12 studenoga 2018

Shanghai od aerodroma do hotela

Jedna od prvih stvari na koju čovjek naiđe kada sleti u Kinu je nevjerojatna raznolikost prijevoza koji mu se nudi da dođe do svog odredišta. Taxi, autobus, metro....su sasvim uobičajene stavke svakog aerodroma. Na vama je da odlučite ovisno o budgetu i spremnosti da  se malo potrudite kako ćete do vašeg smještaja.

Posebnost aerodroma u Shanghaju (Pudong aerodrom) je vlak Maglev. Vlak koji koristi magnetsku elevaciju za postizanje nevjerojatnih brzina je stvarno poseban. Vlak postiže brzinu i do 430km/h i to tako mirno da čovjek uopće ne osjeti bilo kakvo putovanje. Šteta je da putovanje traje vrlo kratko jer za nekih sedam minuta prevali cijelu svoju trasu do grada i opcije presjedanja na metro. Nekakve usporedbe sa HŽ-om bile bi zapravo neumjesne jer ovo je ipak drugi svijet koji će možda naši unuci doživjeti jednoga dana kada se poveže naš zagrebački aerodrom sa Kvatrićem nekom suvislom brzom vezom. Nadam se samo da naši neće izgraditi tramvajsku vezu u koridoru koji je ostavljen za aerodrom jer bi to bilo stvarno smiješno. Ne mora biti Maglev, ali recimo prva metro linija u gradu bi bila osvježenje u prometnoj infrastrukturi.



No krenimo redom. Kada sletite i preuzmete svoju prtljagu bilo bi dobro promijeniti novce u kinesku valutu. Zapravo čvrsto savjetujem da to napravite već prije polaska u vašoj zemlji (u Hrvatskoj banke službeno nemaju juane, ali ih drže privatne mjenjačnice). Osim povoljnijeg tečaja uštediti ćete i dosta živaca jer proces promjene u gradu je dugotrajan i pravih mjenjačnica zapravo nema pa treba ići u banku.
Kada ste se opskrbili novcima slobodno se uputite prema izlazu. Već na samom izlazu ima veliki broj osoba koje nude taxi prijevoz, ali ako želite stvarno povoljno proći onda je najjeftinija opcija metro. Oznake do metroa i vlaka Maglev vrlo su uočljive i na engleskom jeziku tako da se ne možete izgubiti. Ovisno o lokaciji na koju idete cijena metro karte će vam biti nekih desetak kuna, a možda čak i jeftinije. Automati za kupovinu karata su vrlo jednostavni i imate izbornik na engleskom jeziku. Na automatu izaberete liniju metroa i završnu stanicu na kojoj želite izaći i automat će vam sam izbaciti cijenu putovanja. Mijenjanjem linije ne plaćate novu kartu sve dok ne izađete iz stanice i ponovno ulazite u nju. Na izlasku morate također poništiti kartu, tj. automat ju proguta ako imate jednokratnu kartu.

Druga malo brža opcija je korištenje gore spomenutog Magleva. Za cijenu od cca. 40 kn možete isprobati kako je to putovati preko 300km/h vlakom i naravno proći udaljenost koju ste zaželjeli u tren oka. Za cca.7 minuta vlak vas doveze do zadnje stanice gdje možete presjesti na metro liniju 2 i nastaviti prema centru grada (dalje plaćate opet metro kartu). Kartu za Maglev kupujete na kiosku koji se nalazi pred ulaz u stanicu. Sam sustav metroa u Shanghaju izgleda komplicirano jer postoji više od petnaest linija, no čovjek se brzo navikne i nema problema sa presjedanjem i odabirom željene lokacije.

Savjet: Birajte lokaciju vašeg smještaja, hotela prema pristupačnosti metro linijama jer su udaljenosti u Shanghaju ogromne i kako obično nemate dovoljno vremena za sve obilaske znamenitosti u gradu, dobro je ne gubiti vrijeme na dodatne transfere ili hodanje koje može biti stvarno podugačko. Linija 2 spaja aerodrom sa centrom grada i gledajte da su Vam hoteli možda negdje uz tu liniju. Od aerodroma do centra grada vožnja traje oko jednog sata.

Računajte i na česte kontrole prtljage na ulasku u metro. Jednako kao i na aerodromu sva prtljaga prolazi kroz rendgen. Ako ste veće društvo taxi je jednako dobra opcija, no pazite na cifre jer kao i u većini država cijene sa aerodroma su poprilično napuhane. Taxi će vam svakako biti opcija za povratak na aerodrom ako ćete imati let između ponoći i šest, sedam sati ujutro kada opcije javnog prijevoza nisu dostupne, a vrlo često niti shuttle busevi od hotela (provjerite sa hotelom u kojem odsjedate). Naručiti taxi preko hotela je dosta dobra opcija i ujedno se može dogovoriti i fiksna cijena pa onda nemate natezanja sa vozačem.


Kina - viza

Iako se mnogima čini da je Kina dosta zatvorena zemlja, zapravo i nije. Potrebno je malo se pripremiti oko papirologije, ali kada se krene na vrijeme sa pripremama i nema problema oko ishođenja papira.
Prvi korak je naravno kupovina avio karte prema lokaciji koju želite posjetiti. Bilo da idete turistički ili poslovno za izdavanje vize poželjno je već imati kupljenu avionsku kartu.
Većinu informacija koje trebate uz vizu možete naći na stranicama veleposlanstva Kine. Prije nego krenete sa ispunjavanjem obrazaca obavezno pripremite svoju skenirani fotografiju. Podloga fotografije bi svakako trebala biti bijela jer za podlogu u drugim bojama velika je vjerojatnost da je sustav neće prihvatiti. Detalje o fotografiji pogledajte ovdje.
Više o samoj vizi pogledajte i ovdje gdje Vam točno specificiraju što Vam treba za izdavanje iste.  Sam elektronski obrazac ispunjavate isključivo online tako da budete spremni negdje sve isprintati i spremite si obavezno sve ispunjene obrasce na vaše računalo. Nakon popunjavanja obrasca za koji vam treba i do 20-30 minuta ako imate spremne sve potrebne informacije o Vašem putovanju, imena hotela, kontakte osoba koje su vas eventuačno pozvale, podatke o vašem školovanju i zaposlenju možete pristupiti i dogovaranju termina predaje cjelokupne dokumentacije i putovnice u Kinesko veleposlanstvo koje se nalazi na adresi Mlinovi 132 u Zagrebu. Termini predaje dokumentacije su u jutarnjim satima i u tom terminu se ujedno daju i otisci prstiju za osobe starije od 14 godina. Procedura ide realtivno brzo, no zna biti velika gužva pa se čeka i do jednog sata. kada ste obavili cjelokupnu proceduru i predali ste sve tražene papire službenik će vam ponuditi termin preuzimanja putovnice sa vizom. Preuzimanje putovnica je u poslijepodnevnim satima, a prilikom preuzimanja ujedno plaćate i trošak izdavanja vize. Cijena je 2018. bila 180kn za običnu turističku vizu i plaća se isključivo karticama (nema plaćanja gotovinom). I to je to. Sretan put.

30 kolovoza 2017

Jan se plasirao među prvih šest na Prvenstvu jugoistočne Europe

Treninzi tijekom sezone nikada nisu lagani. Pogotov kada te stisnu obaveze, škola, krenu mračni, hladni i kišoviti dani no na kraju ako postigneš dobar rezultat na natjecanju sve se vrati. Osvajanjem šestog mjesta u kategoriji M16 na Prvenstvu jugoistočne Europe (SEEOC) 2017. godine održanom na Durmitoru u blizini mjesta Žabljak u Crnoj Gori Jan je dobio diplomu koja je potvrda truda i zalaganja, a i dodatni motiv za daljnje treninge.


21 travnja 2017

Čovjek snuje, a Bog određuje


Sedmi je dan kako ležim u bolnici i nekako si stalno vrtim film nemilog događaja prošli petak. Bolni dijelovi glave još uvijek ne dopuštaju zaborav.
U jednom trenutku sve se okrene naglavačke i svi oni "veliki" problemi zapravo postaju totalno nebitni. Od sjedenja u vrtu uz novine do bolničkog ležaja u nekoliko trenutaka.

Gdje si bio, što si radio?

Jedna naoko uobičajena svakodnevna radnja kuhanja kave pretvorila se u čas u zebnju i strepnju za život. Kada opališ sa svojih 80+ kila u punom zamahu direktno glavom u betonski pod ili stepenicu ne zvuči baš ugodno, ali ne mogu reći da sam se bojao ili je nešto kao bolilo tog trenutka jer zapravo nisam imao pojma da se nešto dogodilo do trenutka kada sam otvorio oči i uvidio ispred sebe popriličnu lokvu krvi i svoje ruke u nekom čudnom položaju potpuno krvave. Scena više iz nekih popularnih krimi serija, nego iz stvarnog života.
U tom trenutku mozak počinje procesuirati što se događa oko njega. Čujem kako Jan zove hitnu, a Ivana me pokušava staviti u bočni položaj. Oboje reagiraju zapravo savršeno i bez panike.  Jan mi kaže da sam se nasmijao kada sam otvorio oči. Šok ili ne zapravo sam vjerojatno sretan što sam živ i da imaš nekoga oko sebe koji ti pokušava pomoći. U glavi pokušavaš prevrtiti zadnje trenutke koji su prethodili padu, no taj dio memorije ne postoji. Slijedeća faza je registracija životnih funkcija i ekstremiteta koji su negdje oko tebe i još nisi svjestan da li je sve na broju. Sve skupa zapravo traje nekoliko sekundi, a tebi u glavi prava vječnost.
Ostatak priče već ide u sferu klasične naše svakodnevice i sustava u kojem se nalazimo. Hitna nije došla, no srećom je tu deda Slavko i u taj tren smo u bolnici. Šivanje, CT glave, hodanje po hodniku gore dolje gdje mi ovako strganog pokušavaju dignuti puls na malo jači ritam, hospitalizacija i lagano vraćanje u normalu.
Sve u svemu rezultat je šest šavova na bradi, strgana vilica na dva mjesta, zube još ne mogu niti revidirati jer ne mogu usta otvoriti tako jako i pokoja masnica koja je već na odlasku. Sve će to zarasti. Propušteni Uskrs i hrpu hrane zamijenio sam baby kašicama i raznim dimenzijama slamki kroz koje ide hrana.
I proći će i to, zarasti će rane, no naravno ostaje pitanje zašto. Doktori se trude i ne znam koju sve pretragu nisam prošao (by the way neke stvari su i zanimljive za vidjeti), no odgovora nema. Možda ga i neće biti.
Pomirio sam se sa time da ću neke stvari propustiti kroz naredni period, ali se teško možeš pomiriti da se zapravo prije sedam dana sve moglo i drugačije završiti. Drugačiji kut udarca mogao je biti i takav da sada ne bi pisao ove retke i da bi to zapravo bio kraj priče. U jednom trenutku, sekundi promijenilo bi se sve, a ti si imao toliko planova i želja koje još nisi ostvario. Bespotrebno si se nervirao zbog totalno nebitnih stvari. Zapravo su i tvoje želje i planovi pomalo sebični jer iza sebe ostavljaš prazninu u ljudima kojima će ta situacija biti izuzetno teška i koji se moraju nositi sa boli i prazninom koju ostavljaš. Tebe ionako više ništa ne boli.

I što sada dalje. Ništa. Živimo život pa dokle ide sa svim svojim lijepim i ružnim stvarima. Bitno je da si okružen ljudima koji su tu kada je potrebno, a ostalo je prolazno i materijalno. 

I da sve to ima i svoju materijalnu komponentu jer niti strgati se nije jeftino, ali  do tog dijela još nisam stigao. Možda kada vidim račun opet padnem u nesvjest pa me zadrže i dalje tu.

No svakako  prije odlaska moram upoznati kuharicu koja me prva dva dana silom pokušala hraniti krutom hranom iako mogu jesti samo na slamku i kašasto, a ostatak tjedna svaki dan šalje identičan ručak i večeru. 
Hvala svima koji su slali poruke podrške, a bilo vas je odasvuda od Novog Zelanda, Turske, Egipta, Belgije, Srbije, Crne Gore, Amerike do naravno Lijepe naše.

Čovjek snuje, Bog određuje!