Buran vikend

Vikend bi trebao poslužiti za odmor, a kako je prošao zadnji vikend trebao bi mi još jedan vikend nakon vikenda. Iako sam u petak odradio trening ujutro, poslijepodne sam završio na klizanju. Sat i pol rundanja po Šalati nije baš bilo bezazleno.

Subota ujutro je standardno već rezervirana za Krešu, ali prije njega skuhao sam i ručak da se ne dogodi neko Krešino iznenađenje pa da ne mogu dignuti niti žlicu, a kamoli da još nešto pečem ili kuham. Srećom Ivana T. nas je sve razveselila svojim prisustvom na treningu nakon dugo vremena što je bio i dobar razlog da to proslavimo palačinkama koje je donijela. Nakon treninga po piramidi, rađenja snjegovića i sličnih zanimacija (izvršili su i desant na mene kada sam dolazio na stadion) uspio sam se dočepati kuće, ali na kratko. Ovaj puta piramida je bila daleko sporija nego inače. Najbrži krug jedva sam spustio ispod 1'40'', ali nije niti čudo s obzirom koliko je snijega bilo na stazi.

Večernji termin rezervirao sam za skijanje. Ivica je preživio moju torturu i od subote se može smatrati članom skijaške obitelji. Znoj je curio na sve strane, ali padine Cmroka smo savladali.Još da nam je bilo kuhanog vina gdje bi nam bio kraj te večeri. Dok smo se Ivica i ja zabavljali okretanjem skija, štanfanjem, penjanjem i spuštanjem Sanja i Jan su iskoristili vrijeme za sanjkaške vratolomije. U principu se svaki puta iznenadim da u milijunskom gradu poput Zagreba tako malo ljudi dolazi na Cmrok. Možda i bolje, ugodnije je za nas ostale.

I eto tek što dođoh kući već iduće jutro trčimo put Samobora. Srakotrk je ove godine bio pod snijegom, a okupilo se više od 300 klinaca. Kao što sam već i prije spomenuo, trka je zgodna za promociju našeg sporta, ali me ljuti što su staze totalno neinventivne. Tri godine zaredom trči se po istim kontrolama. Malo previše i za osmogodišnjake. Sve ostalo lijepo i dobro. Nagradice, program, čevapi, kremšnite i neopisiva gužva koja vlada svake godine sastavni su dio Fašnika.
Mislim da je već polako vrijeme da "Japetić" razmisli o maloj promjeni koncepcije trke, ako ništa drugo da se obrne barem krug. No kada smo već kod Samobora prava je šteta što više nema sprint trke po gradu koju smo imali prije par godina. Karta postoji, samo treba malo dobre volje za organizaciju