29 ožujka 2010

Trening Bundek

Jučerašnji prekrasan dan izmamio je na trening sedamdesetak osoba. Uz trening sprinta u orijentacijskom trčanju odrađivale su se i vježbe upotrebe kompasa, odnosno uzimanja azimuta. Postavili smo i dvije mtbo staze, jednu kratku i jednu dugu. Iako je ovoga puta bila mala gužva na prijavama i na cilju jer su ljudi znatno brže prolazili svoje staze, Ivana T. je na kraju ipak uspjela sve uspješno privesti kraju. Pred kraj treninga startala je u duathlon trka u mtbo orijentaciji i sprint orijentaciji. Iznenadio me veliki broj onih koji su došli sa biciklima i oprobali se i u tome tako da interesa za mtbo svakako ima, ali uvjet su pristupačni tereni i ne pretjerano dugačke i strme staze. Naravno da mora ostati neka tehnička težina, ali možda je bolji smjer razvoja mtbo orijentacije u Hrvatskoj krenuti sa jednostavnijim terenima i stazama kako bi privukli više poklonika vožnje bicikla u šumskim uvjetima.
Rezultati treninga će uskoro, a prema slici već svi znaju da se nisam pretjerano dobro proveo kod vožnje bicikla. Mala nesmotrenost, hvatanje karte u trenucima kada nije trebalo i eto zemlja se nenadano digla. Šljunak je odradio svoje i sada brojim zvijezde umotan u zavoje i razne kreme za ublažavanje tegoba. Srećom za sada se ne vidi nikakav lom tako da  će vjerojatno sve skupa proći kroz tjedan-dva. Valjda ću dobiti i pokoju poštedu od Kreše na treningu.

Konačno smo ostvarili i dugo planiranu priču koja se provlači kroz zadnjih par tjedana. Robert si je dao truda ispeći, Ivana pripremiti sve ono što ide uz meso i eto roštilja za bogove. Moglo bi nam preći u naviku da nakon trke malo i zamezimo.

Na kraju hvala Ani koja je odjurila po potrebne zavoje, komprese..., hvala Lovrecima na ulju za dezinfekciju, Ivani T. na previjanju, Iskri na držanju i ljepljenju zavoja, svojoj Ivani na svemu... Oporavak je krenuo i kroz neko vrijeme sve će biti na svome mjestu. Malo je možda u nezgodno vrijeme pred prvu trku, ali nema veze. Sezona je duga i dobro da ništa nije strgano.

28 ožujka 2010

Živ jesam, ali nije baš da me ne boli

U ovom trenutku mogu samo reći da je dobro da su sve kosti na broju. Hoću li moći trčati u dogledno vrijeme ostaje za vidjeti u narednim danima. Pokrpali me jesu i ovim putem hvala svima koji su me lijepili, mazali i omogučili da manje peče i boli.

27 ožujka 2010

Potopilo nas

Eto već drugu subotu mijenjamo koncept treninga. Oba puta u planu je bila tranzicijska provjera na 5000, ali nekako nas neće. Krešo je bio milostiv i dozvolio nam je prekid treninga nakon samo petnaest minuta zagrijavanja. Moram priznati da  mu je to najlakši trening koji sam dosad imao pod njegovom paskom. 
A sve je izgledalo tako divno ujutro. Prekrasno sunčano, toplo. Ostavljam doma apsolutno sve što je viška i radim grešku jer ne gledam na zapadnu stranu neba. Već prilikom vožnje do treninga uočavamo oblake za koje se nadamo da neće tako brzo stići do nas. Naravno slutnje su se obistinile i taman kada smo trebali odraditi glavni dio uslijedila je grmljavina, pljusak i led. Usaglašavanje nije trajalo dugo i trening se prekinuo. Prvi nakon dvije godine zajedničkog rada. Što možemo ipak ne treba glavom kroz zid.

Neki su otišli odmah doma, a mi smo još ostali malo odraditi neke stvari koje smo uplanirali. Nakon malo nogometa po kiši promrzli ipak smo krenuli kući. Nadam se da će nas sutra vrijeme poslužiti jer prijava za O-duatlon ima dosta.
Ne zaboravite pomaknuti kazaljke sata da ne kasnite!!!

Eh, umalo zaboravih. Na povratku sa treninga susreli smo super novi kabriolet sa pomičnim krovom. Zakon.

26 ožujka 2010

Tečaj orijentacije, trening i prva trka

Još je jedan četvrtak iza nas. Sa uspjehom smo odradili vjerojatno jedno od najdužih predavanja na tečaju. Obrađivao se kompas i njegova upotreba te opisi kontrola. Prostor u klubu još uvijek je vrlo posjećen i uvijek se traži stolica viška. Spisak je pokazao 41 osobu, a meni se činilo da je bilo i više ljudi. Napravili smo i analizu treninga u nedjelju, no tečajci su bili ponešto sramežljivi pa će za iduće predavanje biti druga taktika kako dobiti dobrovoljca na izlaganje.
Za nedjeljni trening sve je spremno. Stotinjak karata je pripremljeno. Prijave su stigle, a s obzirom na zanimljivu kombinaciju duatlona neki spremaju i bicikle i kopačke. Još da nas vrijeme posluži i sve bude u redu.
Polako kapaju i prijave za Kapelinu trku. Klub neće forsirati školarce da idu s obzirom na teren koji ih čeka jer bi nekima  o možda bilo i kontraproduktivno. Usmjeriti ćemo ih prema Međimurju i Ačkovom kupu. Do onda će steći dovoljno iskustva. No to ne znači da nas neće biti dovoljno na trci. Pripremamo mi svoju standardnu postavu što znači da barem tridesetak ljudi ide, a možda i više. Vremena još ima.

25 ožujka 2010

Gusti raspored

Sve je teže pratiti ritam. Klub radi punom parom četiri dana u tjednu. Tri dana otpadaju na treninge i jedan na teoretski dio na školi. Priprema za svaki orijentacijski trening je poput male trke. Koncipiraju se tematske staze shodno predavanju u četvrtak, staze se rade u OCAD-u i karte se tiskaju. Svaki trening sto karata u tisak. Srećom srijedom i subotom Krešo uskače kao nit vodilja treninga i tu mogu malo odmoriti. Odmoriti? Hm, da nakon treninga sve sam, samo ne odmoran. No ostaje zadovoljstvo učinjenim. Jučer dvadesetak minuta zagrijavanje pa tempo 7'05-7'00-6'54-6'43. Bome sam se dobro iznojio.

Evo baš sređujem neke registracije natjecatelja i gledam imena po klubovima i broj registriranih natjecatelja. Prošle sezone Vihor je bio vodeći sa 78 osoba koje su nastupile za klub. Od toga sakupili smo 66 kompletnih registracija. Prvi klub iza nas je Maksimir sa 42 natjecatelja i samo 2 neregistrirana. Na trećem mjestu je Torpedo sa 28 i samo jednim neregistriranom osobom. Slijede Merz, Međimurje, Bjelovar...

Kada pogledamo profil članova klubovi su ugalvnom okrenuti svom članstvu i rade sami na stvaranju novih trkača. Jedini izuzetak je  Bjelovar koji ima 50% natjecatelja koji nisu iz njihovog podneblja. Većinom se radi o zagrebačkim trkačima. Naravno to nije zabranjeno, svatko trči tamo gdje mu paše, ali recimo da na nivou Zagreba izričito paze na tu pojavu "kupovine" igrača po klubovima, jer su u mnogim sportovima radi boljeg statusa i prikazivanja rezultata klubovi pribjegli angažiranju uspješnih pojedinaca iz drugih sredina kako bi prikazali svoj rad kao uspješan, a u stvari se radilo o uspješnom radu nekog drugog kluba koji nije uspio zadržati svog člana zbog manjka financija i sl.
Naravno takvom klubu ostaje gorčina, ali praktično ako nije potpisao ugovor sa natjecateljem ne može napraviti ništa. U orijentaciji nismo još dostigli taj nivo, ali recimo da bilo koji trkač želi preći u neki drugi klub radi npr. besplatnih startnina ili plaćanja troškova puta, matični klub može samo reći sretno ti bilo. Druga pojava je da recimo radi neslaganja sa upravom kluba natjecatelj koji je bio pod paskom nekog kluba i u njega je klub uložio znatna sredstva, jednostavno prestaju sa sportom jer na taj način nikome nisu dužni ništa. Prelaskom u drugi klub nastala bi određena potraživanja prema klubu ili pojedincu i takvu situaciju je teško riješiti. Ako se ne varam takvu situaciju imali smo sa nekoliko vrhunskih natjecatelja koji su jednostavno nestali.

Nova sezona je pred nama. Neki ljudi će sigurno promijeniti sredinu, odnosno boje koje zastupaju i to je normalno. Čovjek traži mjesto gdje se osjeća ugodno ili gdje će moći ostvariti svoja očekivanja, bilo financijske prirode, bilo organizacijske ili društvene prirode. Glavno je da ostanu u sportu.

23 ožujka 2010

Nik Titanik i Marekovich

Ima neko vrijeme kako sam pisao o humoru i osobama koje nas uveseljavaju na redovitoj bazi i bez kojih bi dan na Hrvatskoj političkoj i celebrity sceni bio pomalo dosadan. Nika Titanika imate priliku čitati u dnevnim novinama i na web-u, a odnedavno se i S.Marekovich našao među rijetkim humoristima karikaturistima koji su se usudili. Da sam na mjestu onih koje spominje ovaj dvojac nasmijao bi se na šalu i nastavio tamo gdje sam stao. Tu se vidi veličina demokracije i tolerancije na drugačiji pogled na svijet i razmišljanje.

Nažalost očito je da ne živimo u takvom Svijetu ili bolje rečeno državi. Prije par dana Niku su izbušene gume na autu, a danas ujutro je i Marekovich doživio istu sudbinu. Sve četri. Rekli bi lista inkriminiranih mogla bi biti podugačka i eto baš me zanima hoće li policija naći krivca. Slučajnost sigurno nije, a nadamo se samo da će ostati samo na gumama jer nije tako davno da su ljudi nestajali preko noći zbog različitih mišljenja. Da li je moguće da idemo u tom smjeru da smo počeli po humoristima udarati? Sramota ma tko god bio. Nadam se da će dvojac nastaviti sa uspješnim radom i da ih to neće stajati "glave". Našu podršku imaju, ali nisam siguran da ona može pomoći kada se nađe netko s one strane zakona. Prošlo je već par mjeseci od kada su naslućivali ovakav razvoj događaja, ali ipak nitko nije mogao vjerovati u to jer sve je to samo humor. Članak 

Malo o trkama

Sve je bliži dan kada kreće i ona službena Kup sezona u orijentacijskom trčanju. Kalendar je napravljen i Hrvati će imati priliku sudjelovati na čak 40 natjecanja, a da ne moraju preći granicu. Kada čovjek to malo sagleda zaista respektabilan broj utrka. Čak i kada bi se sve skupa ravnomjerno rasporedili po klubovima to bi bilo preko tri utrke po klubu. Nažalost to i nije baš tako.

Vrijedne ruke Međimuraca ove godine čak 14 dana provesti će pikajući kontrole, slijede Vihoraši sa osam dana i Ris sa pet dana. Na četvrtom mjestu su Lokve sa tri dana, a nakon toga slijede ostali klubovi sa dva dana, odnosno dvije trke i oni koji sve odrade u jednom danu. Dakle dvadeset i sedam od četrdeset trka drže tri kluba na svojim leđima. Više od polovice. Neću sada ulaziti u kvalitetu utrka, ali kada realno sagledamo i kvalitetu organizacije onda su opet isti klubovi u vrhu. Oni su ti i koji najviše investiraju u opremu, karte i ono što čini jedan klub. Nažalost sa druge strane imamo i klubove koji odrade jednu trku u godini, a ostatak godine uživaju u blagodatima ostalih organizacija. I na kraju godine kada se radi neki suma-sumarum najglasniji su oni koji najmanje ulažu. Istina je da se tu i tamo griješi kod organizacije i da je vjerojatnost za grešku puno veća kada organiziraš veći broj utrka, ali kapa dolje Međimurcima, Risu i Vihoru na proteklim sezonama. Svaka čast i drugima koji se trude, a među njima su svakako Lokve čije trke rastu i sve su bolje. Ove godine probudio nam se i Torpedo sa novom kartom. Kada tome pridodamo i novu kartu prošle godine šta drugo reći nego bravo dečki i cure. 
Kada već hvalimo siguran sam da bi klubovi poput Japetića i Maksimira sigurno smogli snage da naprave još pokoju trkicu. Pogotovo kada znamo da u Samoboru postoji lijepa gradska karta koja se ne koristi, da postoji i zgodna karta Grada mladih koja se ne koristi...Šteta. Jedini kubovi koji do sada praktično nemaju svog terena su Kapela koja reciklira stare karte drugih klubova i Orion koji se tek osnovao. Bjelovar je svojevremeno napravio nekoliko karata da bi se na kraju trke održavale na Kamenitovcu. Nažalost vrlo kvalitetan teren prošle godine pokazao se kao loš zbog karte koja nije bila dorađena te su rezultati u nekim kategorijama na kraju bili u potpunosti uvjetovani tom greškom organizatora. Valjda bude bolje ove sezone. Ove godine ide i prva prava Slavonska trka u Našicama. Nažalost nesretni termin usred ljeta baš ne pogoduje masovnosti ove trke, ali ako kojim slučajem budem u mogućnosti sigurno ću otići tamo. Uz Međimurce  ipak  stoji i Vihoraš ;) koji je gradonačelnik grada.  Da je trka samo par tjedana kasnije Međimurci bi imali pune ruke posla, ovako se bojim brojke natjecatelja. Teren je prekrasan i već je bio zabilježen u našim notesima kao opcija. Definitivno trka za sprint kup ili prvenstvo da je u boljem terminu.
Plitvice su uvijek onaj hard-core sezone. Tamo se preživljava i samo oni sa maksimalnom koncentracijom  mogu računati na dobre plasmane. To je trka koja mora ići svake sezone, jer prema njoj su sve ostale trke mačji kašalj. Ove godine nas očekuje i nova karta u izdanju Japetića. Teren koji su izabrali je fantastičan i to je još jedan od terena iz naših želja. No prepustili smo ga Samoborcima, jer je njima ipak nekako bliži. Merz ide sa sprintom na Jelenovcu. Teren nije baš po mom ukusu, ali možda bude i iznenađenja za trku.
Ona najvažnija trka sezone ide na Platku. Sjećam se da sam tamo trčao već jedno prvenstvo Hrvatske i da sam od legende Marchiottia izgubio treće mjesto za par sekundi. Ako karta bude na visini čeka nas težak teren sa puno orijentacije i kamenja. Štafetno PH održava se u Lokvama. Nadam se da ćemo konačno imati Prvenstvo kakvo treba i biti sa tri dečka i tri cure u konkurenciji za seniorske titule. Tereni su poznati i moglo bi biti iznenađenja i sigurno neće biti jednostavno ako Tomica radi staze.
Od ostalih trka uvijek treba izdvojiti noćni sprint u Varaždinu koji postaje tradicija i stvarno je nešto posebno. Oni koji idu na prvu petodnevnu trku u Delnice zasigurno će uživati u dobrim trkama. Prava je šteta da se neki od tih terena nisu koristili za Kup Hrvatske prijašnjih godina. Lividraga je teren koji spada u vrh Hrvatske ponude.

Mogli bi tako u nedogled. Hvala dragom Bogu da trka ima, pa polako planirajte i uživajte u šumi dok trčite, a sve ostalo je ionako popratni dio i manje je bitno.

22 ožujka 2010

Vikend uz treninge

Kada te nakon vikenda još u ponedjeljak sve zateže i boli, znaš da si nešto i radio u subotu i nedjelju. U subotu nas je Krešo neplanirano razgibao u stilu "Dane" i svog plana i programa. Atletičari su nam malo poremetili koncept jer su zauzeli stazu, ali po meni je na kraju ispalo i bolje od planiranog. Trčali smo u "sprint situacijskom treningu" tako da smo imali dosta mekanog pod nogama tijekom intervala. A intervali su lagano narasli sa početnih minutu, dvije na osam minuta. I nije niti to problem. Problem su obični iskoraci. Taman kada ih usvojiš eto aduta iz rukava i stiže neki novi način iskoraka koji probudi davno zaboravljene mišiće. Ne znam zašto, ali u nedjleju su Krešu često spominjali oni koji su u subotu trčali.

Još jedna prekrasan dan osvanuo je u nedjleju. Bilo je pomalo vjetrovito, ali sunčano što je značilo i masovni trening. Skinuli smo još jedan rekord. Nakon obrade rezultata brojka se zaustavila na 81 prisutnog trkača. I još dan, danas me oduševljava s kojom lakoćom obitelj Težak sve to pripremi i odstarta, a da nema neke gungule, nervoze. Ljudi uredno stoje u redu, uzimaju svoju stazu, istrče trening, jave se na cilju...Ma sve kao po špagici. Kapa dolje njima i svima koji su na ispomoći.


A da je na treningu bilo zanimljivo mora se priznati. Nakon dugo vremena u Maksimiru sam morao malo više čitati kartu (vidi slikicu). Trčao sam sve po šumi (koliko je to moguće) i vjerujem da su i ostali guštali stazu. Moglo se birati pet pet različitih staza.  I kada bi čovjek pomislio da će ljudi ići linijom manjeg otpora i birati nešto kraće i jednostavnije, iznenade te i svi odu na dugu, pa još bez puteva, a neki i na kartu bez vegetacije... Rezultati će uskoro kada ih Ivana T. obradi.

Eh umalo zaboravih. Treninzi sa Janom i mlađom populacijom posebno su zanimljivi i intrigantni. Nikada ne znaš šta te čeka i na kakve sve izazove možeš naići. Jan je ovoga puta odlučio pokušati sam obići stazu. Staza je možda bila malo preteška, ali pustili smo ga uz pratnju GPS-a. Nakon 40tak minuta vratio se  sa terena malo tužan što nije mogao naći drugu kontrolu. Rekoh ništa strašno pred njim je još hrpa treninga. Kada smo došli doma analizirali smo GPS putanju i uvidjeli da je dijete otišlo malo i u ZOO pogledati tuljane i nije niti čudo da nije bilo kontrole. Za kartu ga nitko nije ništa pitao, a možda je razlog za to da je dijelom trčao ispod 3'30 po kilometru. Za usporedbu moj GPS trag niti u jednom trenutku nije spuštao ispod 3'35. Mora da je čuvar ostao zatečen klincem koji ga ne šljivi i trči sa O-kartom među kavezima :)

U subotu su nam biciklisti bili na svojoj prvoj MTBO trci u sezoni. Staze strme, blatne i intrigantne kojima su nažalost više nosili i gurali bicikle nego vozili, ali eto. Kažu da je bilo lijepo iako nisu bile srednje staze kao što se najavljivalo. Palo je i ponešto medalja za klub, ali više o tome na stranicama organizatora.

19 ožujka 2010

Predavanja, predavanja

U životu sam održao sada već stvarno respektabilan broj predavanja i izlaganja. Teme su uglavnom bile iz područja orijentacijskog sporta, ali i iz turizma, skijanja, fizičke pripreme, opasnostima u planinama... Profil ljudi koji su slušali izlaganja stvarno je bio vrlo različit. Predavao sam na osnovnoj i srednjoj školi, na fakultetu i veleučilištu. Bilo je tu i predavanja cijelom nizu profesora i učitelja, vojnika, specijalaca ali i običnih ljudi. Brojka se kretala od desetak, a neki puta i manje pa do više stotina ljudi.
U tim trenucima predavač može i ne mora biti motiviran, a opet o njemu ovisi kakvo će predavanje i izlaganje biti. Do sada sam se uvijek trudio da predavanja budu maksimalno profesionalna i nadam se da sam uspio u tome. S vremenom je nestala i trema kada treba izaći pred skupinu ljudi i ispričati nešto. Nije to jednostavno kao što se čini. U grlu se može napraviti takva knedla da niti jedna riječ ne želi izaći ako je trema velika. Srećom kada vladaš materijom koju predaješ onda sve ide i daleko lakše. 

Kada bih trebao izdvojiti neko predavanje kao posebno teško bi se odlučio. Svakako jedno od njih je ono na zagrebačkom velesajmu kada sam pred sobom imao cijeli niz eminentnih sportskih djelatnika, doktora znanosti, profesora i stručnjaka. Moram isto tako priznati da mi je to jedno od onih predavanja kada nisam baš bio prezadovoljan kako sam to prezentirao. Moglo je i moralo biti bolje. Možda je to bila na neki način i prekretnica jer nakon toga Ivana i ja konstantno nadopunjujemo materijale i sada već imamo složeno sigurno par stotina kartica teksta, odnosno stranica prezentacija popraćenih ilustracijama.
Jučerašnje Ivanino izlaganje upravo me eto podsjetilo na to da predavanje koje ste čuli već nekoliko puta može biti iznova zanimljivo i zabavno i svaki puta drugačije. Bilo je smijeha i zabave, ali i ozbiljnih rečenica. Upravo onako kako treba biti. Možda niti ona sam ne primjećuje kako su joj predavanja sve bolja iako predaje npr. istu temu  

Prije nekoliko godina držali smo posebni tečaj namijenjen trekerima i adventure trkačima i taj tečaj ostati će upamćen po neviđenom entuzijazmu i angažmanu tečajaca. Toliko pitanja i konstruktivnih zapažanja natjeralo nas je da se za svako predavanje dodatno spremamo i vadimo informacije iz knjiga i sa neta. Grupa je stvarno bila fantastična i predavanja su trajala i po nekoliko sati jer se diskusija znala odužiti.

Profesorski posao u školama i na fakultetima nije jednostavan i ako želiš biti dobar predavač moraš stalno pratiti trendove i novosti koje se događaju oko tebe i u području koje izlažeš. Znalo se dogoditi da prisustvujem predavanjima na kojima jednostavno zaspiš jer predavač ne zna izlagati i zainteresirati one koji ga slušaju. Najbolji primjer izvrsnog predavača je dr. Neljak sa Kineziološkog fakulteta. Iako zna ponekad imati i teme izlaganja koje nisu pretjerano zanimljive (pogotovo studentima) on jednostavno svojim pristupom, tonom i načinom izlaganja ne dozvoljava da ti bude dosadno. Što sam stariji uviđam da je ta sposobnost stvarno posebna i hvale vrijedna.

Jest li probali kada izlagati nekome nešto, grupi ljudi, nepoznatima? Probajte i znati ćete kako je teško biti rječit, zanimljiv i poseban u svojim izlaganjima.

Za vikend smo u Zagrebu. Sutra trening pod Krešom koji je "piramide" zamjenio "Danom" i upravo se gušta kada na nama isprobava češke specijalitete. U nedjelju Maksimir. Pripremili smo pet staza, a očekujemo pristojan broj ljudi. Hoće li nas biti opet preko 70 vidjeti ćemo. Pripremili smo stotinu karata, valjda bude dosta?!

18 ožujka 2010

Pretilost u Hrvata

Zadnja dva dana konačno je netko progovorio o problemu prekomjerne težine u Hrvata. Kažu da je preko 50% muškaraca i 40% žena pretilo. Taj postotak je vjerojatno i puno veći. Ono što zabrinjava je upravo i citat koji izdvajam:



"....Pretilost je sve izraženija i kod djece školskog i srednjoškolskog uzrasta. U tom razdoblju slobodno vrijeme provode sjedeći (pred računalom, televizorom, u kafićima...), usvajaju negativne prehrambene navike (brza hrana, gazirana pića) i dolaze pod utjecaj niza poroka (duhan, alkohol, droga). Da bismo utjecali na tu dob, trebamo ih motivirati da se uključe u neku od tjelesnih aktivnosti, što prije svega mora biti njihov osobni izbor, a ne prisila. Uz tjelesnu i zdravstvenu kulturu kao obvezan predmet u školama, toj se populaciji preporučuje izbor dodatnih sportski aktivnosti u sklopu školskih sportskih klubova. Primjerene sportske aktivnosti koje mogu služiti prevenciji pretilosti su: košarka, rukomet, nogomet, plivanje, gimnastika, skijaško trčanje i rolanje. Preporučuje se redovito vježbanje tri puta tjedno po jedan sat..."


Također je utvrđeno da dobra forma može reducirati posljedice prekomjerne težine....."

 Kao sportski djelatnik nažalost svjedok sam svega toga i u razgovorima sa drugim sportskim trenerima i voditeljima sportova već godinama zamjećujemo rapidni pad tjelesne aktivnosti kod mlađe populacije. Sve to možemo preslikati i na naš sport, pa dalje na stanje u klubovima i na kraju na brojnost mladih na treninzima. Naš klub daleko je najveći po broju članova u Hrvatskoj i time se ponosi, ali nažalost sav trud oko mladih najčešće nam pada u vodu. Koliko je teško zadržati nekoga u sustavnom treningu vidimo najbolje iz Krešinih treninga. Najredovitiji su oni koji imaju "broj šasije stariji od 25, 30, 35..."

Tjelesnu aktivnost često zamjenjuju kojekakve dijete, aparati i sl. umjesto da čovjek izađe van i barem prošeće ako se već ne bavi sportom. Na šetnju ne mislim gledanje izloga u Ilici već odlazak na Kraljičin zdenac, Savski nasip, Bundek i sl.

Baš ovih dana malo gledam karte u okolici Zagreba i sastavljam neku listu karata koje više ne zadovoljavaju standarde Kup natjecanja. Ima tu i dobrih terena koje bi valjalo obnoviti. Najstarija među njima svakako je vršni greben Medvednice, slijedi Kraljev vrh, Stubičke toplice, Dolje... Od novijih karata svakako je tu karta Ponikvi koja je stalni trening poligon i nije obnavljana od 1998. Zaprešić bi isto već trebao temeljitu obnovu. Neki zagrebački klubovi investirali su u nove karte pa su tako izrađene karte Plitvičkih jezera, Jelenovca, Bundeka, Zapruđa, Ključić brda... Bilo bi lijepo kada bi lista bila podugačka, ali nažalost financijska situacija je uvijek takva da je teško zatvoriti kalkulaciju osim da samostalno odradiš posao. Za to treba i vremena i znanja kojeg u Hrvatskoj malo tko ima. 

Eto kroz dogledno vrijeme nadam se da ćemo imati i povjerenstvo za karte u HOS-u koje će onda rangirati karte i davati zeleno svijetlo za one terene koji to zaslužuju.

I na kraju dobra vijest. Kapela je smogla snage i trka ipak ide 18. travnja. Teren se još ne zna, ali eto  izbor nije baš velik. S obzirom da je njihov klub trenirao ove godine na Branje vrhu i na Ponikvama to znači da tamo trke ne bi trebalo biti zbog fair playa prema ostalima. Možda stiže nova karta? Tko zna? :)

17 ožujka 2010

Analiza Lipica 2010 - prvi i drugi dan





Eto koga zanima može baciti pogled na analizu trke iz Lipice-staza M35/1. i 2. dan.

Trening sa 78 ljudi

I dok smo mi uživali u Sloveniji ostatak Vihoraša odradio je lavovski posao u Maksimiru. Podmetnuli su leđa i odradili trening sa čak 78 osoba!!! Šta reći na takvu brojku. Još malo i nećemo moći progutati sve zainteresirane. U nekim davnim vremenima organizacija treninga je često izgledala ovako. Postavljač dolazi 15-20 minuta ranije, dogovori kontrole sa još nekim i dok on postavlja, drugi polako crta karte za ekipu koja dolazi. U desetak minuta start je mogao početi. Kada smo malo narasli po broju, postavljač je ipak koncipirao staze ranije i dolazio sat vremena prije postaviti kako bi mogao na startu još pomoći kod crtanja karata. Danas organizacija već liči na malu trku. Koncipiraju se dvije-tri staze, postavljaju prave kontrole, karte se štampaju i trening traje i po nekoliko sati. Rezultati
Trening održan protekle nedjelje zasigurno će uči u povijest kluba kao najmasovniji trening na kojem su sudjelovali samo Vihoraši i polaznici našeg tečaja. Radili smo i masovnije treninge za planinarske škole, ali to nije to.

Upravo zbog toga mi je žao što Kapela želi pomaknuti trku jer mi svoj program škole pažljivo planiramo i koordiniramo sa trkama, objavljujemo unaprijed plan i program kada  se i gdje se održavaju slijedeće aktivnosti. Ako već pri prvom susretu sa sportom nešto ne štima onda ispadamo neozbiljni i ne organizirani, a najgore od svega je da to nije našom krivicom. Možda klubovi sa manjim brojem članova nemaju te probleme, ali mi svakako moramo misliti i na taj aspekt.
Ako se trka odgodi Kapela treba misliti i na financijski kolač koji gubi. Nije isto kada na trci na početku sezone imaš preko dvije stotine natjecatelja i na kraju sezone kada se sakupi jedva stotinjak ljudi. U grubo to je gubitak od par tisuća kuna od kojih klub može pristojno živjeti ili si može kupiti neku opremu, investirati u SI, čipove, karte i sl.
No bilo, kako bilo nešto ćemo smisliti i za taj termin. Trka ima u bližoj i daljoj okolici pa je sigurno da neće biti prazni vikend.

16 ožujka 2010

Svjetska rang lista - WRE

Ove godine bilo je dosta polemike oko toga zašto Hrvatska nema niti jednu trku za Svjetsku rang listu? Razlog je jednostavan. Niti jednom klubu se organizacija takve trke ne isplati. Imao sam priliku sada u Sloveniji malo popričati i sa našim susjedima pa je situacija gotovo identična. Austrijanci imaju dvije utrke i to na 6 dana Tyrola jer nisu htjeli stavljati WRE na trke u udarnom dijelu sezone, Slovenci imaju jednu trku u Cerknu, a prošle godine nisu imali niti jednu. Mađari su spustili isto na samo jednu trku. Zanimljivo je da Slovaci već godinama ne organizairaju WRE trke. Jedino Talijani su prijavili čak pet trka, tri regularna prvenstva i dvije vezane za Alpe Jadran kup.
U kroničnoj besparici koja vlada, 250 eura kotizacije za naziv WRE trka je daleko previše. IOF kao organizacija ne pruža za tih 250 eura, apsolutno ništa. Zbog naziva WRE trke neće biti na trci osjetno više stranaca. U to su se uvjerili svi dosadašnji organizatori trka. WRE je rezerviran za elitne natjecatelje i njih zaista ima malo koji "ganjaju" određene bodove da bi birali trke isključivo po statusu. Samo da bi isplatili naziv WRE trka treba Vam nastup 40tak stranaca. Općenito sam mišljenja da IOF pruža jako malo svojim članicama, a dosta uzima. Za sve seminare, organizacije i sl. plaćaju se visoke kotizacije, Savez plaća članarinu, klub plaća kotizaciju za WRE. Apsolutno ništa ne dolazi od krovne organizacije kako bi osjetili njihov pozitivan utjecaj. Napredni savezi u drugim sportovima čak i stimuliraju svoje države članice da organiziraju natjecanja, dobivaju određene benificije, školovanja sudaca, kongrese i sl.

Kada malo sagledamo šire svi programi širenja orijentacije u nove sredine nisu dolazili od IOF-a, već od pojedinačnih entuzijasta poput Jorgena Martenssona koji je sa svojim Park World tourom svojedobno promovirao orijentaciju na dalekom Istoku i po nerazvjenim zemljama. U našoj bližoj okolici imamo Tomasa Krejcia koji se zalaže za širenje O-sporta u Keniji. CISM je dao potporu orijentaciji u Brazilu, Turskoj...

Kada smo već kod međunarodnih natjecanja uvijek se divim Slovencima kako su od Lipice, OOnline i Cerkno kupa napravili respektabilna natjecanja. I stvarno na tim natjecanjima sakupi se i do 1000 ljudi iz raznih zemalja i trke su atraktivne, lijepe... S druge strane gledam i razvoj O-sporta u Sloveniji i moram priznati da ne vidim neki značajniji napredak koji bi bio vezan za te trke. Brojka od pedesetak aktivnih natjecatelja u Sloveniji stvarno je mala, gotovo nikakva. Trke organiziraju u suradnji sa strancima koji su vjerojatno dobro plaćeni za to. Ima li to pozitivnog utjecaja?

Organizacija velikih O-priredbi ima isključivo dobar financijski efekt za organizatora ako mu pristigne dovoljan broj natjecatelja. Nažalost rijetki su klubovi koji taj financijski plus kasnije ulažu u razvoj orijentacije na svom prostoru. Zahvaljujući velikim natjecanjima poboljšava se kvaliteta trka, dobivaju se novi tereni, kupuje se nova suvremenija oprema i to je neosporno, ali što će nam sve to ako nemamo ljude koji će to isto koristiti. Rad u klubovima mora biti baza za napredak našeg sporta.

Kao što rekoh svaka čast lijepim i velikim međunarodnim trkama, ali mislim da bi koncept hrvatske orijentacije trebao biti razvoj klubova i njihovog članstva. Dobivanje kvalitetne i široke baze ljudi koji će dolaziti na trke napraviti će puno više za hrvatsku orijentaciju nego recimo trka koju će posjetiti stotinu ili dvije stotine stranaca. Oni će doći i otići, reći će pokoju lijepu riječ o svemu i "chiao đaci".
Naravno i dalje je svima u interesu imati velike trke, a naročito trkačima. Petodnevna, a danas sve više i šest dnevna natjecanja mamac su u turističkom smislu o čemu sam pisao kao jedan od autora u knjizi "Sport u turizmu" još 2004. godine. te izlagao na istoimenoj konferenciji na Velesajmu iste godine. Takvi projekti isključivo su turističke prirode  i nemaju previše utjecaja na razvoj sporta nekog područja. Od njih profitiraju smještajni kapaciteti, ugostitelji, prodavači svega i svačega, cestari, naftna industrija, avio-prijevoznici, rent-a-car agencije...i naravno organizator.

Svoj godišnji odmor ako provodim na orijentaciji nastojim svaki puta provesti na novoj zanimljivoj lokaciji. Neki od tih projekata bili su i nastupi u Škotskoj i Švicarskoj, a razvojem višednevnih natjecanja otvorio se cijeli niz novih mogućnosti. Hrvati gledaju kamo će u inozemstvo, a stranci gledaju Hrvatsku kao moguću destinaciju. To je normalni tijek događaja. Ove godine mnogi pogledi uprti su prema Skandinaviji jer se tamo održava Svjetsko prvenstvo. Svojim članovima u klubu svakako bi preporučio odlazak ako smognu financije što naravno nije jednostavno, a ako ne preporučam izvrsnu trku u našem susjedstvu - OOnline kup u organizaciji Ivana Nagy-a.

15 ožujka 2010

Lipica 2010 je iza nas

Kakvo je vrijeme bilo u srijedu malo tko od nas je vjerovao da ćemo za vikend trčati po terenu bez snijega, a kamoli da ćemo u kratkim rukavima na stazu. Kada ono iznenađenje. Samo jutro i buđenje u Postojni nije nam ukazivalo na topli dan koji slijedi. Jutarnja temperatura od -3 natjerala nas je da se zabundamo i krenemo put Dutovlja gdje je bio natjecateljski centar. Na cilj stižemo debelo na vrijeme tako da u miru obavljamo prijave, kupovinu opreme i sve pripreme za start. Temperatura se polako dizala i skidali smo sa sebe sloj po sloj, da bi na kraju trčali u najtanjoj mogućoj varijanti, dakle samo O-dres bez podmajice.

Po prvi puta Jan sudjeluje na dvodnevnoj trci u ulozi trkača i u kategoriji početnika snalazi se čisto dobro. Moja pratnja mu daje određenu sigurnost, ali moram priznati da je većinu orijentacije i pronalazak kontrola odradio sam. Na zadnje dvije kontrole pustio sam ga da ide skroz sam, a ja sam ga čekao na cilju. Vidno umoran u stilu velikih trkača baca se nakon ciljne linije na pod i sa Antunom diskutira varijante. Slika za pamćenje.
Kako oba dana zatvaram trku i startam iza 120. minute još imam vremena za svoje pripreme. U međuvremenu su se vratili i Vlado, Ana i Ivana. Utisci su podijeljeni, ali to je bilo i za očekivati s obzirom da je to prva prava trka u sezoni.
Na svom startu doživljavam nešto neuobičajeno. Krećem prema start pointu, stavljam kompas na kartu, a kada ono kompas "ni trc ni mrc". Protresem ga, ali on ništa. Rekoh sada sam kuhan. Ovo nije baš teren na kojem želiš biti bez kompasa. Sve to izbacilo me iz neke rutine i uslijedilo je odmah gubljenje na prvu. Ode u nepovrat 4-5 minuta. Na drugoj kontroli automatikom bacam pogled na kompas i radi. Tko je tu lud pomislim. Ostatak staze  uglavnom po špagici što je bilo dovoljno za deseto mjesto. Ivana je četvrta, ali isto je imala neke greške. Helena je odradila svoje prvo pravo gubljenje i nije joj bilo lako. Organizator je OPEN stazu zamislio malo drugačije od naše OPEN staze pa su dionice bile poprilično teške. Nakon trke ne žuri nam se doma. Uživamo u suncu, klopamo i tek poslijepodne se vraćamo u Postojnu gdje je još uvijek sve okovano snijegom.

Drugo jutro kreće diverzijom na budilici i silom prilika budim se prije šest ujutro. Krivac nisam bio ja, a nije bio niti Jan kako se kasnije ispostavilo :) No u svakom zlu i neko dobro, pa smo tako opet na mjesto okupljanja došli dovoljno rano da se u miru spremimo na start. Jan je opet nestrpljiv i odlučan da ide bolje i brže nego prvi dan. Ispalio je sa starta i krenuo šumskom varijantom prema prvoj. Odrađuje cijelo orijentiranje sam, a meni ovo više nisu šetnje već solidni tempo po šumi. Staza je ovaj puta i daleko teža, ima puno trčanja po šumi bez puteva, a bome i kontrole su na težim detaljima. Osim toga vegetacije je na ovom dijelu karte daleko gušća i iziskuje dosta probijanja što je vidljivo iz poderotina kojima obilujemo svi koji smo bili na trci. Jan je svoj cilj ispunio i bio je četri mjesta bolji od prvog dana.
S obzirom na dužinu svoje staze drugi dan i na činjenicu da sam trčao 90% vremena apsolutno sam, a da nikoga u šumi nisam vidio na kraju nije ispalo niti tako loše. Da se moglo bolje, moglo se, ali ovu trku prvenstveno gledam kao uvod u sezonu, da vidimo gdje smo i šta treba popraviti i doraditi.Ovaj puta nas je naša Ana iznenadila i bila je treća u Ž21B drugi dan. Svjetla budućnost je pred njom.
Rezultati

Isprobao sam i novi dres i položio je sve testove bez problema, dakle proizvodnja može početi.
Kada smo se svi sakupili slijedilo je jedno brzinsko spremanje i odlazak prema Škocijanskim jamama. Prošle godine poljubili smo vrata, ali ove godine stigli smo cijelu minutu prije zadnjeg obilaska. I moram priznati da je vrijedilo. Ono što smo tamo vidjeli teško je opisati riječima, jer Škocijanske jame su zaista impresivne i posebne. Svojim volumenom su ispred svih jama i spilja u kojima sa bio. Prije par godina bilo smo i u Postojnskoj jami. Ona je drugačija na svoj način, bogatija možda stalaktitima i stalagmintima, ali ovo treba vidjeti da bi se stekao dojam o čemu se radi. Obilazak je trajao gotovo dva sata i nakon cijelog dana na trkama nije bilo lako, ali impresije su stvarno prekrasne.

Na povratku uspijevamo još i oprati auto koji je zbog snijega i soli po putu izgleadao kao da su ga zalili krečom tako da je trka poptuna. Slijedi nam priprema za nova predavanja i tečaj koji ide u klubu.

U nedjelju su istovremeno članovi kluba odradili trening u Maksimiru.prema prvim informacijama bilo je 68 prisutnih. Šta reći na tu brojku. Još malo i treninzi će nam biti poput trka.

12 ožujka 2010

Škola se nastavlja

Jučerašnja brojka prisutnih na predavanju se zaustavila na 48. Kada tome pridodamo i Sanjine školarce koji su istovremeno imali tečaj na drugoj lokaciji, u zbroju dolazimo do 60 osoba koje će se kroz iduća dva mjeseca upoznati sa našim sportom. Očekujemo naravno da se i određeni broj njih nastavi baviti orijentacijom, a cilj je da ih što više pridobijemo u naš sport.
U nedjelju unatoč snijegu tečajci kreću na svoju vježbu u Maksimiru. Dio članova kluba odraditi će sa njima zajednički trening, a dio će u Sloveniju u Lipicu na otvorenje međunarodne sezone. Skoro osam stotina natjecatelja pojaviti će se sutra na startu u Dutovlju. Lijepa brojka. Nije niti zanemariv broj Hrvata kojih je šesdesetak.
Vikend iza Međimurci spremaju MTBO trku. Pogledajte poziv na njihovim stranicama i prijavite se ako još niste. Podmažite bicikle ako ih niste koristili preko zime, provjerite gdje su Vam ploče za kartu, kompasi za bicikl...Lista je podugačka, a na prvoj trci se uvijek nešto zaboravi.

11 ožujka 2010

Igmanski marš drugo izdanje

I kada smo se u mislima, ali i fizički već trebali pripremati za prvu proljetnu trku u Lipici vratili smo se nekih mjesec-dva unatrag. Jučer ga je zakrkalo stvarno pošteno. Ako smo zadnji puta po ovom vremenu i malo razmišljali da li otići na trening, jučer nije bilo uopće spomena te varijante. Došla je samo poruka, treninga ima. I bilo ga je. I to kakvog. Vjetar brije, snijeg pada tako jako da oči ne možeš otvoriti, a noge gaze friški snijeg. I tako je mala, ali odabrana ekipa od nas pet provela nešto više od jednog sata u polarnim uvjetima. A da je bio gušt, je. Naročito oni dijelovi kada smo sa nasipa pretrčavali u niža područja kroz zapuhe. Rekli bi: "pure joy". Zadnja dva kilometra jedva da sam oči otvarao, škiljio sam i pokušavao pronaći dijelove puta koji nisu bili zameteni. U svakom slučaju vrijedilo je svake minute. Danas su noge malo umorne, ali ostaje onaj dobar osjećaj.

Ovaj vikend je Lipica. Organizator je sakupio skoro 800 prijava, a jedina stvar na koju nije računao su vremenski uvjeti koji vladaju. Nadam se samo da je tamo ipak padala kiša i da nema snijega na terenu. Prognoza za subotu i nedjelju nije loša, ali bi moglo biti hladno. Prošle godine u ovo vrijeme smo trčali već u kratkim rukavima (vidi sliku). Nekako si mislim da ovoga puta to neće biti slučaj.

U nedjelju u Maksimiru ide i naša škola. Nadam se samo da vremenski uvjeti neće pokolebati školarce da dođu. Pregrmiti ćemo i to. Sezona je ionako još dosta daleko, a prema svemu sudeći "Kapela" odgađa svoju trku pa će i travanj biti slobodan za dobre treninge. Backup postoji ako ne bude te trke...

08 ožujka 2010

Iza kulisa Crvenkapice

Eto i prva trka u sezoni na prostoru Hrvatske je završena. Nastupilo je pedesetak natjecatelja u konkurenciji i još 25 na OPEN stazi što je s obzirom na vremenske uvjete koji su vladali solidna brojka. Šteta da nije bilo više no i ovako je bilo zabavno i zgodno. Nakon što smo Ivana i ja pripremili tehnički dio staza, Vihorov podmladak iskazao se na dan trke. U osam sati ujutro po cičoj zimi svi su bili spremni za nove zadatke. Obukli su se i postavili niti manje niti više nego 36 kontrola. Te brojke ne bi se posramila niti trka za Kup Hrvatske. Neki od njih nosili su stupiće koji su viši od njih no niti to im nije smetalo da odrade svoju zadaću. Svaka im čast. I nakon postavljanja bili su spremni za daljnje poslove, vodili su cilj, proglašenje, čekaonice, odlazili sakupiti kontrole...

Kako nam ne bi bilo dosadno u Maksimiru su Sanja i Ivica prije Crvenkapice odradil sa tečajcima još jedan manji trening. To nam nekako ide u zadnje vrijeme da radimo na više lokacija istovremeno. Sve me to podsjeća na dan kada smo u istom danu organizirali u Splitu i Zagrebu dječje trke i to sa preko 700 startova u jednom i 700 startova u drugom gradu. Postajemo i ostajemo multifunkcionalni :)

Trka je bila stvarno zanimljiva i dinamična, a prema vremenu pobjednika nije bila niti prekratka. Koliko je bilo dinamično govori i podatak da su skoro sve ekipe bile gotove u nepunih sat i dvadeset od masovnog starta. Za svaki par pripremljeno je deset karata tako da je neprestana izmjena karata, tempa i dužina staza dalo nekakvu dodatnu draž svemu. Mislim da je Ivanin koncept ove godine bio pun pogodak. Malo je bilo iznenađenja kada su natjecatelji vidjeli zadnju kartu (slijepa) što se vidi i iz slike na kojoj Iris pita: "Dali je ovo neka zafrkancija?". Neke stvarčice bi se još dale malo doraditi, ali to ćemo ostaviti za iduću godinu.

Nacrtali smo i izreambulirali novu kartu Dotršćine u ISSOM standardima, a kartu ćemo još doraditi u vremenu koje slijedi.

Na Vihorovim stranicama možete vidjeti i sve faze pripreme trke, odnosno koncepcija raznih staza, mastera, OPEN staze, trakičanja...

Crvenkapica je iza nas i sada slijede pripreme za Ačkov kup. Ovoga puta idemo u jednodnevnom izdanju zbog dvostrukog sprinta koji radimo na jesen, ali to ne znači da ima puno manje posla oko svega.
Rezultate i fotogaleriju pogledajte na stranicama natjecanja.

06 ožujka 2010

Kako živi jedan veliki klub

Prije par dana jedan događaj me malo potaknuo na razmišljanje o tome kako živi i opstaje jedan veliki klub. Starije generacije orijentacista bile su svjedoci nastajanja i propadanja klubova. Neki od njih dosegli su visoke standarde, imali impozantan broj članova i rezultata, ali na kraju bi nestali ili se sveli na šačicu natjecatelja.
Iz osobnog iskustva znam da voditi 15 ili 20 natjecatelja na trku nije niti blizu onome kada se morate brinuti o njih 50. Vihor je prošle godine imao registrirano blizu 70 natjecatelja, a još 10 ili 12 nije bilo registrirano. Velika brojka koja naravno nije istovremeno nikada bila na natjecanju, ali kroz sezonu se ta brojka konstantno vrtila oko brojke 30-40. Da bi svi ti ljudi došli na trku nerijetko je trebalo poslati hrpu obavijesti, podsjetnika, a da ne kažem i okrenuti veliki broj telefona. Svaka čast redovitima, ali dobar dio uvijek kasni sa prijavom ili jednostavno čeka da ga netko nazove i pita. Tako je sve moglo funkcionirati dok je bio manji broj ljudi, ali kada klub preraste određenu brojku članovi moraju shvatiti da se od njih očekuje barem minimum napora da odrade svoju prijavu na vrijeme, da dođu na vrijeme na trku i da pogledaju obavijesti i startne liste. To za njih više ne može odrađivati jedna osoba. Srećom Jasminka u klubu ima visoki prag tolerancije, pa na dan trke ne "ispali" zbog kasnih dolazaka, ali nije lako ako vodite sve skupa,  morate startati na početku, a oni "lagodni" dolaze u zadnji čas pred svoj start. Treba imati ipak malo obzira prema onima koji se brinu za tebe. Startnine su naravno uvijek bile nešto što je problem sakupiti. Nisu ljudi škrti ili da nemaju, nego su jednostavno nemarni. Klub za njih plati sve troškove koji kada imate puno članova iznose i preko 2000 kuna, pa kada se tome dodaju i dvije trke u danu ili četri-petu vikendu ti troškovi prelaze i mogućnosti bogatijih klubova. Naš klub funkcionira na  samostalnom plaćanju startnina za seniore. Juniorima pomažemo koliko možemo, ali ako i ti seniori ne pokriju svoje troškove cijela koncepcija pada u vodu. Dođe to na nulu nakon nekog vremena, ali treba pregrmiti trku. Da i to je sastavni dio vođenja kluba. U to spadaju i obveze otvaranja prostorija kluba svaki tjedan u točno vrijeme koliko je to moguće, u to spadaju plaćanja participacija i članarina Savezu, skupljanje Domovnica, potvrda o lječničkim pregledima, vođenje financija, članarina, obnavljanje opreme, organizacija tečajeva, škola, utrka, iznajmljivanje čipova i kompasa. Lista je podugačka i naravno da jedan čovjek sve to ne može sam raditi. Naš klub srećom ima izvrsnih volontera koji uskaču kada treba. Neki vuku više, neki manje. Kako tko može i kada može. Nadopunjujemo se i pomažemo. Da nema tih uskakanja bojim se da bi i mi morali  smanjiti naše apetite. I onda na kraju neki članovi kažu da na trci nisu dobili ovo ili ono i to malo pogodi one koji rade i odrađuju stvari za njih. Srećom toga ima jako malo i svi mi moramo biti zahvalni kada netko odradi posao za koji treba uložiti svog truda i vremena da bi nam bilo lijepo na trkama.

Nažalost moram priznati da mi ponekad fali ono opušteno čakulanje prije start ili poslije trke koje smo si mogli priuštiti kada je klub bio šesti u kupu, kada nas je bilo 10 ili 15. Danas je to nemoguće jer članovi trebaju zadužiti i vratiti kompase, čipove, dobiti opise... No ne žalim, to je cijena uspjeha jednog kluba. Nadam se samo da kada se malo umorimo da će biti onih sa puno novih ideja i da će puni energije i entuzijazma  nastaviti tamo gdje smo mi stali.

A danas je bio još jedan od treninga, hladan i težak. Odradili smo ga iako nešto slabije nego prošli puta no ptva trka je pred vratima. Vidjeti ćemo jesmo li nešto napredovali.

05 ožujka 2010

Hrvatski SCOOL

Dugo sam si razmišljao kako uopće opisati jučerašnji dan. Počelo je sve malo iza 6 ujutro buđenjem, a završilo iza ponoći. U međuvremenu mogu slobodno reći da su na neki način ostvareni dugo priželjkivani projekti. Stvari koje se koturaju godinama i na koje je utrošeno stotine sata rada jučer su poprimile konkretniju dimenziju. No krenimo redom.

Crvenkapica je u završnoj fazi, sve staze su pripremljene i danas odlaze u tisak. Oni koji se boje dužine možemo reći da niti jedna staza nije duža od nekih 1500 metara. No ima ih nekoliko koje treba obići. I to od kratkih 500 metara na više. Još da nas i vrijeme posluži i svi zadovoljni.

Nakon što je to završeno, iz tiskare je javljeno da su novi priručnici gotovi i da ih možemo preuzeti. Sedmo izdanje tiskano je ovaj puta u svom najboljem vanjskom omotu i sada to izgleda onako kako treba. Još ćemo mi to uređivati i nadopunjavati, ali sada i službeno možemo reći da je to prva tiskana publikacija u Hrvatskoj koja obuhvaća orijentacijski sport kao takav. Jedan moj dobar prijatelj za svoju knjigu dobio je epitet od bolje polovice "Your fucking book" zbog obima posla koji se protegao od zacrtanih nekoliko mjeseci do pune dvije godine pripreme. Naša publikacija priprema se već sedam-osam godina i utrošeno je stvarno puno vremena, a srećom Ivana je isto autor pa epitet priručniku možemo dati samo zajednički.

I kada sam već trebao polako misliti na tečaj koji nam je također jučer krenuo još se u raspored ubacila Skupština ZŠS-a. Besparica je učinila svoje i od Skupštine koja je obično završavala za pola sata u lijepoj i mirnoj atmosferi pretvorila se u stalno provociranje pojedinaca. Znam da stvari nisu idealne, ali neke stvari su se mogle riješiti puno prije normalnim sportskim dijalogom. Sa skupštine sam doslovce istrčao kako bi stigao na početak tečaja u klubu.

Krenulo je lagano i desetak minuta prije početka bilo je prisutno petnaestak osoba. Pred-prijave su pokazivale brojku od trideset ljudi sa čime bi bili ekstra zadovoljni,  ali ono što se dogodilo bilo je vrlo ugodno iznenađenje. Dvorana se napunila do vrha i na popisu se našlo 43 imena, a još se desetak osoba ispričalo da ne može doći. Stvarno super i drago mi je da je to tako jer je voditi školu sa toliko ljudi vrlo motivirajuće.

I šečer na kraju. Kada smo prije nekoliko godina bili u Švicarskoj i ostvarili kontakte sa realizatorima njihovog SCOOL programa (orijentacije u školama) osnovna ideja je bila kako to provesti u našoj sredini. Od onda do danas održali smo cijeli niz predavanja profesorima TZK i geografije, ali niti u jednoj sredini to nije stvarno zaživjelo na način kako smo mi to željeli. Jučer je napravljen i povijesni iskorak u tom smjeru zahvaljujući Sanji i Ivici koji su paralelno sa našim tečajem pokrenuli i tečaj u OŠ "Ivan Goran Kovačić". I ne samo da je tečaj pokrenut, već je prvo predavanje izgledalo onako kako smo priželjkivali. Za djecu su suhoparna predavanja sa puno informacija nemotivirajuća pa je stvar okrenuta naopačke i interakcijom rada sa predavačem, praktičnim vježbama u učionici, kontrolama i karatama učionice postignut je efekt dinamike i zanimljivosti onoga što se predaje. Dakle da ne duljim, četrnaest odvažnih jučer je moglo uživati u izvrsnom predavanju, a vjerujem da će se glasovi  brzo proširiti i da će još pokoje dijete doći na Sanjin tečaj.

Kada sve zbrojimo i oduzmemo krenuli smo sa ukupno 57 osoba na tečaju. Treba sada uložiti puno truda i rada da nastavimo u dobrom smjeru i da orijentacija dobije nove članove koji će nam dolaziti i na natjecanja nakon što završe tečaj. Umorni smo, ali zadovoljni.

03 ožujka 2010

Crvenkapica stiže

Još je nekoliko dana do Crvenkapice. Prijave su stigle i nastupiti će dvadesetak ekipa. Očito je malo rano, pa se nisu svi razbudili, a niti prognoza nam baš ne ide na ruku. No bilo, kako bilo oni koji su se prijavili imati će priliku nastupiti na zgodnoj trening trkici. Čekaonice ovaj puta ne bi trebale biti problem jer se prva nalazi vrlo brzo nakon starta, a druga u neposrednoj blizini cilja pa će se moći nešto i obući ako baš netko jako kasni. Doduše na drugoj čekaonici biti će dodatni zadaci za one koji dođu prvi pa nema hlađenja. O svemu više dan-dva prije trke.
Doreambulirali smo dobar dio Dolja. Iako smo u početku htijeli koristiti kartu Dolina grobova koju je napravio za preciznu orijentaciju Ivo, a čak nam ju je i ustupio došli smo do zaključka da nam to ne odgovara jer je njegova karta napravljena isključivo uz puteve tako da smo se pouzdali u vlastite snage čiji rezultat ćete vidjeti na trci. Napravili smo koliko smo mogli u zadnjih par tjedana kada je okopnio snijeg i ne izgleda loše. Uz malo dorade možda kandidiramo teren i za nešto ozbiljnije stvari.
Ako se netko predomislio još danas ću primati prijave bez problema, a od sutra više ne garantiram za startna mjesta. Vacanata neće biti puno tako da ne računajte previše na tu opciju.

Zatvorene su prijave i za Lipicu. Brojka se na kraju popela na skoro 800 natjecatelja. Iz Hrvatske je prijavljeno 60tak osoba. Nije loše, više nego lani, a opet moglo bi i bolje. Eto nadamo se da će nove škole regrutirati i ponešto novih članova i natjecatelja. Raspise su objavili Vihor, Kapela i Maksimir i sve počinju ovaj tjedan. koliko se tko angažirao oko privlačenja ljudi, najava u medijima i kontaktirao škole vidjeti će se. Vihor ove godine radi dvije škole istovremeno, jednu za odrasle u prostorijama kluba i jednu za osnovnoškolce u prostorijama osnovne škole. Sigurni smo da za sada krećemo sa brojkom od 25 predprijava odraslih i dvadestak predprijava školaraca. Ako do Kapeline trke izdrži više od pola napravili smo dobar potez.

02 ožujka 2010

Uz Chopina na trening

Kulturno uzdizanje svakako je potreba svakog čovjeka i povremeno treba napraviti iskorak i u dijelove koje možda nikada ili rijetko vidi, prati i upražnjava. Jučerašnji dan bio je rezerviran za Chopina. 



Koncertna direkcija Zagreb u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske u Republici Hrvatskoj i Gradskim uredom Varšave u KD Vatroslava Lisinskog organizirala je gala koncert povodom 200 obljetnice Chopinova rođenja. Koncert je uključivao nastupe eminentnih poljskih glazbenika i plesača koji su u klasičnoj, jazz i rock interpretaciji izveli najpoznatija Chopinova djela, između ostalog, improvizacije na Chopinove teme u izvođenju proslavljenog jazz pijanista Leszeka Mozdzera, Nokturno u Es-duru, Preludij u e-molu, Preludij u A-duru, Polonezu u A-duru i Polonezu u As-duru (Herojska). Ispunjena dvorana Vatroslava Lisinskog sa oduševljenjem je pratila promjene po fazama. Meni, a vjerujem i ostalom dijelu mlađe publike najzanimljiviji dio bio je rock interpretacija Chopinovih dijela, dok je klasični dio bio ipak malo monoton, ali opet poseban. Srednji dio koncerta u kojem je pijanist Modzer odsvirao nekoliko vrsnih skladbi podsjetio me na našeg Maksima Mrvicu, ali ipak ne toliko virtuozno. Plesna skupina koja je pratila rock izvedbu u nekim trenucima bila je smiješna do boli, ali s obzirom na ozbiljnost koncerta nismo baš mogli iskazati sve emocije :). Svakako je vrijedilo pogledati koncert, a prisustvo novo izabranog predsjednika Hrvatske g. Josipovića dalo je dodatni glamur svemu skupa.


Danas ujutro preduhitrili smo kišu i odradili lagani šumski trening taman toliko da se razbudimo. Crvenkapica samo što nije. Rok za prijave je danas pa ne zaboravite poslati prijavu. Biti će brzo i dinamično, ne predugačko, a biti će i neka potrakičana staza za početnike.