Trči pa reambuliraj

Duga je ova subota. Krenuli smo sa jutarnjim treningom po prekrasnom toplom i sunčanom danu. I kada čovjek već pomisli da zna šta ga čeka,  Krešo izvadi aduta iz rukava i trening dobiva neke nove dimenzije. Standardno zagrijavanje nije upućivalo na promjene, ali već set vježbi snage nakon zagrijevanja poznavaoce rutine navelo je na razmišljanje o promjeni. Srećom imali smo samo dvije serije vježbi pa nije bilo nešto preteško. Možda je meni malo i lakše jer preskačem dijelove zbog povrede, ali nisu mi niti drugi izgledali nešto izmučeno.

Stadion se zbog lijepog vremena napunio, ali ne orijentacistima već nogometašima i atletičarima. Srećom naši treninzi traju uvijek duže od drugih pa na kraju ostajemo sami. Glavni dio treninga trajao je neke 42 minute. Rekli bi ne previše, ali priznajem da sam zadnji interval već teže izvlačio iz nogu. Na kraju zadovoljan. Uspio sam sve intervale istrčati u istom ritmu što s obzirom na dužinu i nije bilo jednoostavno.

Poslijepodne smo dijelom proveli na terenu Crvenkapice. Čim je sunce zašlo temperatura više nije bila ugodna i bome se kapa vratila na glavu. Nebi imao ništa protiv niti da sam imao rukavice. Novi dijelovi karte se rađaju. Neće biti baš karta za Kup, ali poslužiti će za trku. Staze nisu predugačke i pobjednici bi mogli biti već za 30-40 minuta gotovi sa svime. A kako izgleda kada ste na terenu u sumrak možete vidjeti i iz slika.

Osvrnuo bi se malo i na Olimpijske igre. Bliži se kraj igara i komentari na HTV-u me pomalo izluđuju. Voditi emisiju o našim Olimpijcima i pljuvati po rezultatima koje ostvaruju stvarno je previše. Takve stvari mogu eventualno komentirati visoko stručni ljudi u sportu, a kada neko ostvari 12. mjesto u slalomu, a voditeljica pita zašto Ana Jelušić tako slabo skija onda bi je najrađe poslao na mjesec da prebroji kratere jer nije nizašta drugo. Već otići na OI je veliki uspjeh, a ući među prvih petnaest je izvanredan uspjeh. No šta očekivati od osobe koja vjerojatno nikada u životu nije proljevala znoj na treninzima ili sudjelovala na nekim natjecanjima. Po meni ocjena nula iz sposobnosti i pripremljenosti. Srećom imao sam priliku surađivati i sa vrsnim sportskim komentatorima i kada vam čovjek koji ne poznaje sport dođe sa brdom informacija o sportu i informacijama o najboljim natjecateljima znate da se pripremio za svoj posao. Jedan od njih je svakako Bruno Kovačević koji prema mojem iskustvu stvarno poznaje posao koji radi.