Definitivno možemo reći da je prvi dio sezone u Hrvatskoj završio jučer trkom u Delnicama. Po viđenom bolje bi pristajalo to ipak zadnjoj utrci u Lokvama, jer na "Croatia openu" Hrvati definitivno nisu bili kod kuće. Sve obavijesti, pozivi, bilteni, web stranice i sl. bilo je na engleskom što je naravno pohvalno za strance, ali za domaće natjecatelje pomalo omalovažavajuće. O startnim listama bolje da ne trošim riječi, jer kada organizator stavi liste van ikakvih pravila HOS-a, sa startnim intervalima koji ne odgovaraju klasici i nositeljima, a na prigovor odgovara sa: "Žalite se kome hoćete", šta da više pričamo o tome. Koliko se ugodno osjećaju Hrvati na toj trci dovoljno govori brojnost koja je bila najmanja do sada od svih trka za Kup Hrvatske.
Što se same trke tiče pohodili su je respektabilne brojke stranaca i orijentacijskih veličina, bilo je tu i nama dragih prijatelja iz Finske, Češke, Austrije... rekli bi jedna lijepa konkurencija.
U petak smo bili u Fužinama na sprintu. Prožvakana Alenova karta "Purga" koja je u nekim svojim djelovima vrlo diskutabilna, a i nije crtana po ISSOMU što je uvjet za WRE sprint trke. Alen ipak danas crta puno bolje karte i šteta da nije karta dorađena za ovo natjecanje. Dionica 3-4 u muškoj eliti stvarala je mnogima probleme, a tu kontrolu tražile su i mnoge djevojke. Vjerojatno će se sve vidjeti na prolaznim vremenima kada ih objavi organizator. Srećom nisam bio u toj skupini i šumski dio sprinta odradio sam bez grešaka. Po gradu jurnjava, neki preskaču "neprelazne zidove", trče kroz privatna dvorišta, ali kako kažu ne zbog namjere, već zbog krive interpretacije karte. Do 21. Kt (zadnje) bio sam uglavnom zadovoljan sa otrčanim, a onda je uslijedio "blackout". Gubitak preko 20 sekundi na utrčavanju u cilj, jer sam stao na zadnjoj i jednostavno se odmarao. Spasio me povik navijača :) No sve, u svemu nije bilo loše. Svi Hrvati iza mene (sitno, ali slatko), preko 900 bodova za WRE što već dugo nisam dobio i jedan dobar trening.
Subotu smo odradili na moru i preskočili smo Crni lug. Prošle godine Crni lug je bio čisti promašaj. Na prekrasnom terenu napravljena je trka po livadama i gustišima, a pravi dio u kamenju je ostavljen valjda za ovu godinu. Moj prijatelj Paco koji ocjenjuje naše trke i realno gleda to iz perspektive osobe sa vrlo velikim međunarodnim iskustvom, kaže da su ove godine staze bile daleko bolje.
Da se vratimo onda opet na nedjelju. Malu brojku Hrvata popunili su oni koji su došli na Kup utrku. Oznaka za mjesto okupljanja nije bilo (kao da su svi već bili), ali to je ionako manje važno. Startne liste kao što je već rečeno totalno u "banani". Zgodna stvarčica su bile karte za zagrijavanje. Doduše nisam je iskoristio i to je možda bila greška. Startao sam naravno među zadnjima, a Ivana prva kako to obično biva. Vinka starta 3 minute iza nje, a Antonija 3 minute ispred nje. Morati ću napraviti neku analizu da vidim kolika je vjerojatnost da se takva lista slučajno "generira" po n-ti put. Iza mene na listi je samo Perko i to je to. Taktika je ovaj puta bila da idem probati krenuti nešto jače, jer sam vidio da na trkama uglavnom gubim vrijeme u prvom dijelu staze.
Pokušaj je propao već na prvoj. Krivo sam interpretirao jedno raskršće, pa onda ponikvu....i ode 4-5 minuta u vjetar, a još nisam perforirao niti prvu. Kada sam se konačno relocirao i došao do KT vidim Perka koji je očito već neko vrijeme isto tu i traži kontrolu. Dakle, ne samo da me stigao 3 minute već i presigao. Druga u zelenjavi i oprezno bez problema, a treću opet pojačavam i ništa. Zelena šrafura, probijanje i ode još jedna minuta. Slijedi kontrola za Ž12 po putu, pa onda na petu opet u zeleno. Perko je stalno u blizini i pokušavam se malo odlijepiti, ali po dolasku u kružnicu opet radim grešku. Ode još minuta-dvije. Relociram se, perforiram i vidim Perka u daljini kako već odlazi na slijedeću. On polako, ali sigurno, a ja brzo i nikako. Do pete kontrole izgubio sam po mojoj procijeni više od 8 minuta što je loše. Odlučujem se za sigurno i mijenjam taktiku: sporije i sigurnije. Na šestu stižem Perka i prelazim ga prema sedmoj. Od tamo trčim skoro do cilja da u šumi nema žive duše. Na neki način čisti gušt. Počeo sam pikati kontrole bez problema, a snage nije nedostajalo. Na cilju štoperica kaže 92 minute. Moglo se dakle oko 80 da sam išao pametnije. Iz rezultata vidim da su i ostali (osim Klobe koji nas je rasturio) imali nekih grešaka. Edi, Vedran i ja stisnuli smo se u 35 sekundi. Još malo iza je i Lino.
Pokušaj je propao već na prvoj. Krivo sam interpretirao jedno raskršće, pa onda ponikvu....i ode 4-5 minuta u vjetar, a još nisam perforirao niti prvu. Kada sam se konačno relocirao i došao do KT vidim Perka koji je očito već neko vrijeme isto tu i traži kontrolu. Dakle, ne samo da me stigao 3 minute već i presigao. Druga u zelenjavi i oprezno bez problema, a treću opet pojačavam i ništa. Zelena šrafura, probijanje i ode još jedna minuta. Slijedi kontrola za Ž12 po putu, pa onda na petu opet u zeleno. Perko je stalno u blizini i pokušavam se malo odlijepiti, ali po dolasku u kružnicu opet radim grešku. Ode još minuta-dvije. Relociram se, perforiram i vidim Perka u daljini kako već odlazi na slijedeću. On polako, ali sigurno, a ja brzo i nikako. Do pete kontrole izgubio sam po mojoj procijeni više od 8 minuta što je loše. Odlučujem se za sigurno i mijenjam taktiku: sporije i sigurnije. Na šestu stižem Perka i prelazim ga prema sedmoj. Od tamo trčim skoro do cilja da u šumi nema žive duše. Na neki način čisti gušt. Počeo sam pikati kontrole bez problema, a snage nije nedostajalo. Na cilju štoperica kaže 92 minute. Moglo se dakle oko 80 da sam išao pametnije. Iz rezultata vidim da su i ostali (osim Klobe koji nas je rasturio) imali nekih grešaka. Edi, Vedran i ja stisnuli smo se u 35 sekundi. Još malo iza je i Lino.
Sve u svemu moglo je i bolje, ali valjda je i mjerilo učinilo svoje. Dugo nismo trčali na 1:15000 pa se trebalo malo priviknuti na sitne detalje i daljine. Upravo na startu se jedna gospođa iz Švedske malo požalila kako ne vidi sve te sitne detalje, a nije niti čudo jer se kod njih posebna pažnja posvećuje i veteranima i karte se prilagođavaju u drugo mjerilo radi preglednosti. Drugi gospodin se pak vratio nazad sa pomaknutim kružnicama na karti pa je jadan tražio kontrole gdje ih nije bilo... Bilo je svega. Iduće godine "Croatia open" ide u petodnevnoj varijanti. Kako je krenulo biti će to lijepa trka za strance, a mi ćemo pohoditi neke druge trke u to vrijeme. Karte i tereni su svi već viđeni, ali zanimljivi. Konačno je opet i Lividraga u planu trka.
Juniori danas trče svoju prvu trku na Svjetskom prvenstvu. Jučer je bilo otvorenje na kojem su naši bili u malo okrnjenom broju, jer su članovi Risa morali raditi na trci pa su im se pridružili tek tijekom večeri. Prijenos ide u živo od 15:00 sati na stranicama natjecanja pa tko voli neka se prikopča. Link. Na današnjoj slici možete vidjeti naše u svečanom mimohodu koji je održan jučer u Italiji.
Nema komentara:
Objavi komentar