159 je brojka učesnika koja je pohodila "Zagreb open" u svom dvanestom izdanju. Zadnjih godina malo smo se udaljili od središta grada no to ne znači da se nećemo vratiti. Ova trka devet je godina išla gradskim središtem i došlo je do malog zasićenja u koncepciji staza i mogućnostima organizacije. Mijenjali smo ciljni prostor u tih devet godina na tri lokacije, od Ribnjaka, do Dubravkinog puta i Nazorovog parka. Start je bio na atraktivnim lokacijama poput Trga Bana Jelačića, Trga Petra Preradovića, na Stossmajerovom šetalištu, Opatovini... Puno toga se izdogađalo kroz sve te godine. Zanimljivo je da je prvo izdanje i na neki način početak svega otvorio upravo gradonačelnik Milan Bandić. Deseto izdanje je silom prilika bilo pomaknuto zbog poplave u Karlovcu kada smo originalni termin trke ustupili sprint utci koju je trebalo nadoknaditi pa je trka održana u noćnom izdanju na Halloween. Prošle godine napravili smo iskorak dalje. Trka je bila na Medvednici i po prvi puta u Hrvatskoj tri grane sporta na jednom mjestu u jednom danu istovremeno, svojevrsni orijentacijski triathlon. Promoviran je i micrOtrek, spoj orijentacijske i treking utrke. Svojim idejama kroz zadnjih dakle jedanaest godina postavljači ili voditelji organizacije bili su Iskra, Ivana, Paco i ja i svatko je od nas unio dio nečega novoga i drugačijega.
Ove godine imali smo novog glavnog organizatora i novi koncept utrke. Dvanaesto izdanje bilo je posebno po spoju precizne orijentacije i orijentacijskog trčanja. Nisam još nikada trčao nešto slično, iako je mikro orijentacija u jednom trenutku čak isprobana i na većim natjecanjima u Svijetu. Ivekova ideja bila je ponešto drugačija od toga i svakako originalna. Od samog početka kada je izašla ideja znao sam da bi moglo biti zanimljivo i tako je i bilo. Ivek se prihvatio posla i sve je realizirao kako je i planirao. Doduše kroz dane organizacije zasigurno mu je prošla misao kroz glavu: "Što mi je ovo trebalo?" no mislim da većini organizatora u nekom trenutku prohuja ta misao glavom. Otegotna okolnost cijelog ovog koncepta je izuzetno veliki broj kontrola i perforatora koji treba postaviti na terenu. Na Dotršćini se zavijorilo preko 70 zastavica na 70 različitih pozicija. Koliko god imao postavljača i vremena to je izuzetno puno posla. I dok je Ivek sa Josipom postavljao ovaj veliki segment ostatak kluba se pobrinuo oko vrlo brojne dječje utrke. Startalo je 103 mala trkača. Impozantna brojka sretnih i veselih dječjih lica.
Po završetku dječje utrke krenuli smo po završne informacije koje nam je organizator dao i start je mogao početi. Točno u podne ili koju minuticu kasnije ekipa se otisnula u pustolovinu i utisci su bili zaista dobri. Prije starta pretpostavljao sam kako bi to moglo izgledati, ali sve dok nisam došao do prve kontrole nisam u principu znao što me čeka po pitanju orijentacije i brzine. Već na prvoj naletio sam na nekoliko zastavica i dobro morao razmisliti koju kontrolu da perforiram. Nije bilo bingo trčanja na zastavicu već si morao sa sigurnošću odrediti koja je tvoja. Na slijedećih nekoliko brzo sam se priviknuo i nisam imao nekih većih problema. Ako dobro pogledaš opis unaprijed točno znaš gdje bi kontrola trebala biti i kako to izgleda. Hvala organizatoru što se nije izživljavao na nama sa mikro-pomacima jer to onda ne bi imalo smisla. Upravo ovako postavljene kontrole na različitim detaljima bile su ono što je izvrstan trening za koncentraciju na terenu. Kada sam stekao određenu sigurnost mogao sam malo i povećati brzinu, no duboki kanali nisu baš bili pretjerano gostoljubivi pa se trebalo dobro penjati da se izađe iz njih. Pred kraj staze stigao sam i Iskru koji je startao osam minuta ispred mene. U normalnim okolnostima tu bi znao da sam bolji no sada to nismo znali jer je svaka perforirana pogrešna kontrola odnosila po četiri minute, dakle dvije krive i ode sva prednost. Na kraju sam se ulovio na jednu krivu i to je u stvari bila jedina kontrola na kojoj nisam još dodatno provjerio lokaciju u kružnici. Srećom na njoj su i drugi griješili pa je prednost ostala.
Osobno mi se trka zaista dopala i koncept je svakako za preporučiti onima koji imaju volje i želje pozabaviti se njime. Velika vrijednost ove trke je i da je Ivek odradio cijelu priču od početka do kraja sam.Tu mislim na koncepciju staze, pripremu karte, doremabulaciju, mjerilo, pripremu za tisak... što znači da sada imamo još jednog potpuno kvalificiranog organizatora. Trka je popraćena i u medijima pa je tako prilog išao u dva navrata na SPTV već u nedjelju navečer i u ponedjeljak ujutro, a u četvrtak je održan i razgovor u živo u sklopu emisije "Akcijski četvrtak" na kojem smo sudjelovali Sanja i ja uz voditeljstvo legendarnog Lacka.
Što će biti iduće godine za "Zagreb open"? Još ništa nije sigurno, ali recimo da imamo neke ideje i koncepte samo treba vidjeti na koji način ih realizirati.U pripremi je i nova karta pa možda bude nešto i po tom pitanju.
Nema komentara:
Objavi komentar