31 prosinca 2012

Kalnik 2013

Prvi pregled novog dijela terena i staza za natjecanje na Kalniku je napravljen. Većina staza je dovršena i slijedi još samo kozmetičko uljepšavanje i dorađivanje nekih dionica.

Kako izgleda teren u ovim zimskim mjesecima pogledajte u galeriji fotografija 

27 prosinca 2012

ZTL - Ključić brdo


Trening br.2 – 30.12.2012., Ključić Brdo

Mjesto okupljanja: Ključić Brdo, 300m zapadno od izletišta Ključić brdo (http://www.kljucic-brdo.hr/) 
Karta: Ključić Brdo sjever 1, 1:7500, E=5m, 2007.g. (OK „Vihor“)
Start: 10:00
Udaljenost do starta: 50m
Vrste treninga: one-man relay, A (8.2km) , B (4.8km), C (2.8km) 
Prijave: online: http://www.orienteeringonline.net/CompetitionBasicInfo.aspx?CompetitionID=935, do   subote  29.12. (20:00) Naknadne prijave na samom treningu će biti moguće do broja rezervnih       karata (~2)
Startina: 5kn
Dolazak na trening: Za Veliku Goricu po izboru. U Velikoj Gorici skrenuti u Kolarovu ulicu prema JZ (ako ste došli do Autobusnog kolodvora nastavite dalje do izlaska iz Gorice i skrenute desno prema autocesti – doći ćete na isto), smjer Pisarovina-Mala Buna. Nakon Velike Bune skrenite desno prema Ključić brdu (ribnjacima) i vozite do izletišta.
Ostale informacije:
U šumi će biti postavljene zastavice s perforatorima, te SI stanice. Zastavice su dimenzije 15x15cm!  Karte su isprintane na printeru u boji, u  foliji.
Trening se održava neovisno od vremenskih uvjeta, ali se uvijek nadamo najboljem. :)
U cilju, po običaju, čaj i keksi.
Ako ima još nekih pitanja slobodno se javite na email ili ostavite komentar na stranici.
Rezultati / analize: Na  web stranici

10 prosinca 2012

Škola orijentacije za djecu


organizator: OŠ Ivana Gorana Kovačića i Orijentacijski klub Vihor
kada: 17.1.2013. četvrtak od 19.15. do 20.15.
gdje: OŠ Ivana Gorana Kovačića, Mesićeva 35, učionica 28.
za koga:  
o   za djecu koja žele naučiti i uvježbati čitanje karte i snalaženje u novom prostoru,
o   za djecu koja žele vikende provoditi na otvorenom,
o   za djecu koja će redovito dolaziti na predavanja i treninge,
o   za djecu od 5 – 8 razreda, ali dobro došli su i njihovi roditelji te mlađe i starije sestre i braća  
što:
17.1. – Upoznavanje s orijentacijom i orijentacijskom kartom
24.1. – Simboli na karti
31.1. – Slojnice I
7.2. –   Slojnice II
14. 2. – Tehnika orijentacije
21.2. – Opis kontrola
28.2. – Korištenje kompasa
7.3. –   Orijentacija na brdskom biciklu
14.3. – Provjera teorijskog znanja J
21.3. – Dodjela priznanja za položeni tečaj orijentacije Orijentacijskog kluba Vihor i zabava            
Treninzi će se održavati vikendom. Pretežno nedjeljom s početkom oko 10 -11 sati.

Nakon završene škole orijentacije, pozvani ste priključiti se radu Orijentacijskom klubu Vihor, te sudjelovati na njegovim treninzima i zajedničkim odlasku na natjecanja.

cijena: besplatno

Za više informacija, slobodno se javite na:
e-mail: sanja.zuzic@gmail.com ili
mobitel: 091 5415 011
Sanja Žužić, prof.

06 prosinca 2012

HOS na Facebook-u

Hrvatski orijentacijski savez od danas ima i svoje Facebook stranice pa oni koji imaju profil ili se koriste  Facebook-om bacite pogled. 

04 prosinca 2012

ZTL 2


Trening br.2 – 8.12.2012., Lešnjaki

Mjesto okupljanja: Lešnjaki, kod nogometnog igrališta (na kraju makadama uz igralište)

Karta: Lešnjaki 1, 1:10000, E=5m, 2003.g. (OK „Maksimir“)

Start: 18:30

Vrste treninga: noćno, klasična + score, A (oko 6km) , B (oko 4, bez score dijela), C (po potrebi) 

Prijave: na email: linoskaleidoscope@gmail.com, do petka  7.12. (12:00) Naknadne prijave na samom
treningu će biti moguće do broja rezervnih karata (~2)

Startina: 5kn

Dolazak na trening: Zagorskom cestom do odvojka za Otok, desno preko autoceste i zatim ravno do križanja Kraljev Vrh/Stubičke toplice/Zagreb. Na njemu skrenuti desno i nakon 800m s lijeve strane doći ćete do nogometnog igrališta. Drugi način: kroz sela iza Sljemena, do Gornje Bistre i dalje oko 2km prema Stubičkim toplicama (ne Kraljevom Vrhu).

Ostale informacije:
U šumi će biti postavljene zastavice s perforatorima. Zastavice su dimenzije 15x15cm!!  Perforirat će se na kartu. (u odštampane kućice za perforiranje). Karte su formata A4 (vjerojatno manje), isprintane na printeru u boji, u  foliji.

Trening se održava neovisno od vremenskih uvjeta, ali se nadamo najboljem. :)

U cilju, po običaju, čaj i keksi.

22 studenoga 2012

Tumaranje Bundekom

najbolje cure i dečki na tumaranju Bundekom ;)
Gorak okus "kupa Feuda" definitivno je ispran jučerašnjim noćnim tumaranjem Bundekom. "Prvo otvoreno prvenstvo u sumanutom tumaranju Bundekom u potrazi za orijentacijskim zastavicama" službeni je naziv noćnog događanja u organizaciji Brooks running teama i Siniše Marekovića.

Jan nakon noćnog tumaranja
Ekipa se okupila u novoj bazi BRT-a cca. 1km od nasipa i na svakih trideset sekundi otisnula se u mračne izazove Bundeka. No prije nego se došlo do karte trebalo je istrčati cca. 3-4km po nasipu da bi se uopće došlo do mjesta starta. Još dok smo se presvlaćili Trnjanskom ulicom već su prolazili trkači sa kartama u ruci i nekako mi se činilo da su svi to shvatili dosta ozbiljno. Potvrdu toga dao mi je Kristian koji je startavši pola minute iza mene već prije dolaska na nasip pregazio moj lagani tempo. Kako noge pamte neka bolja vremena na nasipu dao sam se u potjeru i održavao razmak iako mi je para skoro išla na uši. Negdje u tom trenutku je valjda proradio i gušt trčanja u malo jačem ritmu pa sam baš i guštao ganjajući ekipu do samog mjesta starta. 
Na "start pointu" sam malo iza Kristiana i Gorana koji mi odlaze dok ja petljam sa odljepljivanjem naljepnica i vraćanjem ostatka naljepnica u foliju. Lampice u daljini već su dale naslutiti da je ekipa krenula malo u krivom smjeru. Hvatam zalet i eto na drugoj sam prije obojice, a na trećoj opet stižem Kristiana koji je greškom preskočio drugu i mora se vraćati. Prema četvrtoj namjerno idem po mekanom dok ostatak ekipe koristi nešto lakšu linijsku dionicu i tabana cestom. U daljini se opet naziru lampice, ali nikako da ih stignem. Svi koji su tu očigledno su u dobroj trkačkoj formi jer imaju fini ritam. Tamo negdje oko pete stižem Ahmeda i na šestoj još jednu manju grupu koje ne poznam. Na sedmu pokušavam kratiti smjer preko šljunka uz obalu jezera, ali nisam siguran da je to bila dobra odluka jer noge rade, a stojiš u mjestu i zakopavaš se u šljunak. Tek na osmoj stižem i Anu Beblek i Miljenka koji ga praše sve u šesnaest. Vidi se da im se tehnika iz sezone u sezonu popravlja. Na devetoj smo još zajedno i na desetoj nestajem u mraku ;) Ljepljenje naljepnica ide mi sve bolje (umjesto perforiranja), jedino nisam baš uredan kao što su neki bili. Prije izlaska na most skupljam još zadnju kontrolu i pravac nazad u bazu. Slijedi još oko kilometar tabananja po asfaltu. Taj dio mi je teži nego da sam morao još tri kruga po karti odraditi.

Rezultati na kraju kažu da sam imao najbrže vrijeme, no ono što me više veseli je da je ekipa koja inače ne pohodi orijentacijske utrke bila jako blizu mog vremena. Doduše mislio sam da nastupam van konkurencije, ali valjda su se smilovali pa su me ipak proglasili kao najbržeg u noćnom tumaranju. Ajde barem negdje da pobijedim :). Najveća vrijednost je naravno uopče činjenica da je netko poželio organizirati ovaj vid noćne utrke i da se našlo ljudi koji su to istrčali. Brooksovci rade zaista kvalitetno i ono što su postigli u zadnje dvije-tri sezone vrijedno je respekta i divljenja. Nadam se da će ovako nešto i ponoviti.

Jan je odradio također cijeli trening, a Ivana ga je pratila u stopu. Noćni izazovi uvijek su posebna priča  i dodatna zanimljivost za klince :)


Moja draga ženica bi još dodala:

Gobec je bio "van konkurencije" i išao si je "samo malo odtrenirati jer konačno netko drugi postavlja kontrole"....sve dok Šivak nije u trku uskliknuo "Halo! Jel' se može tu pokraj vas proći!?!"... očito ne može :) Danas ne bu za niš.

Nekako istovremeno sa ovim događanjem u malo mračnijem okruženju na Sljemenu se odvijao još jedan noćni event: "Notjni mini trening" koji je također imao elemente orijentacije. i tamo je bilo Vihoraša. Sve skupa super.

19 studenoga 2012

Precizni promašaj

karta - vidite li greške? Nagrada za onoga koji uoči sve ;)
Trebao je ovo biti post o zadnjoj orijentacijskoj utrci u Hrvatskoj, no nažalost on se neće dogoditi. Prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji proteklu subotu toliko je loše organizirano i sa toliko grešaka da su Lazićeve utrke u usporedbi sa ovime bile trke Svjetskog kupa. Žalosno i jadno i svakako promašaj sezone. Repovi idu na IO, a što je najgore od svega međunarodna reputacija srozana je na niske grane pa će svi ostali organizatori u godinama koje slijede sigurno trpiti posljedice toliko slabe organizacije. A da nije stvar u malom klubu nego u šlampavosti govori i činjenica kako je "mali" OK "Merz" ove godine organizirao PH na duge staze u skromnom, ali potpuno korektnom izdanju pridržavajući se svih pravila i normi.

Istini za volju sami smo si krivi jer godinama trpimo propuste u organizaciji OK "Oriona" koje nismo sankcionirali jer smo svi u dobroj vjeri razvoja precizne orijentacije prelazili preko grešaka i davali novu priliku. U subotu je sve kulminiralo neviđenim šlamperajem i nepoštivanjem pravilnika HOS-a i IOF-a.

Sezona je u svakom slučaju gotova, četrdeset natjecanja je iza mene, a o svemu jednom drugom prilikom.

12 studenoga 2012

Day after aqua alta

ciljna kontrola
Venecija 2012. ostati će zapamćena po šestoj najvećoj poplavi od 1872. godine. I ne bi to bila neka posebna vijest da mi nismo bili tamo i da uz nas još 4000 ljudi nije trebalo trčati. Orijentacisti kakvi jesu nisu se dali smesti i probijali su se cijelo jutro do mjesta okupljanja. Dolazili su pješice, brodom, gondolama... i svima je jedna stvar bila zajednička, mokre noge, hlače i još koji komad odjeće. Da bi uopće došli do mjesta okupljanja trebalo je dobro gaziti vodu jer gotovo je 70% grada bilo pod vodom. No krenimo redom. 
Josip u punoj ratnoj spremi
Kiša je počela padati negdje pred sam dolazak na parking Tronchetto i nije to bilo ništa posebno da bi stvaralo neku zabrinutost. Znali smo i da nam prijeti "aqua alta" jer su predviđanja bila takva, no vjerujem da si većina nije mogla niti zamisliti  koliko je to visoki vodostaj. Prvo upozorenje dobilo smo već kod "check pointa" na ulazu te se nakon toga dobar dio onih koji su planirali hodati kroz grad odlučio za zajedničku varijantu brodom. Naš bus i bus iz Slovenije ugovorio je brod još prije mjesec dana, a pomalo izgubljene na pristaništu pokupili smo i "Sove" i dio "Merza". Poprilična brojka Hrvata otisnula se brodom, a manji dio hrabrih ipak je krenuo pješice. Dvostruki proboj, tko će prije do dvorane ;) Izlaskom sa pristaništa jugo je pojačalo, valovi su se digli i kada smo se približili glavnoj rivi imali smo što za vidjeti. Rive nije bilo, samo voda. Mjesto na kojem smo trebali pristati bilo je potopljeno, a vjetar je dodatno otežavao stvar. Kapetan je probao sa nekoliko manevara, no nije uspio i prijedlog je bio da nas vozi oko pola sata ili četrdeset minuta u razgledavanje lagune oko Venecije. S obzirom da nismo imali nekog izbora vozili smo se tako po laguni i nakon nekog vremena ipak uspijeli prisiliti kapetana da nas iskrca malo dalje od predviđenog mjesta na suho. Većina naših natjecatelja se iskrcala, a dio iz "Merza" odlučio se za povratak u autobus. Hodanje po suhom nije dugo trajalo i krenulo je skidanje cipela, stavljanje navlaka, vrećica i sličnih priručnih pomagala, a sve u funkciji da noge ostanu suhe. Nažalost bezuspješno. Voda je mjestimično bila i do koljena tako da su najbolji izbor bile bose noge, podfrknute hlače i gacanje po vodi. 

Dolaskom u dvoranu podosta ljudi je već bilo tamo i očekivano organizator je pomaknuo start za sat i pol. Ekipa koja je krenula pješke već je stigla. Oni su se borili sa vodom gotovo cijelo vrijeme hodanja i tražili su ulice u kojima je voda bila nešto niža. Preko Markovog trga se nije dalo. Dvorana je srećom bila suha i začas smo bili u dresovima spremni za trku ako treba i po ovoj vodi. Organizator je brzo reagirao i ukinuo je startne liste te se startalo na startnu jedinicu kada tko stigne do starta. U međuvremenu se i voda počela povlačiti i na startu se stvorila poprilična gužva. Nevjerojatno je da se u sat-dva grad vratio gotovo u normalu. Nakon što je startalo već tisuću-dvije ljudi policija je ipak zabranila daljnji start sa izlikom da trkači prskaju prolaznike. Blijedi izgovor za ono što u tom trenutku sigurno nije bio neki opravdani razlog jer je u gradu već trčao dobar dio natjecatelja, a vode je bilo samo na nekim mjestima. Taktika biranja kasnog starta, pikiranje na rezultat radi trčanja po suhom nije se isplatila i dio tih natjecatelja ostao je kratkih rukava.
spremni za start

Srećom mi smo uspijeli startati, Ivana, Jan i ja jedan za drugim u par sekundi. Trka je sama po sebi bila zaista zanimljiva. Staza je iziskivala stalnu koncentraciju i čim bi digao pogled sa karte ili bi preslagivao kartu pala bi koncentracija i to je vodilo do greške. Robi me stigao već na samom početku jer je startao dvadesetak sekundi iza mene i ganjali smo se neko vrijeme. Bilo je zapravo stvarno zanimljivo. Robi uzme lijevu varijantu, ja desnu i onda se opet spojimo pred samom kontrolom. Na jednom takvom mjestu dok sam slagao kartu za dalje promašio sam prolaz i dok sam se vratio Robi je već odmaglio. Stizao sam ga pogledom nekoliko puta, ali uvijek je to bilo tridesetak sekundi zaostatka u trčanju. U drugom dijelu staze koljena su od betona opako počela boliti, pa je možda pao i ritam no u tom dijelu sam bio puno bolji tehnički reklo bi se "ufurao sam se u trku". Robi me na kraju zasluženo dobio 4 minute i malo mu je nedostajalo do medalje. Ja izvrstan trinaesti ;) Možda sam trebao ipak ići u elitu na neslužbeno prvenstvo Hrvatske za najboljeg "Venecijanera". Titulu je i ove godine po treći puta odnio Vanja, a Vihoraši nikada brojniji u muškoj i ženskoj eliti ;) Bilo kako bilo nakon putešestija koje smo imali rezultati su možda bili pomalo u drugom planu, ali nije da se nismo borili i ne može se reći da smo bili loši. Vihor i naš autobus je zahvaljujući Janu kući došao sa plaketom za treće mjesto u kategoriji M10. Lijepi uspijeh i završetak karijere u toj kategoriji za Jana. Iduće godine u borbu sa starijim dečkima u dvanaestici. Treba zabilježit od ostalih Hrvata koji su nastupilii i pobjedu Edija Grbca u M21C, te treće mjesto Eve Ocvirk u Ž35. 

Janova plaketa za treće mjesto

analiza staze M40
Od svih rezultata naravno idvajamo naše elitaše. Paula nam je bila 26., a Nada 31. u ženskoj eliti, dok je Vanja bio stvarno dobar 25. u muškoj eliti. Goran Marović je bio 39., a Krešimir Golec 41. Ivana je pod lijekovima bila peta u Ž35, Sanja deveta, Barbara deseta (obje u Ž21C), Matea jedanaesta u Ž21B...Lista Vihoraša je podugačka (45 osoba) pa je najbolje baciti pogled na rezultate.
zadnja kontrola i ciljna ravnina u moru
poslijepodne u Veneciji
Poslijepodne je bila jedna druga priča. Ugodno i toplo vrijeme, sunce, vode samo u kanalima  i nevjerojatno je da je prije samo nekoliko sati bilo sve pod vodom. Jedini svjedoci poplave su dučani i prodavači koji su žurno dezinficirali i čistili svoje prostorije od vode i blata. Do autobusa smo se opet vratili našim brodom. Dosta ljudi je iskoristilo lijepo poslijepodne za šetnju do parkirališta gdje nas je čekao autobus no moje nogice su ipak bile za ugodno ljuljuškanje po venecijsnkoj laguni. Trebalo je odraditi još onaj naporni dio vožnje do Zagreba i to je uvijek muka. U Zagrebu smo bili nešto poslije ponoći, živi, zdravi, puni dojmova i pomalo umorni. Venecija 2013. stižemo :)

Fotografije Ivana i Damir
Fotografije Antonija Orlić
Fotografije Marko Orešković
Fotografije Petra Herceg

06 studenoga 2012

Spartacus kupa po 60ti put

rođendanska torta između dvije trke

Spartacus kup ima stvarno dugu tradiciju i protekli vikend na rasporedu je bilo šesdeseto izdanje ove trke. Dugi niz godina pohodio ga je i veliki broj Hrvata. To je jednostavno bila obaveza na kraju sezone. Danas imamo tek dvadesetak odvažnih naših natjecatelja u Mađarskoj i više od stotinu u Veneciji. Eto malo se promijenila navika. Obje trke zavrijeđuju pažnju i uvijek ih vrijedi istrčati. Ove godine centralno mjesto smještaja pomaknuto je u blizinu mjesta Oroszlany 50tak kilometara sjeverno od naše uobičajene baze u Szekesfehervaru. Princip je ostao isti. U petak poslije posla kreće se prema Mađarskoj i prvo odlazi u smještaj, jer je start u subotu već u 10 sati ujutro. Srećom mi smo ove godine došli relativno rano u novi smještaj jer nismo znali što nas čeka s obzirom na promjenu lokacije i to je bila dobra odluka. Ekipa koja je dolazila kasnije ostala je bez svojih soba jer su poslovično neuki domari zaključali hostel i odnijeli ključeve sa sobom. Mi nismo mogli van, a ekipa iz Japetića nije mogla unutra. Nevjerojatno je u stvari da se kroz dvadeset godina ništa nije promijenilo u strukturi domara. Ne znaju beknuti riječ engleskog, njemačkog i samo drapaju po Mađarski. Dečki su se nekako na kraju snašli i ušli u hostel, a prespavali su na pomoćnim ležajima. Drugo jutro uslijedio je lijepi sunčani dan na novom orijentacijskom terenu.

prvi dan - M40
Hladni vjetar u Mađarskoj je uobičajena pojava i kako bi neki rekli nije problem u lošem vremenu već u neadekvatnon opremi. Dakle ako imaš sve što ti treba zime nema. Hladnoća ipak nije bila velika tako da smo trčali u kratkim rukavima i kada uđeš u šumu ništa drugo ti niti ne treba. Za divno čudo šuma je bila prekrasna, čista, trčljiva i vidjelo se kroz nju na kilometre ;) Kakva bi to trka bila u Mađarskoj da nije bilo nekoliko brdskih dionica pa se i toga našlo, no sve skupa jedna lijepa i ugodna trka. Osim poslovično dobrih Mađara na ovom natjecanju se uvijek sakupi i podosta Skandinavaca pa je tako kod mene bio i popriličan broj Norvežana u kategoriji. Koknukrencija je stvarno bila na visini i usudio bih se reći da je dokazana teorija da je M40 kategorija jača nego M35 po ekipi i brojnosti. Teorija je u stvari jednostavna. Dobar dio mlađih veterana svoju karijeru produžuje u M21 i tek nakon određenog vremena odlučuje se za prelazak u veteransku kategoriju, a to je obično oko četrdesete :) i na taj način preskaču 35 kategoriju.
Na samoj stazi napravio sam jednu veću grešku od tri minute (4.KT) i to čisto radi toga što nisam vidio zastavicu. Lokacija je bila poznata, ali kontrole nije bilo. Uslijedilo je brzinsko relociranje i potvrda da sam bio na dobrom mjestu samo sam previdio kontolu koja je bila par metara dalje u uvalici. Moja greška. Ostatak staze sam išao relativno dobro bez nekih grešaka. Muče me ta brda koja nikako da istrčim kako bih želio. Pogled na rezultate nije bio baš očaravajući. tek jedanaesto mjesto od tridesetak trkača. Na par sekundi ispred mene bio je Robert Orehoci koji se mučio sa žuljevima, a prvoplasirani je bio na dalekih trinaest minuta. Previše. Ivana je bila treća, Sanja solidna jedanaesta, Mateo deveta, Paco deveti, a Jan deseti. Svi smo imali sitnijih grešaka koje su nas pomakle malo nazad na listama.

Nakon obaveznog gulaša uslijedio je povratak u smještaj, malo odmaranja i čakulanja pa tuširanje. I kakvo je to bilo tuširanje. Ja pod tuš, a ekipa mi je spremila iznenađenje. U sobi su zapalili pravu bakljadu i po povratku osvanula je torta sa četrdeset prigodnih svjećica. Iznenađenje je u potpunosti uspijelo, a pokloni su još ulijpšali stvar. Jan, Ivana i Sanja hvala na svemu. Za večernji izlazak otišli smo u desetak kilometara udaljenu Tatabanju, no na večeru smo se ipak vratili u lokalnu piceriju u kojoj su Hrvati već zaposjeli sve stolove.

drugi dan - M40
Drugi dan osvanuo je potpuno sunčan i topliji od prethodnog dana. Ciljna pozicija bila je ista, a staze po dužini slične. Startao sam samo dvije minute prije Roberta koji je imao prednost od dvadesetak sekundi prvoga dana tako da sam bio na poziciji lovine. Odmah prva dionica služila je za kiseljenje nogu. Od starta do prve ravno u brdu pa tko živ ide dalje. Krenuo sam laganije do vrha brda, a onda jednostavno uživao u lijepoj šumi. Godi ovakva promjena nakon međimurskog trnja i gustiša. Do samog cilja praktično nisam napravio neku grešku koja bi bila vrijedna spomena. Možda se koja varijanta mogla malo bolje istrčati, ali to je bilo to. Solidna trka, šest minuta brže nego dan ranije na istu dužinu staze. Recimo da sam skinuo gotovo minutu po kilometru. Na rezultatima se to malo vidjelo, sedmo vrijeme drugog dana i ukupno deveta pozicija u zbroju. Robi je ostao na šest minuta zaostatka, a pobjednik je imao nedostižnih osam minuta prednosti. Svaka mu čast. Sanja je također popravila svoju poziciju i drugi dan je bila peta te je dobila Mateu u internom dvoboju :). Paco je jedini imao nešto lošiju utrku i bio je petanesti. Jan je istrčao solidnu trku i napravio sedmo vrijeme, a Ivana je vratila milo za drago pobjednici prvog dana i nadoknadila je sedam minuta zaostatka i još joj natukla dodatne četri minute kamata tako da je neočekivano Ivana i pobijedila što samo potvrđuje moju teoriju da se nikada ne treba predavati jer je orijentacija upravo takav sport u kojem je sve moguće. Rekla bi Ivana lijepi zaključak Ž35 karijere ;)

Ivana - pobjednica u Ž35
Uslijedilo je i proglašenje na kojem je Sanja zasjenila sve Mađare navijanjem. Nažalost Hrvatska je ostala i malo posramljena jer nije bilo lijepo vidjeti kada su prozivali ostale hrvatske natjecatelje koji su se plasirali na prve tri pozicije, a njih nije bilo. Šteta jer ipak su osvojene četri medalje i lijepo je vidjeti da i na međunarodnim natjecanjima možemo do odličja.

Povratak za Zagreb bio je ugodan, sa prekrasnim zalaskom sunca i što je još bolje već oko 18 sati bili smo kod kuće, a iza nas je bilo preko 300 kilometara vožnje.



29 listopada 2012

Međimurje open

sprint Selnica - staza M21

Međimurci stvarno nemaju sreće sa organizacijom noćnog prvenstva Hrvatske. Nakon prošlogodišnjih munja i kiše i ove godine prolom oblaka i to sa padom temperature većim od deset stupnjeva samo u vrijeme održavanja utrke. No oni koji su bili i odvažili se otići u šumu sigurno nisu požalili. Kada jednom startaš fokus cijele trke je na orijentaciji i nemaš vremena osvrati se na kišu ;)
noćno prvenstvo Hrvatske - Ž21
Za divnu promjenu prvenstvo Hrvatske je bila jedna od najjačih utrka u sezoni po brojnosti i po jačini prijavljenih ljudi u najjačim kategorijama. Kod muških seniora su svi bili na broju, a kod cura je ipak dio izbjegao noćne putešestije (strah, nelagoda ili jednostavno ne vole noćne avanutre...)
M21 noćno prvenstvo Hrvatske
Motiva za noćnu utrku nikada mi nije nedostajalo pa tako niti ovoga puta. Bio sam odlučan da popravim prošlogodišnji debakl sa greškama i propadanjima u rupe, brljanja sa baterijama i sl. Posebno za ovu priliku naručili smo lampe iz Kine, ništa posebno i fency, ali dovoljno korisno da dobro svijetli. Kako slučajno ne bi gubio vrijeme na izbjegavanje močvara i vode pobrinuo sam se sam odmah na start pointu. Jedno naglo skretanje u desno i noge su same odletjele u zrak, a ja na pod. Izbio sam si sav zrak iz pluća i već sam pomislio da je to bilo to za danas. No nekako sam se pokrenuo i nastavio dalje. Malo me zabrinjavalo kako će karta izdržati svu ovu kišu koja nas je nemilice prala, no za divno čudo izdržala je bez dodatne zaštite. Doduše negdje tamo na putu prema drugoj našao sam jednu kartu M20 na podu koju sam uzeo za rezervu da se barem znam vratiti ako se original raspadne. Sama trka je protekla zabavno. Manjih grešaka je naravno bilo, ali sve u svemu moram biti zadovoljan istrčanim. Moglo je ponešto bolje, ali ne bunim se. Na listi rezultata iza mene je popriličan broj ljudi, a među njima i Matija i Vedran koji su me ove godine dobivali na redovnoj osnovi. Ispred na uobičajenoj čelnoj poziciji Matjaž te noćne ptice Lino i Edi koji vjerojatno imaju raznih noćnih utrka više od svih nas ostalih zajedno :)) Ivana je potvrdila svoju noćnu dominaciju i pospremila je u vitrine treću titulu prvakinje Hrvatske za redom u ovoj disciplini. Uz zlato na štafeti i broncu na srednjim stazama, čisto dobra sezona s obzirom na propuštanje proljetnog dijela priprema i trka radi crtanja karte Kalnika.

M21 - sprint 1 - Plešivica
OK "Vihor" - ekipni pobjednik "Međimurje opena"
Drugo jutro osvanulo je pod snijegom. Negdje oko pola sedam bacio sam pogled kroz prozor i rekao snijeg, a Ivana i Jan su skočili kao ofureni. Nakon početne euforije ipak smo se zavukli dalje u topli krevet i nastavili spavati još koji sat. Sve skupa me podsjetilo na početak sezone kada smo u Beogradu imali sličnu situaciju između dvije utrke. Valjda je tako moralo biti, sezonu smo počeli sa snijegom i završavamo je u istom tonu.
Darinka Lovrec
Na Plešivici gdje je bila trka bilo je 5-10 cm snijega ovisno o poziciji. Iako nemam problema inače sa takvim uvjetima, jutarnja utrka jednostavno mi nije legla. Već na drugu kontrolu varijanta kroz zeleno, a ja sam još tehnikom na noćnoj utrci i dobrano zaobilazim zeleni raster, pa naiđem na odron preko kojeg se ne mogu popeti, a na karti nije baš tako i prema prolazima koji su objavljeni samo tu gubim više od četiri minute. Trka praktično nije niti počela, a motiv mi je na nuli. Već nakon starta vidim da su staze predugačke u odnosu na predviđeno vrijeme pobjednika bez obzira na uvjete koji vladaju, više smo trčali neke srednje staze nego sprint. Sklizalo se po šumi kao na ledu i baš mi ništa nije davalo motiv da potegnem malo jače, a kada je tako onda i koncentracija pada, skupljaju se greške i naravno plasman nije za veselje. No to je valjda prva trka ove jeseni pa i godine da sam se baš osjećao nekako prazan i bez želje. Nema toga što ne može popraviti dobar ručak i toplina ugodnog doma. Zahvaljujući Kristini uspijeli smo se osušiti između dvije utrke, a njena mama je pripremila tako finu juhicu i ručak da se poslijepodne moralo trčati bolje ;)

Poslijepodnevna utrka je već ličila na sprint. Dužina u redu, uspon također, a i vrijeme prvoplasiranoga. Malo je možda zadnji dio staze bio prejednostavan tj. svodio se na čisto linijsko trčanje, no takvi su sprintevi. Snijeg je malo okopnio i osim hladnoće nije bilo prepreke za zgodnu utrku. Nažalost noge su već bile pomalo drvene od dvije prethodno istrčane utrke, ali motiv je bio tu i vukao sam koliko je išlo. Skupio sam dvije-tri manje greške i puno bolje se nije moglo. Za kraj sezone jedno lijepo treće mjesto i to je dobro. Sada u miru možemo još odraditi Veneciju i eventualno Mađarsku prije toga. Ako bude vremena još uspijem odraditi i prvensvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji koje je premiješteno tamo iza Venecije. 
M21 - sprint 2 - Kamenica, Selnica

M12 - 1. Jan Gobec 2. Vedran Tkalec 3. Timo Vilim Gobec
Iako sprint kup Hrvatske moža nema takvu važnost kao veliki kup Hrvatske on ima svojih draži i ako pogledamo rezultate zaista su ova zadnja dva sprinta odlučivala o ukupnim pobjednicima kupa u mnogo kategorija. Nitko se nije mogao pohvaliti da je osigurao pobjedu tamo negdje na polovici sezone i to je izvrsno. Borbe su se vodile od najmlađih kategorija do veterana. Meni je jasno bilo najzanimljivije pratiti kategoriju M12 u kojoj je Jan branio čelnu poziciju, no da bi ostvario ukupnu pobjedu morao je istrčati još dvije vrlo solidne utrke, a da mu Timo ili Matej Jakopec ne pobijede obje utrke. Nakon prve utrke Timo mu je bio blizu i sa još jednom stotkom vjerojatno bi odnio ukupnu pobjedu. Borili su se obojica do zadnje kontrole i vidjelo se da su dali sve od sebe. Jan je na kraju pobijedio zadnju utrku i ostvario ukupnu pobjedu u kupu. Lijepi uspjeh, a s obzirom da je tek navršio desetu pred njim je još puno zanimljivih sezona i ganjanja sa ekipom iz kategorije. Matjaž je u zadnjoj utrci izbio na vodeću poziciju u sprint kupu u M21, a prema svemu sudeći je i Vedran preskočio Matiju u ukupnom plasmanu pa je na kraju poredak:1. Matjaž Štanfel, 2. Vedran Bijelić 3. Matija Razum. Kod djevojaka su se za ukupnu pobjedu borile Nikolina i Eva i na kraju je Nikolina sa dvije pobjede sa trećeg mjesta izbila na vrh ljestvice.

Karte objavljujem uskoro, a nekoliko fotografija pogledajte ovdje.
Sve u svemu jedan lijepi orijetacijski vikend iako nam vremenske prilike nisu bile naklonjene. Sezona je gotovo na svom kraju i onda nam slijedi zimsko preživljavanje.

Rezultati noćno

26 listopada 2012

Spremni za vikend

ovako to izgleda na Jukoli u Finskoj na prvoj izmjeni noćne štafete

Kraj domaćeg dijela sezone samo što nije, a ono što nas čeka sa neba nije baš obećavajuće. Biti će ovo nadasve zanimljiv kraj orijentacijske sezone. Pripremam gromobrane, kišobran i peraje za noćnu utrku u subotu, a za nedjelju lance, skije, kapu i rukavice uz naravno uobičajenu opremu za trčanje.
prognoza za vikend

Bilo kako bilo startne liste za noćno su objavljene, a isto tako i za sprinteve
Startne liste su respektabilno popunjene, a vidjeti ćemo koliko će odvažnih i krenuti u avanturu. :D Više informacija o svemu na stranicama natjecanja.

I prođe dvanaesto izdanje Zagreba


159 je brojka učesnika koja je pohodila "Zagreb open" u svom dvanestom izdanju. Zadnjih godina malo smo se udaljili od središta grada no to ne znači da se nećemo vratiti. Ova trka devet je godina išla gradskim središtem i došlo je do malog zasićenja u koncepciji staza i mogućnostima organizacije. Mijenjali smo ciljni prostor u tih devet godina na tri lokacije, od Ribnjaka, do Dubravkinog puta i Nazorovog parka. Start je bio na atraktivnim lokacijama poput Trga Bana Jelačića, Trga Petra Preradovića, na Stossmajerovom šetalištu, Opatovini... Puno toga se izdogađalo kroz sve te godine. Zanimljivo je da je prvo izdanje i na neki način početak svega otvorio upravo  gradonačelnik Milan Bandić. Deseto izdanje je silom prilika bilo pomaknuto zbog poplave u Karlovcu kada smo originalni termin trke ustupili sprint utci koju je trebalo nadoknaditi pa je trka održana u noćnom izdanju na Halloween. Prošle godine napravili smo iskorak dalje. Trka je bila na Medvednici i po prvi puta u Hrvatskoj tri grane sporta na jednom mjestu u jednom danu istovremeno, svojevrsni orijentacijski triathlon. Promoviran je i micrOtrek, spoj orijentacijske i treking utrke. Svojim idejama kroz zadnjih dakle jedanaest godina postavljači ili voditelji organizacije bili su Iskra, Ivana, Paco i ja i svatko je od nas unio dio nečega novoga i drugačijega. 



Ove godine imali smo novog glavnog organizatora i novi koncept utrke. Dvanaesto izdanje bilo je posebno po spoju precizne orijentacije i orijentacijskog trčanja. Nisam još nikada trčao nešto slično, iako je mikro orijentacija u jednom trenutku čak isprobana i na većim natjecanjima u Svijetu. Ivekova ideja bila je ponešto drugačija od toga i svakako originalna. Od samog početka kada je izašla ideja znao sam da bi moglo biti zanimljivo i tako je i bilo. Ivek se prihvatio posla i sve je realizirao kako je i planirao. Doduše kroz dane organizacije zasigurno mu je prošla misao kroz glavu: "Što mi je ovo trebalo?" no mislim da većini organizatora u nekom trenutku prohuja ta misao glavom. Otegotna okolnost cijelog ovog koncepta je izuzetno veliki broj kontrola i perforatora koji treba postaviti na terenu. Na Dotršćini se zavijorilo preko 70 zastavica na 70 različitih pozicija. Koliko god imao postavljača i vremena to je izuzetno puno posla. I dok je Ivek sa Josipom postavljao ovaj veliki segment ostatak kluba se pobrinuo oko vrlo brojne dječje utrke. Startalo je 103 mala trkača. Impozantna brojka sretnih i veselih dječjih lica.

Po završetku dječje utrke krenuli smo po završne informacije koje nam je organizator dao i start je mogao početi. Točno u podne ili koju minuticu kasnije ekipa se otisnula u pustolovinu i utisci su bili zaista dobri. Prije starta pretpostavljao sam kako bi to moglo izgledati, ali sve dok nisam došao do prve kontrole nisam u principu znao što me čeka po pitanju orijentacije i brzine. Već na prvoj naletio sam na nekoliko zastavica i dobro morao razmisliti koju kontrolu da perforiram. Nije bilo bingo trčanja na zastavicu već si morao sa sigurnošću odrediti koja je tvoja. Na slijedećih nekoliko brzo sam se priviknuo i nisam imao nekih većih problema. Ako dobro pogledaš opis unaprijed točno znaš gdje bi kontrola trebala biti i kako to izgleda. Hvala organizatoru što se nije izživljavao na nama sa mikro-pomacima jer to onda ne bi imalo smisla. Upravo ovako postavljene kontrole na različitim detaljima bile su ono što je izvrstan trening za koncentraciju na terenu. Kada sam stekao određenu sigurnost mogao sam malo i povećati brzinu, no duboki kanali nisu baš bili pretjerano gostoljubivi pa se trebalo dobro penjati da se izađe iz njih. Pred kraj staze stigao sam i Iskru koji je startao osam minuta ispred mene. U normalnim okolnostima tu bi znao da sam bolji no sada to nismo znali jer je svaka perforirana pogrešna kontrola odnosila po četiri minute, dakle dvije krive i ode sva prednost. Na kraju sam se ulovio na jednu krivu i to je u stvari bila jedina kontrola na kojoj nisam još dodatno provjerio lokaciju u kružnici. Srećom na njoj su i drugi griješili pa je prednost ostala. 


Osobno mi se trka zaista dopala i koncept je svakako za preporučiti onima koji imaju volje i želje pozabaviti se njime. Velika vrijednost ove trke je i da je Ivek odradio cijelu priču od početka do kraja sam.Tu mislim na koncepciju staze, pripremu karte, doremabulaciju, mjerilo, pripremu za tisak... što znači da sada imamo još jednog potpuno kvalificiranog organizatora. Trka je popraćena i u medijima pa je tako prilog išao u dva navrata na SPTV već u nedjelju navečer i u ponedjeljak ujutro, a u četvrtak je održan i  razgovor u živo u sklopu emisije "Akcijski četvrtak" na kojem smo sudjelovali Sanja i ja uz voditeljstvo legendarnog Lacka.


Što će biti iduće godine za "Zagreb open"? Još ništa nije sigurno, ali recimo da imamo neke ideje i koncepte samo treba vidjeti na koji način ih realizirati.U pripremi je i nova karta pa možda bude nešto i po tom pitanju.

Rezultati su na webu, a možete si pogledati i fotke ako do sada niste.

16 listopada 2012

Zagreb open

Prijave za Zagreb open su još danas otvorene pa ako se još niste prijavili iskoristite priliku i napravite prijavu. Ivek je stvarno zamislio jednu zgodnu orijentacijsku utrku i  vrijedi doći probati nešto novo i drugačije. Start je u 12:00, a dječja utrka ide u 10:00.

Startne liste su objavljene na Vihorovim stranicama, gdje možete naći i obavijesti vezane uz natjecanje. Na listi je na kraju 154 sudionika. Lijepa brojka za jesensku utrku koja se ne boduje već se gušta :D

Bjelovar sprint


Srećom je u nedjelju start bio u podne tako da smo uhvatili nešto više sna između dvije utrke. Natjecanje u Bjelovaru u kalendar je uvršteno naknadno nakon otkazivanja utrke u Lokvama. Bjelovarci su si dali truda i ipak smogli snage da naprave i jednu utrku orijentacijskog trčanja uz MTBO ove godine. Pohvalna gesta, a još lijepše je da su se na odvažan čin odlučili i novi crtači tj. reambulatori karata. Oni koji se time bave znaju koliko je truda potrebno uložiti u izradu jedne karte koliko god bio jednostavan teren, no znaju i da se prvi mačići bacaju u vodu ;) Tako je i bilo. Sokolovići su napravili kartu, ali da bi je ponovno koristili svakako je treba detaljno doraditi jer nije baš u standardima po IOF-u. Oni sa slabijom dioptrijom dobrano su se namučili prepoznati simbole koji su bili jako sitni na karti. Nisu baš niti boje odgovarale pa je cijela karta bila kao da je tiskana u draft modu (osim staze koja se dobro vidjela). Tek kada sam je "photoshopirao" dobila je  onaj gradski izgled.

No nekako smo otrčali trku. Nije bilo loše. Doduše bilo je puno trčanja i ravnih dionica, no takvi su gradski sprintevi. Nemaju svi gradovi kao Venecija mogućnosti koncepirati tehnički teške staze. Rezultati su možemo reći očekivani. Matjaž je uvjerljivo pobijedio, Matija bio drugi, a ja sam se probio do bronce. U prvi mah sam pomislio da sam zbog krivog opisa kontrole na 15. KT izgubio priliku da dobijem Matiju, ali nakon objave prolaznih vremena vidim da je i on imao istih problema i da je poljubio ogradu sa krive strane. Teško je bilo na nekim mjestima razaznati o čemu se zapravo radi na karti jer je korišten isti simbol za ogradu i za rubnjak pa je bilo tu dosta nagađanja. Znam da su veterani imali sličnih problema još na početku staze.


Bilo kako bilo, Bjelovarci su organizirali svoj prvi sprint. Iduće sezone biti će sigurno bolja karta i bolja koncepcija, a vrijedilo je malo protegnuti noge nakon klasike u subotu. :)

Konačno sam našao i malo vremena iskenirati karte pa sam ih odmah stavio i u digitalnu kartoteku.

Rezultati
Fotogalerija

28 rujna 2012

Zagreb open i dječja utrka

shema natjecanja Zagreb open
Ove godine "Zagreb open" održati će se 21. listopada na terenu Dotršćine. Kada smo počinjali sa organizacijom ovog natjecanja prije dvanaest godina ideja je bila ponuditi nešto novo i drugačije. Vjerujem da smo sve ove godine u tome uspijevali, počeli smo sa sprintom, pa nastavili srednjim stazama, pa masovnim startom, MTB orijentacijom, microtrekom.... a i glavnih organizatora bilo je dosta. Za kormilom smo se izmjenjivali Ivana, Iskra, Paco i ja, a ove godine koncept radi Ivica. Ideja koju provodi u dijelo je zanimljiva i svakako bi je trebalo isprobati. Ivica je spojio dvije grane sporta u jednu pa ćemo tako imati priliku trčati stazu, a na kontrolama ćemo okusiti primjese precizne orijentacije. Moglo bi se reći da ovaj dio vuće i na koncept IOF-a od prije par godina pod nazivom microorijentacija. Vjerujem da ste u pozivu već imali prilike vidjeti što Vas čeka, no ukratko kada istrčite svoju dionicu do kontrolne točke tamo će se nalaziti više zastavica sa istim kodnim brojem npr. 42, ali će svaka zastavica imati i slovo A, B,C, D ili E. Na vama je da na temelju opisa kontrole zaključite koja je ona koja je na karti, perforirate ju u odgovarajuću kućicu i trčite dalje. Na primjer ako vam je u opisu uvala, a vama su kontrole na grebenu, odronu, putu i u uvali odtrčati ćete do one u uvali i perforirati te nastaviti dalje. Ukoliko pogriješite nećete dobivati minus kontrole već dodatne kaznene minute. To će biti ustvari i izvrstan trening za sve trkače jer se treba fino orijentirati unutar kružnice.
poziv dječja utrka
Prije cijele trke za velike održati ćemo i dječju utrku. Start velike utrke pomaknuli smo na dvanaest sati, a dječja utrka krenuti će u 10:00 sati. Detalje možete vidjeti i na stranicama natjecanja, a za sva pitanja stojimo na raspolaganju.

Poziv
Prijave

21 rujna 2012

Venecija 2012

Prijave za Veneciju naveliko su počele. Na stranicama organizatora već je prijavljeno više od 300 natjecatelja. Novost ove godine je limitirani broj trkača na 4000 tako da se požurite sa svojom prijavom. Veći broj prijava organizator vjerojatno očekuje i zbog priprema za svjetsko prvenstvo 2014. kada se sprint utrka upravo održava u Veneciji.
OK "Vihor" će i ove godine organizirati autobus iz Zagreba. Punjenje autobusa je već počelo i na listi je dvadesetak imena. Prvi limit je na brojci od 45 prijava nakon koje počinjemo puniti veći autobus. Cijena autobusa je 170kn, a prijave se primaju na e-mail.
Polazak autobusa je oko ponoći 11.11.2012., a povratak istog dana u večernjim satima.

Više informacija biti će dostupno kroz Facebook stranicu događanja Venecija 2012, a sve informacije o samoj utrci možete naći na stranicama organizatora.

20 rujna 2012

Turska - štafeta

svitanje u Bursi sa pozivom na molitvu
VIP tribina ;)
Na dan štafete natjecanja su se vratila u dolinu što je značilo i podizanje temperature okoline. Cilj je bio na lokalnom stadionu mjesta Cumalikizik bez trunka hlada. Opskrbili smo se kišobranima, kapama vodom i strpljenjem. Podijelili smo se opet u dvije grupe tako da ekipa koja kasno starta na popratnoj utrci ne mora stajati na suncu cijeli dan, a ujedno je ta ekipa u hotelu prebacila i sve stvari u jednu sobu jer je "check out" vrijeme bilo to jutro. Srećom odobrili su nam jednu sobu u kojoj smo se poslije mogli istuširati i pripremiti za nastavak putovanja prema Istanbulu.


Iva, Dora i Mia - štafeta Ž16
Ženskoj kadetskoj ekipi pridružili smo Miu Lovrec, tako da je sastav bio Mia, Dora i Iva, a mušku seniorsku trku trčali smo u isprobanoj varijanti Iskra, Ivana i ja. Otprilike smo mogli naslutiti što nas čeka na terenu jer je zadnji dio sprint utrke bio u blizini tako da je bilo jasno da putiće ne treba previše gledati već se treba držati uvala kao dobrih referentnih točki. Trka je krenula na vrijeme, a prvi natjecatelji su počeli pristizati već nakon pola sata na prolaznu kontrolu. Prvi u cilj utrčao je u seniorskoj konkurenciji Danel Barkasz velika nada rumunjske orijentacije. Njegove rezultate pratimo već duže vrijeme i u stalnoj komunikaciji sa njime vidimo koliko ozbiljno radi i priprema se za trke. Kao drugi utrčao je Blažo Maksimović za Srbiju, a od favorita očekivala se još štafeta Bugaske sa Zlatkom Kamenarovom na prvoj izmjeni. 

karta štafete M21
Oni su utrčali sa četiri-pet minuta zaostatka i prema nekim predviđanjima slijedeća je trebala biti Turska, a ako Iskra ide dobro možemo i mi biti u blizini. Naša konkurencija bila je Makedonija i Moldavija. Iskra je na kraju očekivano utrčao peti, petnaestak minuta iza Turske, ali i šest minuta ispred Moldavije što je Ivani trebalo dati dosta prostora da se održimo na toj poziciji. Cilj je svakako biti ispred ove dvije ekipe i popraviti plasman u odnosu na lani za jedno mjesto. 

Iskra na prolaznoj KT
Da je tu naša najjača ekipa vjerojatno bi se borila za koju stepenicu više no možda i to u godinama koje slijede. Ivana je svoje istrčala nešto sporije od Iskre, ali bila je i ona brža od Moldavaca i Makedonaca tako da sam ja samo trebao sigurno dovesti trku kraju. Kako su se izmjene redale palo mi je na pamet da nakon štafete odradim i popratnu utrku "Bursa open" ako stignem na svoje startno vrijeme. Trebalo je samo dovoljno brzo istrčati štafetu. Tako je i bilo. Istrčao sam štafetu kako treba bez većih grešaka sa čisto solidnim vremenom, boljim od Igora Vukovića i Dejana Popovića koji su objektivno jači. Ne budi lijen imao sam taman toliko vremena da preskinem dres, promijenim broj, popijem vode i odem na start druge utrke. I tu utrku istrčao sam u dobrom tempu i postavio najbolje vrijeme u kategoriji. Nažalost naravno van konkurencije jer sam trčao već štafetu no zadovoljstvo je ipak ostalo.

Dora i Mia izmjenjuju
Cure su po prvi puta u karijeri trčale pravu tročlanu štafetu sa ozbiljnom konkurencijom i to je bilo za njih jedno novo iskustvo. Čekanje na izmjenu, razmjena informacija, gledanje ostalih kako izmjenjuju. Nije to sve skupa lagano kada si prvi puta u toj situaciji. No naše cure se nisu dale. Hrabro su ušle u borbu, a Mia na prvoj izmjeni dala je sve od sebe kao najmlađa. U njihovoj konkurenciji od sedam nacionalnih štafeta jedino su Rumunjke bile te koje su u sve tri izmjene istrčale solidnu utrku što je naravno bilo dovoljno za pobjedu. Ostale ekipe imale su na barem jednoj izmjeni veće greške tako da se situacija sa plasmanom često mijenjala. Nakon prve dvije izmjene cure su bile šeste, ali solidna trka Ive Lovrec na kraju ih je pomaknula za jednu poziciju i na zadnjoj izmjeni prestigli smo Moldaviju za petu poziciju. Uz malo više koncentracije i iskustva u ovoj kategoriji moglo se i do medalje. Mia je također nakon štafetne konkurencije iskoristila priliku i istrčala je još svoju utrku u Ž14 i ostvarila je četvrto vrijeme van konkurencije. U ukupnom plasmanu bila bi  treća.
M21 - 1. Rumunjska 2. Bugarska 3. Srbija 4. Turska 5. Hrvatska 6. Moldavija
Jan pobjednik M10
Na popratnoj utrci Bursa open Kristina je pokazala da ima materijala za dobre rezultate i ostvarila je drugu pobjedu za redom u Ž21B. Šteta je da se prva dva dana toliko tražila, no svako iskustvo se plaća, a to je normalna pojava kod onih koji tek kreću u svijet orijentacije. Jan je istrčao još jednu solidnu utrku i ostvario je ukupnu pobjedu u svojoj kategoriji. Prva dva dana ih je toliko isfrustrirao da su roditelji počeli pomagati svojim klincima kako ne bi imali prevelike zaostatke. Vidjelo se to na rezultatima i nije bilo fer prema drugima, no Jan se odhrvao tome i zasluženo pobijedio. Boško je bio peti u M21B, a Karlo je konačno istrčao nešto bolju utrku u M16 i zauzeo je osmo mjesto taj dan. Ovime je završen orijentacijski dio. 
kolekcija medalji koju smo ponijeli u Hrvatsku
Istrčali smo četiri, a neki i pet utrka sa izvrsnom konkurencijom , dobrim terenima i kartama. Ispaltilo se.
vrijeme za večeru - Bursa autobusni kolodvor
Nakon ceremonije proglašenja koja je trajala dosta dugo, nama je tek počeo nastavak dugačkog dana. Uslijedio je povratak autobusom u Bursu, brzopotezno tuširanje nas jedanaest na jednom tušu u jednoj sobi pretrpanoj stvarima, hvatanje dovoljno velikih taksija da nas preveze sa svim stvarima na autobusni kolodvor, pa hvatanje autobusa za Istanbul. Negdje između trebalo je ubaciti i večeru u cijelu priču. Stigli smo sve to napraviti. Čak smo se nekako navikli i na relly vožnju taksista po gradu. Na kolodvoru u Bursi koji je veći od našeg aerodroma uhvatili smo i vezu sa Istanbul i ostalo nam je dovoljno vremena da u miru pojedemo koji kebab. Povratak u Istanbul mogao je krenuti.

Karte sa stazama
Rezultati štafete

Nastavak slijedi

19 rujna 2012

Štafetno prvenstvo Hrvatske

start štafete
Štafeta je uvijek bila jedna od mojih omiljenih disciplina. Doduše nekako sam često upravo i na štafeti proživljavao teške trenutke kada sam griješio ili bio u isčekivanju onih koji su trčali sa mnom u ekipi. Naravno bilo je tu i lijepih trenutaka, a uostalom kao štafeta Vihora postali smo i prvi štafetni prvaci Hrvatske. Bilo je to davno, ali još uvijek se pamti. Pamti se i drugi naslov prvaka Hrvatske iz Klane ili izvrsna štafeta na europskom prvenstvu u Rovinju kada smo se borili za medalju. Oni stariji sjetiti će se i legendarnog starta štafete u Rusiji kada je Goran ispalio na startu kao iz puške ispred svih velikih faca, no nažalost iz šume se vratio tek negdje nakon druge izmjene ostalih štafeta :))) Pamtim i štafetu sa Alpe Jadran kupa 1994. kada smo neočekivano došli do medalje. U svjetskim razmjerima ne tako davno upravo je Thierry vodio na neki način životnu bitku sa štafetom. Svaki puta bio je nadomak zlata ili medalje i nešto se dogodilo što je poremetilo planove. U Češkoj je progutao osu pa je kao vodeći u zadnjoj izmjeni završio u bolničkom helikopteru, u Mađarskoj je naletio na povrijeđenog Švedskog trkača pa je odustao, u Norveškoj greška u perforiranju da bi na kraju eksplodirao i osvoji zlato u Francuskoj. Svaka štafeta priča svoju priču i upravo je zato trka koja se ne propušta ako je to moguće.
Mia - Ž16
Doduše naše priče nisu tako dramatične, no imaju svoju zanimljivost. Štafeta prošli vikend ponudila je pregršt malih i velikih iznenađenja. U muškom dijelu Japetić je očekivano slavio, no nakon prve izmjene ipak je Bjelovar bio u vodstvu. Ris je unatoč izostanku Štanfela napravio dobar rezultat i sa svojim podmlatkom i iskustvom Salopeka došao do srebra. Obitelj Štambuk je presložila štafetu i dobila na jačini. Dečki su iskusniji za jednu godinu i vratili su nam za prošlogodišnje uzimanje medalje. Matej se na zadnjoj izmjeni nije dao i izvrsnom utrkom došao je do bronce za ekipu. Doduše u tom trenutku je Bjelovar bio taj koji je imao medalju, no jedna kriva perforacija i sve se mijenja. Upravo je to ono o čemu smo pričali. Moji dečki Iskra i Neno nisu imali svoj dan. Samo nekoliko minuta bolje otrčane njihove izmjene dovele bi nas do borbe za medalju, no nije išlo. Iskra je zapeo u nekoj zelenjavi na početku, a Neno je nakon susreta sa granom jedva fokusirao kartu zbog male ozljede oka. Osobno ja sam zadovoljan istrčanim. Možda je moglo malo brže, ali točnije nije. Kod cura su Vihorašice bile u jednakom statusu kao i Japetić i opravdale su taj status. I dok se nakon prve izmjene još činilo da postoji neka šansa za ostale, nakon druge izmjene neizvjesnost je nestala. No zato su se drugi borili za svoje plasmane i pomalo neočekivano Lokve su doše na drugu poziciju, a Bjelovar na treću dok je Ris ostao bez medalje.
trio na utrčavanju
Nažalost juniorska konkurencija je preslaba pa niti uzbuđenja nisu toliko velika, no kadeti su pokazali da se na njih može računati. Slavila je ekipa Vihora i to u mješovitom izdanju sa Leom i Karlom u konbinaciji. Zanimljivo je da smo praktično tu ekipu složili u zadnji čas jer je Dora nažalost u Turskoj slomila nogu pa smo morali mijenjati posložene stvari. Jan i Timo su hrabro ušli u borbu sa starijima i naravno sa težom stazom nego na koju su navikli, ali svoje su dobro odradili i došli su do trećeg mjesta. Mia i Iva nisu imale konkurenciju u svojoj kategoriji, ali se zato mogu pohvaliti da su ostvarile pobjedu protiv svih muških kadeta jer su imale istu stazu, a bile su najbolje :)


štafeta Vihora - seniorske prvakinje Hrvatske
Sve u svemu bila je to jedna zanimljiva štafeta. Lokacija je bila lijepa, a organizator se trudio da pokrpa sve rupe koje su nastale greškama u tiskari i na kraju je uspio u tome i nitko nije oštećen osim Tomice koji nije uspio istrčati toliko željenu štafetu. Osobno jedino bi bio sretniji da je karta bolje reambulirana jer bi to onda dalo i mogućnost da se staze tehnički postave nešto teže. Ovako je očito onaj koji je radio koncepciju morao birati velike i sigurne detalje za kontrole. Doduše to i je pravi put kada nemaš savšenu kartu tako da tu stvarno nemam zamjerki.

Turska - duge i srednje staze

pogled na grad Bursu

Duge staze
autobus za trke ;)
Sprint natjecanje trčali smo u dolini na pristojnih tridesetak stupnjeva celzijusa. Klasika i srednje staze nalazile su se na planini Uludag visine 1600 metara koja je proglašena nacionalnim parkom, a ujedno je i najveće skijalište u Turskoj. Na planinu inače vozi velika gondola, no organizator je ipak odlučio da se koristi autobusni prijevoz. Dobrih sat i deset vožnje po serpentinama u starim busevima i nije bilo tako strašno, no na brdu je ipak bilo iznenađenja. Iz hotela smo krenuli u kratkim rukavima, a na izlasku iz autobusa oblačilo se sve što smo imali. Magla, hladni vjetar i visina činili su svoje. Doduše za klasiku je to bilo idealno vrijeme jer nije bilo prevruće. Smjestili smo se u neposrednoj blizini cilja u borovoj šumici i očekivali prve vijesti sa prolazne kontrole koja je bila u blizini. Organizator je najavljivao tehnički težak teren no nekako si nisam mogao zamisliti što nas u principu čeka. Tek kada sam startao shvatio sam o čemu je riječ. Teren je idealan za neko Svjetsko prvenstvo. Uspoređivali su ga sa Francuskom i prvenstvom tamo no mislim da ne treba ići tako daleko. Teren je bio stvarno izazovan, bez puteva, pun kamenih i ostalih detalja. Ako nisi na karti sto posto u taj čas više nisi u igri za dobar plasman. 

priprema za trku u zimskoj opremi
Nažalost i moje ambicije potonule su već na prvoj kontroli. Dugačka dionica bez mogućnosti orijentiranja po linijskim detaljima bila je idealna za stvaranje razlike u odnosu na konkurenciju. Do same kontrole imao sam sve pod kontrolom, no napad na kontrolu izveo sam traljavo i tu su nastali problemi. Nikako se nisam mogao točno relocirati. To je onaj osjećaj kada znaš da si tu, a kontrole nema. Otišlo je tako gotovo pola sata dok se nisam posložio i zapravo krenuo u trku. Mnogi bi ovdje odustali, no to nikada nije bio moj način rješavanja loše trke. Nastavio sam trku i praktično uživao u terenu i izazovima koje je organizator postavio pred nas. Do kraja utrke napravio sam još jednu grešku, nadoknadio podosta vremena u odnosu na konkurenciju, ali to nije bilo dovoljno za medalju. Sasvim logično. Na kraju i nije bilo tako loše, četvrto mjesto. 
Ivana treća na duge staze
Ivana je za razliku od mene krenula jako dobro i vodila je više od polovice staze da bi pred sam kraj napravila nekoliko greškica i prilika za pobjedom je propuštena, no ipak je dohvatila brončanu medalju. Za razliku od nas Jan je ovaj teren iskoristio na najbolji mogući način. Tehnički (pre) tešku stazu za svoju kategoriju istrčao je daleko bolje od svih ostalih i napravio je vremensku razliku koja mu je davala dovoljno sigurnosti da preostale dvije utrke istrči mirno i sačuva prednost za ukupnu pobjedu.

duge staze - analiza
Iva na prolaznoj kontroli
Kod cura je Iva ostvarila dobar rezultat osvojivši osmo mjesto i nedostajalo joj je samo četiri minute da se nađe u prvih šest i na proglašenju. Da na prolaznoj kontroli nije pala skoro pod kola hitne pomoći možda bi i uspijela u tome ;) Mia je u kategoriji Ž14 također napravila izvrstan rezultat. Ostvarila je uvjerljivu pobjedu tako da se možemo pohvaliti sa dvije etapne pobjede taj dan. Nije mala stvar na ovakvom terenu. Ostatak ekipe je manje više skupljao iskustva sa  terena i svi su se prepuni dojmova vratili sa staza. Analizirajući koncepcije staza možemo zasigurno reći da su tehnički staze bile daleko teže od bilo koje elitne staze ove godine na našim natjecanjima. Naravno ovdje se radi o tehničkoj težini, a ne o fizičkoj težini jer često organizator pobrka ove dvije stvari što sada nije bio slučaj. Čak su i B staze bile u rangu elitnih staza po tehničkoj težini. Osnovni problem organiaztora na ovakvim terenima je upravo obrnut od onoga što inače muči organizatore. Ovdje se postavlja pitanje kako postaviti nešto lakšu stazu kada puteva gotovo da i nema na terenu.
veteranski prvak jugoistočne Europe ;)
Srednje staze
Jan na zadnjoj kontroli
Poučeni iskustvom prethodog dana sa sobom smo na brdo ponijeli odjeće da se može obući i manji dječji vrtić. No priroda se i ovoga puta poigrala sa nama i umjesto najavljivane kiše, osvanuo je prekrasan sunčani dan. To jutro nekako mi se činilo da je vrijeme za osvetu. Jučer me organizator pobijedio svojim zamislima i za ovaj dan sam si jednostavno dao u zadatak maksimalnu koncentraciju na kartu. Iako fizički nisam bio sto posto spreman kako sam si željeo zbog niza ozljeda u prvom dijelu sezone, osjećao sam se čisto zadovoljavajuće bez bolova na kritičnim mjestima. Sam početak staze opet je bio taj koji je radio razliku. Uz jednu manju grešku sve sam napravio kako treba i na red je došla duža dionica za koju sam znao da je "opasna". Nemaš se za što konkretno uloviti već hvataš smjer i visinu. U blizini 6. kontrole nalazilo se desetak ljudi koji su reambulirali teren i najgora moguća stvar je bila pridružiti im se. Takve situacije često te povuku u neželjenom smjeru. Ostao sam hladne glave, locirao točnu poziciju i napiknuo kontrolu u zelenjavi.
srednje staze
To je bilo to. U tom trenutku ti poraste samopouzdanje i nekako ide sve lakše. Doduše došlo je do male krize kontrolu prije kraja jer sam sebi kažeš. "Dobro je, super si išao", a u principu možeš sve izgubiti na toj jednoj kontroli. Izgubio sam tu oko pola minute i u cilj ipak stigao zadovoljan učinjenim. Kako sam startao među prvima u svojoj kategoriji uslijedilo je samo čekanja ostatka ekipe. Pokazalo se da sam imao dobar osjećaj i pobjeda je bila uvjerljiva. Petanest minuta prednosti ispred drugoga. Zanimljivo je i da su upravo favoriti utrke podbacili jer su vjerojatno ušli u trku slično kao i ja prethodnog dana.  Konačno jedna dobra trka u nogama u ovoj sezoni. 
Ivana na kontroli
Uz mene etapnu pobjedu ostvarila je i Kristina koja nikako prva dva dana nije mogla posložiti kodne brojeve :) Očito je šok terapija bila dobra i konačno je sve sjelo na svoje mjesto. Kod cura u Ž16 Iva i Dora su zamijenila mjesta i ovoga puta je Dori legla utrka puno bolje dok je Iva imala nekih tehničkih poteškoća na stazi. No sve to ide u staž i upravo je to i razlog našeg dolaska ovdje, tehnički teške trke sa dobrom konkurencijom. I Boško nam se sve bolje snalazio i da smo ostali još koji tjedan gdje bi nam bio kraj :) No eto i nakon srednjih staza pišemo dvije pobjede.
U svakom slučaju tereni za klasiku i srednje staze bili su izvrsni i vrijedilo ih je doživjeti. Povremeno bi naišli na vizure koje su stvarno bile prekrasne, a k tome ti još trčiš između svega toga. Za nas šest koji smo slijedeći dan nastupali u štafeti ovo je bio kraj pojedinačnih natjecanja. Nažalost morali smo se oprostiti od plasmana u ukupnom poretku za četverodnevno natjecanje, no štafeta je ipak nešto posebno i zaista su rijetke prilike trčati dobru i kvalitetnu štafetu pa je vrijedilo napraviti i žrtvu u to ime.

Nastavak uskoro....