Pobjednici kupa Hrvatske

U petak smo imali proglašenje kupova Hrvatske za 2008. i 2009. godinu. Skupilo se toga dosta za proglasiti, ali za divno čudo sve je teklo brzo i efikasno i stvarno s obzirom na količinu medalji i pehara koji su trebali biti podijeljeni sve skupa nije dugo trajalo.

Rekao bih da je skup okupio oko stotinjak orijentacista iz većine hrvatskih klubova. Mislim da jedino nisu bili prisutni članovi OK "Međimurja". Bilo je zanimljivo vidjeti opet neka lica koja duže nismo viđali zbog zimske pauze, a uvijek se iznenadim kada vidim orijentaciste u odijelima, košuljama ili našminkane i sređene djevojke. Većinu tih osoba poznajemo u potpuno drugom izdanju, često znojne, prljave i izmučene nakon trke.

Vihoraša je bilo na proglašenju tridesetak što još uvijek nije predstavljalo većinu ukupnog broja članova pa je tako Bojana skupljala nagrade i za one koji nisu mogli doći.

Ekipno je klub potvrdio svoju dominaciju i treću godinu zaredom najveći pehar ide u klupske prostorije. Zadnji puta klub je bio u takvom nizu od 1988.-1991. Dakle četri godine zaredom što nam daje dodatni motiv da i ove godine pokušamo braniti naslov najboljeg kluba. Neće biti lako, ali volja je tu pa se nadamo da će i rezultati biti barem slični.

Kada već pričamo o očekivanjima za predstojeću sezonu klupske ambicije su jasne. Cilj je još jednom osvojiti  veliki kup Hrvatske, pokušati ponoviti uspjeh ženskih štafeta, popraviti plasman muške štafete i stvoriti pozitivnu bazu klinaca i natjecatelja za cijelu sezonu u svim disciplinama našeg sporta. Kao i svake godine posebno ćemo poduprijeti mlađe članove. Od nerezultatskih planova izdvajamo naravno orijentacijsku školu koja nam je osnov za napredak kluba. Ove sezone valjda ćemo uspijeti realizirati i klupske trenirke, a nacrtati će se i pokoja karta.

Naši reprezentativci imati će za cilj što bolje se pripremiti za izazove koji ih očekuju i pokušati će se kvalificirati za nastupe na velikim Svjetskim natjecanjima. Zdenko je prijašnjih godina postavio visoko letvicu na dostignućima u preciznoj orijentaciji što će ove sezone u Skandinaviji biti puno teže ponoviti. No volja postoji, a rezultat nikada se ne zna. Ja bi čak ispred neke pojedinačne medalje stavio cilj da se ekipno pokuša ući među prvih pet reprezentacija Svijeta,a onda će i pojedinačni rezultati biti na visokom nivou. Prošlogodišnje sedmo mjesto bilo je u stvari na korak od medalje. Taj drugi dan natjecanja uz malo sreće mogao se okrenuti i na drugu stranu.

Reprezentativci u orijentacijskom trčanju mogu samo pokušati biti što solidniji. Realno su šanse za rezultat u norveškim šumama zaista male. Jedino u disciplini sprinta možemo realno reći da Matjaž ima mogućnosti i za A-finale, za sve ostalo treba i malo sreće.