 |
| Ivica Bertol - peti |
Vratili smo se jučer iz Švedske nakon vrlo intenzivnih i pomalo napornih dana provedenih na ETOC-u. Iako ljudi imaju neko ustaljeno mišljenje da je precizna orijentacija jednostavna i bez ikakvih fizičkih napora, sve te ljude pozivam na jedno ovakvo događanje koje u sebi ima tri natjecanja i sate i sate intenzivne koncentracije na zadatke. Ukupno smo riješili 45 zadataka na tempu i 44 zadatka na ETOC-u, a ekipni natjecatelji jedan zadatak više. Dakle gotovo 90 zadataka sa maksimalnom koncetracijom.
Krenimo redom. Natjecanja su počela kvalifikacijama na europskom tempo trofeju. Prvih pet iz svake skupine plasiralo se u finale gdje su ih čekali novi zadaci. Nažalost tempo je protekao u dosta kaotičnom raspoloženju jer se organizatoru potkralo nekoliko grešaka tako da su se rezultatske liste mijenjale svakih desetak minuta. U jednom trenutku u finalu smo imali čak troje natjecatelja, da bi na kraju ostali na jednom predstavniku. Hoki se ugurao u A-finale, ali za više očito nije bilo koncentracije jer nakon tri-četiri sata čekanja na start, finalni dio je protutanjao sa nešto manjim uspjehom. Na samoj liniji neplasiranih u A-finale ostali su Ivana na šestom mjestu i Ivo na sedmom mjestu. Šteta.
Prvi službeni dan ETOC-a osvanuo je sunčan i prohladan. Uglavnom smo svi startali relativno rano i osim manjeg zastoja na ulazu u Falun zbog EOC-a sve ostalo je uglavnom išlo bez problema. Sama staza bila je u principu iznenađujuća. Već kod uzimanja karte suprotno očekivanjima umjesto kamenja u opsima su osvanuli sami grebeni i uvalice, a već na prvoj kontroli Z odgovor. I dok sam taj zadatak sa uspjehom riješio na slijedećem zadatku na prvi pogled kažem Z, a onda slijedi unutarnja borba: "Mogao bi biti i A odgovor". Slijedi šetnja, mjerenje, razmišljanje i najgluplja teorija: "Pa nisu valjda na početak stavili odmah dva Z odgovora?". Naravno da jesu! Tako je i bilo, ali na kartonu nažalost perforiram samo jedan Z. Do kraja se maksimalno koncentriram na kartu. Neka područja su ostala reambulatorski nedorečena. Tipčno skandinavsko crtanje karata. Gledaš u brdo stijena, a na karti samo jedna i neki mikro-grebeni. Srećom sve te začkuljice riješavam na svoje zadovoljstvo, a najveći strah od vremenskih kontrola prošao je bez problema. Tempo dan ranije umnogome je pomogao na bolju percepciju zadataka.
 |
| ekipa |
Rezultati su na kraju bili i iznenađujuće dobri. Osim greške na drugoj, ostalo je bilo sve točno, a vremenske čak i relativno brze. Ostaje čekati ostatak ekipe. Ivo dolazi sa svim točnima i zasjeda na drugo mjesto, Iskra je izvrstan i također ima samo jednu grešku, a Hoki je tu negdje sa dvije. Dalibor i Ivana imali su nešto više grešaka. Ivek je unatoč nešto slabijem osjećaju na kraju sa dvije greške debelo u prvih deset natjecatelja. Ukupno gledajući Hrvatska solidna, dapače izvrsna sa velikm šansama drugog dana. S druge strane čak osam natjeactelja je u OPEN-u imalo sve točno, a sa jednom greškom gotovo dvadeset.
Drugi dan je krenuo kišovit. Dok je Ivana odlazila na start nastao je prolom oblaka, no srećom brzo je prošlo pa je ostatak dana bio bez padalina. Ovoga puta vremenske kontrole bile su na početku staze. Vremenski mi je drugi dan trebalo nešto duže da posložim reljef i odgovore i cijelo vrijeme imao sam neki osjećaj kao da nisam dobro odgovorio. Ostao taj crv sumnje kroz cijelu stazu i to nije dobro, a pogotovo kada se kasnije ispostavilo da su odgovori bili dobri.
Za razliku od prvog dana, drugi dan prva dva zadatka na stazi rješavam relativno brzo i sa sigurnošću. Čak sam bio uvjeren do negdje desete da su svi odgovori točni. I bili su, ali sam na četvrtoj dao odgovor sa krivog mjesta odluke što je rezultiralo krivim slovom dobre zastavice. Šteta zbog uludo potrošenog boda. Na desetoj nastaje gužva, ekipa u kolicima gazi sve pred sobom, a ostali trčkaraju naokolo. Nitko ne daje brzo odgovor, a neki čak idu na slijedeće kontrole i ostavljaju desetu za kasnije. Pridružujem se šetaćima i na kraju rješavam problem. Desta je i dalje ostala u nedoumici, ali to je ionako česta situacija kod precizne. Do petnaeste više nema problema i tu počinje gledanje na sat. Dva sata brzo prođu i treba gledati na vremenski limit. Nažalost iako mi je na prvi pogled kontrola bila sumnjiva zbog opisa i pozicije detalj je bio toliko malen, da sam mislio da neće biti problem sa odgovorom. Po prvi puta u danu organizator me je preveslao i krivo sam odgovorio. Na zadnji cluster dolazim sa dvadesetak minuta rezerve i relativno brzo rješavam prva dva zadatka, da bi zadnju kontrolu proučavao i proučavao. Očito su mi udaljenosti slabija točka jer mi je bilo teško ocijeniti koja kontrola je ispod dalekovoda, a koja dovoljno daleko da bude točan odgovor. Nažalost ovoga puta odlučio sam se za krivu zastavicu i na kraju je to bilo ukupno tri greške. Na nekom drugom natjecanju to bi bio čisto solidan rezultat, ali ovdje sam znao da automatski padam u poretku. Nakon izvrsnog trinaestog mjesta prvog dana uslijedio je pad na trideseto mjesto. Šteta, jer uz malo sreće moglo je komotno biti sve skupa i na jednoj greški. No kao što rekoh u preciznoj je to tako. Obično ti kod zadatka od pet zastavica ostanu dvije zastavice ili jedna zastavica i Z i onda se trebaš odlučiti na odgovor. Neki puta pogodiš, a neki puta te jednostavno neće i sve "upitne " kontrole krivo odgovoriš. Pomalo frustrirajuće, ali za preciznu moraš imati čelične živce ako misliš postići neki rezultat. Svako natjecanjeje nova borba sa organizatorom.
Od ostalih iz ekipe drugi su dan isplivali Dalibor i Hoki sa jednom greškom, a Ivek i Ivo sa dvije greške. Najbolji je na kraju u plasmanu u otvorenoj kategoriji bio Ivo, pa Hoki pa ja. Moglo je biti i potpuno drugačije jer smo svi imali neka svoja razmišljanja i nijanse su odlučivale. U para kategoriji Ivek je još jednom pokazao da svakako spada u europski i svjetski vrh i peto mjesto i "podium place" je nešto što bi svatko poželio. Ivek je u borbi sa Šveđanima prvi iza njih četiri ;)
 |
| Hrvatska četvrta - prva ne-skandinavska zemlja |
Ekipno je nedsotajalo malo sreće. Da se računao prvi dan bili bi medaljaši, a ovako u plasmanu drugi dan ukupno četvrti sa dva mala boda zaostatka za medaljom. Prvi naravno Šveđani, pa Finci, pa Danci, a iza nas Češka, Norveška.... Bio je ovo još jedan izvrstan rezultat "precizne ekipe", doduše bez medalje, ali jako blizu. Lijepo je to kada kao ekipa i kao pojedinci spadamo u neki gornji dom svjetske podijele po kvaliteti.
Od ostalih stvari svakako treba izdvojiti izvrstan smještaj koji smo imali. Možda malo daleko, ali kuća koju je Ivo našao bila je taman ono što nam je trebalo, a prirodo okruženje upravo prekrasno. Ujutro su nam na kućni prag dolazile srne i patke, a medvjede smo ipak sa uspjehom izbjegli. Ovoga puta na sreću nismo imali bliske susrete sa sobovima na cesti, ali jesmo pored ceste. Rent-acar nas je oduševio izborom vozila i za male novce dobili smo tri vrhunska auta. Kamo sreće da je takva ponuda i inače.
 |
| bez njih ne bi išlo |
Svakako treba izdvojiti i podršku koju smo imali u Sanji i Bošku koji su osim neizmjernog iskustva koji nigdje drugdje ne mogu dobiti bili i nama reprezentativcima na stalnoj usluzi. Nema većeg gušta nego kada dođeš mrtav umoran sa natjecanja, a dočeka te topla skuhana hrana ili kada dođeš umoran nakon cijelog dana u našu kućicu, a svo suđe oprano, tepisi počišćeni, posteljina složena....Nema tih novaca kojima se može platiti njihov angažman i pomoć koju su nam dali. Zato još jednom hvala na svemu.
Sama organizacija natjecanja bila je na daleko nižem nivou nego prije dvije godine. Recimo da je tehnički dio staza i zadataka bio vrlo kvalitetan, a popratna organizacija zaista slaba s obzirom što inače očekujemo od Šveđana. Jasno mi je recimo da u Škotskoj pokušaju naplatiti apsolutno sve, ali Švedi su ovoga puta zaista pretjerali pa su recimo na cilju imali samo vodu i sokove koji su se plaćali, a nije bilo apsolutno nikakvog osvježenja. Standarad je očito daleko viši nego kod nas jer su im cijene u zadnje dvije godine otišle u nebo i da si nismo sami kuhali bojim se da bi ostali na prosjačkom štapu. Samo za primjer recimo da je kila kruha između 30 i 40kn, kebab oko 70kn, pizza preko 100kn...
Rezultati
Sama organizacija natjecanja bila je na daleko nižem nivou nego prije dvije godine. Recimo da je tehnički dio staza i zadataka bio vrlo kvalitetan, a popratna organizacija zaista slaba s obzirom što inače očekujemo od Šveđana. Jasno mi je recimo da u Škotskoj pokušaju naplatiti apsolutno sve, ali Švedi su ovoga puta zaista pretjerali pa su recimo na cilju imali samo vodu i sokove koji su se plaćali, a nije bilo apsolutno nikakvog osvježenja. Standarad je očito daleko viši nego kod nas jer su im cijene u zadnje dvije godine otišle u nebo i da si nismo sami kuhali bojim se da bi ostali na prosjačkom štapu. Samo za primjer recimo da je kila kruha između 30 i 40kn, kebab oko 70kn, pizza preko 100kn...
Rezultati
Nema komentara:
Objavi komentar