Mnogi su se pitali tko je taj dečko, a mnogi su se nadali. Prošle godine kada se vratio iz Pyongyanga sa broncom na duplo dužoj stazi mnogi su se veselili i mnogi su se pitali da li je to slučajnost. U biatlonu nema slučajnosti. Razlike su tako male da jedan krivi pogled, malo vjetra i više nisi među prvih 30. Kada je ove godine počela sezona biatlona očekivao se barem pokoji vrhunski rezultat Faka. Nije ga bilo, ali nije da nije bio dobar. Mi u orijentaciji znamo da i plasman oko 50 mjesta u Svjetskom kupu je dostignuće vrijedno klanjanja. A koliko je biatlon sličan nama govori i podatak da nije zastupljen u medijima, da su financije skoro pa nikakve, da ga skandinavci obožavaju, da često djelimo šumska prostranstva gdje kamere televizije niti ne žele doći.
Biti najbolji kada treba odlika je samo najvećih. Sa 23 godine imati tako hladnu glavu i postići svoja dva najbolja rezultata upravo kada treba stvarno je nešto posebno. Olimpijska medalja san je svakog sportaša i trema pred nastup je ogromna. Koliko je takav pritisak težak pokazuje i kralj biatlona Bjoerndalen Ole Einer koji je bio tek 17. sa čak četiri promašaja mete i to tri u ležećem stavu.
Danas slavimo Jakova Faka koji nija anonimus, ali više podrške svakako bi mu koristilo. Mediji su pomalo licemjerni i danas su ih puna usta hvale i tekstova, a tijekom godine o malim sportovima objavljuju tek poneku crticu negdje u nekom zapečku novina. Kada je Hoki posato viceprvak Svijeta nismo mogli dobiti prostor niti za tri suvisla reda. Stvarno žalosno. Glavno da razni domaći celebrity-i dobivaju i po tri-četiri pune strane Večernjaka i ostalih tiskovina.
Jakov Fak osigurao je svoje mjesto u povijesti. Nadamo se da će time i biatlon dobiti ponešto veću pažnju i financije koje svakako zaslužuje. Sjećam se nekih davnih početaka kada sam sudjelovao na jednom takvom nazovi biatlon natjecanju. Trčali smo na turnim skijama, a pucali iz kalašnjikova. Mislim da je više metaka bilo po okolnom drveću nego u meti, ali nema veze. Bilo je zabavno i poučno. Općenito imati oko za metu, pa sve to još napraviti kada ti je puls na 180...Nije lako. Sport je stvarno fantastičan.
Danas slavimo Jakova Faka koji nija anonimus, ali više podrške svakako bi mu koristilo. Mediji su pomalo licemjerni i danas su ih puna usta hvale i tekstova, a tijekom godine o malim sportovima objavljuju tek poneku crticu negdje u nekom zapečku novina. Kada je Hoki posato viceprvak Svijeta nismo mogli dobiti prostor niti za tri suvisla reda. Stvarno žalosno. Glavno da razni domaći celebrity-i dobivaju i po tri-četiri pune strane Večernjaka i ostalih tiskovina.
Jakov Fak osigurao je svoje mjesto u povijesti. Nadamo se da će time i biatlon dobiti ponešto veću pažnju i financije koje svakako zaslužuje. Sjećam se nekih davnih početaka kada sam sudjelovao na jednom takvom nazovi biatlon natjecanju. Trčali smo na turnim skijama, a pucali iz kalašnjikova. Mislim da je više metaka bilo po okolnom drveću nego u meti, ali nema veze. Bilo je zabavno i poučno. Općenito imati oko za metu, pa sve to još napraviti kada ti je puls na 180...Nije lako. Sport je stvarno fantastičan.
Nema komentara:
Objavi komentar