31 svibnja 2010

Plitvice 2010

Srećom izbjegli smo današnji potop. Jučer nas je vrijeme poslužilo i bilo je ugodno za trčanje, no krenimo redom. U subotu ujutro krenuli smo već prema Plitvicama. Kao i prošle godine dali smo si vremena da malo prošećemo po jezerima. Prošle godine smo odradili donja jezera i veliki slap, a ove godine gornja jezera. I vrijedilo je. Stvarno se može reći da su Plitvička jezera jedinstvena u Svijetu i vrijedi ih doživjeti. Tri-četri sata šetnje nije baš odmor pred trku, ali eto neke stvari treba gledati i s druge strane. Krenuli smo po prekrasnom sunčanom danu da bi kraj šetnje dočekali u prolomu oblaka. Srećom imali smo sve potrebno za obući, ali povratak pješice do Mukinja u našu kuću ipak je bio predug da ostanemo suhi. Srećom topli tuš, sobica, kuhinja i čajek liječi sve. Slijedeći zadatak biti će nam obilazak jezera zimi.

Nedjeljno jutro osvanulo je kristalno čisto. Vedro nebo, ugodna temperatura, cilj u blizini. Čak se i jedna kontrola vidjela s prozora kuće. Skupilo se na cilju nešto više od stotinu ljudi i prava je šteta da nije bilo više natjecatelja. Vjerujem da je ovo natjecanje dvodnevno i uz malo reklame u dobrom terminu sigurno bi privuklo i veći broj natjecatelja iz inozemstva. Pogotovo kada je karta ušla u uži izbor za "101 svjetsku kartu na kojoj treba trčati prije nego umreš." Moje prognoze oko vremena pobjednika su se ostvarile. Matjaž nas je deklasirao u domaćem kraškom okruženju. Vidi se da mu kamenje leži. Iako sam treći u ukupnom plasmanu nije to rezultat za hvaljenje. U gruboj procijeni većih grešaka nabrojao sam čak 24 minute gubljenja što je previše čak i za Plitvice. I možda bi sve to još nekako i prihvatio da nisam upao u crnu rupu. Šta se tamo dogodilo ne znam niti sam. Mala utjeha mi može biti da nas se na tom dijelu sakupilo cijelo čudo, a kako čujem i Edi je na istom mjestu bio van karte, odnosno na rubu. Vedranova analiza također pokazuje grešku na tom dijelu. Ne znam niti sam. Kontrola je bila na svom mjestu i to je neosporno, ali kao da tamo nešto odvlači ljude u pogrešnom smjeru. No to su Plitvice i teško je reći da je nešto krivo, ako nisi sto posto siguran šta si radio. U svakom slučaju elitna staza je bila tehnički dobra i dovoljno teška. Iznenadila me M12 staza koja je u prvom dijelu bila dosta zahtjevna. Doduše sve je bilo po livadama, pa su klinci srećom sa uspjehom savladali i taj dio staze. Kako me ove godine krenulo ozlijeđivanje, ovoga puta uspio sam se izvući samo sa malim ogrebotinama i to je dobro. Što se SI-a tiče svi znate da nije funkcionirao kako treba. Ne znam da li me to omelo u koncentraciji, ali pomoglo svakako nije. Pogotovo u situaciji kada želiš brzo perforirati i nestati. Rekli bi "shit happens", a to je još jedna stvar koju bi trebalo otkriti o čemu je riječ da organizatori znaju u budućnosti pripaziti. Baterije?! Malo čudno da su sve stare stanice na isti način u istom trenutku otišle. Sve skupa čudno.

Par sati nakon trke opet smo stajali na startu. Ovoga puta na kvalifikacijama za preciznu reprezentaciju. Ivica, Ivo i Zdenko pripremili su staze koje su bile nešto zahtjevnije, jer se nisu morali držati pravila da po stazi moraju moći proći i osobe sa invaliditetom. Samim time moglo se kretati i po putevima koji se inače ne koriste. Kao i kod trčanja Plitvice su sigurno jedan od najtežih terena za preciznu orijentaciju. Nažalost i ovdje imamo osnovni problem da je karta prvenstveno rađena za "foot orienteering" tako da simboli koji zadovoljavaju trkače nisu baš u 1:5000 super točni.
Počelo je katastrofično. Totalno dekoncentriran uletio sam na vremenske kontrole na kojima se nisam uspio sastaviti sa kartom. Gledam u teren i ne mogu ga preslikati na kartu koju držim. Grmlje, drveće...apsolutno ništa mi ne štima. Na kraju lupim bez veze i odmah sam znao da su obje krive. U tom raspoloženju krenuo sam na onaj ljepši dio precizne. Kako sam znao da sam fulao vremenske na ovom dijelu je bilo bitno pokušati odgovoriti što je veći broj točnih kontrola. Moram priznati da za neke kontrole nisam baš bio siguran jer se jednostavno detalji nisu vidjeli pa sam odokativno pogodio :) Doduše neke sam i fulao. Na kraju od petanest kontrola na terenu, trinaest točnih odgovora. Jedino je Jasminka u ukupnom scoru imala više. Završili smo sa svime oko 19:00 sati.
Bio je to dugi dan. I taman kada smo krenuli prema Zagrebu počela je kiša. Rekli bi, bolje nije moglo. O preciznoj ćemo još malo diskutirati sa postavljačima da vidimo šta je moglo drugačije i bolje, šta je bilo dobro, a što loše. Meni svakako vremenske nisu odgovarale, ali o tome u četri, šest, sedam čiju ;))

28 svibnja 2010

Sajam mogućnosti


Na tradicionalnom "Sajmu mogućnosti" koji se održava svake godine u okviru policijske akademije okupi se više stotina djece iz osnovnih škola područja Centar i Maksimir. Program i prijevoz osigurava MUP i klubovi sa područja grada. Ovo je bio i treći puta da smo predstavljali orijentacijski sport u gradu. Podijeljene su brošure sa adresama zagrebačkih O-klubova, a na štandu se mogla vidjeti mala izložba školskih orijentacijskih karata iz Zagreba. Između tih karata našla se i najnovija karta OŠ Ivana Gorana Kovačića koja je nekako privukla i najviše pažnje jer je veliki dio učenika te škole bio i prisutan na sajmu pa su pokazivali gdje su trčali. 
Osim orijentacije na sajmu su bili prisutni i izlagači - streličari, modelari, padobranici, hokejaši na travi, mažoretkinje, slikari... Ove godine već je Kapela predstavljala svoj klub na sličnom sajmu, tako da svakako treba biti prisutan što je više moguće na svim predstavljanjima udruga i slobodnih aktivnosti.

Iako je djecu teško privući na ovakvom sajmu na duži period već osnovna informacija dobar je potez jer nikada se ne zna kada će se netko od njih sjetiti da bi se probao priključiti. Za ovakve manifestacije idealna je ruska inačica mikro-orijentacije i tko zna možda već iduće godine pripremimo nešto takvo. Ideja postoji, samo treba naći vremena za realizaciju.

Osim mene na štandu je bio i Damir Klobučarić koji je pomagao kod odgovaranja na pitanja znatiželjne djece. Ovaj sajam ima veliki potencijal i ideja je izvrsna samo još fali malo koordinacije sa udrugama. Pravovremeno objavljivanje datuma pomoglo bi svima, a mogle bi se realizirati i kompleksnije stvari od samog predstavaljanja sporta. Želju za aktivnosti koju imaju djeca najbolje se moglo vidjeti kod prijava za kros, gađanje iz luka ili kod igranja hokeja. Curice su najviše bile zaokupljene likovnim radionicama i mažoretkinjama, a veseli činjenica da je bilo i djece iz orijentacijskih klubova (Maksimir) koja su se mogla hvaliti da se bave našim sportom.

Malo nazad na Ačkov kup

Jedan zgodan osvrt na trku na Ključić brdu. Bacite pogled na razmišljanja onih koji se tek počinju baviti ovim našim sportom. Link
Hvala Željko na opisu

27 svibnja 2010

Plitvice

Bliži se kraj tjedna. Polako su misli već okrenute prema Plitvicama. Tome je složio nešto preko 7,5km za elitu što znači dobro preko 70 minuta za mene. Vjerojatno ako sve ide koliko toliko u redu oko 90 minuta vrtača i kamenja. Matjaž će biti na zacrtanih 70, a ako bude raspoložen i na 65. Curama predviđam slično vrijeme pobjednika, a ako bude malo manje kamenja s obzirom da je cilj u Mukinjama, možda sve skupa bude i nešto brže. Veselim se teškoj stazi iako znam da ću se u nekom trenutku vjerojatno pitati: Što mi je ovo trebalo?

Nakon trke kratki odmor i slijede kvalifikacije za preciznu reprezentaciju. Prošle godine kvalifikacijska trka mi je dobro legla i skoro pa je bilo 100% točnih odgovora. Ovaj puta čeka nas puno teži izazov. Borba za dva mjesta koja vode u Norvešku nije mala stvar. Vrijedi se potruditi. Iako sam ove godine preciznu dobro odradio u Maruševcu, teško je to reći da je pozitivan predznak jer je tamo mogao svatko pobijediti. U principu kao i uvijek. Pobjednik se odlučuje između 6-7 ljudi ako ne i više i nitko ne može reći da je apsolutni favorit. Pravila skoro svi sada znaju i odlučuju nijanse.

Nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti za vikend jer su onda Plitvice stvarno nešto posebno.

26 svibnja 2010

Nova karta i trka u tijeku

U trenucima dok ovo pišem još uvijek se odvija orijentacijsko natjecanje povodom Svjetskog dana sporta u osnovnoj školi Ivana Gorana Kovačića u Zagrebu. Za natjecanje je prijavljeno nešto više od 120 polaznika škole, a podijeljeni su po kategorijama prema razredima. Posebnu kategoriju imaju i nastavnici.
U osam sati pred školom već se sakupio zavidan broj djece koja je čekala na svoju startnu minutu. Prekrasan dan i jutro na Šalati. Sanja suvereno kontrolira startnu proceduru, a brzim trkom često je i na cilju. Klinci trče u okolici škole i osjeća se prava natjecateljska atmosfera. Iako naoko nama iskusnim orijentacistima staze izgledaju lagano, naravno da je dobrim dijelom djeci ovo pravi izazov koji sa oduševljenjem prihvačaju. Dok sam bio tamo nisam vidio niti jedno dijete da se požalilo na nešto. Među trkačima je bilo i pravih talenata koji su već u prvom kontaktu sa kartom znali šta im je činiti. Sprintalo se po igralištu od kontrole do kontrole i zadihani su utrčavali u cilj.


Ova trka zapravo je finale onoga što u toj školi Sanja radi već niz mjeseci. Sve je počelo prošle godine kada je Ivica nacrtao kartu "Vuglec breg" za potrebe izleta i pokazne orijentacije Sanjine škole. Nastavilo se skračenim tečajem orijentacije u prostorijama škole tijekom zime, pa nizom treninga u Maksimiru i na Dotrščini da bi ovo bilo velika završnica pred kraj školske godine. U međuvremenu smo nacrtali i školsku kartu u mjerilu 1:1000 (više Ivana nego ja), plastificirali stotinu karata za školu, a jučer smo i cijeli dan crtali staze na karte. Za najbolje su kupljene medalje i proglašenje će se održati kroz sat-dva na igralištu športskog centra Kozjak.

Projekt orijentacije u školama već dugo se provlači kroz naš rad. Održano je cijeli niz predavanja na nivou Hrvatske i pojedinih županija u kojima smo predstavili sport i način implementacije orijentacije u nastavni program, odnosno školstvo RH. Poglavito su na seminarima prisustvovali nastavnici TZK, ali i geografije. Nakon početnog velikog entuzijazma na većini škola profesori nisu uspijeli napraviti neki sustavniji oblik orijentacijske aktivnosti. Ideja samog projekta je da klubovi ili pojedini orijentacisti daju logističku pomoć u počecima i da se školama naprave karte, ali da profesori sami nakon toga krenu prema učenicima sa svojim idejama i aktivnostima. Potvrdu ovog koncepta dobili smo još 2006. kada smo u Švicarskoj razgovarali sa autorima poznatog  Švicarskog koncepta SCOOL koji je zaživio u večini škola. 

Danas mogu reći da smo barem dijelom ispunili dio željene vizije zahvaljujući velikom entuzijazmu Sanje koja ima viziju, ideju i što je najbitnije to želi i hoće. Naravno velika je podrška i ravnatelj škole koji je prihvatio projekt kao takav.

Nadamo se da će kroz naredni period ova škola biti predvodnik nečega što bi preraslo u masovniji odaziv škola na nivou Zagreba, a i šire.  Uvjeti postoje na večini Hrvatskih škola koje u svom okolišu imaju nekakvo igralište ili prostor u kojem se učenici osjećaju sigurno i zaštičeno od prometa, nepoznatog i sl. Znam da je Međimurje nešto pokušavalo prošlih godina na sličan način, ali za sada još nema većegbroja te djece i na ostalim orijentacijskim utrkama. No već i sama spoznaja da veliki broj ljudi ima informaciju o našem sportu je jedna velika stvar.

25 svibnja 2010

Ponedjeljak na Sljemenu

Već jučer me polako počelo nešto zafrkavati, a danas se osjećam lagano zgaženo. Ne znam da li je to od vikenda ili jučerašnjeg treninga. U subotu smo nakon odrađene dvije trke još odradili i reambulaciju terena, a cijelu nedjelju dovršavali kartu za Dan sporta. Karta je gotova i u tisku je, ali neće vam biti od koristi jer je namijenjena obuci i školi u kojoj se događaju velike pozitivne stvari. O tome sutra.
Da se vratim malo na trening jučer. Prije petnaestak godina kada sam sa Tomicom, Ivom i Ivkom trčao na Sljeme sve je bilo ok do povratka. Duge nizbrdice nisu pogodovale mojim koljenima i na kraju je sve završilo terapijama na Šalati. Izvukao sam pouku iz toga i sve svoje treninge koje radim na brdo pokušavam u povratku svesti na laganini ili na motorizirani prijevoz ako je moguće. Jučer sam odradio jednu od tih opcija (hvala Ivek), a za svaku pohvalu je i Krešina borba sa brdom nakon dva tjedna antibiotika. Nas pet i brdo. Šuma ponedjeljkom na Sljemenu izgleda fantastično, nigdje žive duše, a već se osjeća i ugodnija temperatura za trčanje. Pogled na grad...neopisivo.

Za Plitvice vidim relativno mali broj prijava. Pa nisu se valjda ljudi stvarno preplašili tog terena? Mi i dalje popunjavamo praznine. Ide nas preko 40. što je solidno za trku van Zagreba. Rekli bi da punimo budžet drugih klubova :), a mi jednostavno volimo ići na trke i pokušavamo time zaraziti i druge.

Jedan od klubova koji u zadnje vrijeme stvarno marljivo radi i razvija se je OK "Torpedo". Lazićeva era je davno iza njih i svake sezone vidi se veliki napredak u radu. Preuzeli su primat u Primorsko-goranskoj županiji, povečavaju broj članova, rezultati su sve kvalitetniji, a i trke u njihovoj organizaciji dobile su glavu i rep. Kada smo već kod Rijeke sjećam se zadnjeg prvenstva Hrvatske na Platku daleke 1994. ako se ne varam. U vrijeme prvog starta legendarni Lazo je još imao skoro sve kontrole na cilju i tek je kretao u postavljanje. Tada sam treće mjesto izgubio od Ivka za malih sedam sekundi, a neka od tih imena još dan danas susrećemo na trkama.
Ipak vratimo se Torpedu. Nova web stranica je izašla na vidjelo pa bacite pogled.

24 svibnja 2010

Srebrni

Moram priznati da sam zadovoljan trkom u subotu. Ispalo je kako treba, a kada pogledam malo prolaze bilo je tu i prostora za stepenicu više. No i ovo je super. Matjaž je bio izvrstan, iako sam po prvi puta nakon dugo vremena osjetio da sam u jutarnjoj trci imao i mogućnosti za vrijeme koje je on postigao. Poslijepodne je već neka druga priča. Nedostajalo je snage i koncentracije, a na dvije kontrole izgubio sam po jednu minutu što je za sprint cijela vječnost. Manje greške niti ne računam.

Teren je bio strm što smo znali, mokar i klizav što je bilo za pretpostaviti, ali ljepši od prošlogodišnjeg. Moja prednost je bila što sam startao prvi. Ispred mene nikoga, a iza svi. Ja sam postavljao vrijeme za one koji su startali kasno i mogli su proučiti zadnji dio staze. Kažem prednost jer su to obično otegotne okolnosti, ali ovaj puta strme blatne padine su kasnijim starterima bili pravi tobogani, dok smo mi na početku imali još ponešto lišća u tim dijelovima. I ovaj puta imao sam jedan opaki pad, srećom stradala su samo leđa, a moglo je biti i opakije. Ovako je ostalo ponešto kože na panju koji sam propisno oderao.

Zanimljivo je da sam tek prije starta druge trke u razgovoru skužio da je jutarnja karta bila u drugom mjerilu od onoga što sam ja očekivao. Jest da mi se sve činilo nekako blizu, ali nisam to bio nikako povezao sa mjerilom. Možda da sam poslijepodne trčao u neznanju nebi odmah na prvu izgubio debelo preko minute, a bio sam ispod nje i vidio je. No dobro za propuštenim ne treba žaliti.


Sve u svemu ostvario sam jedan od ciljeva ove sezone. Prošle godine sprint je završio debaklom i plasmanom oko 14. mjesta. Ove godine medalja je u džepu, a idemo dalje tek je početak. Pred nama je duga sezona, a moj fokus su i dalje prvenstva Hrvatske. Prošle godine četvrti na klasici i četvrti na srednjim stazama, a ako se ne varam bili smo četvrti i na štafeti. Eto ako i jedan od tih plasmana popravim napravio sam više od očekivanog. 

Malo mi je žao da nije bilo Edija i Line koji bi sigurno bili dobri, a vjerujem da bi bilo gusto na vrhu, no koga nema...

Kod djevojaka je Ivana opet na starim stazama srebra. Teren na kojem njeni zglobovi nisu baš u prednosti, ipak je donio srebro što je također pomak u odnosu na prošlu godinu. Ovaj puta najbolja je bila Nikolina koja pokazuje iz trke u trku da je sve bolja. Vinka je uz nekoliko grešaka bila tek šesta, a naša Nevija izvrsna,  odmah iza Ivane osvaja broncu.

Iznenađujuće dobar bio je i Ivor koji je Matiji dva puta skinuo skalp. S obzirom na količinu treninga koji radi Ivor je stvarno iznenadio. Svaka čast.

Organizatorima pohvale na trudu, medaljama za obje trke što znači da je i prvenstvo Hrvatske bilo na jednom malo višem nivou i slobodno mogu reći da su ovo bile najljepše medalje u sezoni. Što se koncepcija staza tiče, teško je na ovakvom terenu napraviti nešto posebno i drugačije. Druga staza mi je bila čak tehnički bolje posložena, a ono što bi trebalo izbjegavati je istrčavanje iz koridora u kontra stranu (odnosno kroz koridor). Svakako bi to vrijedilo za drugu trku gdje su sve kategorije išle kontra od koridora.
Za jutarnju trku je izvrsno bilo produžavanje trećeg koridora tako da se nije vidio smjer odlaska sa starta i u zadnjem koridoru je bio mir za koncentraciju. Sve u svemu vrlo solidna trka.

U nedjelju idemo na Plitvice. Lutrija Plitvica uvijek je neizvjesna i nikada ne znaš što te čeka. Mali pad koncentracije i boravak u šumi se produžuje i po nekoliko desetaka minuta. No zato i treba ići na Plitvice. To je trka za hrabre i odvažne i one koji vole staze koje traže upravo ono što naš sport opisuje - orijentaciju. Oni koji ne idu radi težine staza na Pitvice napravili su pogrešnu odluku jer tako nikada ne naučiš prolaziti teške terene.

Rezultati

P.S. - hvala Adi na dobroj slici

21 svibnja 2010

Jučer završen tečaj orijentacije u Vihoru


Puna tri mjeseca trajao je tečaj orijentacije u Vihoru. Ovogodišnji tečaj bio je rekordan po mnogočemu. Prvenstveno po broju ljudi koji su upisali tečaj.Čak 56 imena našlo se na popisu onih koji su prisustvovali predavanjima. Od toga broja završnom ispitu pristupilo je njih četrdesetak. Sedam stranica pismenog ispita, 38 pitanja i naravno onaj praktični dio bilo je ono što je savladao svaki polaznik.

Gledajući sa strane organizatora tečaja moram priznati da nam je ovo bilo najbolje izdanje tečaja do sada. Osim standardnih predavača imalo smo i predavače goste koji su prenijeli svoj osobni doživljaj našeg sporta kroz svoja izlaganja, održano je i opširno predavanje o fizičkoj pripremi i prehrani od strane našeg trenera Krešimira Tušeka. Ivana je doradila cijeli niz predavanja o tehnici i taktici, sve skupa je začinjeno velikim brojem filmova, slika i ilustracija, ppt. prezentacija... Naravno uz sav teoretski dio onaj najzanimljiviji i najnaporniji dio održavao se na terenu. Napravljen je cijeli niz raznovrsnih treninga, a po prvi puta smo na treninge uveli i multidiscipliniranost pa se na nekoliko treninga moglo istovremeno isprobati i o-trčanje, preciznu orijentaciju i mtb orijentaciju. Za svakoga ponešto.
Naravno sve to nebi mogli bez puno zalaganja svih članova kluba i onih koji su vukli malo više. Pripreme za treninge bile su poput malih natjecanja, prijave, tiskanje i po stotinu karata, nekoliko postavljača kontrola, sakupljača istih, voditelji starta, cilja, obrade rezultata... Nekoliko treninga bilo je sa više od 80 učesnika, a jedan je okupio i preko 100 zainteresiranih.

Jučer je proglašen prvi dio polaznika tečaja, a idući četvrtak nas očekuje repriza sa drugim dijelom koji je još imao neke zaostatke za odraditi i onima koji su bili spriječeni radi odlaska na pustolovnu utrku na Mljet...

Na kraju svega zadovoljni smo što smo prenijeli svoju zaljubljenost u sport, svoj entuzijazam i želju da prenesemo znanje koje imamo drugima. Drago mi je da je veliki broj polaznika to prepoznao i da su u svojem završnom izlaganju napisali da su iznimno zadovoljni tečajem i onime što su doživjeli:

"Mislim da je škola super, a i ljudi koji rade u njoj"
"Mislim da je super" - "Sve je super"
"Bili ste super i još ste uvijek! Jako mi se sviđa jer sam otkrila novi interes i izazov, a može se uklopiti u moju vrstu hobija-prirode, kretanja, a ne traje dugo. Ljudi su jako ugodni i prijateljski. Hvala Vam!"
"Izvrstan tečaj. Bilo je puno bolje od onoga što sam očekivala. Predavači su izvrsni i vidi se da sa entuzijazmom prenose svoje znanje"

Bilo je već pun upita kada kreće novi tečaj. Nažalost moramo reći da će idući tečaj krenuti tek u proljeće iduće godine, ali to ne znači da nam se ne može pridružiti tijekom sezone. 

Sutra smo na Jelenovcu. Prognoza je bolja nego danas, ali nisu isključene padaline. Slijedi nam cijeli niz utrka nakon Jelenovca: Lokve, Plitvice, Rijeka, Platak, Slovenija...a u sve to još treba utrpati i Skupštinu kluba. No sve svojim redom.

20 svibnja 2010

Hrvatskoj Alpe Jadran kup 2011.

Danas nam je stigla lijepa vijest. Hrvatska će iduće godine organizirati Alpe Jadran kup. Članovi Alpe Jadran grupacije jednoglasno su donijeli odluku da Hrvatska bude domaćin natjecanja, a kao regionalni domaćin biti će to OK "Torpedo" koji će provesti organizacijski dio natjecanja. Alpe Jadran kup održava se već dugi niz godina i Hrvatska se može pohvaliti da je 1991. bila prvi osvajač ovog regionalnog natjecanja. Natjecanje smo organizirali 1997. (Jastrebarsko), 2004. (Delnice) i 2007. (Plitvice). Ako se ne varam AA grupaciju trenutačno čini 17 članica, a od toga su Hrvatska i Slovenija članice kao države, a ostale su članice regije iz Austrije, Mađarske, Italije, Njemačke i Švicarske.
Više o povijesti i rezultatima možete pogledati i na stranicama Alpe Jadran grupacije.

18 svibnja 2010

Kvalifikacije za reprezentaciju Hrvatske u preciznoj orijentaciji 2010


Kako HOS-ove stranice malo rade, malo ne u zadnje vrijeme, prenosim Vam informacije povjerenika i izbornika reprezentacije u preciznoj orijentaciji.



Bok svima!

Kao što većina vas zna, Reprezentacija Hrvatske u preciznoj orijentaciji ove godine ima u planu nastupe na 2 velika natjecanja:
    - ETOC (04-06.08.2010. Bollnäs, Švedska)
    - WTOC (08-13.08.2010. Trondheim, Norveška)

Na Svjetskom prvenstvu može se natjecati jedna nacionalna ekipa (3 OPEN + 3 PARALYMPIC), a na Europskom dvije pa je to dobra prilika za nastup i onima koji ne uspiju izboriti nastup na Svjetskom. Na žalost, obzirom na ograničena novčana sredstva, HOS će pokriti troškove samo za WTOC i to ne u cijelosti pa će oni koji žele nastupiti na ETOC-u morati sami (ili putem sponzora) snositi većinu troškova.

Po kriteriju svih dosadašnjih Pre-O rezultata (osobito prošlogodišnjih), interesa za Pre-O (redovni nastupi; organizacija Pre-O natjecanja i treninga; poznavanje pravila i tehnika Pre-O...) te orijentacijskog iskustva (reambulacija i crtanje karata; organizacija i sudjelovanje na natjecanjima drugih orijentacijskih disciplina...) odabrane su dvije skupine kandidata za reprezentaciju. Skupinu A čine natjecatelji koji zadovoljavaju većinu osnovnih kriterija i kandidati su za prvu nacionalnu ekipu. Skupinu B čine prvenstveno natjecatelji koji su dali neke naznake da bi mogli konkurirati za skupinu A, ali bi se ipak trebali još malo potruditi i dokazati, te oni čiji bi nastup bio u interesu reprezentacije.

A
Bertol, Ivica (P)
Cindrić-Perković, Jasminka
Gobec, Damir
Gobec, Ivana
Horjan, Zdenko (P)
Perković, Dalibor
Tišljar, Ivo

B
Lovrec, Nenad
Miković, Viktorio (P)
Tkalec, Vladimir
Varnica, Tomislav

Temeljem prošlogodišnjih rezutata (1. na PH, 2. u KH) te prijašnjeg iskustva u Skandinaviji (11. na WTOC 2004. u Švedskoj + trčanje) mjesto u reprezentaciji za WTOC osigurao je Ivo Tišljar. Pošto među A kandidatima imamo samo 2 natjecatelja s paralympic statusom, a i prošlogodišnji rezultati su im solidni, sigurni su i Ivica Bertol te Zdenko Horjan. Među ostalim A kandidatima odabrat ćemo još 2 za WTOC i to (kao što je dogovoreno) kvalifikacijskim natjecanjem.

Ostali kandidati (prema rezultatima kvalifikacija) su rezerve za prvu ekipu, a mogu ići na ETOC kao druga ekipa, koju još eventualno mogu dopuniti kandidati iz skupine B.

Zbog karakteristika terena, kvalifikacije će se održati na Plitvičkim jezerima, 30.05.2010. za vrijeme ili nakon natjecanja u orijentacijskom trčanju. Zadatke postavljaju Ivo Tišljar, Ivica Bertol i Zdenko Horjan. Na kvalifikacijskom natjecanju mogu nastupiti svi zainteresirani (i oni orijentacisti koji nisu na A ili B listi), ali bez obzira na konačni poredak na tom natjecanju u prvu ekipu za WTOC mogu ući samo oni iz grupe A, a drugu popunjavaju prvo oni iz grupe A pa onda oni iz grupe B. Svim ostalim natjecateljima dobar rezultat može jedino biti odskočna daska da, uz ispunjavanje ostalih uvjeta, postanu kandidati za reprezentaciju iduće godine.

I jedna ideja za iduću godinu. Ako ove godine na PH pobijedi netko iz skupine A, taj si je time automatski osigurao mjesto u reprezentaciji za WTOC 2011, a ako pobijedi bilo tko drugi taj ulazi u skupinu A, ali će se za odlazak na WTOC morati izboriti kao i ostali, kroz kvalifikacije.

Lijep pozdrav,
Hoki


17 svibnja 2010

Prvenstvo osnovnih škola

Znali smo već danima kakvi vremenski uvjeti će nas dočekati u subotu. Apsolutno sve prognoze pokazivale su isto. Kiša u ogromnim količinama. Shodno tome prilagodili smo i odjeću i obuću za subotnji put u Lokve. Iako je ova trka namijenjena samo njima, polaznicima osnovnih škola nadam se da će kroz neko vrijeme i škole i voditelji klubova prepoznati ovo natjecanje kao nešto što bi trebalo njegovati i davati podršku. Kada vidite nasmiješena lica na startu bez obzira na kišu koja ne da je padala, već se činilo kao da netko iz lavora baca vodu znate da niste pogriješili što ste ih doveli da otrče svoju trku. Naravno teško je očekivati veliki odaziv kada je ovakvo vrijeme jer i oni koji se dugo bave ovim sportom razmišljaju da li da uopće krenu iz toplog doma. Vihoraši su krenuli u skoro pa punom sastavu polaznika osnovnih škola u klubu. Sedmero je nastupilo, šest medalja smo donijeli u Zagreb. I ono najvažnije svi su se dobro zabavili, a nitko nije niti kihnuo nakon trke jer je logistika brzo odradila presvlačenje i sušenje kose.

Iako je postojala mogućnost da otrčim trening ovaj dan je bio rezerviran za Janovu trku i sve je bilo podređeno našim klincima. Šteta da nismo kasnije imali uvjete za neku šetnju i uživanciju na lokvarskom jezeru, ali biti će nadamo se prilike i za to.

Organizatorima jedno veliko hvala na organizaciji, susretljivosti i omogućavanju uvjeta da klince na suhom presvućemo i osušimo nakon što su sa uspjehom završili svoju kišnu avanturu.

Nedjelju smo za promjenu bili doma. Prvi puta nakon ne znam niti sam koliko vremena. Navečer smo umjesto na koncert "Metallice" ipak odlučili otići na plesni spektakl "Lord of the dance". I isplatilo se. Ispunjena dvorana do zadnjeg mjesta uživala je u plesnim koracima čarobnjaka plesa i stepa. Spektakl koji stvarno vrijedi vidjeti, a dokaz tome su i "stand up" ovacije u kojima je cijela dvorana zadnji dio koncerta stojeći popratila uz pljesak i fantastičan ritam stepa. U Zagrebu je jučer nastupila prva postava (njih tridesetak) uz  dva svirača violine i pjevačicu ovog plesnog ansambla koji inače broji oko 200 plesača. Irska muzika, ples i pjevanje uz keltsku ikonografiju stvarno je nešto posebno i vrijedi doživjeti svaki trenutak.  

14 svibnja 2010

Prvenstvo osnovnih škola

Ove godine se prvenstvo osnovnih škola održava u Lokvama. Nažalost prognoza za sutrašnji dan je daleko od idealne. Na svim prognostičkim kartama sprema se pravi potop. Kažu da je tako bilo i zadnji puta kada je trka organizirana u Delnicama.
No bilo, kako bilo nismo od šećera i klinci će krenuti put Lokvi. Dobro ćemo ih obući, pripremiti selotep za karton i nadamo se najboljem. Moj prijedlog je da se svakako prvenstvo održava na redovitom nivou svake godine i da mi kao Savez predložimo smjernice organizacije i kategorije koje bi bile standardne za prvenstvo O.Š. (npr. 1.-2. razredi, 3.i 4. razredi, 5. i 6 razredi i 7.i 8. razredi). To je osam kategorija ukupno. Klasične naše kategorije teže je primjenjivati jer su neka djeca prije, a neka kasnije krenula u školu pa učenici istog razreda možda spadaju u različite kategorije što je za prvenstvo dosta teško kontrolirati.

Veselimo se još jednoj utrci u Lokvama i neka nam se barem malo smiluje vrijeme dok trka ne završi :)

13 svibnja 2010

13.05.2002.

Na današnji dan prije osam godina rodio se Jan. Za svakog čovjeka vjerojatno je rođenje njegovog dijeteta najsvjetlija točka u životu. Tako je bilo i nama i još uvijek je. Ove godine srećom ima dosta prinova u orijentaciji, obitelj Kaniški, Bijelić, Antunović i zadnje jučer obitelj Budi kojima i ovim putem čestitamo.
Osam godina proletjelo je nevjerojatnom brzinom, čovjek zaboravi sve one teške trenutke, bolesti, bolnice i sl. i ostavlja samo najljepše za sebe. Jan je odmalena sa nama, ne propušta skoro niti jednu trku. Možemo doslovce reći da je odrasao u jednoj velikoj orijentacijskoj obitelji koja je uskakala kada ga je trebalo pričuvati dok smo mi bili u šumi. Niti jednog trenutka nismo razmišljali da ga ostavimo kod kuće da bi se mi u miru mogli spremiti i koncentrirati na naše trke. Naravno to unosi puno opsežnije pripreme za odlazak, neizvjesnost da li će jedan od nas izaći iz šume dok drugi nije startao, molili smo razdvojene startove, startali debelo zadnji ili prvi, imali brdo stvari, pelena, maramica, kahlicu, kolica i razna pomagala sa sobom. I dok su drugi dolazili sa malim torbicama, mi smo selili ormare :).  No nisam niti trenutka požalio na tome. Danas kada Jan sa uspjehom trči prve samostalne trke sve je puno lakše. Naravno sada slijedi ona neizvjesnost dok se ne pojavi iz šume na cilju, ali to prolaze svi roditelji čija djeca trče po šumi.

Iako ove godine nismo još planirali da će Jan nastupati u konkurenciji M12, trke u Međimurju dale su nam podstreka i za to. Jan je sam rekao da želi i to poštujemo. Svjesni smo da će vjerojatno biti i situacija kada će poteći i koja suza, ali tu smo da ga utješimo. Na Ačkovom kupu nas je dodatno razveselio svojom prvom pravom medaljom u pravoj konkurenciji. Ova ide na zid uz onu koju je ove godine već osvojio i na skijanju. Prve medalje se pamte, a one kasnije su samo plod truda, zalaganja, želje i sportske ambicije koja te eventualno vodi kroz sportsku karijeru. Pamte se i veliki rezultati, ali to je već neka druga priča.

Jan sretan ti rođendan!

12 svibnja 2010

3D - MŽ12 - OPEN

Evo prenosim Vam i 3D prikaz staze za kategoriju MŽ12 i OPEN

Predradnje i postradnje na Ačkovom kupu

Većina organizatora trka zna šta sve prethodi jednom natjecanju, ali eto za one koji ne znaju malo ću se osvrnuti na stvari koje smo odradili prije i poslije samog natjecanja:


Na terenu sam osobno bio četiri puta, a Paco je još bio posebno uz  to jedan ili dva puta. U tim prolascima terena određeni su start i cilj, pregledan je teren, napravljena doreambulacija dijelova koji su se izmjenili, označene su pozicije kontrolnih točaka, uoćene kritične točke za mlađe uzrasne kategorije i dječju trku. U međuvremenu je stvorena koncepcija staza te je dobar dio varijanti i istrčan, odnosno pregledan u prirodi. 

Dan prije trke pokosili smo ciljni prostor i dio prostora na stazi gdje bi koprive bile preko glave djeci, a vjerujem da se ni ostali nebi baš ugodno osjećali. Isti dan potrakičana je cijela dječja staza i označene dionice za MŽ12, a doveženi su i WC-i. U šumu su postavljeni skoro svi stupići za kontrole bez SI-a, zastavica i papirića oko kontrola. Natovaren je i kombi sa svim stvarima za trku, nabavljeno gorivo za kosilicu i agregat, obnovljen uredski pribor, kupljeni bomboni za dječju trku, ...



Na dan trke stavljene su oznake sa smjer dolaska, potrakičan je put do starta, postavljena je infrastruktura cilja i starta, upogonjen agregat i postavljene su sve SI stanice sa zastavicama i papirićima,  a postavljene su i oznake smješka po stazi MŽ12, startne liste, obavijesti, razglas...Nenad Mihaljević je koordinirao parkiranje u ciljnom prostoru, a još jednom su na startu provjerene i sve karte. 

Tjednima prije trke ishodovali smo dozvole za održavanje natjecanja od MUP-a i Hrvatskih šuma. Obaviještene su lovačke udruge iz tog kraja da ne love na taj dan. Dobili smo suglasnost vlasnika livade i parcele za ciljni prostor, pronašli alternativni prostor za cilj ukoliko se ne sakupe sve potrebne suglasnosti. Dogovorena je suradnja sa pokroviteljima i sponzorima. Isprintani su računi, opisi kontrola za ruku te su i izrezani na format, isprintane su slike za dječje kontrole, dizajnirani kartoni za dječju trku, isprintani su i izrezani..
Osim toga napravljene su web stranice natjecanja sa osnovnim podacima o trci i zanimljivostima u okolici.

Tehnički dio pripreme i koncepcije staza odrađeni su u OCAD-u kao i priprema za tisak. Uz tisak karata istovremeno je odrađena i plastifikacija karata te ispis kategorija na poleđinu svake karte. Odrađena je i nabava i priprema lastrina  i nabavka  medalji za sve natjecateljske kategorije i za svakog malog sudionika dječje utrke.
Jasminka i Dalibor su odradili startne liste i pripremu sport-ident sustava za trku. Isprogramirali su sve stanice i osposobili termalni printer kao rezervni sustav obrade rezultata (što se na kraju pokazalo kao dobra opcija jer Matjaž nebi imao svoje ciljno vrijeme).


Nakon trke sve stvari su natovarene i iskrcane u skladište, a dan poslije razduženo je vozilo, agregat, podijeljene su zahvalnice, provjereni su još jednom rezultati, postavljeni su isti na web, obrađeni su kompletni rezultati dječje utrke.

Puno je to posla i vremena i kada imaš ekipu koja želi pomoći onda sve ide puno lakše, ali opet naradiš se i zato je svaka pohvala nakon trke jedan podstrek za daljnje organizacije. Mi smo ih ove sezone odradili već tri (neračunajući stalni angažman oko tečaja). Slijedi nam dupli program precizne orijentacije u lipnju, pa dupli sprint program u rujnu, pa Zagreb open u listopadu i na kraju MTBO u studenom. Nema opuštanja.

11 svibnja 2010

Malo o webu

Kroz zadnjih godinu dana mnogi klubovi i pojedinci obnovili su ili su napravili nove web stranice. Neke od njih stvarno su dorađene i dobro izgledaju. Spomenuo bih ovdje svakako pozitivan primjer OK Bjelovara koji je napravio lijepi redizajn, a ono što je najvažnije i redovito se pune fotografijama i vijestima. Također treba spomenuti i Međimurje koje je redizajniralo sve svoje stranice i koje sada izgledaju vrlo privlačno, sa puno korisnog materijala i puno slika.
U Vihoru već duže vrijeme imamo želju za nekim dorađivanjem, ali eto nikako da uhvatimo nekog vremena da to temeljito napravimo. Taj nedostatak pokušavamo nadoknaditi redovitim objavljivanjem informacija i sadržaja.
Među bolje napravljene stranice sigurno spadaju i stranice OK Maksimira, OK Ivana Merza i OK Oriona, ali nažalost njihov sadržaj se dosta rijetko puni, no po preglednosti i nekom estetskom pogledu sigurno zaslužuju svoje mjesto u vrhu Hrvatske ponude.

Kako mediji orijentaciju ne doživljavaju pretjerano aktivno, klupske web stranice su ustvari vrlo dobar izvor informacija onoga što se događa u našem sportu, a između ostaloga njima se privlače i novi ljudi u sport. Osim nekog izgleda stranice, puno bitniji je u stvari sadržaj i redovitost objavljivanja informacija. Ne moraju to biti neke velike vijesti. Dovoljno je nekoliko redova nakon svake trke i stranice će već dobiti svoju veću posjećenost, a slučajni namjernici će dobiti osjećaj da taj klub ili stranica živi i možda će Vas kontaktirati kada se može doći vidjeti, probati ono o čemu se piše. Dobar primjer za to je OK Kapela.

Web je donio puno pozitivnih stvari u naš sport i treba ga iskoristiti maksimalno kako bi privukli još više ljudi, a to možemo postići upravo objavljivanjem poziva za trke, informacijama o sportu, klubu, treninzima, rezultatima, video isjećcima, fotografijama, a da ne pričamo koliko nam je olakšao sustav prijava i obrade podataka i analize trka. Vrijedi imati svoju stranicu, pa makar bila u početku zamišljena i kao blog. Glavno je da se vidi ime kluba,  da se nađu osnovni podaci i da se redovito obnavlja.

10 svibnja 2010

Prošao i Ačkov kup

Eto jutro nakon trke može se reći da smo odradili dobar posao. Stvarno puno ljudi došlo je čestitati na organizaciji, a i na stazama. Neke od njih niti ne poznajem. Nakon dugo vremena prije i za vrijeme održavanja natjecanja u organizaciji nije bilo niti najmanje nervoze. Sve je išlo kao po špagici. Dok smo Paco i ja postavljali kontrole, ekipa je na cilju odradila super posao. Svi šatori su postavljeni, upogonjeni su agregat i računala, ozvučenje, trakice, oznake, liste...U 10:00 kada sam izašao iz šume sve je bilo na svom mjestu. Start je također počeo na vrijeme, a kontrola karata provjeravala je da sve bude u redu i da netko ne dobije krivu kartu. Hvala Bojani i mladim snagama Vihora. Zdenko je u međuvremenu postavio i dječju trku tako da su i oni praktično mogli startati u 11:00.
Na kraju je sve skupa bilo malo manje od 240 startova. Pet posto manje od prijavljenog broja. No i to je solidna brojka za trku. Klasične staze malo su više iscrpile natjecatelje, a eto elitaši su rekli da ih se moglo malo i više cijediti. Namjerno smo malo skratili elitu da se ljudi ne bune da im je teško, a kada ono iznenađenje. No najbolji su najbolji na svim stazama pa je tako Jaka pokazao da je u izvrsnoj formi, a Matjaž mu je bio odmah za petama sa Linom na par sekundi iza sebe. Nažalost Matjaževe prolaze morati ćemo ručno unijeti jer nije ispraznio čip u obje stanice na cilju, ali srećom imamo ih jer su zabilježeni na termalnom printeru koji je služio kao backup.
Sid iz "Ledenog doba" zbunio je neke natjecatelje koji su uvjereni da su bili na pravom mjestu perforirali klasičnu štipaljku na dječjoj kontroli (raskrižje puteva), a njihova prava kontrola nalazila se nekoliko desetaka metara dalje u uvali sa urednom SI stanicom i kodnim brojem. Smješko na stazi pokazao se kao dobra odluka i mnogo je pomogao najmlađima da prođu stazu u dijelovima koji su orijentaciski bili teži i nesigurni. Rekli bi da nismo ništa prepustili slučaju i da su djeca bila zadovoljna.

Dječja trka je iznenađujuće bila dobro posjećena s obzirom na lokaciju trke i šumsko okruženje. Preko šesdeset startova samo su dokaz da treba organizirati dječje trke jer će možda jednog dana ti isti nastupati u velikim kategorijama. Kada sada pogledamo kategorije čak do 16 godina možemo naći natjecatelje koji su svoje prve korake u šumi upravo napravili na dječjim trkama.
Jučer nakon trke nije bilo lasagna, ali Sanja je ipak donijela kiflice koje su nam popunile prazninu do odlaska na zasluženu klupsku večeru. A bome nakon izlaska iz šume sa sakupljanja kontrola i topla juhica je čekala u pripremi. Ivana si je dala truda da me spasi jer prvu hranu uspio sam toga jutra ubaciti tek nakon što je sve krenulo oko podneva.

I kada je i zadnja stvar bila na svom mjestu u skladištu mogli smo si dati oduška i otišli smo u našu stalnu bazu nakon svake trke na pizzu, njoke, salate... Naravno samo oni najizdržljiviji su ostali. Rezultati
Po dolasku kući ne sjećam se da mi je glava pala na jastuk, a već je zvonilo za buđenje i novi radni dan.

08 svibnja 2010

Kontrole su u šumi, a lazanje na cilju

Nekoliko sati nas dijeli od početka Ačkovog puta. Ekipa je danas odradila veliki dio posla. I dok smo Paco i ja krstarili šumom postavljajući stupiće, Ivica, Sanja i Ivor odrađivali su svoj dio posla. Ivica je pokosio pravi autoput od zadnje kontrole do cilja, a bome je pokosio i dobar dio kopriva na dječjoj stazi. Ivor je sagradio mali most, iskrčio zelenjavu za pristup ciljnoj livadi, Sanja potrakičala dječju stazu...

Uglavnom svi skupa smo se naradili. U međuvremenu su Jasminka i Dalibor u gradu isprogramirali sve stanice, naučili nešto i iz Međimurskih problema te smo upogonili i backup na isti način kao što je to riješeno u Varaždisnkim toplicama. Nadamo se samo da nas neće nešto drugo sačekati iza ugla. Prije ulaska u šumu ovoj ekipi u klubu pridružili su se Robi i Ivana T. te cijela obitelj Lovrec i Petra te je ukrcano par stotina kila opreme u kombi. No oni su poslije otišli na roštilj, a mi u šumu :)))

No nema lijepšeg prizora kada sve odradiš na terenu, a Sanja te iznenadi protvanom lazanji, kiflica i štrudli na cilju. Ovako bi se dalo postavljati staze i u budućnosti. Hvala Sanja.

Svima sutra želim sretan put i ugodnu trku. Vidimo se u Krušaku.

Rodio se Petar

Jučer se rodio Petar Antunović. Petar ima 51cm i 3870g i zdrav je kao dren. Čestitke mami i tati od svih članova kluba.

07 svibnja 2010

Ačkov kup

Nakon faze prijava uvijek slijedi i jedna manja faza otkazivanja nastupa pa smo tako zaprimili par obavijesti o nedolasku na trku. No to je sve uobičajeni tok jedne organizacije. Napravili smo startne liste i ispravili greške koje napravi računalo prilikom generiranja jer on ne prepoznaje favorite i one koji baš i nebi trebali startati jedan za drugim. Kako bi poštovali startne procedure i puštali start tako da startaju jedna za drugom kategorije koje imaju iste staze produžili smo startni interval na preko 100 minuta. Nadam se da će to omogućiti jedno lijepo natjecanje bez pretjeranog trčanja u grupama. No vlakići se uvijek stvaraju pa neće niti ovoga puta biti iznimaka.
Startne liste su na web-u pa bacite pogled.
Tijekom dana još ćemo izbaciti i startne liste za dječju utrku. Ako u šumi naletite na neobične likove neka Vas ne bune.

06 svibnja 2010

Kiša, sunce, snijeg i lakat

Vrijeme je totalno skrenulo. Čas pada kiša, čas je sunčano, a u Španjolskoj je jučer pao snijeg. Ne zna se tko je tu lud. Kako je krenulo jučer mislio sam da će to biti još jedan u nizu treninga koje ćemo odrađivati u nekim padalinskim uvjetima. Na kraju se sve smirilo i došlo je sunce. Za promjenu nas se okupilo i nešto više, a Krešo je odradio sa nama pošteni trening. Jedino mi nije jasno zašto ja Mujo umjesto da osjećam bolove i umor u nožnim mišićima imam bolove u laktu. Napraviš 15-20 dionica i lakat počne pikati kao da sam iglu zabio u njega. Valjda previše mašem rukama dok tjeram komarce.


Jučer me apsolutno iznenadila Dora. Odradila je zagrijavanje u vodećoj grupi, odradila sve dionice u zavidnom tempu i na kraju tražila još trčanja. Ekstra motiv nakon pobjede u Maruševcu? Da je redovitija gdje bi joj bio kraj? No mlada je i ima još puno vremena pred njom. Neka sada jednostavno uživa u trčanju.
Bilo je zanimljivo nakon treninga baciti pogled na odjeću. Toliko zmazani nismo nakon niti jedne trke, a kamoli nakon treninga. Najgore je prošla Helena koja je osim po leđima imala i prednji dio tijela u blatu zbog onoga što je prskalo iza ekipe koja je trčala pred njom.



U svakom slučaju jedan lijepi trening u dobrom društvu. Ako vas zanima koliko pera ima na Maksimirskom sokolu na Mogili pitajte Ivicu :)

05 svibnja 2010

240 prijava na Ačkovom kupu i Trijangel drugi dio


Jučer smo zatvorili prijave za Ačkov kup. Brojka se za sada zaustavila na 240 prijava i ponešto zaboravnih još pristiže, ali to je brojka oko koje se sve vrti. Mi smo zadovoljni s obzirom da je to ipak malo iznad prosjeka koji  je prisutan na našim trkama zadnjih par sezona. 

Slegli su se dojmovi od Trijangla i sada možemo hladne glave vidjeti šta smo radili i šta se je moglo bolje ili lošije. Organizacijski je uglavnom bilo sve na nekom uobičajenom nivou Međimuraca. Dakle solidno iako ne onako kako je bilo početnih godina. No doba je recesije i ne možemo očekivati od nikoga dodatne iskorake. Dobro je da uopće klubovi smognu snage za organizaciju trke. Još kada radite četiri trke u dva dana to nije nimalo lako. Ono što većinu natjecatelja pogađa je dosta dugo čekanje između sprinteva i precizne. To se nama događa na Bundeku, to se Međimurcima događa na Trijanglu. Precizna iziskuje strašno puno vremena za postavljanje kontrola i nisam dosta pametan da izrodimo neki modalitet kako bi tu među-fazu skratili. Iz slike se vidi da je ponajviše mlađim snagama bilo to iznimno naporno.

Što se sprinteva tiče gledam sada rezultate i na postolju stojim između Matjaža i Andreja. Oni kada zbroje svoje godine imaju koliko i ja. Eh, to me veseli. Još malo ipak imam snage za borbu sa mladima koji dolaze. Doduše na dugim stazama se vidi da već zaostajem po brzini i snazi. Srećom ima sprinteva. Još kada bi svi bili dužine kao drugi sprint (možda malkice duži) bilo bi taman. Onaj prvi sprint mi je dušu izvukao. Malo mi je bilo strmo, pa su se noge zakiselile na tim prvim usponima, a onda kada je bilo ravno nisam više mogao povući, a k tome napravio sam i dva nepotrebna bureka i jednu varijantu koja se mogla bolje riješiti i na kraju mi je već bilo malo predugo za taj tempo. Ciljni prostor bio je zgodan, za promjenu u gradu.

Drugi sprint je bio brz, sa puno trčanja i po meni mnogo lakši orijentacijski mada je bilo par dionica na kojima se dalo izgubiti podosta vremena ako se nije pazilo. Ciljni prostor zgodan, klopica, klupice i prostor za odmor. 

Staza za preciznu me dosta izmučila. Neke kontrole jednostavno nisam mogao sa sigurnošću odrediti i u principu sam čak dvije kontrole promašio (Z odgovori) zahvaljujući tome što iz kuta gledanja na kontrolu nikako nisam mogao dobiti udaljenost od traženog detalja. Krešo je to riješio trigonometrijom, ali tu nisam nikada bio predobar pa eto... Za još jedan "Z" bio sam siguran da je tu taj tip zadatka, ali mi je drvo bilo nekako veliko i zastavica je mogla biti i na zapadu i na sjevero-zapadu, a grmlje je otežavalo pravilan izbor. Još jedan promašaj dogodio se na kontroli koja je imala "točkasti" opis, dakle račvanje potoka. Dodatna opcija sa sjevernim rubom račvanja totalno me izbacila iz prvobitne odluke.
Prije te kontrole iskusniji natjecatelji već su mogli proučavati zadatke koji su tek u drugom dijelu staze, ali sa ove strane se dalo dosta toga uočiti što se sa mjesta odluke nije vidjelo. Do kraja sve po špagici, osim zadnje koja nas je totalno zbunila. Od nas tridesetak svi smo gledali sa tridesetak metara udaljenosti postavljeni zadatak, a do samih kontrola se doslovce moglo doći na 1cm udaljenosti. Tko nam kriv.

Uglavnom ukupni dojmovi su pozitivni. Najkompletnije analize koje možete naći na webu, a povezane su sa trkama uvijek rade Međimurci pa bacite pogled na rezultate, splitbrowsere, routegadgete...

03 svibnja 2010

Trijangel prvi dio

Ponedjeljak je, samo šest dana prije Ačkovog kupa. Iako je recimo većina stvari spremna ima se što za raditi pa će ovaj post biti kratak, a neki drugi dan malo više o svemu. Naporan vikend, stigli kući jučer oko 22 sata navečer jer se precizna malo produžila u noć. Nekako nam to prelazi u naviku. Rekao bih i uspješan vikend, medalja na sprintu i na preciznoj. Obje discipline moglo se i bolje odraditi. Prvi sprint dvije-tri minutice greške (i biser sa golim nogama kroz koprive!), na drugom oko pola minute. Naravno sve skupa nedovoljno za pobjedu, ali bi bio zadovoljniji da je sve teklo po špagici. No srebro je čisto zadovoljavajuće, a veseli me da sam bio par sekundi ispred Edija koji je standardno dobar na sprintevima. Matjaž je naravno nedodirljiv do daljnjeg. Precizna je mogla otići i na bilo koju stranu. Bilo je dosta nategnuto, a ja izvukao dobru opciju.

Za mene je najveća vrijednost uspješan prolazak staze oba dana od strane Jana. Sa veseljem se vratio sa obje trke i zaslužio svoj plasman. Odluka da se uvede kategorija MŽ12 na sprinteve je svakako jedan od najboljih poteza koji je napravljen u zadnje vrijeme. Upravo kroz te trke klinci se mogu naviknuti na šumu, start, kontrole, a da opet nije sve tako veliko, čudno i strano.
U svakom slučaju jedan lijepi vikend kod  Međimuraca. Vihoraši su bili sada već standardno uspješni i u ova dva dana pobrali su lijepu brojkicu medalja. Najuvjerljiviji je bio Nenad Lovrec koji je odnio i ukupnu pobjedu najsvestranijeg natjecatelja, a mora se priznati i da je pobjeda na Prvenstvu Hrvatske u MTBO orijentaciji jedna od najuvjerljivijih u povijesti održavanja prvenstava Hrvatske. Dominantno i fascinantno.

Danas je rok za prijave za Ačkov kup. Polako se približavamo brojci od 200 prijava. Nije loše, ali ipak tu dio otpada na dječju trku. No i oni su dio natjecanja i zaslužuju svoje ravnopravno mjesto na listi.

14:45
Prijave se i dalje pune. Prešli smo brojku 200 i idemo preko 210 prijava. Još da nas posluži vrijeme...