od onih koji su obećavali med i mlijeko te pomirdbenu suradnju, a gubeći izbore sve lijepe riječi pale su u vodu. Vuk dlaku mijenja, no čud nikada! Sport nas uči da se nosimo sa uspjesima, ali i porazima. Očito neki nikada nisu dosegli tu razinu svijesti ili jednostavno nikada nisu bili sportaši. Čovjek se iznova i stalno propituje zašto? Koji su motivi svega toga i ne nalazi neki svrsishodan odgovor. Ovo naše podneblje nevjerojatno je plodno za glasanje protiv. Nije bitno protiv čega, glavno je da smo protiv i da maltretiramo sve oko sebe svojim stavovima. Još je gore kada se takvi pojedinci skrivaju iza drugih pa koriste svoje produžene ruke kao glasnogovornike vlastitih frustracija. Jadno kako za tu osobu, tako i za pijune koji si dozvoljavaju biti iskorišteni. Zanimljivo je samo kada pogledamo broj ljudi koji bi ti isti pijuni i pojedinci trebali predstavljati na recimo slijedećoj utrci Kupa Hrvatske. Dolazimo do zaključka da predstavljaju  jedva oko 15% svih natjecatelja. Pa tko je tu onda lud?!

No što je tu je, život ide dalje i sport kao takav će opstati bez obzira na one koji stalno mute vodu i guraju sebe ispred svih ostalih. Trčite i uživajte u sportu, a mutivode neka ostanu u mulju svojih frustracija.

12 svibnja 2014

Ačkov kup 2014


Ova godina je opaka obavezama koje smo si postavili. Veliki dio je već odrađen, no u tijeku je nekoliko projekata. Traje velika škola orijentacije, u pripremi je MTBO trening, pa Crvenkapica, OCAD seminar, a kroz cijelo ovo vrijeme provlače se i pripreme za Svjestko prvenstvo. Lavovski dio posla odrađuje Ivana koja radi na nekoliko novih karata i terena, a u međuvremenu je još doradila i nekoliko postojećih karata.

U cijeloj ovoj priči sreća je da se unutar kluba nalazi već više ljudi koju su sposobni napraviti cijelu trku bez da se uključuju oni koji su do sada nekako vukli. Iskra i Ivek su ove godine organizirali Ačkov kup. Ivana im je pripremila podloge, a sav šušur oko pripreme je dvojac samostalno odradio. Naravno na dan trke nas je bilo nešto više, a i naša informatička podrška se uključila dva tjedna prije sa programiranjem stanica, updateom potrebnih programa i sl.

Sam Ačkov kup gledajući ga sa strane nakon dugog niza godina ničim nije zasotajao za izdanjima prijašnjih godina. Dapače neki segmenti su bili i bolji. Što se  staza tiče bilo je "muški". Prave duge staze sa doduše podosta uspona, no to je Kalnik. Proteklih godina u Hrvatskoj organizatori su razmazili ove jače kategorije sa stalnim skraćenim dugim stazama, srednji stazama i sprintevima tako da kada dođe jedna ovakva staza onda svi dišemo na škrge. Još početkom devedesetih jedna dobra prijateljica je rekla: "Treba malo boljše trenirati". Ove godine od tri utrke za Kup, dvije su bile pravi long i to je dobro koliko god nam je teško. 

Razgovarajući na startu sa Pacom sa kojim sam proveo silne sate u šumi i za računalom pripremajući Ačkov kup lanjskih godina, došli smo do zaključka da smo zadnju trku trčali na Ačkovom kupu tamo negdje još prije šest, sedam ili čak osam godina. Ugodna promjena. Iako sam bio u pripremi kao "backup" postavljač trke ako dečki ne stignu složiti sve na vrijeme, ispostavilo se da me neće trebati i dobio sam zeleno svijetlo za nastup. U nekim dijelovima staze pomislio sam i na to da je nekako lakše postavljati kontrole nego trčati stazu, jer brda su noge napunila mliječnom kiselinom i pred kraj su već i koljena počela otkazivati poslušnost. Par kontrola prije kraja nailazim i na Edija. Čudna situacija da ja njega stižem ;). Nisam baš bio siguran kada je startao i da li me je prošao negdje na stazi ili sam ja njega stigao, no prema njegovom trku vidjelo se da su ga sprint u Jaski, pa Kružok na Sljemenu u istom danu ipak iscrpili previše za kalničke grebene. Na kraju neočekivano treće mjesto. Jaka i Matija ispred , a iza mene Matej, Edi, Mario, Frane... Po običaju Matjaža na Kalniku nije bilo pa je nekako bilo lakše do plasmana. Šteta, no tako je to. Jaka je bio sasvim dostojan pobjede u najjačoj kategoriji.

Vikend pred nama nam nosi Crvenkapicu. Jednu lijepu, opuštajuću trening utrku. Vidjeti ćemo što će nam pripremiti mlade snage i kako oni vide koncepciju staza.