Vikend smo proveli u Sloveniji u Logatecu na zadnje dvije etape petodnevnog natjecanja OOnline. Ivan Nagy i ekipa napravili su standardno dobar posao. Oko tisuću natjecatelja okupilo se proteklih dana na izuzetno tehnički teškim terenima u okolici Logateca. Prema onome što sam vidio u zadnja dva dana natjecanja sve je funkcioniralo kao po špagici. Ivan se šetao okolo opušteno i kao glavni organizator imao je sve pod kontrolom. Staze su bile tehnički teške, zanimljive, ne preduge niti prekratke. Baš nekako taman. Smještaj u hostelu, dvorani, kampu i okolici na nivou. Dućan sa sportskom opremom na cilju, dovoljno WC-a za svakoga, roštilj za gladne, osvježenje... Za svakoga ponešto. Na cilju nezaobilazni Gogi kao komentator, puno poznatih u organizaciji iz različitih slovenskih klubova. Na stazi fotografi, osvježenja, sve kontrole na svojim mjestima. Ponekad možda malo i skrivene, ali sve u svemu trka je izrasla u uigrani koncept koji je svake godine sve bolji. Četvrtog dana mogli ste pratiti i prijenos uživo preko interneta i to preko dvije kamere sa cilja i sa zadnje kontrole.
Najveći problem tijekom trke zadale su mu ose koje su ispikale jednu natjecateljicu, a kako je očito alergična na ubode pala je u anafalaktički šok. Srećom pravodobnom intervencijom sve je riješeno i pružena joj je odgovarajuća pomoć u domu zdravlja i bolnici.
Osobno iako je trka bila bez greške i sve je bilo na svom mjesto falilo mi je ono nešto da atmosfera bude prava. Možda je to distancirani cilj koji oduzima onu draž navijanja na cilju barem tih zadnjih par stotina metara. Svakako distancirani cilj je ovdje imao razlog jer bi se nepotrebno gubilo na zanimljivosti staze trčanjem zadnjeg kilometra po livadama, ali kažem ono nešto je u zraku što mi je falilo. Kada otkrijem javiti ću.
Što se rezultata tiče i prije nego smo išli na trku znali smo da rezltat nije imperativ zbog treninga koje smo imali i zbog terena koji je ponekad bio i opasan za trčanje. Još mi nije jasno kako neki natjecatelji preko tog kamenja trče kao da trče po tartanu. Svaka im čast. Nama je prošlogodišnje Ivanino trganje ligamenata prije važne trke bilo dovoljno upozorenje da ove godine stavimo malo kočnicu. Cilje je ipak bio što točnije prolaziti stazu, što ponekad i nismo baš ispunili. Moglo je to i bolje. Analizirajući svoje trke oba dana nakupilo se tu i 15tak minuta grešaka po trci što je daleko previše. Jedan od razloga možda je bila i svadba u noći sa subote na nedjelju koja se odvijala u neposrednoj blizini smještaja pa nismo baš pretjerano sna uhvatili.
Od Hrvata na OOnline bili su još Matija, Vinka, Vukma, Perko, Dunja, obitelj Ocvirk i Danijel. Po rezultatima rekao bih da je najuspješniji bio Matija Razum koji je ukupno bio 9. u M16 što je najjača dobna kategorija, a treći dan je bio i treći. Po plasmanu je ipak Mladen Vukmanović osvajanjem ukupno 4. mjesta u M21B za korak ispred. Naravno tu je i Dnja koja je doduše trčala za Nizozemsku, ali vrijedno je spomena njeno ukupno 5.mjesto u Ž40 i pobjeda u zadnjoj etapi.
Ostatak ekipe barem jedan dan nije imao svoj dan pa su tako u subotu odustali Perko i Eva, a u nedjelju stazu nije prošao Edi. Danijel zadnji dan nije perforirao jednu kontrolu na kojoj je bio.
Ukupne rezultate i galeriju slika po danima možete vidjeti ovdje.
Ostatak ekipe barem jedan dan nije imao svoj dan pa su tako u subotu odustali Perko i Eva, a u nedjelju stazu nije prošao Edi. Danijel zadnji dan nije perforirao jednu kontrolu na kojoj je bio.
Ukupne rezultate i galeriju slika po danima možete vidjeti ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar