Nas 6 i njih 29

Po brojci bi se reklo da nas je bilo stvarno puno na treningu. Sve zajedno 35, novi rekord :)

Nakon što smo se lagano zagrijali po nasipu Krešo je skrenuo prema obalama jezera, a za nas iskusnije to je značilo samo jedno. Brzi pogled kolika je razina vode u jezeru i koliko puta treba do nje stići. Naravno voda je bila nisko kao nikada do sada što je značilo da nam slijede duuuga ubrzanja. Nas 6 s jedne strane jezera i njih 29 u jezeru. Izmjenjivali smo poglede i gledali jedne druge šta radimo. Njih 29 zbunjeno je gledalo šta mi trčkaramo gore-dole po obali, a nas 6 je proučavalo njih 29 kako se stisnulo na malom komadu jezera koji nije bio zaleđen doslovce nama pod nosom. Da, njih 29 su bili prekrasni labudi, a nas šest je nas šest standardnih koji smo tamo po kiši i ledu, po snijegu i suncu. Skačemo, trčimo, oponašamo povremeno marince, a povremeno pretrčavamo nasip s jedne strane na drugu.

Bio je to jedan zgodan trening po ugodnoj temperaturi. Za promjenu nije bilo zima, ali je zato bilo blatno. U subotu nastavljamo po planu. Slijedi promjena u koncepciji treninga što nažalost za mene znači da neke vježbe neću moći odraditi jer ruka ne ide na bolje. No to ne znači da ne mogu trčati. Sa toplijim danima valjda će se povećati i broj onih koji žele trčati. Željno ih isčekujemo. Barem da izjednačimo brojku 29 pa da se ravnopravno gledamo.