Fotoaparat u mirovini

Već neko vrijeme bavim se mišlju da investiram u pravi foaparat sa kojim bi mogao raditi fotografije malo bolje kvalitete. Kada čovjek pogleda fotke koje naprave Karlo ili Ivo odmah može vidjeti da se radi o kvalitetnoj optici koju sa kompaktnim aparatima ne možemo dobiti. oni koji imaju SLR aparate znaju da je to na neki način i rupa bez dna. Što se više udubiš u fotografiju to te više kopka da kupiš različite objektive. Vrijednost aparata upravo je u objektivu koji je na njemu. Fotografi puno češće mijenjaju kučišta od samih objektiva. Kada bi gledali neki rang cijena onda je početak solidne "mašine" na nekih 6000kn. Puno. Iskusniji kažu da bi trebalo proučiti malo oglasnike i da će se već za pola cijene dobiti jednako kvalitetan rabljeni aparat.

Česta greška kod amatera je percepcija kvalitete kroz nabrijanost aparata u pixelima, pa su tako najbolji aparati sa najviše pixela. NAravno to nije tako. Nama običnim smrtnicima i 10 megapixela je uvrh glave.

U zadnjih desetak godina imao sam priliku slikati sa raznim aparatima i naprosto uživao u tome kada u ruci imaš visokokvalitetni aparat. S druge strane najbolje slike odradio sam sa malim kompaktnim aparatima koji su mi bili stalno pri ruci. Prvi takav aparat IxusI doslovce sam mogao izgubiti u džepu koliko je bio sitan, ali zato je slikao tamo gdje SLR aparati mogu doći uz tešku muku. Njegov nasljednik bio je u Sinajskoj pustinji, češkim i mađarskim šumama. Smrzavao se po talijanskim Dolomitima, a bome se kupao i u Darkićevom gulašu na Kumipeti. Aparat je preživio sve i svašta da bi na kraju izdahnuo ove zime kada smo po dubokom snijegu skijali i istovremeno slikali. Napravili smo sigurno preko deset tisuća fotografija sa njime. Popravak aparata na kraju se nije isplatio. Dijagnoza je da je vrijednost popravka veća od vrijednosti aparata. Nasljednika još nisam odredio, ali s obzirom da bez aparata jednostavno ne idemo nikamo uskoro očekujem obnovu. Izbor je ogroman i sigurno je samo da i ovaj puta nećemo investirati u veliki aparat. Zahtjevi su veliki jer su i iskušenja velika. Trčanje po šumi, spuštanje i penjanje po stijenama, vožnja kajaka i eventualno neko kupanje, nenadani padovi...

Doduše imam jednog takvog analognog doma kojeg smo kupili tamo negdje u okolici Sharm El Sheika. Ispucali smo sa njime jedan film i to pod vodom. Iako slike nisu bile visokokvalitetne s obzirom na to kako izgleda još su dobro i ispale. Na njemu je apsoultno sve plastično, pa i objektiv. Vrijedio je svake kune koju smo dali za njega jer ono što Crveno more pruža ispod povšine treba doživjeti.

Eto ako kupujete kakav fotoaparat prvo razlučite što želite od tog aparata, gdje ćete ga nositi i koliko ste spremni izdvojiti. Nakon toga malo će se suziti izbor. U principu ako kupite aparat koji vama najbolje služi to je onaj koji i najviše vrijedi. Najvažnija stvar je da u njega stavite karticu i napunjene baterije.