Danas je jedan od onih dana kada nakon treninga osjećaš malo više mišića nego obično. Jučer smo postavili novu najveću brojku u zimskom ciklusu na treningu i bilo nas je 14. Ne znam šta nam je Krešo radio, ali dobro osjećam zadnju ložu, a bome i trticu. Puna dva sata bili smo u pogonu. Nakon prvih sat vremena kada smo prošle godine obično bili pred kraj treninga, ove godine slijedi još 5-10km trčanja. grupa uvijek krene u nekoj laganici, pričaju se vicevi, zafrkavamo se međusobno, a završavamo sa parom na ušima. U principu neki solidan tempo držali smo prvih 7-8km, a onda je krenula jurnjava. Vlado je trznuo dva tri puta, Nino nastavio i eto ti finiširanja od 2km. A da su dečki napredovali to se vidi. Prije koju godinu mogli su mi gledati samo leđa u daljini, a jučer sam ja gledao njihova leđa. Svaka čast.
Dolazi ljepše i toplije vrijeme, dani su duži i vjerojatno ćemo sada trgnuti malo i one koji su spavali zimski san. Kada pređemo brojku od 30 ljudi na atletskom treningu i 40 na orijentacijskom znamo da su se ljudi razbudili.
Dans je i zadnji dan prijava za Lipicu. Tko misli ići mora se požuriti.Do sada je prijavljeno oko 550 natjecatelja. Nešto manje nego prošlih godina jer su Skandinavci orijentirani ove godine više na svoje terene zbog Svjetskog, ali i ova brojka je impresivna. U veteranima masas bivših reprezentativaca Austrije, Mađarske, Slovenije...tako da plasman u prvih deset neće biti lak. Elita je standardno puna, ali lagani ulazak u sezonu uvijek mi je više odgovarao nego instant muka.
Gledajući malo trke na kojima sam trčao prošle sezone ne mogu se oteti dojmu da baš niti jednu trku nisam istrčao bez greške da mogu reći: "Da to je to i nisam mogao bolje". Fizički sam bio puno spremniji nego prijašnjih sezona (hvala Krešo), ali orijentacijski je tu bilo dosta oscilacija. Doduše takve stvari su obično povezane sa brzinom jer evidentno sam popravio brzinu u šumi, a to je dovelo do grešaka u orijentaciji. Svakako među najbolje istrčane trke ubrajam WOC srednje staze, Hrvatske PH srednje staze i sprint u Lokvama, a na svakoj od tih trka bilo je materijala za još bolju trku. Fizički sam najzadovoljniji bio sa PH klasikom u Sloveniji. Čak i nakon pretrčanih petanestak kilometara nisam bio slomljen i imao sam snage za finiširanje. Najveći propust je svakako WOC sprint na kojem sam zbog glupog "bureka" izgubio više od pet minuta na samom kraju staze. Do onda super solidno, možda ne za A-finale, ali svakako za jedan vrlo solidan plasman kakav je ostvario Matjaž.Od lošijih trka izdvojio bi i Kup Bjelovara na Kamenitovcu. Iako volim tu šumu i teren ovaj puta nije mi legla. Već prije samog starta nisam imao onu motivaciju i želju, ali nekako sam uspio sve pokrenuti. Krenuo relativno jako i bilo je sve dobro do onog inkriminiranog dijela gdje ništa nije štimalo. Izgubio sam tamo podosta vremena, ali i volje za nastavak. Možda mi je tako i pasalo taj puta. Jedna od rijetkih trka kada sam odustao.Trke koje su pamte su svakako ISAR po super atmosferi i ugodi i upravo suprotno "Croatia open" po atmosferi u kojoj hrvatski natjecatelji svakako nisu uživali iako je sama trka bila na visokom nivou.
Vidjeti ćemo što nam nosi ova sezona. Nadam se lijepim i dobrim trkama i prije svega trkama bez ozljeda. Moj cilj je istračati trke najbolje što mogu, a hoće li to donijeti neki rezultat nije od presudne važnosti. Oduvijek sam se bavio ovim sportom zato što volim trčati, volim prirodu i izazove koje ona nudi. Oni koji trče samo radi rezultata prije ili kasnije imaju velike frustracije ako ne ostvare ono što su si zacrtali. Da se razumijemo svi mi trčimo da bi bili što bolji, ali nije katastrofa ako me dobije Luka Mihaljević ili Edi. To je sport. Nadam se i dobrim organizacijama natjecanja. Prošlih godina smo se naradili, a i ove godine su ambicije velike. Pripremamo neke novosti i nadam se da će se ljudima svidjeti. Prošlogodišnji Zagreb open kojeg je koncepirao Paco bio je pun pogodak. Atraktivno na startu i zanimljivo na terenu. Truditi ćemo se da i ove godine bude takvih stvari.
Vidjeti ćemo što nam nosi ova sezona. Nadam se lijepim i dobrim trkama i prije svega trkama bez ozljeda. Moj cilj je istračati trke najbolje što mogu, a hoće li to donijeti neki rezultat nije od presudne važnosti. Oduvijek sam se bavio ovim sportom zato što volim trčati, volim prirodu i izazove koje ona nudi. Oni koji trče samo radi rezultata prije ili kasnije imaju velike frustracije ako ne ostvare ono što su si zacrtali. Da se razumijemo svi mi trčimo da bi bili što bolji, ali nije katastrofa ako me dobije Luka Mihaljević ili Edi. To je sport. Nadam se i dobrim organizacijama natjecanja. Prošlih godina smo se naradili, a i ove godine su ambicije velike. Pripremamo neke novosti i nadam se da će se ljudima svidjeti. Prošlogodišnji Zagreb open kojeg je koncepirao Paco bio je pun pogodak. Atraktivno na startu i zanimljivo na terenu. Truditi ćemo se da i ove godine bude takvih stvari.
Nema komentara:
Objavi komentar