Turska - štafeta

svitanje u Bursi sa pozivom na molitvu

VIP tribina ;)

Na dan štafete natjecanja su se vratila u dolinu što je značilo i podizanje temperature okoline. Cilj je bio na lokalnom stadionu mjesta Cumalikizik bez trunka hlada. Opskrbili smo se kišobranima, kapama vodom i strpljenjem. Podijelili smo se opet u dvije grupe tako da ekipa koja kasno starta na popratnoj utrci ne mora stajati na suncu cijeli dan, a ujedno je ta ekipa u hotelu prebacila i sve stvari u jednu sobu jer je "check out" vrijeme bilo to jutro. Srećom odobrili su nam jednu sobu u kojoj smo se poslije mogli istuširati i pripremiti za nastavak putovanja prema Istanbulu.

Iva, Dora i Mia - štafeta Ž16

Ženskoj kadetskoj ekipi pridružili smo Miu Lovrec, tako da je sastav bio Mia, Dora i Iva, a mušku seniorsku trku trčali smo u isprobanoj varijanti Iskra, Ivana i ja. Otprilike smo mogli naslutiti što nas čeka na terenu jer je zadnji dio sprint utrke bio u blizini tako da je bilo jasno da putiće ne treba previše gledati već se treba držati uvala kao dobrih referentnih točki. Trka je krenula na vrijeme, a prvi natjecatelji su počeli pristizati već nakon pola sata na prolaznu kontrolu. Prvi u cilj utrčao je u seniorskoj konkurenciji Danel Barkasz velika nada rumunjske orijentacije. Njegove rezultate pratimo već duže vrijeme i u stalnoj komunikaciji sa njime vidimo koliko ozbiljno radi i priprema se za trke. Kao drugi utrčao je Blažo Maksimović za Srbiju, a od favorita očekivala se još štafeta Bugaske sa Zlatkom Kamenarovom na prvoj izmjeni. 

karta štafete M21

Oni su utrčali sa četiri-pet minuta zaostatka i prema nekim predviđanjima slijedeća je trebala biti Turska, a ako Iskra ide dobro možemo i mi biti u blizini. Naša konkurencija bila je Makedonija i Moldavija. Iskra je na kraju očekivano utrčao peti, petnaestak minuta iza Turske, ali i šest minuta ispred Moldavije što je Ivani trebalo dati dosta prostora da se održimo na toj poziciji. Cilj je svakako biti ispred ove dvije ekipe i popraviti plasman u odnosu na lani za jedno mjesto. 

Iskra na prolaznoj KT

Da je tu naša najjača ekipa vjerojatno bi se borila za koju stepenicu više no možda i to u godinama koje slijede. Ivana je svoje istrčala nešto sporije od Iskre, ali bila je i ona brža od Moldavaca i Makedonaca tako da sam ja samo trebao sigurno dovesti trku kraju. Kako su se izmjene redale palo mi je na pamet da nakon štafete odradim i popratnu utrku "Bursa open" ako stignem na svoje startno vrijeme. Trebalo je samo dovoljno brzo istrčati štafetu. Tako je i bilo. Istrčao sam štafetu kako treba bez većih grešaka sa čisto solidnim vremenom, boljim od Igora Vukovića i Dejana Popovića koji su objektivno jači. Ne budi lijen imao sam taman toliko vremena da preskinem dres, promijenim broj, popijem vode i odem na start druge utrke. I tu utrku istrčao sam u dobrom tempu i postavio najbolje vrijeme u kategoriji. Nažalost naravno van konkurencije jer sam trčao već štafetu no zadovoljstvo je ipak ostalo.

Dora i Mia izmjenjuju

Cure su po prvi puta u karijeri trčale pravu tročlanu štafetu sa ozbiljnom konkurencijom i to je bilo za njih jedno novo iskustvo. Čekanje na izmjenu, razmjena informacija, gledanje ostalih kako izmjenjuju. Nije to sve skupa lagano kada si prvi puta u toj situaciji. No naše cure se nisu dale. Hrabro su ušle u borbu, a Mia na prvoj izmjeni dala je sve od sebe kao najmlađa. U njihovoj konkurenciji od sedam nacionalnih štafeta jedino su Rumunjke bile te koje su u sve tri izmjene istrčale solidnu utrku što je naravno bilo dovoljno za pobjedu. Ostale ekipe imale su na barem jednoj izmjeni veće greške tako da se situacija sa plasmanom često mijenjala. Nakon prve dvije izmjene cure su bile šeste, ali solidna trka Ive Lovrec na kraju ih je pomaknula za jednu poziciju i na zadnjoj izmjeni prestigli smo Moldaviju za petu poziciju. Uz malo više koncentracije i iskustva u ovoj kategoriji moglo se i do medalje. Mia je također nakon štafetne konkurencije iskoristila priliku i istrčala je još svoju utrku u Ž14 i ostvarila je četvrto vrijeme van konkurencije. U ukupnom plasmanu bila bi  treća.

M21 - 1. Rumunjska 2. Bugarska 3. Srbija 4. Turska 5. Hrvatska 6. Moldavija

Jan pobjednik M10

Na popratnoj utrci Bursa open Kristina je pokazala da ima materijala za dobre rezultate i ostvarila je drugu pobjedu za redom u Ž21B. Šteta je da se prva dva dana toliko tražila, no svako iskustvo se plaća, a to je normalna pojava kod onih koji tek kreću u svijet orijentacije. Jan je istrčao još jednu solidnu utrku i ostvario je ukupnu pobjedu u svojoj kategoriji. Prva dva dana ih je toliko isfrustrirao da su roditelji počeli pomagati svojim klincima kako ne bi imali prevelike zaostatke. Vidjelo se to na rezultatima i nije bilo fer prema drugima, no Jan se odhrvao tome i zasluženo pobijedio. Boško je bio peti u M21B, a Karlo je konačno istrčao nešto bolju utrku u M16 i zauzeo je osmo mjesto taj dan. Ovime je završen orijentacijski dio. 

kolekcija medalji koju smo ponijeli u Hrvatsku

Istrčali smo četiri, a neki i pet utrka sa izvrsnom konkurencijom , dobrim terenima i kartama. Ispaltilo se.

vrijeme za večeru - Bursa autobusni kolodvor

Nakon ceremonije proglašenja koja je trajala dosta dugo, nama je tek počeo nastavak dugačkog dana. Uslijedio je povratak autobusom u Bursu, brzopotezno tuširanje nas jedanaest na jednom tušu u jednoj sobi pretrpanoj stvarima, hvatanje dovoljno velikih taksija da nas preveze sa svim stvarima na autobusni kolodvor, pa hvatanje autobusa za Istanbul. Negdje između trebalo je ubaciti i večeru u cijelu priču. Stigli smo sve to napraviti. Čak smo se nekako navikli i na relly vožnju taksista po gradu. Na kolodvoru u Bursi koji je veći od našeg aerodroma uhvatili smo i vezu sa Istanbul i ostalo nam je dovoljno vremena da u miru pojedemo koji kebab. Povratak u Istanbul mogao je krenuti.

Karte sa stazama
Rezultati štafete

Nastavak slijedi