28 lipnja 2013

Thermenland open

Prošlo je još jedno WRE natjecanje u Hrvatskoj. Tri trke (Slavonija, Kalnik i Međimurje) ove godine svakako su se isticale samom organizacijom, ambijentom, web stranicama i ostalim stvarima koje čine te trke nešto većim od ostalih. Uz te tri trke svakako po brojnosti u Hrvatskoj najveća je ona koja tek dolazi u Delnicama. Tu bi se krug nekako zatvorio što se tiče većih međunarodnih događanja u Hrvatskoj ove sezone.

"Thermenland open" svakako je obimom bio veliki projekt u koji je uloženo puno truda i sa perspektive onoga koji je to gledao sa strane reklo bi se da je sve bilo na najvišem nivou. Iz perspektive onih kojima su staze bitnije od hvale vrijednih usputnih događanja moglo bi svakako i bolje. U (na) Trakošćanu smo trčali do sada najlošiju koncepciju staze ove godine. I dok elitaši nekako prežive silne "špičaste" kuteve, spuštanje i penjanje po istim uvalama gore-dolje i pomalo opasne dionice, djeca su imala pravu avanturu po gustišima i koprivama. Vegatacija je čuda napravila tako da su klincima eventualno glave virile iz kopriva van.

Prvenstvo Hrvatske dan ranije imalo je daleko bolju stazu, no to se je i očekivalo od Line. Staza u eliti je bila tehnički zanimljiva, bez puno pretjeranih uspona, no koncepcijski i po međunarodnim smjernicama to nisu bile duge staze. Naravno ovo se ne odnosi na samu dužinu staze već na koncepciju. Rekli bi da smo trčali "duge srednje staze". Bilo je  previše kontrola čime se je izgubila esencija "longa" i izbora smjera kretanja na dugim dionicama. Postavljač je previdio i činjenicu da se ne mogu postavljati staze sa 32 kontrolne točke jer nemaju svi natjecatelji Si čipove koji podržavaju toliki broj kontrola. Dječje staze su koliko sam vidio bile u redu, no veteranske gotovo kroserske. Puno previše trčanja po putevima u drugom dijelu staze.

Malo boli način na koji su se obračunavali ukupni rezultati, no tu nažalost nitko ne može dati objektivnu primjedbu, jer je to pravo svakog organizatora da sam bira koje trke će bodovati za ukupni plasman. Žalosno je bilo vidjeti cijeli niz diskvalificiranih natjecatelja prije treće etape s obzirom da veliki broj ljudi nije sudjelovao na noćnom sprintu. Teško je bilo objasniti klincima da ih drugi dan neće proglasiti jer nisu bili na sprintu koji je počinjao u 22:00 sata i nakon kojeg ne bi bili u krevetu prije 01:00 u noći, a već u 06:00 su se trebali dignuti da bi stigli na Kup trku. Zanimljivo je da u kategorijama M i Ž 10 i 12 od više od 30 natjecatelja ukupni plasman ostvarilo samo njih troje, što je vjerojatno dovoljno indikativno da nešto nije bilo primjereno tim godištima. Čak niti u kategorijama u kojima se moglo napraviti izuzetak pa priznati ukupne plasmane zbrojena dva natjecanja (jer nitko nije ostvario plasman na noćnom) organizator ih nije proglasio. Šteta jer upravo u ovim kategorijama treba pokazati puno razumijevanja zbog  budućnosti našeg sporta. Nije tu riječ niti u uštedi jer su medalje gravirane i poslije se samo mogu zavitlati u smeće ako se ne dodijele. No kao što rekoh ti stavovi su pravo svakog organizatora i to je tako. Ostaje samo žal za propuštenom prilikom.

Krivi "timing" MTBO utrke rezultirao je izuzetno slabim odazivom na natjecanje. Jedva dvadesetak ljudi sakupilo se u petak na startu. Šteta jer je broj MTBO utrka u Hrvatskoj izuzetno mali. No to je već pitanje vremena jer poanta "Trijangela" je imati sve tri discipline, a dana je premalo za sve. Bojim se da niti u Bjelovaru neće biti više jer je trka stavljena u ljetni termin kada  se ne bi trke za kup Hrvatske trebale organizirati  tako da će godišnji odmori sigurno uzeti svoj dio. 

Precizna orijentacija tj. tempO orijentacija bila je jedan od svjetlijih točaka ovogodišnjeg "Thermenlanda". Ponajviše radi broja prijava i konkurencije. Jasminka je napravila zanimljivu stazu koja je doduše bila preteška za ovu disciplinu, no vidljiv je bio veliki trud oko stanica i organizacije. Šteta da je start kasnio više od sat vremena jer bi ljudi bilo još i više. 

Sami rezultati po meni nisu iznenađenje. Edi je zaslužio titulu prvaka Hrvatske kao i Eva. Iskustvo i godine čine svoje, a mladi još moraju puno žganaca jesti da ne kiksaju na velim natjecanjima. Nije to samo izvedba na dan trke, već u to spadaju i dani prije. Ja zadovoljan, četvrti. Bolje nije moglo, možda koja minutica no svakako nedovoljno za prvu trojicu. Daleke 1994. kada je Ivko osvoji broncu imao je ako se ne varam 45 godina i zvali su ga deda. Ja sam tada bio četvrti. Od onda je prošlo 19 godina i s obzirom na Ivkove godine tada, još imam par godina fore da budem na postolju pa da dostignem dedu i po godinama i po uspjehu u toj sezoni ;) Matjaža nije pojeo medvjed, ali stazu nije završio. Ako se ne varam to mu je druga godina bez najvrednijeg naslova prvaka Hrvatske (svaka neparna) i obje te utrke je iskoristio Edi.

Sve u svemu organizator je uložio puno truda i sigurno je ova trka po organizaciji bila u vrhu naše orijentacijske scene. Ono što definitivno treba HOS u budućnosti napraviti je nakon sezone sakupiti sve organizatore i prodiskutirati dobre i loše strane pojedinih trka kako bi nam trke još više napredovale kako u tehničkom tako i u organizacijskom smislu. Međimurcima hvala na trudu i do slijedeće trke.

Nešto fotografija

13 lipnja 2013

U očekivanju klasike

Sutra kreće "Thermenland open" u Hrvatskoj. Sa Austrijancima i Mađarima smo o tome pričali još nekih davnih dana no onda situacija nije bila zrela. U međuvremenu je to natjecanje zamrlo tj. palo na puno niže grane nego što zaslužuje. Međimurci ga oživljavaju, a nadamo se da će i susjedne zemlje pronaći načina da  u godinama koje slijede u regiji i dalje bude jedna ovakva utrka. Nažalost niti ova trka nije privukla po meni očekivani broj ljudi. Nadao sam se da će biti prijavljeno oko 400 natjecatelja, a kako sada stvari stoje brojka se okreće oko 300. Nije loše, no može i bolje. Kriza i dalje uzima svoj danak. Doduše i reciklirani tereni nisu sigurno pridonijeli boljem odazivu. Koliko god dodavali i doremabuliravali teren, efekt novog terena uvijek ima bolji učinak.

Natjecanja kreću MTBO utrkom sutra navečer. Juniori i mlađi kreću po danu, dok odrasli idu po noći. Nemam ništa protiv noćne (dapače), no na biciklu je to neka druga stvar. Dovoljno se i ovako borim sa njime u šumi tako da ću noćne ekspertize ipak preskočiti. Dosta ljudi je tako razmišljalo pa je zato i odaziv vjerojatno nešto manji. S druge strane ima i onih željnih izazova. Eto prilike za njih.

U subotu je utrka sezone, famozna "klasika" sa atributom prvenstva Hrvatske. Trka koja se najviše vrednuje u nekom osobnom portfoliju. Onaj koji osvoji "klasiku" ulazi na listu besmrtnih. Tako je bilo i biti će. Niti jedan sprint ili srednje staze nemaju tu težinu. Na moju žalost ovogodišnju klasiku ne dočekujem u nekoj formi. Biti će to jedna od onih utrka sa istrčavanjem staze kakvih u zadnje vrijeme imam dosta. Doduše moj cilj je ove godine postignut, jedna titula je pospremljena u vitrine, jedna medalja u eliti također i po jedna pobjeda u Turskoj i Moldaviji. Što ćeš više. Sve ostalo što kapne samo je dobro došlo. Užitak je tu prije svega.

Na nekoj kladionici vjerojatno (ako mu neki avion ne padne na glavu ili ga medvjed ne pojede) Matjaž je taj koji bi bez poteškoća trebao pobijediti. Za drugu poziciju boriti će se Matija i Edi, a Vedran čeka iz prikrajka. Ostatak ekipe bori se za mrvice i eventualnu diplomu. Staze će sigurno biti zanimljive i zahtjevne jer koncepciju radi Lino tako da neće biti silnih nepotrebnih dionica po putu ili gore dolje po grebenima i uvalama na što smo navikli na trkama u Međimurju.

Kod cura je situacija zanimljivija. Antonija je konačno postavila svoje nišanske sprave i ove godine dominira konkurencijom u nedostatku ostalih cura. Vinka se polako vraća nakon porodiljnog, a Eva nakon zime bez treninga sustiže ekipu. Svježa, no bez trka dolazi uvijek opasna Nikolina tako da je borba za vrh otvorena. Ivane nažalost nema jer koljeno ne bi izdržalo ovakav napor. Šest mjeseci terapije i još uvijek to nije to. Naravno tu je i braniteljica naslova Sonja koja puca od snage i želje. Moj tip je Sonja, Vinka, Nikolina, Antonija pa Eva. Vjerojatnost da pogodim je mala, a pobijediti može stvarno bilo tko od njih.

Na kraju svega slijedi nam tempo precizna. Nisam neki ljubitelj ove discipline no što je tu je. Tempo je dinamičan i atraktivan, a za organizatore dobra opcija rađenja precizne uz puno manje muke oko organizacije. Dolazi zavidan broj natjecatelja tako da će konkurencija biti jaka. Svakako tu je prvo ime Remo Madella iz Italije koji i u svjetskim okvirima spada u sam vrh. Uz njega Krešo Keresteš i naši reprezentativci kojima će ovo biti zadnje prilike za trening tempa prije Svjetskog prvenstva.

Bilo kako bilo pratite stranice organizatora za obavijesti oko utrka. Malo je sve zbrda-zdola iako lijepo izgleda, no nakon određenog kopanja može se pronaći što Vas zanima. Startne liste za orijentacijsko trčanje  su za sada objavljene na OOnline portalu uz napomenu da će se lista za elitu morati mijenjati jer nije napravljena po IOF-ovim pravilima. Ostale liste i obavijesti još čekamo. Bude valjda danas predvečer. Kuda vam se žuri?

10 lipnja 2013

Na Rogli ništa novoga


Naša najtrofejnija grana sporta - precizna orijentacija imala je svoj vrhunac sezone na Rogli. Prvenstvo Hrvatske u Sloveniji uvijek je dobar izbor s obzirom da niti jedan naš natjecatelj nije zakinut organizacijskim obavezama. Krešo Keresteš je bio naš domaćin, a od Hrvata su nastupali svi koji pretendiraju na neku od pozicija. Dakle izostanaka nije bilo. Rekli bi "strong field" :)

Vihoraši su se dokazali kao postojani, pa je tako pet od prvih šest mjesta u našim rukama. Pripreme na Glavici i na seminaru na Kalniku pokazale su se kao dobra odskočna daska za rezultate. Nakon Iveka, Hokija i Ivane eto ove godine je i mene zapala čast da preuzmem titulu prvaka Hrvatske. Kao rijetko do sada od početka je išlo opušteno i vrlo koncentirano. Uvijek na stazi ima nedoumica i nedorečenosti no to su stvari sa kojima natjecatelj u preciznoj mora računati.

Što se tiče same koncepcije staze vidi se da je puno truda uloženo. Ne možemo očekivati savršenstvo na svim zadacima, no neke zadatke je svakako trebalo malo drugačije postaviti ili na terenu ili na karti. Da se razumijemo staza je bila daleko iznad onoga što inače zna biti na raznim trkama i upravo to i očekujemo od Kreše kao postavljača.

Neki će reći da su rezultati iznenađujući, no ja se ne bi složio sa time. Već u Češkoj kada smo nastupali na prvom našem Svjetskom prvenstvu rekao sam da Hrvatska ima dovoljno kvalitetnih natjecatelja koji mogu napraviti vrhunski rezultat. Danas je ta brojka ponešto i proširena. Dolaze novi ljudi i rade, treniraju, upijaju. Sanja je svakako jedna od onih koja je tu zadnjih godinu, dvije. Tko je pratio rezultate i nastupe znao bi da je stalno blizu i da joj malo fali za onaj završni iskorak. Jučer je to i potvrdila. Iskra je već neko vrijeme u vrhu precizne. Rezultati u Norveškoj ovo proljeće nisu slučajnost i svakako je zavrijedio poziv na WTOC ove godine. Mene na Rogli ionako nitko ne može dobiti. To je moj teren i to sam i dokazao po drugi puta :) Jasno treba imati i malo sreće, no zato je tu bila Mojca. Ivek je opet bio standardno dobar, a jedini koji je malo bio rastresen je Hoki. Odlučivale su nijanse i bilo je dovoljno jedan krivi odgovor staviti i plasman je otišao u nepovrat. Uvijek je tu onaj ježičac prevage kada na diskutabilnoj kontroli odvagneš u drugom smjeru. Ivana je uspijela na obje takve fulati.  

Iduće godine dakle tradiciju treba nastaviti. Čeka se novo ime na tronu. Uvjet je koka na ramenu :D

Nešto fotki