22 veljače 2010

Ivici srebro!!!

Iako je današnji post trebao malo baciti osvrt na vikend počeo bih ga ipak sa onime što je obilježilo jučerašnji dan. Ivica Kostelić još je jednom držao naciju na nogama, a moram priznati da iako kod sporta nemam neki običaj teško proživljavati uzbuđenja, jučer sam imao osjećaj kao da osobno vozim kombinacijski slalom. Na samom startu puls mi je već bio na 180 i u jednom dahu pratio sam njegovu vožnju. Silno sam želio da uspije jer znam koliko je odricanja i muke prošao u svojoj karijeri. Naslušao sam se silnih priča osoba koje su sa njim i Janicom provele dobar dio karijere i nevjerojatno je od kuda crpe još tu silnu snagu, energiju i motivaciju. Želio sam mu toliko željeno Olimpijsko zlato, ali ovaj puta morali smo čestitati još jednom velikanu skijanja. Bode Muller bio je bolji, bolji u spustu i u slalomu i zasluženo je slavio. S druge strane silno mi je drago i za njega jer je obilježio zadnji desetak godina skijanja na svoj osebujan način kontrirajući nekim konvencijama i regulama. Bode je spavao u kamp kućici kada su drugi bili u hotelima sa 4-5 zvjezdica, Bode se znao i proveseliti, a bome i reći NE velikom USA ski teamu kada je smatrao da je trebalo. Danas je Bode puno smireniji i fokusiraniji i vjerojatno neće gađati reportere vazom kao što je to svojedobno učionio Tomba, ali svoj stil nije pretjerano promjenio. Kada vozi, vozi po rubu i nikada se ne zna hoće li doći do cilja.

Ivici još jednom kapa dolje i nadam se da će imati priliku i u veleslalomu i slalomu upustiti se u borbu za još koje odličje. Mada kao i Faku da niti i u jednoj trci do kraja ne napravi apsolutno ništa, on je svoje napravio. Da se još malo dodirnemo i Faka. Jučer je završio 9. u zadnjoj utrci sa samo 30tak sekundi zaostatka za pobjednikom sa promašena tri metka. Šta reći, genijalac. Svaka mu čast. Da je išao sekundu brže bio bi čak šesti. Fantazija. Ovih dana Milivoj Lulek žalio se HTV-u zbog pretjeranog psovanja u programu. Mora da je jučer poludio kada je slušao prijenos: " I sada Fak prelazi Fukaa, ili Fukaa Faka, vidjeti ćemo do gađanja tko će koga..." Živa komedija.
A sada nešto o danu prije.
U subotu kiša pada. Kroz glavu mi prolazi da otkažem trening i vratim se u topli krevet, ali nije me to držalo dugo. Nabrzinu stavio ručak na pečenje, slijedi oblačenje za teže uvjete i eto već sam na stadionu. Na stadionu iznenađenje, Krešo je već tamo, ali dolazi i Nino, Emica, cijela obitelj Štambuka, Vlado... Opet se pokazala ona teorija da što su ekstremniji uvjeti to nas je više. Malo je bilo mokro za trčanje, alii odradili smo sve zacrtano. Zadnjih 400 ovaj puta opet nije išlo ispod 1'20. Štoperica je pokazala 1'24''. Kada bi do sezone spustio krug na ispod 1'10 nakon cijele piramide to bi bio posao. No kao i lani početak sezone uvijek mi je sporiji. Hoće li se veterani znojiti ove godine ako pređem u M35 ili ću mladim elitašima puhati za vrat ostaje za vidjeti. Do početka domaće Kup sezone još je ipak više od mjesec dana.

I na kraju ono najvažnije. Iva je na trening donijela kolače koji su bili bogovski. Nakon Ivaninih palačinki limiti se podižu. Svi oni koji su izbivali više od mjesec dana sa zajedničkih treninga participiraju u ovom veselju. Dokle ćemo stići javiti ćemo. Nadam se samo da sve skupa neće biti kontraproduktivno jer bi mogli dobiti na kilaži.

Nema komentara:

Objavi komentar