Prošla godina bila je puna uspona i padova što se natjecanja tiče. Već na početku godine znali smo da zbog organizacije i obaveza nećemo imati dovoljno utrka za kup Hrvatske tj. za plasman u kupu pa je tako jedan od motiva smanjen na nulu.
Prije same sezone utrka osim opsežnih priprema za trku na Kalniku odradili smo u klubu cijeli niz dječjih treninga i malu školu orijentacije. Odrađena je i velika škola, promocija labirint orijentacije u City centru one, a odškolovalismo se i na IOF klinici za kontrolore tj. advisore.
Prije same sezone utrka osim opsežnih priprema za trku na Kalniku odradili smo u klubu cijeli niz dječjih treninga i malu školu orijentacije. Odrađena je i velika škola, promocija labirint orijentacije u City centru one, a odškolovalismo se i na IOF klinici za kontrolore tj. advisore.
Sezona je krenula koliko toliko dobro sprintom u Zaprešiću, no nažalost zbog vremena koje smo utrošili u reambulaciju i crtanje karte na Kalniku forma nije bila idealna. Jedan dio klupskih priprema prije domaće sezone odradili smo u Lipici i u Beogradu i to je bio puni pogodak. Dobre trke , atmosfera na visini, konkurencija ozbiljna i dobra. Nakon tog nekog uvodnog dijela uslijedio je i dio nizbrdica.
Krenulo je u Slavoniji prvo zaboravljenim čipovima i kompasima pa preskakanjem kontrole što je vjerojatno direktna posljedica pada koncentracije nakon brzinskog posuđivanja opreme. Uslijedilo je trovanje želuca istoga dana tako da sam drugi sprint i trku za Kup jedva preživio. Stanje se smirilo za našu utrku na Kalniku i tamo smo potrošili dobar dio energije u organizaciju utrke. Sve je dobro prošlo i uslijedilo je putovanje u Švedsku na europsko prvenstvo u preciznoj.
Tempo natjecanje smo odradili i to je prava riječ. Organizacija dosta smušena, a rezultati ispod očekivanja. Prva prava trka za ETOC je prošla kako treba. Jedna mala greška i bio sam upravo tamo gdje sam i želio. U samom vrhu plasmana. Mogao sam i tu jednu grešku još spriječiti, no ne treba tražiti kruha preko pogače. Drugi dan natjecanja krenuo je sa puno više problema. Previdio sam neke pozicije mjesta odluke, odgovorio točnu zastavicu no sa krivog mjesta pa je i odgovor bio krivi. Uslijedilo je još par neforsiranih grešaka i pad u plasmanu. Ne mogu reći da sam bio zadovoljan, no samo tako i možeš naprijed. Treba učiti na vlastitim greškama.
Povratak u Zagreb donio je i prvu utrku bez pritiska organizacije i podsvjesti što još treba napraviti prije organizacije naše utrke. Pokal Zagreba je nažalost donio i povredu. Dogegao sam se još jednom do cilja, ali ovoga puta to nije bilo nešto što će proći brzo. Potvrda te teorije je bila u Samoboru. Tijelo želi, ali noga ne. Cijelu utrku sam doslovce šepao. Tetiva je upaljena i samo mirovanje je spašava.
Srećom umjesto u Rijeku na nastavak kupa, otišao sam u Škotsku na Svjetsko u preciznoj. Razočarenje zadacima malo je reći za nešto što je trebalo biti vrhunac sezone u preciznoj. Karta slaba, zadaci idimi -dođimi. Sve u svemu prvi dan nas je totalno pokopao. Ajde kada nešto sam zaj....pa si ljut na sebe, ali ovako je to još više frustrirajuće. Odmah znaš da drugi dan ne možeš nadoknaditi propušteno. Upravo je to ono što i odbija ljude od ove discipline. Iako je drugi dan bilo sve skupa kudikamo bolje nije moglo sprati gorčinu sa ustiju zbog loše organizacije. Ajde dečki su bili treći ekipno pa je to nekako diglo atmosferu, no nije to to. Drugi natjecateljski dan sam čak bio i među najboljima na vremenskima. Dum-dum taktika se isplatila. Valjda mi je u tom trenutku bilo dosta svega.
Vratili smo se doma i silom prilika propustili Velebitski treking i sve planirane utrke u srpnju. Laganim treninzima vratio sam se tek u kolovozu, pa prve trke na OOnline kupu i u Austriji na tri dana Tyrola. Upravo ove zadnje utrke bile su ono što mi je trebalo. Povratak među žive, dobra atmosfera na trkama, fantastični tereni, konkurencija...ono radi čega se i baviš orijentacijom.
Nastavak te atmosfere je bio u Turskoj. Super trke, zanimljivo podneblje, ekipa za pet. Niti u jednom trenutku nismo niti razmišljali da nam nedostaju utrke u Međimurju koje su se nekako odvijale istovremeno. Naravno rezultatski nije sve bilo idealno. Bilo je tu plasmana od-do i trenutaka kada si frustriran svojim greškama na stazi. No bilo je i onih drugih. Pobjeda na srednjim stazama svakako je izmamila osmijeh, a štafeta sa Iskrom i Ivanom već je dio tradicije. Jan je rasturao u svojoj kategoriji i postao heroj tamošnjih klinaca. Di ćeš više :D
Jesenske utrke sjele su mi malo bolje. Bolovi su nestali i moglo se trčati bez problema. Domaće štafetno prvenstvo uvijek je lijepa utrka, a unatoč nekim problemima sa kartama i vremenom Maksimir je odradio dobru, zanimljivu i napetu utrku. Naše cure su dominirale, a mi se borili za drvenu medalju. Bili smo i u Bjelovaru na novoj karti centra grada. Karta je bila loša, no trka zadovoljavajuća. Zagreb open je prošao u jednom nadasve zanimljivom izdanju i baš je bilo dobro. Istrčali smo tako i PH na duge staze na kojem nije bilo baš pretjerane konkurencije, no zato su na noćnom PH bili svi na broju. Mislim najjači postav u eliti u prošloj sezoni. Kiša nas je prala, pao snijeg, a trka baš onak kako treba. Ivana je rasturila, ja bio zadovoljan četvrtim mjestom. Slijedeći dan uslijedio je snježni sprint koji nije bio sprint nego middle, no preživjeli smo i to. Kraj domaće sezone je bio tu. Nažalost sudjelovao sam još na kupu Feuda koji je još dodatno pojačao frustracije traljavom organizacijom u preciznoj orijentaciji. Srećom će iduće godine velike stvari raditi Skandinavci pa će ljudi koji idu imati neke bolje osjećaje, a o domaćoj sceni nekom drugom prilikom. Za završetak međunarodne sezone smo još bili u Mađarskoj gdje je Ivana opet pobjedila, a ja se čudom čudio kako konačno i na Spartacusu ima lijepe šume za orijentaciju. Nažalost nije bilo Finkinja u prozirnim tajicama no ok ne možeš svaki puta imati pogled snova u šumi :))
Venecija nam je donijela poplavu stoljeća i srećom bili smo među sretnicima koji su startali na trci nakon što je start pomaknut nekoliko sati. Preprodili smo sve vodene prepreke, a Jan je došao i do prvog postolja u Veneciji.
Na kraju godine još smo imali malo politike, tj. skupštinu HOS-a. Došle neke mlade snage koje će sada zapeti i zamijeniti nas iscrpljene. Jedna dobrodošla promijena.
Sve u svemu jedna zanimljiva sezona puna preokreta i neuobičajenih situacija. Što nam nosi 2013.? Već sada znam opet je krenulo onako kako nismo očekivali, ali preživjeti ćemo i to, jači i spreminiji za jedno novo iskustvo.
Nema komentara:
Objavi komentar