Zatišje

Petak, na poslu zatišje. Većina je već odavno zbrisala na more, a i ovo malo ljudi koji su tu ima laganiji ritam rada i nekako je sve tiho. Na orijentacijskoj sceni također se ništa posebno ne događa. Neki putuju prema Švicarskoj i Češkoj gdje počinju višednevne trke, a glavni fokus sezone je ipak na WOC-u koji se neupitno bliži. još nekoliko jačih treninga i slijedi opuštanje. Šta smo napravili, napravili smo.

Realni cilj reprezentacije je dati sve od sebe za što bolji rezultat. Ako bude i koje A-finale biti će to fantastično. Za finale se mora stvarno sve poklopiti, od forme, dana, trke do malo sreće u grupi. Petnaest najboljih ide dalje u kvalifikacijama, a to stvarno nije velika brojka.

Kada smo već kod reprezentacija ovo bi trebalo biti moje 13 Svjetsko prvenstvo na kojem ću nastupiti (7 x vojno, 2 x seniorsko, 1x studentsko i 3 x juniorsko prvenstvo). Reperzentaciju sam još dodatno vodio 12 puta (10 x juniorsku i 2 x seniorsku reprezentaciju). Ukupno to čini 25 Svjetskih prvenstava na kojima sam bio. Ako tome dodamo i angažman oko odlaska na još 8 prvenstava (3 x woc i 5 x jwoc) za koje sam utrošio značajno vrijeme u realizaciju odlaska to čini 33 Svjetska prvenstva. Puno posla, ali i zadovoljstva. Teško je izdvojiti bilo koje prvenstvo koje je bilo posebno. Bilo je onih koja su ostala upečatljiva i ona koja su na neki način već pomalo izbljedila. Juniori će se zasigurno sjećati lude Danske iz 1995. kada je jedna izvrsna generacija nastupala na JWOC-u. Možda rezultatski nisu postigli neki zapaženi uspjeh, ali prijateljstvo, homogenost, zafrkancija, zabava, pristup trkama stvarno je bio vrhunski. Eduard Perković te je godine na štafeti nastupio sa tako povrijeđenom nogom da smo mislili da će doslovce ekspodirati. Nije se dao razuvjeriti da ne trči za Hrvatsku i ekipu.

S druge strane srce mi je skoro stalo kada nam je ekipa na putu u Švedsku 2004. izletila sa ceste i imala gotovo totalku na autu. Srećom nitko nije stradao, a štetu smo već nekako sanirali. Čak i nakon te nesreće nastupili su na WOC-u. U Japanu 2005. prava japanska buba maltretirala je Vedrana po stazi da bi ga na kraju i ubola što je dovelo do oticanja jezika, alergijske reakcije i srećom brzom reakcijom liječnika, Ivane i našeg domaćina prevezli smo ga u bolnicu gdje je dobio turu kortikostereoida te je već drugi dan imao dozvolu za trčanje "dopinigiran".

Bilo je tu kroz Svjetska prvenstva još svega, gubljenja putovnica, fotoaparata, krađa, novih ljubavi, prijateljstva, dobrih rezultata, sreće i razočarenja.

Brdo, brdo, ubrdo

Naslov najbolje opisuje jučerašnji trening. Osim Kreše, Ivane i mene, tu su i Iskra i Luka koji se vratio sa trening kampa te Nenad koji nas prati na biciklu. Počelo je lagano, ali već na prvoj promijeni ritma dalo se naslutiti da će trening imati karakter opterećenja na noge. Dolaskom na uzbrdicu kreće veselje. Dvije serije jelenjih skokova na uzbrdicu od 100 metara. Nastavljamo u laganom ritmu do stepenica na kojima već uobičajeno radimo zbunjivanje nogu: tri naprijed, jedna nazad i tako dvije serije. Slijedi opet opuštanje pa još tri serije jelenjih skokova po malo ravnijem terenu. Dolaskom na Kraljičin prvi dio treninga je gotov. Priključuje nam se i Nenad. Slijedi razgibavanje, osvježenje na izvoru i priprema za drugi dio treninga. Brdski fartleki do Medvedgrada sa jednom dionicom opuštanja i 5 dionica opakih sprinteva. Na Medvedgradu su noge već opako teške, no zadovoljni smo jer do Šestina praktički slijedi samo istrčavanje.

Bilo je teško, ali dobro. U subotu smo u 9:30 na istom mjestu, ali produžujemo prema Grafičaru. Kao što rekoh, tko želi neka dođe. Neće biti tako opako, a opet nikada se ne zna kakvu inspiraciju će Krešo imati pa nas možda i iznenadi. U tome je i čar njegovih treninga da napravi zanimljiv i drugačiji trening.

Evo malo i povijesti, odnosno statistike WOC-a iz ugla Hrvata. Na seniorskom Svjetskom prvenstvu do sada je nastupilo 20 natjecatelja iz Hrvatske. Od toga je 7 djevojaka i 13 dečki. Prve nastupe bilježimo u Mađarskoj 1983. godine (Dunja i Ivko).

Po broju trka tablica izgleda ovako:

1. Edi Ocvirk - 18 utrka
2. Lino Legac - 17 utrka

3. Tihomir Salopek - 13 utrka

4. Tomislav Kaniški - 11 utrka

5. Petar Delić, Ivo Tišljar - 10 trka

6. Dunja Uroić, Martina Bedeković i Eva Ocvirk - 6 utrka

7. Neda Gobec, Ivan Marchiotti - 5 utrka

8. Tena Sakar, Vedran Bijelić i Matjaž Štanfel - 4 utrke

9. Vinka Kvočić, Nikolina Stepan,Damir Miljković, Damir Gobec - 3 utrke

10. Damir Klobučarić - 2 utrke

11. Karlo Gobec - 1 utrka

Najbolji rezultati koji su ostvareni su: A-finale Petra Delića na kratkim stazama 2001. u Finskoj i A-finale Tihomira Salopeka na srednjim stazama 2003. u Švicarskoj. Obojica su bili 13. u svojim kvalifikacionim grupama kada su se kvalificirali s tim da je Delić imao 21,2% zaostatka, a Salopek 13% zaostatka za vodećim u grupi. U finalima Salopek je završio 33. (25,1%), a Delić 60. (58,3%).

Na današnjoj slici reprezentacija Hrvatske na WOC-u u Japanu 2005.

Dan za crtanje

Konačno smo investirali u novo računalo koje će biti sposobno odraditi ono što mora bez gunđanja. Još da instaliramo sve programe i krećemo. Bojim se samo da će Jan imati prigovor jer će neke igrice morati krenuti ispočetka, a to nije jednostavno :)).

Ne budi lijen dan odmora iskoristili smo za reambulaciju nove karte. Prvi obrisi se već naziru, GPS pomaže tamo gdje može, ali većinu ipak treba na ruke. Za sada radimo mrežu puteva i obode, a onaj veseliji dio će vjerojatno dočekati i zimu. No za iduću godinu karta će biti sigurno spremna. Još ostaje da vidimo hoće li biti prostora za srednje staze ili će ipak biti sprint. Ako našoj karti pridodamo i novu kartu Japetića koju su obećali, već sada znamo da nas čekaju dvije nove karte u novoj sezoni. Međimurska karta u Novom Marofu sigurno je u pogonu i iduće sezone, jer je kvalitetom terena sigurno u vrhu hrvatskih karata. Merz će upogoniti i novi dio Jelenovca za svoju kartu pa eto veselimo se i tome.

Danas trening odrađujemo na brdu. Nadam se da će i Iskra doći, jer brdske fartleke treba izdržati ako si sam. Precizna reprezentacija je na Bundeku na situacionom treningu, a koliko vidim i Vedran planira O-trening na nekoj karti. Dakle svi su u pogonu.

Što se komentara na tekstove tiče, naravno dozvoljavam sva mišljenja i logično je da svatko ima svoje viđenje neke teme. Jasno je da si uzimam za pravo da određene komentare i izbrišem jer nisu potpisani ili vrijeđaju i provociraju. Sa takvima se ne namjeravam natezati preko neta pa neka se zavuku u svoju mišju rupu i tamo rade šta žele.

Još jedan ponedjeljak

Iako smo za vikend proveli u šumi koro tri sata niti ovaj ponedjeljak nismo iskoristili za odmor. Krešo je marljivo čekao u 18:00 na dogovorenom mjestu. Istovremeno je naša precizna reprezentacija imala zajednički trening. Svi su bili na okupu i vjerujem da su maksimalno dobro iskoristili vrijeme. Jasminka je ujedno napravila i izvrstan prijevod "IOF guidelinesa" za preciznu orijentaciju što je stvarno hvale vrijedan poduhvat.

Kako su nam Helena i Vladimir na godišnjem odmoru još smo se malo osipali, ali ovaj puta Iskra nam se pridružio tako da je trening dobio na zanimljivosti i kvaliteti. Uvijek je nekako lakše raditi teške vježbe kada vidiš da i netko drugi pumpa i muči se pored tebe. S obzirom da je ovo drugi tjedan u periodizaciji onda su se i vježbe od proteklog tjedna ponavljale. Zagrijavanje, dvije serije vježbi snage do otkaza, rastezanje, fartleki pa opet rastezanje. Iako smo imali u planu napraviti barem jedan šumski fartlek noge su bile tako teške, da smo ipak ostali na stazi da ne dođe do povrede. U svakom slučaju Iskra mi je dao dodatni motiv za tempo na fartleku tako da smo stvarno kvalitetno odradili pet izmjena po 3 minute. Zanimljiv je da nam je nekako uvijek promjena ritma došla prije uzbrdice pa smo morali gaziti brda u bržem ritmu.

U srijedu smo u 18:00 na Šestinskom lagviću. Tko je za, dobro je došao.

U jučerašnjem postu zaboravio sam spomenuti da je u petak Nenad Mihaljević sudjelovao i na MTBO utrci koja je održana u sklopu OOnlina. U kategoriji M45 zauzeo je 4. mjesto, a od Hrvata nastupila je još Dunja koja je bila druga. Rezultati

Jučer su mi skrenuli pažnju na Duhov komentar o istrošenim 30-40 godišnjacima koji idu na WOC. Istina je da nam je reprezentacija u tom segmentu starosti što je stvarno pohvalno za "istrošene" trkače koji su ove godine pokazali da im mlade snage još uvijek ne mogu skinuti skalp. Pokazali su da imaju veću volju, da ulažu veći trud u treninge i natjecanja i u krajnjem slučaju da su jednostavno bolji od ostalih. Kako na WOC idu najbolji po rezultatima i po kvalifikacijama što je uobičajena procedura u Svijetu tako će Hrvatsku zastupati upravo oni. Veseli me i činjenica da npr. jedna Švicarska u svojim redovima ima Vroni Konig Salmi koja je čak i "istrošenija" od nas, a da ne spominjem Pavlinu Genovu, odnosno Brautigan koja nastupa na WOC-u još od daleke 1983.!!! Zanimljivo je da smo čak i bili na njenoj svadbi 1993. u Americi kada je dobila i njihovo državljanstvo pa od 1995. nastupa za SAD. Ima takvih primjera koliko ti srce zaželi.

Što se naših mladih nada tiče gle čuda, ali među prvih deset u Kupu Hrvatske nema niti jednog (osim Matjaža) koji je mlađi od 26-27, dakle opasno se svi bliže istrošenosti i ako je prema Duhu morati ćemo od iduće sezone voditi samo Matjaža na WOC, jer ostali to ne zaslužuju. Naravno to se neće dogoditi i ići će oni koji to rezultatima zavrijede, pa makar imali i 50 godina. Mladi neka treniraju i neka se pokušaju dokazati da mogu pa će i oni put Svjetskog prvenstva. S obzirom da u nekim klubovima uzgajaju samo jednu grančicu koja je jako krhka, lako se može dogoditi da ostanu bez svega (sjetite se Barića, Vukonića i ostalih grančica), a mi ćemo i dalje uzgajati cijelo drvo i to Sekvoju jer bez njega nema niti malih grančica. Kako slikovito :))) (osvrt na članak).

OOnline kup

Vikend smo proveli u Sloveniji u Logatecu na zadnje dvije etape petodnevnog natjecanja OOnline. Ivan Nagy i ekipa napravili su standardno dobar posao. Oko tisuću natjecatelja okupilo se proteklih dana na izuzetno tehnički teškim terenima u okolici Logateca. Prema onome što sam vidio u zadnja dva dana natjecanja sve je funkcioniralo kao po špagici. Ivan se šetao okolo opušteno i kao glavni organizator imao je sve pod kontrolom. Staze su bile tehnički teške, zanimljive, ne preduge niti prekratke. Baš nekako taman. Smještaj u hostelu, dvorani, kampu i okolici na nivou. Dućan sa sportskom opremom na cilju, dovoljno WC-a za svakoga, roštilj za gladne, osvježenje... Za svakoga ponešto. Na cilju nezaobilazni Gogi kao komentator, puno poznatih u organizaciji iz različitih slovenskih klubova. Na stazi fotografi, osvježenja, sve kontrole na svojim mjestima. Ponekad možda malo i skrivene, ali sve u svemu trka je izrasla u uigrani koncept koji je svake godine sve bolji. Četvrtog dana mogli ste pratiti i prijenos uživo preko interneta i to preko dvije kamere sa cilja i sa zadnje kontrole.

Najveći problem tijekom trke zadale su mu ose koje su ispikale jednu natjecateljicu, a kako je očito alergična na ubode pala je u anafalaktički šok. Srećom pravodobnom intervencijom sve je riješeno i pružena joj je odgovarajuća pomoć u domu zdravlja i bolnici.

Osobno iako je trka bila bez greške i sve je bilo na svom mjesto falilo mi je ono nešto da atmosfera bude prava. Možda je to distancirani cilj koji oduzima onu draž navijanja na cilju barem tih zadnjih par stotina metara. Svakako distancirani cilj je ovdje imao razlog jer bi se nepotrebno gubilo na zanimljivosti staze trčanjem zadnjeg kilometra po livadama, ali kažem ono nešto je u zraku što mi je falilo. Kada otkrijem javiti ću.

Što se rezultata tiče i prije nego smo išli na trku znali smo da rezltat nije imperativ zbog treninga koje smo imali i zbog terena koji je ponekad bio i opasan za trčanje. Još mi nije jasno kako neki natjecatelji preko tog kamenja trče kao da trče po tartanu. Svaka im čast. Nama je prošlogodišnje Ivanino trganje ligamenata prije važne trke bilo dovoljno upozorenje da ove godine stavimo malo kočnicu. Cilje je ipak bio što točnije prolaziti stazu, što ponekad i nismo baš ispunili. Moglo je to i bolje. Analizirajući svoje trke oba dana nakupilo se tu i 15tak minuta grešaka po trci što je daleko previše. Jedan od razloga možda je bila i svadba u noći sa subote na nedjelju koja se odvijala u neposrednoj blizini smještaja pa nismo baš pretjerano sna uhvatili.

Od Hrvata na OOnline bili su još Matija, Vinka, Vukma, Perko, Dunja, obitelj Ocvirk i Danijel. Po rezultatima rekao bih da je najuspješniji bio Matija Razum koji je ukupno bio 9. u M16 što je najjača dobna kategorija, a treći dan je bio i treći. Po plasmanu je ipak Mladen Vukmanović osvajanjem ukupno 4. mjesta u M21B za korak ispred. Naravno tu je i Dnja koja je doduše trčala za Nizozemsku, ali vrijedno je spomena njeno ukupno 5.mjesto u Ž40 i pobjeda u zadnjoj etapi.

Ostatak ekipe barem jedan dan nije imao svoj dan pa su tako u subotu odustali Perko i Eva, a u nedjelju stazu nije prošao Edi. Danijel zadnji dan nije perforirao jednu kontrolu na kojoj je bio.

Ukupne rezultate i galeriju slika po danima možete vidjeti ovdje.

Via Slovenija

Vikend se bliži. Ovaj tjedan unatoč godišnjim odmorima vidio sam dobar dio naših reprezentativaca i orijentacista. Jedan od razloga je naravno i podjela Trimtex dresova koji su stigli. Kao i uvijek kasne, cijene su veće nego očekivano, ali barem je dres napravljen profesionalno i tu nemamo nikakve zamjerke. Interes za dresove je poveći pa ako stvarno netko želi naručiti dres možemo vidjeti koliko bi se ljudi sakupilo, pa da se napravi nova narudžba. Javite se - veličine su od 150, XS, S, L, XL do XXL ako se ne varam. Polako se slaže i itinerar puta za WTOC i WOC. Sve u svemu recimo da ide svojim tokom.

Sutra idemo za Sloveniju. trčati ćemo na OOnline cupu zadnja dva dana. Prema rezultatima vidim da su tereni očekivano teški i tehnički zahtjevni pa će to biti dobra priprema za WOC. Konkurencija je solidna, a rezultat ovaj puta nije imperativ jer ionako nismo trčali prva tri dana. Treba ići što točnije u brzini koja je primjerena terenu.

U međuvremenu idem još na sastančić vezano za ISAR trku. Ako trka ide iduće sezone možda se klub i ponešto aktivnije uključi u cijelu stvar. Vidjeti ćemo.

U Švedskoj danas završava O-ringen. Naši su svi uspješno završili svih pet dana bez diskvalifikacija. Karlo je utrčao prije 8 minuta, a čini se da je Neda danas imala najbolji dan jer se trenutačno nalazi na 60. mjestu. Timeka i Leu danas razdvaja 16 sekundi po dužini boravka na stazi, ali naravno i staze su bile drugačije. Postoje ideje da bi se u skorije vrijeme zaputili u malo većem broju prema Švedskoj, ali tko zna šta nam nosi recesija i kriza. Povratak Vihoraša očekujemo sredinom tjedna, pa onda slijedi i koja informacija iz prve ruke.

Sljemenske igre

Moja pretpostavka o Krešinom treningu se obistinila. Nakon subotnje izvidnice terena i staza, jučer je bio nadahnut i u stvari je težak trening učinio zanimljivim i pristupačnim. Lokacija obronaka Medvednice puni je pogodak. Dok u gradu prži preko 30 u hladu, šumovita Medvednica pruža mjesto za kvalitetni trening bez dodatnih muka vezanih za vrućinu.

Počeli smo opet u laganom tempu zagrijavajući se prvi kilometar. Već na prvoj uzbrdici nakon zagrijavanja slijede tri kratka brdska sprinta, pa nastavljamo uz potok do slijedeće uzbrdice. Šumske stepenice prema Kraljičinom zdencu novi su poligon. Slijedi brži tempo po stepenicama, tri serije sa dodatnim zadatkom vraćanja jedne stepenice nakon tri popenjane. Igra koncentracije i koordinacije. Zanimljivo iskustvo. U nastavku opet laganini do Kraljičinog gdje se osvježavamo, radimo istezanje i pripremamo se za drugi dio treninga. Dionicu prema Medvedgradu odrađujemo u brdskim intervalima. Moram priznati da sam zadnji interval već na škrge disao. Nakon Medvedgrada opuštanje i lagano prema Šestinama što su Ivana i Vlado iskoristili i za branje gljiva. Ja sam dodatno odradio još dva-tri intervala, jer se nisam mogao natjerati da idem toliko sporo prema dole, pa bi se vraćao uzbrdo do njih. Kako nam slijedi još par tjedana do WOC-a još idući tjedan-dva ćemo raditi jače, a onda opuštanje i akumuliranje snage. U ponedjeljak smo opet u Maksimiru od 18:00 sati, pa tko voli neka dođe na malo znojenja.

Nakon punih osam mjeseci pod Krešinim vodstvom vrijeme je bilo da malo i nazdravimo tome pa smo odlučili kraj treninga proglasiti na terasi restorana Šestinski Lagvić uz pogled na grad. Cijene su paprene, ali stvarno godi pivica nakon teškog treninga :)))

Sa OOnlina smo dobili informaciju da nam se Paco nažalost povrijedio i da se vraća u Zagreb. Mi idemo za vikend u Sloveniju umornih nogu, ali treba nam malo O-karte za popunu treninga. Na povratku ćemo vjerojatno pobrati Perka koji je odlaskom Paca izgubio prijevoz.

Između dva treninga

Prije mjesec dana silom prilika morali smo odustati od nove karte koju smo planirali za iduću sezonu. Nije kriva recesija već OK "Japetić" koji se napikirao na isti teren. Na terenu smo bili više puta, našli i dodatni teren koji je još bolji da bi na kraju sve skupa prepustili njima. Svekoliko orijentacijsko pućanstvo neće biti zakinuto, jer se "Japetić" obvezao da će kartu napraviti za iduću sezonu što je dobro.

Kako ipak nebi sjedili prekriženih ruku, jučer smo se odlučili za pokretanje još jedne manje karte u susjedstvu. Teren do sada još nije bio kartiran i biti će nadamo se korišten iduće sezone za neku Vihorovu trkicu. Neće biti veliko, ali će biti zgodno. Radimo kartu vlastitim snagama pa će i izrada biti nešto duža. Nakon posla proveli smo na terenu dva sata snimajući detalje i puteve, a kada prve stvari budu u O-cadu možda objavimo i pokoji isječak :).

Eto recesija čini svoje. Naputak HOO-a od prije mjesec-dva dana da mole sve klubove i Saveze da se u iduće dvije godine ne upuštaju u organizaciju velikih projekata sve više dobiva na težini. Stezanje remena je naravno krenulo od nemoćnih pa udri prvo po školarcima, penzionerima, radnicima, a vladajući će i dalje voziti Audije, Mercedese i BMW-e umjesto recimo Škoda koje sasvim dobro mogu zamjeniti iste. Odustati od kapitalnih projekata nije upitno. Pelješki most mora ići jedino mi nije jasno zašto kada smo sve ove godine mogli bez njega. Direktor HŽ mazne milijun-dva eura i možda će odraditi koju godinu iza rešetaka, a Penić je za bjednih 60-70000 kuna dobio 6 godina rešetki. Pa gdje tu ima logike. Čudimo se kada nam stručnjaci bježe u inozemstvo glavom bez obzira? Pa čovječe tko bi radio u državi gdje žene strahuju od trudnoće, jer ne znaju hoće li im poslodavac uručiti otkaz odmah ili nakon povratka na posao.

No bilo kako bilo ljeto i dalje traje, uživajte na moru, trkama, u planinama i ma gdje se nalazili. Vihoraša ima posvuda, a najveća koncentracija se ipak očekuje za WOC i WTOC u Mađarskoj sredinom kolovoza.

Kada smo jučer već načeli temu gradske karte na Cresu red je da spomenemo i autore. Kartu su nacrtali Igor Dorotić i Vedran Berković. Mjerilo je 1:2000 i obuhvaća jezgru grada Cresa koji je stvarno zanimljiv za sprint utrke. Treba je još malo doraditi za naše orijentacijske prilike, ali sve u svemu solidan posao crtaća. Na današnjim slikama možete vidjeti i djelić atmosfere sa te trke, a veću galeriju slika pogledajte ovdje.

Do iznemoglosti

Ponedjeljak, uobičajeni dan za Krešine male smicalice. Koliko mi je u subotu bilo lagano, toliko je jučer bilo teško. Uobičajeno zagrijavanje, laganini pa vježbe snage. Očekivali smo tri serije u poligonu od 4 vježbe sa po 15-20 ponavljanja, a dobili dvije serije do otkaza. To znači da svaku vježbu radimo dok više ne možemo. još je prva serija nekako prošla, ali već druga je značajno umanjila broj ponavljanja. Treba još žganaca jesti da to odradimo kako spada. Nakon svega istezanje i prebacivanje na fartleke. Napravili smo pet izmjena i sve u svemu dobar trening. Za srijedu nam je već najavljeno druženje sa obroncima Medvednice. Ako ima zainteresiranih okupljanje je u 17:45 na kućici iznad Šestinskog Lagvića.

U svijetu ništa nova. Jučer sam imao internacionalni dan u uredu. Prvo se Paco navratio nakon izvrsnih trka u Francuskoj (pala je i pobjeda za boje Vihora), a nakon njega su došli i Dunja i Gerrit. Svima je iduće odrediše OOnline.

Na O-ringenu naši su podesili nišanske sprave i treći dan svi ostvarili solidne rezultate. kako trka još u ovim trenucima traje čekamo i završne rezultate.

U politici ništa nova, osim živcirajućih bahatih naslova o jadnim kafićima i prometu koji im je pao zbog zakona o pušenju. Moš' mislit nesreće. neka se zapitaju rađe zašto Cola ili sok imaju cijenu od 15kn, mineralna 9kn ili kava 7-10kn. Tu leži razlog pada prometa. O pušačima nebi trošio riječi, jer nema većeg gušta kada dođeš u neki restaurant ili kafić i osjetiš recimo ugodni miris nekog eteričnog ulja, cvijeća i sl., a ne smrad cigarete koji te truje i još ti zasmrdi obleku do boli.

P.S. - Znate li možda koja Hrvatska sprint karta je na slici?

Vikend na Medvednici

Subota je po prognozi trebala biti vrlo promijenjiva i tako je bilo. Srećom termin treninga pomakli smo dovoljno rano da izbjegnemo prolom oblaka, ali već na Medvedgradu se dalo zaključiti da se sprema podosta kiše. U principu odradili smo lagani trening sa nešto brda kako bi Kreši pokazali teren na kojem će slagati treninge idućih mjesec dana. Meni osobno možda je bilo i prelagano, ali pasalo mi je opušteno raspoloženje i svježi sljemenski zrak. Ivana ovaj puta nije mogla odraditi trening jer ju je posao odveo u Slavoniju, ali nadonadila je to idući dan sa čak i više uspona. jan i ja smo u međuvremenu brali maline. izvrstan ručak na Runolistu upotpunio je dan. Na povratku još jedno brzinsko stajanje i hranjenje mački kod roditelja. na slici pogled sa Runolista prema Zagrebu.

Danas je trening u Maksimiru u 18:00. Očekujemo rad i znoj, a početak OOnline trke preskačemo. Dolazimo na zadnja dva dana.

U Kineskom Tajpehu prošlo je sve relativno očekivano. Hubman je pobijedio na srednjim stazama, Alliston kod djevojaka ispred Minne Kaupi, a ekipno su trijumfirali Rusi. Thierry i Simone su propustili ovu trku vjerojatno zbog priprema za WOC.

U međuvremenu se vratila i ekipa iz Austrije, vjerujem puna dojmova i dobrih treninga i trka.

Na O-ringenu naši skupljaju marljivo trke. U ukupnom plasmanu najbolje stoji trenutačno Lea koja je 80., Neda je 83., Timo 118., a Karlo 152. najbolji plasman do sada ostvarila je Lea prvi dan kada je bila 69.

Službenu galeriju slika sa ISAR-a možete vidjeti ovdje.

Svjetske igre - Kaoshiung

Na drugom kraju Svijeta u Kineskom Tajpehu počela je Olimpijada neolimpijskih sportova, odnosno Svjetske igre (World Games). Orijentacija je na igrama zastupljena sa najboljim Svjetskim natjecateljima, a borba za medalje se vodi između uobičajenih favorita. Danas ste u prijenosu u živo putem Weba mogli vidjeti cjelokupni prijenos ženske i muške trke, istovremeno ste mogli pratiti i Track-track (GPS praćenje natjecatelja na karti) i još diskutirati sa moderatorima o rezultatima. Stvarno fantastično. Ako imate dovoljno veliki ekran sve ste mogli rasporediti i uživati bolje nego da ste tamo.

U ženskoj konkurenciji pobijedila je uvjerljivo Mina Kaupi iz Finske, dok se u muškoj konkurenciji doslovce do finish kontrole vodiola borba između Khramova i Hubmana. Hubman je vodio u prvom dijelu staze, ali je Khramov drugi dio bio jači i na kraju slavio sa samo jednom sekundom prednosti.

1. Minna KAUPPI FIN 14:17,7
2. Johanna ALLSTON AUS 14:40,0
3. Elise EGSETH NOR 14:53,8

1. Andrey KHRAMOV RUS 13:11,2
2. Daniel HUBMANN SUI 13:12,8
3. Tero FOEHR FIN 13:46,5

Natjecanja se nastavljaju sutra srednjim stazama, a na današnjoj slici je ženska staza sa sprinta.
Za detalje pogledajte web stranice organizatora.

Ljeto u gradu

Počele su one prave ljetne vrućine. Jučerašnjih 34 stupnja na treningu dobro nas je izmučilo. Krešo je pripremio "attack" na noge pa smo nakon 2 km zagrijavanja odradili tri serije vježbi snage. Ovaj puta sam tzv. marince jedva odradio. Noge teške kao olovo od Cresa, a prave bolne upale mišića nije uopće bilo. Stepenice sa čučnjevima bile su prava muka. Nevjerojatno koliko su noge bile teške. čak niti sprintevi nisu išli onako kako to inače ide. Jedino su trbušnjaci koliko toliko pokazivali izdržljivost. bez većih problema pale su tri serije sklopki od 20komada.

Drugi dio treninga napravili smo dva intervala od cca. 5 i 3 minute. iako sam u početku bio za to da odradimo još koji očito su noge tražile još malo odmora. Zadnjih 100 metara svaka noga bila je teška tonu i valjda je to onaj osjećak kada desetobojci u zadnjoj disciplini na 1500 metara doslovce "izdahnu" u cilju.

U Austriji je jučer održana trka na srednje staze. Naši se marljivo pripremaju, a najbolji rezultat ostvario je Matija Razum osvojivši 8. mjesto. Luka Mihaljević bio je 20., a Nina Viktoria Miković 16. Rezultati

Za dva dana kreće i najveća orijentacijska utrka u Svijetu, O-ringen. Neko nepisano pravilo je da nisi vidio sve u orijentaciji dok ne otrčiš O-ringen. Ove godine prijavljeno je "samo" oko 11000 natjecatelja. Kažem samo jer je bilo godina i sa 25000 ljudi. Doduše od tada je u Europi nastao cijeli niz višednevnih natjecanja na koje se raspršio dobar dio tih trkača. Hrvati su na O-ringenu povremeno, a Vihoraši su nastupali 1990., 1992. i 2003. Ove godine nastupaju Lea, Timo, Neda i Karlo Gobec.

ASVO Jugendspiele

Odmah nakon Svjetskog juniorskog prvenstva u Austriji se održavaju igre mladih. Davne 1989. godine u sklopu tih igara održano je neslužbeno Svjetsko juniorsko prvenstvo u orijentacijskom trčanju na kojem smo uz slovence Lenu Marion, Aleša Poljanšeka, Andreju Anžur sudjelovali i Tomislav Kaniški i ja, a voditelj reprezentacije bio je Zoran Krivokapić. Danas su na tom natjecanju i trening kampu prisutni neki novi klinci na poziv našeg prijatelja Ericha Sinkovicha. Iz Hrvatske tamo su prisutni Matija Razum, Luka Mihaljević, Anton Tišljar i Nina Viktoria Miković. Voditelj je Ivo Tišljar.

jučer su na igrama imali "Team event", natjecanje mješovitih ekipa. Pripadnici ekipa vjerojatno su se izvlačili, a naš Matija Razum je u ekipi sa talijanom EnricoPittonom (koje prezime :) i Austrijankom Annom Simkovich zauzeo drugo mjesto. Izvrstan je bio i Luka Mihaljević u ekipi sa Marcom Tamaiom iz Italije i Majom Karić iz Srbije koji su zauzeli 4. mjesto. Nina je bila 11., a Anton 15. od 15 ekipa. Rezultati

Trimtex - borba do iscrpljivanja

Prolaze već dani i mjeseci od kada smo krenuli u nabavku opreme za reprezentaciju i sve one koji žele dresove od Trimtexa. Krenulo je vrlo obečavajuće. Mijenjali smo mailove svakodnevno, radili na designu i narudžbama. Kada je sve konačno bilo spremno za isporuku, dolaze tzv. "order confirmation lists" na kojima naravno ne štimaju količine, veličine i sl. Slijedi opet cijeli niz emajliranja između Estonije, Švedske i sjedišta Trimtexa u Norveškoj. U cijeloj priči nisam još spomenuo i carinu i našu poštu koja ima pak svoje zakonitosti rada i papirologiju za koju trebaš biti doktor znanosti da sve apsolviraš. Na kraju je rezultat u dvije pošiljke, jedna je stigla iz Norveške u Zagreb, a druga iz Estonije u Italiju gdje se nalazila naša reprezentacija. Malo je zakasnila estonska pošiljka pa su naši prve trke trčali u starim dresovima, ali na kraju je sve ispalo dobro. Čekam još da pošiljka stigne do mene i provjerim sve količine i konačno razdjelim sve nestrpljivim reprezentativcima. Unatoč svim ispravkama već sada imamo manjak u isporuci, ništa strašno, ali pomalo nervirajuće. Da to rade neke banana države još bi to i shvatio, ali pedantni Skandinavci su me stvarno razočarali.

Nakon iskustva sa ISAR-om na Cresu i dobrim odmorom od danas krećemo sa još par tjedana intenzivnih priprema i onda slijedi Svjetsko prvenstvo. Krešo će odraditi svoj dio slažući treninge, a mi ćemo prolijevati znoj na 30 stupnjeva koji nas trenutačno griju.

Na današnjim slikama Matjaž Štanfel na JWOC-u u novom dresu repke i Matija Razum na trening kampu ASVO u Austriji koji je upravo u tijeku.

ISAR 2009

Kada smo prije dvije sezone držali tečaj orijentacije Adventure trkačima i trekerima zaintrigirala me pomisao na sudjelovanje u nekoj od tih utrka. Nažalost termini su se stalno preklapali sa nekim orijentacijskim utrkama ili privatnim obavezama. Početkom ove godine kada me kontaktirao Igor vezano za ISAR 2009 ta želja uskoro je postala i realnost. Vihor je potpomogao utrku obradom rezultata i sport-ident sustavom. Jasminka i Dalibor odradili su taj dio bez većih problema i sa prilagođavanjem na pustolovne trke u hodu. Naime SI5 čipovi ne poznaju trku od preko 12 sati pa treba još ručno malo podesiti vremena. No bilo kako bilo jedno veliko iskustvo je za nas.

Već samo pakiranje stvari za nastup nije nimalo jednostavno. Orijentacijska trka je sasvim nešto drugo. Na pustolovnoj utrci moraš nešto i prezalogajiti, nosiš sa sobom i vodu, i bateriju, prvu pomoć, navez za spuštanje, a bilo je tu i peraja, maski i raznih drugih korisnih sitnica. Najveći problem je strpati sve to u jedan mali ruksak koji neće u pretjeranoj mjeri otežati leđa.

Trening spuštanja niz stijenu smo obavili, trčanje i orijentacija nisu toliki problem, a bicikl je nešto što svi znamo voziti (ili nije :).

Kada je trka krenula pokazalo se da smo u nekim stvarima imali pravo, a u nekima smo morali puno toga naučiti. S obzirom da nam je ovo prva pustolovna trka, rezultat nije bio imperativ već je trebalo proći stazu. Start i gradska orijentacija bila je kao stvorena za nas i nakon te prve dionice bili smo vodeći u LIGHT kategoriji. Nažalost taj dio je trajao samo nekih dvadesetak minuta i kap je u moru onoga što nas je čekalo. Stvarno je bio gušt trčati ulicama Cresa i trka se komotno mogla bodovati za sprint kup Hrvatske u orijentacijskom trčanju. Svaka časti Igoru na karti i koncepciji staza.

Ostatak trke puno smo slikali, stajali, čak i ručali. Nažalost na slijedećoj biciklističkoj dionici postavljač je zamijenio raskršća i postavio kontrolu dvjestotinjak metara krivo što nas je stajalo nešto vremena. Dalje idemo bez problema i do tranzicije (4KT) je čisto zabavno. Ostavljamo bicikle i protežemo noge na kratkom trčanju. Odrađujemo dvije jednostavne kontrole i vraćamo se do bicikla. Punimo želuce, opskrbljujemo se vodom i vozimo nazad prema Cresu do nove tranzicije od kuda kreće treking. Na trekingu prvi dio ide po plaži. Škvadra se kupa, a mi znojni pod punom spremom protrčavamo još dvije kontrole. Na 10.KT odlučujemo se za varijantu poprijeko zidića, maslinika bez puta. Kada smo već počeli gledati da li smo dobro odradili taj dio ukazuje se toranj crkvice koja je naš cilj. Pun pogodak. Slijedi mali odmor, još jedno punjenje baterija i dionica trekinga po izohipsi do uvale Sv. Blaž. Trči se po uskom putu koji mijenja okoliš svako malo od makije, do prekrasnih šuma. Dolaskom u uvalu dionicu plivanja smo više odradili kupajući se nego se natječući. To je bio ultimativni užitak nakon 5-6 sati na biciklu i na nogama. Ronjenje smo odradili maksimalno profesionalno. Jedan uron na 5 metara i dokaz je bio na površini. Trebalo je još samo ispenjati stijenu, perforirati kontrolu na vrhu i skočiti nazad u vodu. Čipovi su i taj dio preživjeli. Na veslanju je bome kajak imao svoju putanju, a mi svoju želejenu putanju. Pet kilometara veslanja stvarno nas je izludilo do te mjere da smo već htjeli skočiti u vodu i plivati. No i taj dio smo odradili. kada smo konačno opet bili na čvrstom tlu dočepali smo se i civilizacije. Kratko skretanje po jednu hlaaadnu coca-colu uz put spasio mi je ostatak dana. Ovaj dio trčanja prolazi relativno brzo i kod Creske kule susrećemo se sa vjernim navijačima. Jasminka i Jan nas čekaju, a mi na brzinu oblačimo pojase i desendere te trčimo na vrh kule sa koje se spuštamo užadima. Čisti gušt.

Već prilikom podijele karata znali smo da nas najteži dio čeka na kraju. Već smo bili 7 sati u pogonu, a ispred nas je bila biciklistička dionice od 10-15km. I to nebi bio problem da prva polovica nije bila konstantno ubrdo. Iscrpljeni dolazimo do sela vodice gdje karta nije baš najbolja i tu gubimo još ponešto vremena na pronalazk kontrole. Srećom skupilo se 4 ekipe koje su zajedničkim snagama odgonetnule položaj zastavice. Ovdje napuštamo i asfaltni dio te se selimo na put kojim niti traktor nebi vozio, a kamoli bicikl. na 19Kt koja se nalazila na vrhu vidikovca trebalo je još ispenjati vertikalne stepenice i onda nizbrdo prema moru. Ovdje radimo još jednu grešku jer smo vidjeli na karti put koji bi mogao biti kraći od onoga koji su uzele ekipe koje su bile malo ispred nas. Naravno put je nakon nekog vremena nestao i preostalo je samo da se vratimo dionicom koju smo znali. Izlaskom na asfalt fulali smo raskrižje koje smo tražili jer je na karti opet bilo drugačije naznačeno. Iako smo na vrijeme uvidjeli grešku jednostavno nam se nije dalo vraćati te smo se odlučili za dionicu okolo po širokom putu. Dolazimo na zadnju kontrolu i po svemu sudeći prestigli smo jednu ekipu koja se pogubila upravo na tom dijelu. Cilj u centru Cresa izmamio je osmjeh na mom licu, a prva stavr koju sam napravio je dao pusu Ivani i čestitao na izdržljivosti, a druga je da sam uletio po hladno piće u dučan. Svi razgovori ostavljeni su za kasnije.

ISAR (Iglu šport adventure race) stvarno je posebna trka. Zahtjevna i teška i treba imati veliku volju i snagu da se završi. Svi koji dođu do cilja su pobjednici, a oni koji završe ULTRU su ekstra pobjednici. Svaka čast. Čestitke idu i Igoru Dorotiću koji stoji iza svega ovoga. Nije to lako organizirati i nadam se da će i iduće godine iznaći snage za ovako nešto. Zasigurno bi bili ponovno na startnoj liniji, ali pametniji sa jednim iskustvom koje je vrlo važno za trku. Osim toga morali bi i malo više bicikl voziti jer šta me ovih dana sve ne boli od njega...

Cres ISAR 09

Od sutra sam na Cresu. Na slici je područje starta i prve gradske orijentacijske sprint utrke na otoku u Hrvatskoj. Link na događanje je ovdje.

JWOC 2009 - kvalifikacije srednjih staza

11:45
Evo dakle i neslužbenih rezultata naših sa današnjih kvalifikacija. Sztra pratite finale direktno na stranicama organizatora, jer sam na putu pa neću moći prenositi vijesti. Nadam se da će MAtjaž spojiti još jednu dobru trku i da nas očekuje zanimljiv dan. matjaž je ostvario ukupno 28. vrijeme dana iako se grupe ne mogu uspoređivati, ali okvirno je dakle rezultat u nivou sa klasikom jučer. Danas je bilo bitno kvalificirati se za finale, a sutra treba izvući još onaj dio ekstra snage za proboj među 20 najbržih. Pozdrav svima do ponedjeljka i još jednom čestitke Matjažu na super trci.

Dečki
Kvalifikacijsk grupa 1
9. Matjaž Štanfel
57. Andrej Šubat
Grupa 2
52. Mario Štambuk
Grupa 3
49. Matija Razum
11:36

Djevojke
Grupa 2

38. Barbara Petranović
Grupa 3
35. Iva Štambuk

11:40
Matjažova staza
11:22
Martin Hubmann preuzeo vodstvo u Matjažovoj grup (Man q1). Matjaž trenutačno osmi. Utrčao je i Matija Razum. Njegovo vrijeme 38:41 što je drugo vrijeme Hrvata, ali nedovoljno za B-finale. Dakle u ovom trenutku je sigurno Matjaž je u A-finalu, ostatk dečki u C-finalu, a cure su u B-finalu.
11:16
Bacite pogled na kartu i teren sa današnje trke (ženska staza) .
11:09
Matija Razum prošao je prvu prolaznu kontrolu u vremenu 18:48 što ga baca na začelje njegove grupe. Morati će do kraja ići bez greške da bi eventualno ušao u B-finale. Jeste li sumnjali da je Gogi jedan od komentatora :)
11:02
Možemo već sada komotno objaviti da ćemo Matjaža sutra gledati u A-finalu i to u zadnjoj startnoj grupi među vodećima. Javljaju upravo da je i član Irske reprezentacije napravio iznenađenje utrčavši 6. lijepe vijesti da i druge države mogu nešto napraviti. Iva i Barbara će trčati B-finale jer ženska konkurencija vjerojatno nema C-finale. Andrej trči u C-finalu, a vrlo vjerojatno i Mario koji je trenutačno 40 u svojoj grupi. Još nemamo rezultata Matije Razuma. Hubman je upravo skinuo najbolje prolazno vrijeme Matjaža :)
10:52
Pojavilo se i vrijeme Andreja Šubata - 51:36 sigurno vodi u C-finale, a iskopao sam i vrijeme Barbare Petranović 49:40
10:44
Lijepo je čuti Matjažovo ime stalno na radiju. Matjažovo vrijeme je 29:28, a upravo je utrčao Šveđanin Bostrom Olle sa 27:33. Dakle trenutačno je Matjažovo vrijeme treće, ali ne znamo još poredak po grupama.
10:36
Matjaž je utrčao kao drugi u svojoj grupi. Javljaju da je imao nešto sporiji prolaz u drugom dijelu, ali još uvijek izvstan rezultat. Sigurno za A-finale. Čestitke.
U cilju je i Mario Štambuk sa vremenom 44:24. Iva je išla skoro isto kao i mario 44:42. Još uvijek nema Barbare u rezultatima.
10.33
Matjaž je još uvijek vodeći i upravo sam dobio upit od World of O da pošaljem neke informacije o njemu :)
10:23
Nažalost prolazna vremena nisu baš redovita i na vrijeme, ali prijenos na radiju funkcionira bez greške, pa tko može neka se prikopča.
10:17
Upravo javljaju na radiu da Matjaž ima prvi prolaz!!! Komentar je da Matjaž više uopće nije iznenađenje jer je bio izvrstan i na klasici. Idemo Matjaž!!!
10:07
Početni problemi sa live rezultatima izgleda da su riješeni. Nažalost Barbare još nema na prolaznoj kontroli, ali imamo prolaz Ive Štambuk koja trenutačno ima 8 minuta zaostatka. u ovim trenucima startao je i Matjaž te željno isčekujemo njegova vremena.
9:35
Krenuli smo prije pola sata sa startom, ali Talijani poslovično kasne sa prolazima. Naši danas nastupaju u novim Trimtex dresovima :) koji su konačno jučer stigli u prave ruke. Sada će biti barem 10% brži :) . Barbara je danas startala druga u 9:03, Iva u 9:43, Andrej u 9:32, Mario u 9:38, Matjaž u 10:04, a Matija u 10:34. Trči se u tri kvalifikacione grupe, a najboljih 20 iz svake grupe ide u A-finale, drugih 20 u B-finale, a ostatak u C-finale. Polažemo danas nade u jedno A-finale i pokoje B-finale.
Radio prijenos sa cilja možete pratiti ovdje i to na engleskom, finskom, njemačkom...

Penjački (spuštajući) trening

Rekli bi još jedan uobičajeni dan sa tamnim oblacima i kišom u vrijeme treninga. Srećom kiša je padala samo za vrijeme Krešinih vježbica. Trbušnjaci me još bole od ponedjeljka i svako smijanje me podsjeća koliko su ustvari slabi i treba raditi na njima. Jučerašnji trening ipak je više protekao u kraćim sprintevima i poskocima sa jednom dužom tempo dionicom. Uz zagrijavanje sve skupa ne više od 7km. U subotu je ipak u planu ISAR i cca. 50km za odraditi pa treba malo i snage sačuvati.

Zadnje informacije od organizatora kažu da su uveli i ronjenje. E sada bome stvarno ne znam šta nas sve čeka. Sa orijentacijom valjda neće biti problema, kajak ćemo već nekako apsolvirati, bicikli su spremni, ali se nekako nadam da nećemo imati problema sa probušenim gumama. Trening na stijeni smo jučer odradili nakon trkačkog treninga i zahvaljujući Nenadu i Luki spremni smo i za taj dio. Bilo je zabavno gledati kako se ekipa skuplja u blizini i proučava šta radimo. Descenderi su dobro odradili posao i sigurno smo se spustili gdje je trebalo.

U ovim trenucima krenuo je i start kvalifikacija na srednje staze na JWOC-u pa se priključujemo u live prijenos.

povijest klasike na JWOC-u

Neko vrijeme vodio sam redovito sve nastupe, plasmane, postotke zaostatka, broj zemalja...i sve vezano za JWOC. Nakon 2001. nismo napravili update svih rezultata koje možete vidjeti na Vihorovim stranicama, ali dao sam si truda i ubacio sam rezultate klasike po plasmanu za dečke. za cure slijedi ovih dana. Zanimljivo je vidjeti neka imena koja su danas kvalitetni seniori, a u juniorskim danima također su prolazili što prolaze i današnji juniori.

Matjaž je naravno jučerašnjim plasmanom zasjeo na 1. mjesto "Vječne juniorske liste", a ujedno drži i petu poziciju od prošle godine. Od 1990. do danas klasiku se trčalo 59 puta u dresovima nacionalne reprezentacije. Rekorder po broju nastupa je Petar Delić koji je nastupao čak 5 puta. U stopu ga slijede Nikola Tot, Tihomir Salopek i Danijel Fabijanić sa 4 nastupa.

	Prezime	JWOC	plasman
1.	Štanfel M.	2009.	25.
2.	Delić P.	2002.	57.
3.	Salopek T.	1993.	62.
4.	Delić P.	2000.	69.
5.	Štanfel M.	2008.	76.
6.	Delić P.	1998.	80*
7.	Delić P.	2001.	85.
8.	Delić P.	1999.	88.
9.	Legac L.	1998.	90.*
10.	Salopek T.	1991.	93.
11.	Fabijanić D.	1998.	96.*
12.	Gobec D.	1992.	100.
13.	Švračić G.	1995.	101.
14.	Gobec D.	1991.	102.
15.	Gobec D.	1990.	103.
16.	Antunović D.	1999.	106.
17.	Pajčin N.	1999.	107.
18.	Salopek T.	1994.	108.
19.	Pajčin N.	1991.	109.
	Korper K.	1993.	109.
21.	Perković E.	1993.	117.
22.	Gamberger M.	1997.	121.
23.	Fabijanić D.	1997.	123.
	Tot N.	2000.	123.
25.	Tot N.	1999.	128.
26.	Nimac M.	1995.	129.
	Štambuk M.	2009.	129.
28.	Fabijanić D.	1996.	131.
29.	Ocvirk E.	1995.	132.
	Punek I.	1996.	132.
	Barić A.	2003.	132.
32.	Antunović D.	2000.	133.
33.	Korper K.	1995.	134.
34.	Jeras M.	1994.	135.
	Perković E.	1995.	135.
	Fabijanić D.	1999.	135.
	Alajbegović A.	2000.	135.
38.	Korper K.	1994.	136.
39.	Antunović D.	2001.	137.
40.	Švračić G.	1994.	138.
41.	Lovrić D.	1996.	139.
	Jurčić L.	2005.	139.
43.	Tot N.	1996.	140.
44.	Bijelić V.	2001.	141.
	Rešetar L.	2005.	141.
46.	Klobučarić D.	2001.	146.
47.	Bijelić V.	2003.	147.
	Razum M.	2009.	147.
49.	Šubat A.	2009.	149.
50.	Legac L.	1997.	150.
51.	Tot N.	1997.	151.
	Alajbegović A.	2001.	151.
53.	Štefanac M.	2003.	154.
	Salopek T.	1992.	Disk.
	Gamberger M.	1996.	Disk.
	Stanić J.	1996.	Disk.
	Grbac E.	2005.	Disk.
	Jurčić L.	2006.	Disk.
	Rešetar L.	2006.	Disk.

* - godina kada su na klasici bili uvedeni A i B finale