30 rujna 2010

Maksimirski foto portal


Slučajno danas naletjeh na hvale vrijedan projekt u kojem je OK "Maksimir" sakupio zavidnu brojku fotografija sa raznih natjecanja u proteklih desetak godina. Galerije su lijepo posložene po godinama i mjesecima i lako ih je za listati i pratiti. Iako su na slikama pretežito Maksimirci (što je normalno) da se naći i podosta ostalih lijepih fotografija. Bacite pogled na portal i malo pogledajte šta se događalo unazad zadnjih deset godina. Današnja fotografija je upravo sa tog portala, a fotografirana je u Veneciji prije dvije godine kada su naše cure i dečki osvojili cijeli niz medalja, odnosno plaketa.

Na portalu ćete naići i na prezentaciju sa proglašenja Kupova 2008. i 2009. koju je radila jasminka Cindrić Perković.

Trenutačno smo u očekivanju startnih lista za "Trinaesticu" i polako se skupljaju prijave za trku na Žumberku. Prognoza za vikend je za promjenu vrlo obečavajuća. Možda malo prohladno, ali konačno bez padalina. Bilo je i vrijeme.
Prijave za Veneciju su krenule u dobrom smjeru i od 48 mjesta u autobusu već je popunjeno 26 pa tko misli neka se požuri. Postoji mogućnost eventualnog uzimanja većeg autobusa, no o tome kada se prijavi dovoljno ljudi. Za sada ide klasični autobus, pa onda lista čekanja dok ne popunimo kvotu za katni autobus. 

29 rujna 2010

Zagreb open 31.10.


Zagreb open ići će ove godine u nešto izmjenjenom izdanju zbog pomicanja termina trke u Karlovcu. Gradsko središte vjerojatno će pauzirati jednu sezonu, a s obzirom na cijeli niz ozbiljnih trka u listopadu za kraj listopada 31.10. pripremamo nešto sasvim drugačije. Više o svemu u danima koji slijede.

28 rujna 2010

Venecija 14.11.2010.

Idemo i ove godine. Teško je, ali pokušati ćemo skupiti ljude za barem jedan autobus da ne prekinemo višegodišnju tradiciju odlazaka koja je počela još tamo u devedesetima. Prvi odlazak bio je takav da smo se nekako doteglili do Ljubljane. U Ljubljani smo prespavali kod prijatelja i sa njihovim busom išli na trku. Već idućih godina krećemo sa vlastitom organizacijom odlazaka, pa se putovalo preko Rovinja gdje je uvijek bila zadnja utrka za Kup. Danas eto idemo direktno iz Zagreba. Vozimo se kroz noć i rano ujutro smo u Veneciji. Prohladni jutarnji morski zrak i kava na rivi unosi živost u tijelo i kada sve krene, adrenalin ne popušta do povratka u bus. Na povratku uglavnom svi spavaju kao klade i iduće jutro svi traže još malo sna umjesto odlaska na posao ili u školu. No sve skupa je zabavno i lijepo i zato se vraćamo iz godine u godinu. Prošle godine mislim da smo oborili rekord po broju prijava kada je putovalo više od stotinu natjecatelja što je bilo više od broja ljudi koji su u jesen nastupali na domaćim trkama. Nadajmo se da ćemo i ove godine doseći zavidnu brojku trkača.
Prijave su otvorene već gotovo mjesec dana i popele su se na preko 400 što znači da se opet sprema trka od tisuću do tri tisuće ljudi. Pripremljeni smo za smještaj u dvorani, za dugačke redove na WC, ali i za najbrže razgledavanje Venecije. Ove godine je i poznati Venecijanski bijenale pa možete spojiti ugodno s korisnim koga zanima.
Autobus dakle ove godine kreće 14.11. oko ponoći iz Zagreba i vraća se istu večer. Cijena mu je 175 kuna, a tko je zainteresiran može se javiti na e-mail. S obzirom na ekonomsku situaciju i recesiju za sada punimo samo jedan autobus pa tko misli rezervirati svoje mjesto neka se požuri.

Prošle godine išlo se je na start brodom što ove godine neće biti slučaj, ali vjerujemo da će organizator smisliti opet nešto novo da staze budu zanimljive. Doduše mislim da većini natjecatelja ne bi koristilo niti da im se da ista staza od lani ili godine prije jer je jednostavno nemoguće zapamtiti sve prolaze i mostove preko kojih se protrči.

27 rujna 2010

Epilog

Zanimljivo je to kako ljudi ne znaju primiti kritiku i odmah vuku paralele sa drugim organizatorima. Danas sam dobio jednu poruku koja je gotovo bila prijeteća radi posta o koncepciji staze u Bjelovaru. Dotičnom anonimnom spisatelju skrećem pažnju da su moje opaske  o stazi ovaj puta stav većine natjecatelja koji imaju dugogodišnje iskustvo u planiranju staza i trčanju istih. Neki će to zadržati za sebe, a neki će to reći i javno. Sve što sam napisao rekao sam i tamo na licu mjesta u cilju Željku. Iza sebe imam iskustvo od preko 1000 trka i ne moram se skrivati iza rekla-kazala. Svi oni koji rade trke mogu nakon konstruktivnih kritika nešto naučiti za drugu trku. One nikoga ne vrijeđaju već skreću pažnju na stvari koje svakako treba popraviti u organizaciji natjecanja. Naravno da nitko nije savršen i da se pojedinačne greške događaju, ali i dalje stoji da koncepcija nije napravljena u skladu sa smjernicama i običajima postavljanja kontrola. No, to je sada manje bitno. U istom e-mailu skreće mi se i pažnja na trku Međimuraca i zašto njih nitko ne napada. To naravno nije istina, ali nije niti bitno jer sam Međimurce pohvalio za trku na Lužcu, ali sam i o Ravnoj gori napisao sve što je trebalo. I ne naravno da trke u našoj organizaciji nisu savršene i svaki dobronamjerni komentar je dobrodošao. Nitko nije imun na greške i nama se potkradaju i događaju, a iz svake greške pokušavamo izvući pouku da nam se ne ponovi. Kada je na Bundeku postavljena kriva KT poklopili smo se sa ušima i napravili zamjensku trku. Ako želimo veći broj natjecatelja na našim natjecanjima onda i staze moraju biti primjerene i zanimljive jer one privlače ljude. Ako klincima ili početnicima stavite pretešku stazu izgubili ste ih zauvijek iz sporta. Ako postavite stazu koja daje prednost atletičarima , "šleperima" ili jednostavno onima koji u tom trenutku imaju više sreće umjesto znanja orijentacije događa se isto. u orijentaciji je dužina staze zadana vremenom pobjednika i ako u smjernicama piše da je za srednje staze to vrijeme 35 minuta ono ne može biti 15 minuta ili 60 minuta. Tada koncepcija ne valja, ali može biti 31, 32 ili 37 ili 40 minuta. To se dogodilo nebrojeno puta i to je razlog zašto pišem i skrećem pažnju na ono što treba popraviti. Nekima se to ne sviđa i to je njihovo pravo, neki izvuku pouku i rade bolje trke na koje im dolazi više ljudi, a neki ignoriraju i dalje rade po svome.

A kako to izgleda kada se koncepira jedna staza mogu i ukratko opisati kako mi to radimo. Možda netko ima bolji ili drugačiji sistem, ali u svakom slučaju dobar dio toga se zasigurno poklapa:

- određivanje terena na kojem se održava natjecanje
- ishodovanje svih dozvola od nadležnih tijela, šumarije, lovaca, vlasnika parcela...
- određivanje ciljnog prostora
- prvo izviđanje terena sa naglaskom na pregled ciljnog prostora, parkirališta, toaletnih prostora...
- prva koncepcija staza
- odlazak na teren, doreambulacija područja preko kojih idu natjecatelji ako postoji potreba za istim, izviđanje mjesta za kontrole i isprobavanje varijanti ako postoje
- unošenje korekcija prvobitne zamisli staze, ucrtavanje promjena u OCAD-u, finalizacija koncepcije staza
- odlazak na teren i označavanje mjesta za kontrole
- priprema dokumenata za tisak, pomicanje brojeva, rezanje linija, kružnica i sl
- tisak karata i poleđine sa natpisom kategorija
- plastifikacija karata
- pregled karata nakon što dođu iz tisaka radi eventualnih grešaka
- dan prije trke ako uvjeti dopuste postavljanje stupića i zastavica za udaljenije kontrole i provjera terena radi nenadanih izmjena
- jutro na dan natjecanja postavljanje Si stanica i papirića protiv krađe

Pred nama je ovu subotu "Trinaestica". Jedna od onih trka koju svakako treba trčati jer je zabavna i opuštajuća, a opet ima sve draži orijentacije. Vikend iza idemo na Budinjak. Samoborci pripremaju PH na srednje staze (dakle 35minuta vrijeme pobjednika ;). O Budinjaku sve najbolje. Bio sam na terenu prije godinu dana prije nego su Samoborci uopće planirali crtanje karte na tom terenu. Znam šta nas čeka i vrijedi svakako doći. Jedino na što se morate pripremiti je vrijeme putovanja do mjesta okupljanja. Na karti izgleda blizu, ali dok se popnete na Žumberak po zavojima i serpentinama prođe i dobar sat vremena od Samobora.

Eh baš me nasmijava anonimus. Sada se buni da se ponovljena utrka Vihor sprint kupa nikada nije održala (vjerojatno su rezultati izmišljeni), a što je najsmješnije prigovara da su članovi kluba trčali u Karlovcu pa nemaju pravo više nastupati na trci za sprint kup. Veće nebuloze još nisam čuo, a pogotovo kada znamo kakve su okolnosti bile taj dan u Karlovcu i ponajviše gdje smo trčali "inkrimirajuću" štafetu. Siguran sam da će im prolazak dječje kratke staze na karti koja nije bila u mjerilu umnogome koristiti u njihovom nastupu za mjesec dana :)))))))

25 rujna 2010

Atletika u Bjelovaru

Za danas samo kratki komentar trke, a idući tjedan ću si dati truda i malo zorno prikazati da oni koji koncepirraju trke konačno shvate o čemu je riječ.
Bili smo u Bjelovaru i kako g.Oršolić kaže naručio je vrrijeme bez padalina. Svaka čast nije padalo, a u Zagrebu je bio potop. I to je to. Ostalo je manje više bazirano na lošoj, da ne kažem jako lošoj koncepciji staza. Doduše moram odati priznanje na M12 stazi. Konačno jedna staza koja je bila primjerena klincima. Za nas ostale je bilo kao da trčimo kros ligu. Orijentacija nula bodova. Ako na stazi elite od 17 kt čak pet ima i M12 zna se da nešto ne štima. Ili je M12 preteška ili je elita prejednostavna. Bilo je srećom prejednostavno za elitu. No nije bilo tako samo za elitu. Mislim da je 90% kategorija bilo prejednostavno postavljeno. Prečesto organizatori veteranske kategorije uspoređuju sa tehničkom težinom kategorija MŽ12 ili MŽ14. Poanta je da se naši veterani dobro orijentiraju i treba im postaviti tehnički teške staze koje nisu fizički pretjerano zahtjevne sukladno godinama. O šiljatim kutevima, brojevima kontrola pored drugih kružnica, linija koje spajaju kontrole preko kružnica, trčanja po istom putu nekoliko puta, pa varijante od barem 2-3km po "autoputu", uf, uf ....previše toga za jednu trku. Šteta lijepog terena i karte, a sve skupa se moglo izbjeći sa 30 minuta više posla. I kažem još jednom šteta jer si je organizator dao truda, postavio sve kontrole u šumu, sve SI stanice su radile, startne liste su bile u redu. Uglavnom sve je u redu, a opet nije u redu jer je stvarno bilo banalno. Da ne pretjerujem, ali tehnička težina elite je bila u rangu M16 ili čak M14 sa završnim dijelom u M12. Trči koliko te noge nose.
Svakako treba ipak izdvojiti dobar rezultat Matije koji  je na svojoj prvoj trci u eliti za Kup bio drugi. Iako je staza bila jednostavna ne treba potcijenjivati ovaj uspjeh jer je bio samo 3 minute iza Line, a mene je dobio punih pet minuta. Kapa dolje.

Evo skenirao sam samo neke detalje sa karte da se ne kaže da opet neko prigovara bez veze. Nažalost nemam kartu od M45 koja je imala daleko najekstremnije šiljate kuteve i linije preko kružnica. Neki natjecatelji su čak mislili da je greška u OCAD-u i da je jedna KT greškom ostala u koncepciji.
Pogledajte malo slike pa se pitajte da li će određene stvari utjecati na natjecatelje, hoće li ih zbuniti? Orijentacijsko trčanje je prvenstveno sport u kojem pobijeđuju bolji orijentacisti, a to znači oni koji bolje čitaju kartu. Fizička sprema jasno dolazi do izražaja u kasnijoj fazi razvoja natjecatelja.
Ako se pitate koja je kontrola ispravna na slici gdje su pored kružnice br.4 i 11 onda je to broj 11! OCAD je vrlo lijep program u kojem se mogu koncepirati staze i umnogome olakšava posao organizatorima, ali to ne znači da je svemoguć. Nakon što napravite sve staze treba otvoriti svaku stazu posebo i treba pregledati i smjestiti brojeve kontrola tako da ne dovode natjecatelja u zabludu ili da im prelaze preko varijante. Treba isprekidati kružnice i linije ako one smetaju za čitko čitanje karte...

Posla  ima dosta ako se želi sve napraviti sve uredno. Kao što rekoh treba uložiti samo malo više truda. Nažalost Bjelovar je ovaj puta tu potpuno pogriješio. Osjetilo se u koncepciji da je staze zamišljao netko tko nije redovito na natjecanjima, tko nema iskustva u koncepciji ili jednostavno si nije dao truda proučiti malo karte sa ostalih natjecanja. Uostalom postoje smjernice za postavljače pa treba i njih tu i tamo pročitati. Gdje su bili elitaši kluba da pomognu to je sada vjerojatno neka druga priča.


21 rujna 2010

Karlovac - Novi termin 17.10.2010.

Odluka je pala. Karlovac će ići u terminu Otvorenog prvenstva Zagreba, dakle 17. listopada, a za Zagreb ćemo pokušati naći neki novi zamjenski termin. S obzirom da su dani sve kraći, a noći duže bitno nam je da trka ide što prije, a kalendar je do kraja listopada gotovo popunjen. S obzirom da je trka u Karlovcu praktički spremna jer su sve karte otisnute, a medalje i nagrade su isto tu, biti će nešto manje posla oko pripreme. Nažalost otkazivanje trke iziskivalo je i nepredviđene nove troškove, ali eto takve stvari se događaju pa ćemo i to uračunati u bilo i ne ponovilo se.

Ovaj vikend nastupaju Bjelovarci sa svojim trkama. U subotu Kup, a u nedjelju MTBO. Dugoročna prognoza kaže promijenjivo sa mogućnošću padalina pa dakle ponesite opet stvari protiv kiše.

Vikend iza u subotu 02.10. nas čeka prava "Trinaestica". Nakon nekoliko godina raznih varijanti trka se vraća svom izvornom obliku i svakako je savjetujemo svima. To je jedna od onih trka za zabavu i dobro raspoloženje. Počnite slagati ekipe. Novost su dječje trinaestice pa eto za svakoga ponešto. Poziv je na stranicama i na njemu možete vidjeti detalje.

19 rujna 2010

Poplavljeni i otkazani



Kiša je padala i padala, ali i nije kiša bila toliki problem koliko je bio problem u visokom vodostaju rijeka. Skupilo nas se više od trideset organizatora sa svom opremom na terenu i nakon izvida kritičnih mjesta teška srca morali smo donijeti odluku koju ne pamtim u skorijoj orijentacijskoj povijesti - Vihor sprint  kup je otkazan. Doduše upravo jučer gledao sam DVD sa pet dana Turske od prije dvije godine kada su također bili primorani otkazati prvi dan natjecanja. Trka će se ipak održati u nekom zamjenskom terminu, a u kojem se još moramo konzultirati.

Organizatoru je nakon mjeseci priprema ovakvog natjecanja najteže reći da trke ne ide. Koliko je to meni bilo teško ne moram vam opisivati. Zadnja tri mjeseca uložili smo neopisivo puno truda u pripremu i rad na terenu da bi kao šlag na tortu trebala doći ova trka. Ne jedna nego tri trke. U trenutku kada smo odlučili otkazati trku sa pet-šest telefona obaviještavali smo sve klubove i pojedince da nema trke. Ako smo nekoga kojim slučajem preskočili ili ga nismo uspijeli dobiti  ispričavamo se. Viša sila, odnosno elementarna nepogoda rekla je svoje.

Kiša je prestala malo prije 13 sati u Karlovcu, ali ni to nije bilo dovoljno da se visoki vodostaj povuće. Nekoliko kontrolnih točaka bilo je u potpunosti pod vodom, mostovi nisu bili povezani sa tlom već sa vodom (vidi slike) i to je osnovni razlog zašto danas nitko nije trčao u Karlovcu.



Doduše neki su i trčali. Kao utjehu svima koji smo se tamo pojavili napravili smo mini štafetu sa četri izmjene. Sudjelovalo je pet ekipa, a pobijedila je mješovito muško-žensko-Australsko-Hrvatska štafeta. Sve je možda i krenulo kao zafrkancija u teškim trenucima kada pokušavaš da ti loše vijesti ne pokvare raspoloženje, a zavšilo je kao prava mala trka sa sprintanjem i presprintavanjem po livadi punoj vode. Trčalo se sa kartom i kontroloma ;)

18 rujna 2010

Trka ide za sada

Pratimo stalno vijesti sa terena i u Karlovcu za sada nema opasnosti od poplave. U slučaju vremenske nepogode trka će se otkazati, ali prema sadašnjim informacijama stanje je pod kontrolom i nema opasnosti za natjecatelje i organizaciju. Ujutro prije nego krenete u Karlovac ako su uvjeti iznimno loši  kontaktirajte predstavnike svojih  klubova koji će biti obaviješteni o eventualnim promjenama na terenu.

Prognoza vremena kaže prestanak oborina poslijepodne i proljepšanje. Vidjeti ćemo.

17 rujna 2010

Još malo pa krećemo

Svi materijali otišli su u tisak još jučer i danas samo čekamo isporuku. Radi se na papirologiji i uštimavanju rasporeda. Danas se je prognoza za nedjelju opet pokvarila. Ne gine nam kiša pa se dobro obucite. Startne liste za dječju trku smo objavili, a za ostale vjerojatno večeras. Produžili smo vam rok prijava maksimalno pa eto sada ispaštamo malo na drugim stvarima. No bacite pogled na stranicu sa startnim listama tijekom večeri i vjerojatno će sve biti tamo. 

Sutra na Jarunu ide i labirint orijentacija. Idejni začetnici i realizatori su Sanja i ivica pa tko ima vremena može navratiti probati. Ako kojim čudom zasja sunce u nedjelju moći ćete probati i u nedjelju taj vid orijentacije. Zgodno je. A ako nas bude kiša prala onda ćemo labirint preseliti na Otvoreno prvenstvo Zagreba za mjesec dana.
Jučer je odrađena i treću kartu za trku pod nazivom Vunsko polje. Ona je namijenjena klincima na dječjoj utrci i napravljena je u mjerilu 1:2500. Prvu trku trčati ćete na 1:5000, a drugu na 1:4000.

Sutra nešto potpuno drugačije. U suradnji sa Agencijom za školstvo RH odrađujemo još jedan seminar. Prijavljeno je pedesetak ljudi. Kiša će i taj projekt malo otežati, ali što možemo. valjda će barem za Bjelovar idući tjedan biti ljepše vrijeme.

16 rujna 2010

Panika u redovima

Uf koja panika je bila ujutro. Nakon što je sve bilo spremno za tisak OCAD je otkazao poslušnost i na čak četri različita računala nismo uspjeli odraditi završni pdf. Probali smo neke novitete i to je radilo velike probleme. Sada znamo za ubuduće. No sve je dobro prošlo i karte za obje trke su u tisku. Brojka prijavljenih otišla je iznad 178 i nadamo se da će unatoč lošoj prognozi barem 80% i doći na trku. Doduše zadnji meteo izvještaj smanjio je broj kapljica u nedjelju pa ako ovako nastavi možda sve skupa prohuja u subotu. U nadi je spas. Nažalost i subota je dan kada radimo na terenu i vrijediti će doći na Jarun kada imamo prezentaciju orijentacije u sklopu borbe protiv dijabetesa. Nositelji projekta su Ivica i Sanja i ako imate vremena dođite jer su spremili nešto novo i zanimljivo. Oni koji nemaju vremena u subotu labirint orijentaciju će moći probati i u nedjelju u Karlovcu između dvije utrke.

Evo i par informacija o stazama u nedjelju, a više o svemu sutra na službenim stranicama trke:

1.trka - karta: Karlovac Zvijezda, mjerilo karte 1:5000

M21                3,4km 60m 22kt
Ž21                        2,5km 30m 15kt
M12, Ž12,OPEN 1,3km 15m 7kt
Ž20, M16          2,1km 20m 11kt
M35, M20        3,2km 60m 15kt
Ž35; Ž16          2,1km 25m 10kt
2.trka - karta: Karlovac Arboretum, mjerilo karte 1:4000
M21                      3,3km       15m 19kt 

Ž21                        2,5km      15m 15kt
M12, Ž12,OPEN 1,3km         5m 8kt 
M35, M20           3,0km      10m 18kt
Ž20, M16             2,5km      10m 14kt
Ž35; Ž16              2,1km      10m 11kt




14 rujna 2010

Zg-Karlovac-Zg

Trenutačno živim na lokaciji Zagreb-Karlovac-Zagreb. Nije jednostavno crtati kartu i organizirati trku na lokaciji koja ti nije baš tako blizu. Za svaku nedoumicu moram skoknuti 60km tam i 60km nazad. Jučer je povratak bio debelo u mraku. No MArina nam radi dobar posao i osigurala je još nekoliko pokrovitelja pa će najbolji dobiti i bonove pizzerije Tiffany i slastičarnice Slatki centar. Naravno to Vas ne sprečava da između dvije trke ne skoknete na klopu kod njih. To što mi pišemo da su najbolje u Karlovcu je stvarno tako jer su nam to rekli oni koji tamo žive pa vrijedi otići i probati što se nudi. kod prijava ćete dobiti malu kartu sa lokacijom oba objekta pa navratite.

Iako je rok za prijave bio jučer, danas su Vam još otvorene pa tko je bio zaboravan neka slobodno upiše svoje ime. Za sada je na listi 173 osobe. Mi zadovoljni, a nadam se da ćete i vi biti zadovoljni konkurencijom i kartom. Molimo se još samo da nas vrijeme posluži.

13 rujna 2010

Nije išlo

U subotu smo se dokoturali u Lokve i to bi u principu bilo to od svega. umor i dekoncentracija učinili su svoje. I dok su se Iskra i Karlo borili za što bolju poziciju ja sam na kraju da prostite "us.. motku". Krenulo je u stvari dosta solidno. Nakon dvije izmjene bili smo peti sa nevelikim zaostatkom za Vedranom i Nikolom. Već prema trećoj kontroli uočavam Vedrana, a na četvrtoj prestižem i Nikolu. Na petoj je sve otišlo kamo nije trebalo. prvo sam naletio na Nikolinu kontrolu, da bi kasnije naišao i na Vedranovu. oboje štancaju svoje kontrole, a moje nema. nisam se tamo jednostavno sastao sa visinama jaraka i potrajalo je par minuta dok to nisam apsolvirao. Slijedi par brzih kontrola bez problema, ali sa dosta zelenjave i brda. Dvojac je imao očito dovoljnu prednost da ih nigdje više nisam niti vidio, niti čuo. Kontrolu prije prolazne kontrole čujem navijanje sa cilja i bilo mi je jasno da se više ništa ne da napraviti. Na toj kontroli sam još proveo neko vrijeme i onda do cilja bez grešaka, ali sa puno manje motivacije. Japetić je očekivano bio prvi, Ris drugi, a Bjelovar treći. Na kraju sam na brzinu otišao sa trke još u Karlovac i zaboravio isprazniti čip. Debakl.

Cure koje su trčale krnju štafetu sa dvije izmjene također nisu imale svoj dan. Nevija je već na početku imala susret sa osama što ju je potpuno izbacilo iz takta te je uslijedilo nekoliko grešaka. Izmjenjuje treća iza cura iz Risa i Sanje koja je dostojno branila boje kluba. Ivana je imala sličnu situaciju kao i ja u šumi, ali eto pad koncentracije, umor i to je to. Srećom Petra se izborila za broncu druge Vihorove štafete. I dalje sam mišljenja da je jedina prava štafeta ona sa tri izmjene, ako ništa drugo barem u seniorskim kategorijama.

Sve u svemu bio je to jedan od onih dana kada ti ne ide. Razloga je više, a ponajviše umor od svakodnevnog crtanja i reambulacije karte. Ne može se glavom kroz zid. Točno mogu primjetiti kada dođeš na trku odmoran i svjež, a kada ti fali sna i odmora. 

Što se same trke tiče zanimljiva je bila koncepcija sa dvije prolazne kontrole, pa još poluotvoreni teren na kojem se u principu vidio još jedan prolaz u daljini. Ono što mi se nije dopalo su gustiši u uvalama u koje kada upadneš možeš izgubiti cijelu vječnost ili ako kojim slučajem napikneš neki prolaz možeš profitirati debelo. 
No sve skupa bila je jedna zanimljiva štafeta. Šteta samo da nije bilo još više ljudi.

10 rujna 2010

Lista pokrovitelja trke se proširuje

Kako to obično biva u danima pred trku gužva je sve veća i sve je manje vremena za obaviti sve šta treba. No dobra vijest je da je trka naišla na plodno tlo i Karlovac je prepoznao nešto novo u svom gradu. Pokroviteljstva nisu velika, ali proširuju nagradni fond i čovjeka vesele. Prva se javila turistička zajednica grada Karlovca, a odmah nakon njih i Karlovačka pivovara. U pregovorima smo sa još nekoliko njih, a po svemu sudeći to će biti najbolja pizzerija u Karlovcu (pizzeria Tiffany), najbolji projektni biro Karlovca (Nimbus), a možda i najbolja slastičarna grada.

Prijave su dosegnule brojku sedamdeset i sve je izglednije da će biti preko stotinu natjecatelja. Možda dođemo i do brojke od stotinu i pedeset ako nas posluži dobro vrijeme i želja za izazovom novog terena koji nije pretežak. Sve skupa može biti jedan lijepi dan u prirodi i izlet za cijelu obitelj. Mediji također odrađuju svoj dio posla pa je tako danas napravljen razgovor za radio Koranu, najava je napravljena na portalu Rekreacija hr, a još čekamo objavljivanje članaka u tiskovinama.


Sutra je trka u Lokvama. Koliko sam usredotočen na trku pokazuje i činjenica da sam nedjelju planirao za trku, a subotu za dovršenje karte. Da me dobri ljudi iz kluba nisu upozorili, lijepo bi poljubio "vrata" u nedjelju ili bi se lupao u glavu negdje oko 11 sati sutra. Trka je lijepa i nova karta je u igri i svakako ju treba pohoditi. Malo sam razočaran odazivom u klubu, ali kada se čujem sa ljudima i kada mi kažu zbog čega ne mogu ići, čovjek shvati da ipak ima i drugih imperativa. Biti će još trka, a nadam se samo da ova kriza neće još dublje pogoditi ljude jer stvari koje se događaju daleko su od onoga što bi htio čuti. No naši sportaši su borci i isplivati će iz krize. Veseli me činjenica da se ipak nakon X godina mnogi vraćaju u sport sa svojim obiteljima i upravo je to najveća vrijednost orijentacijskog sporta. Veseli me vidjeti na startnim listama drugu i treću generaciju imena onih koji su postavili temelje našeg sporta prije tridesetak i više godina.

07 rujna 2010

U susretu trci u Karlovcu

Vrijeme nam neda mira da dovršimo u miru kartu, ali kockice se polako slažu i do iduće nedjelje biti će sve spremno. Unatoč krizi i recesiji pokušati ćemo napraviti posebno vrijedne i lijepe medalje koje neće završiti bačene u nekoj kutiji u čošku ormara. Naći će se tu i pokoji manji suvenir Karlovačke turističke zajednice. Nadamo se samo da će nas vrijeme poslužiti i da ćemo ipak imati jesen, a ne zimu kako je krenulo ovih dana.
Prijave se polako pune i s obzirom na trend ove jeseni biti ćemo zadovoljni ako se broj popne na preko stotinu duša.
Oni koji vole sprinteve u ovom trenutku mogu dobiti informaciju da se radi o terenu koji je mješovit, što znači da  je dio terena mekan (park), a dio terena tvrd (urbani prostor). Od opreme preporučamo svakako kompas, a cijela staza se može istrčati i u kratkim dresovima. Od obuće savjetujemo cross tenisice ili nešto slično sa malo jačim ripnama, a koje vam nisu neudobne za trčanje po tvrđoj podlozi. Ako morate birati između običnih tenisica i kopački sa čavlima savjetujemo tenisice. No izbor odjeće i obuće je uvijek individulna stvar pa znate i sami šta vam je najbolje. Ja bih rekao da teren nalikuje onome u Varaždinu i Čakovcu pa se ravnajte prema tome.

Naravno da ne bi mi bili mi da subotu prije trke nemamo još cijeli niz obaveza, pa će tako Vihoraši biti angažirani u popularizaciji orijentacijskog sporta na Jarunu i na još jednom seminaru u organizaciji Agencije za školstvo RH.   

05 rujna 2010

Karlovac umjesto Slovenije

Eto nada je tinjala do zadnjeg trena, ali jučerašnja kiša primorala nas je na ostanak u Zagrebu i pripremanju karte Karlovca za trku. Točno dva tjedna su do trke i do sada sam na relaciji Zagreb-Karlovac-Zagreb napravio više od 1500km. Kada karta bude gotova ta brojka će preći 2000km. Ove godine me baš idu kilometri. Kako bi karta bila što točnija neke stvari rješavati ćemo u zadnji čas, jer su nam radovi na velikom vodnom kolektoru malo poremetili koncepciju i čekamo dokle će napredovati prekapanje terena.

Ostatak terena je stvarno lijep i super je za sprint utrke. Trenutačno se u blizini održavaju i dani piva pa je prava gungula po terenu, a jučer smo naišli i na trke vatrogasaca. Kada se sve zbroji već sada imamo utrošeno nekoliko stotina sati rada na karti i nažalost zbog toga nam je dobar dio zacrtanih aktivnosti pao u drugi plan. Danas smo morali odustati od precizne u Sloveniji, a pate i treninzi i druge obaveze. Morali smo odustati i od nastupa za reprezentaciju na Alpe Jadran kupu. No tako je kako je. Sve za novu kartu ;) i dobru trku.

02 rujna 2010

Gairanger fjord

Jutro je svanulo. Tko zna kad jer ovdje su noći vrlo kratke? Malo prije ponoći možeš se šetati okolo bez problema i bez baterije, a kada padne mrak pravi mrak traje tek nekoliko sati. Doduše u Norveškoj smo već bili nešto južnije i mračni dio noći traje nešto dulje nego prije tjedan dana u Finskoj kada mraka gotovo i nije bilo.

Sada tek vidimo da smo parkirani na vrhu velike stijene, a doslovce ispod nas proteže se prekrasni gorski potok u nekoj tirkizno plavo-zelenoj boji. I dok drugi još spavaju iskradam se van i uživam u pogledu i brdima oko nas. Nalazim i neki mirniji potočić za jutarnje umivanje i pranje nogu. U međuvremenu se i Tea iskrala iz kampera i vidim je na vrhu stijene kako radi jutarnju gimnastiku, a u pozadini se razmiču oblaci i puca vidik na velebnu panoramu. Što reći, jedan od onih dana kada biste najrađe sjedili šetali i uživali samo u prirodi. U neko doba dok sam tako stajao vratile su se i ovce koje su se jučer predvečer spustile sa stijena na cestu i krenule po cesti valjda u smjeru gdje inače spavaju. Pogledale su nas i točno istim putem skrenule sa ceste u brda od kuda su i jučer došle.


Polako se i klinci bude, doručkujemo i još se malo vrzmnamo po okolnim stijenama. Nažalost put nas vodi dalje. Sa prijevoja se polako opet spuštamo prema drugoj dolini. Opet se pojavljuju i šumski predjeli, a oko nas sve je više i plantaža divovskih malina i jagoda. Neplanirano nalizaimo na još jednu turističku atrakciju. Još jedan prekrasan kanjon sa divljom rijekom smjestio se tik uz cestu, a Norvežani su naravno preko kanjona napravili zanimljivu šetnicu i restoran na kojem bi mnogi arhitekti zavidjeli. Ovdje se prodaju i stvarno ogromne maline. Cijena je 30tak kruna po mjerici što je onako malo skupo, ali čini mi se da se možeš i najesti od toga. Ovaj puta preskačemo kupovinu. Da nismo netom doručkovali možda bi i pala koja malina ;).



Cesta nas dalje vodi kroz dolinu, a na svakom čošku velike farme i berači jagoda. Očito smo pogodili sezonu i vrijeme berbe. Stižemo i do trajekta. Prebacujemo se na drugu stranu fjorda i krećemo u još jedan uspon. Ovaj puta nije bio tako spektakularan kao uspon trolova jučer, ali dolaskom na vrh prijevoja prvo se ukazuju prekrasna jezera, a nešto dalje i Gairanger fjord koji je i pod Unescovom zaštitom.

Iako smo kod jezera prvotno stali samo radi kratkog odmora i odlaska u toalet pretvorilo se to u nešto sasvim drugo. Matija je bio najhrabriji i on je odlučio: "Ja se idem kupati!!!" - rekao je. Ne znam da li je to bilo ponukano nešto slabijom mogućnsoti tuširanja tijekom puta ili je jednostavno dobio inspiraciju. U svakom slučaju vičući: "Ja sam muško" uronio je u jezero. Kroz glavu mi je prohujala odmah misao o naputku onog Nijemca prije dan-dva kada nam je savjetovao fjordove za kupanje, a ne jezera. No bilo je već kasno. Matija je bio unutra, a mi smo mu se pridružili nekoliko minuta kasnije. A da je bilo hladno, bilo je. I to hladno do boli. Sumnajm da je voda imala više od 6-7 stupnjeva. Vikali smo mi da smo mi muškarci, ali nije pomagalo. Izletio sam van, a Matija se nije dao. Ostao je još uživati u ambijentu. Svaka čast.


Sušimo se i nastavljamo vožnju, svježi i okupani. Gairanger fjord ukazao se već nakon desetak minuta vožnje. Pogled fascinantan i za pamćenje.
Na samom kraju fjorda usidren je ogorman cruiser koji zauzima gotovo cijeli fjord. Čovjek se zapita kako se uopće okrenuo u ovom fjordu jer Gairanger fjord je upravo poseban zbog svojih okomitih stijena i male širine. Par stotina metara nakon prevoja i nekoliko serpentina niže nalazi se ugibalište sa još boljim vidikom. Ovdje je već prava gužva i doslovce se borimo za što bolje mjesto za fotku. Slapovi opet cure sa svih strana, a igra sunca i kapljica stvara i dugu. Kroz fjord plove mali brodići, lete helikopteri, voze se kanuisti. Vidi se da je ovaj dio maksimalno opterećen turistima. Na svakom stajalištu naići ćete i na kratki opis onoga što vidite, a naravno tu su i posebna dizajnerska rješenja klupica, vizura, toaleta, kanti za smeće...


Krećemo dalje i spuštamo se u samu dolinu. Na kraju fjorda masa hotela, autobusa, dućana...Mi samo prolazimo i penjemo se sa druge strane na još jedan prijevoj. Bacamo još koji pogled na fjord iz druge perspektive i sa drugog vidikovca te opet nailazimo na visoravan posutu kamenjem.




Ne tako daleko od nas nalaze se i krpe snijega. Kako je već bilo vrijeme za ručak uparkirali smo se među kamenje  i Ivana i Tea su se bacile na kuhanje, klinci na razonodu, a ja na pražnjenje fotografskih kartica. Zadnja dva dana ispucali smo sve zalihe i bilo je vrijeme da prebacimo sve skupa u laptop. Sjedim vani na stijeni, oko mene laptop i pet-šest fotoaparata, hrpa kartica, kablova, punjača. Ured sa najljepšim pogledom na svijetu. Iako smo imali računalo sa sobom nismo se spajali na net i baš nam je to pasalo. Apsolutno nikakve informacije nismo dobivali i nije nam niti falilo. Klinci naprosto uživaju u prirodi, skaču okolo po stijenama i zaokupljeni su građenjem stupova sreće od kamenih ploča ili običnog kamenja.
U neko doba poslijepodne pronalazim i mobitel koji je nestao na jedan dan i vidim poruku od Iveka. Dvije bronce na WTOC-u. U kamperu je nastalo pravo veselje i fešta kao da smo mi osvojili medalje. Šaljemo čestitke ekipi u Trondheim i guštamo se proslavi na moru koja je obećana još prije puta u Skandinaviju ako se zalomi medalja. Jedna medalja bila je gotovo nestvarna, ali dvije sa WTOC-a i jedna sa ETOC-a su više nego što smo si mogli i zamisliti. Još jednom kapa dolje svima. (O tome kako su osvojene medalje čitajte na Ivinim stranicama)

Daljnji dio puta posvećen je obilasku drvenih crkava (Stav kirke) koje su stvarno nešto posebno, a u Norveškoj im je broj od nekoliko tisuća spao na samo 28. Ako imam dobru informaciju drvene crkve građene su bez i jednog čavla i tako stoje već stotinama godina. Umjetnost građevinara i arhitekata.
O tome i nastavku našeg putovanja u slijedećem postu.