Ove godine bilo je dosta polemike oko toga zašto Hrvatska nema niti jednu trku za Svjetsku rang listu? Razlog je jednostavan. Niti jednom klubu se organizacija takve trke ne isplati. Imao sam priliku sada u Sloveniji malo popričati i sa našim susjedima pa je situacija gotovo identična. Austrijanci imaju dvije utrke i to na 6 dana Tyrola jer nisu htjeli stavljati WRE na trke u udarnom dijelu sezone, Slovenci imaju jednu trku u Cerknu, a prošle godine nisu imali niti jednu. Mađari su spustili isto na samo jednu trku. Zanimljivo je da Slovaci već godinama ne organizairaju WRE trke. Jedino Talijani su prijavili čak pet trka, tri regularna prvenstva i dvije vezane za Alpe Jadran kup.
U kroničnoj besparici koja vlada, 250 eura kotizacije za naziv WRE trka je daleko previše. IOF kao organizacija ne pruža za tih 250 eura, apsolutno ništa. Zbog naziva WRE trke neće biti na trci osjetno više stranaca. U to su se uvjerili svi dosadašnji organizatori trka. WRE je rezerviran za elitne natjecatelje i njih zaista ima malo koji "ganjaju" određene bodove da bi birali trke isključivo po statusu. Samo da bi isplatili naziv WRE trka treba Vam nastup 40tak stranaca. Općenito sam mišljenja da IOF pruža jako malo svojim članicama, a dosta uzima. Za sve seminare, organizacije i sl. plaćaju se visoke kotizacije, Savez plaća članarinu, klub plaća kotizaciju za WRE. Apsolutno ništa ne dolazi od krovne organizacije kako bi osjetili njihov pozitivan utjecaj. Napredni savezi u drugim sportovima čak i stimuliraju svoje države članice da organiziraju natjecanja, dobivaju određene benificije, školovanja sudaca, kongrese i sl.
Kada malo sagledamo šire svi programi širenja orijentacije u nove sredine nisu dolazili od IOF-a, već od pojedinačnih entuzijasta poput Jorgena Martenssona koji je sa svojim Park World tourom svojedobno promovirao orijentaciju na dalekom Istoku i po nerazvjenim zemljama. U našoj bližoj okolici imamo Tomasa Krejcia koji se zalaže za širenje O-sporta u Keniji. CISM je dao potporu orijentaciji u Brazilu, Turskoj...
Kada smo već kod međunarodnih natjecanja uvijek se divim Slovencima kako su od Lipice, OOnline i Cerkno kupa napravili respektabilna natjecanja. I stvarno na tim natjecanjima sakupi se i do 1000 ljudi iz raznih zemalja i trke su atraktivne, lijepe... S druge strane gledam i razvoj O-sporta u Sloveniji i moram priznati da ne vidim neki značajniji napredak koji bi bio vezan za te trke. Brojka od pedesetak aktivnih natjecatelja u Sloveniji stvarno je mala, gotovo nikakva. Trke organiziraju u suradnji sa strancima koji su vjerojatno dobro plaćeni za to. Ima li to pozitivnog utjecaja?
Organizacija velikih O-priredbi ima isključivo dobar financijski efekt za organizatora ako mu pristigne dovoljan broj natjecatelja. Nažalost rijetki su klubovi koji taj financijski plus kasnije ulažu u razvoj orijentacije na svom prostoru. Zahvaljujući velikim natjecanjima poboljšava se kvaliteta trka, dobivaju se novi tereni, kupuje se nova suvremenija oprema i to je neosporno, ali što će nam sve to ako nemamo ljude koji će to isto koristiti. Rad u klubovima mora biti baza za napredak našeg sporta.
Kao što rekoh svaka čast lijepim i velikim međunarodnim trkama, ali mislim da bi koncept hrvatske orijentacije trebao biti razvoj klubova i njihovog članstva. Dobivanje kvalitetne i široke baze ljudi koji će dolaziti na trke napraviti će puno više za hrvatsku orijentaciju nego recimo trka koju će posjetiti stotinu ili dvije stotine stranaca. Oni će doći i otići, reći će pokoju lijepu riječ o svemu i "chiao đaci".
Naravno i dalje je svima u interesu imati velike trke, a naročito trkačima. Petodnevna, a danas sve više i šest dnevna natjecanja mamac su u turističkom smislu o čemu sam pisao kao jedan od autora u knjizi "Sport u turizmu" još 2004. godine. te izlagao na istoimenoj konferenciji na Velesajmu iste godine. Takvi projekti isključivo su turističke prirode i nemaju previše utjecaja na razvoj sporta nekog područja. Od njih profitiraju smještajni kapaciteti, ugostitelji, prodavači svega i svačega, cestari, naftna industrija, avio-prijevoznici, rent-a-car agencije...i naravno organizator.
Svoj godišnji odmor ako provodim na orijentaciji nastojim svaki puta provesti na novoj zanimljivoj lokaciji. Neki od tih projekata bili su i nastupi u Škotskoj i Švicarskoj, a razvojem višednevnih natjecanja otvorio se cijeli niz novih mogućnosti. Hrvati gledaju kamo će u inozemstvo, a stranci gledaju Hrvatsku kao moguću destinaciju. To je normalni tijek događaja. Ove godine mnogi pogledi uprti su prema Skandinaviji jer se tamo održava Svjetsko prvenstvo. Svojim članovima u klubu svakako bi preporučio odlazak ako smognu financije što naravno nije jednostavno, a ako ne preporučam izvrsnu trku u našem susjedstvu - OOnline kup u organizaciji Ivana Nagy-a.
Kada malo sagledamo šire svi programi širenja orijentacije u nove sredine nisu dolazili od IOF-a, već od pojedinačnih entuzijasta poput Jorgena Martenssona koji je sa svojim Park World tourom svojedobno promovirao orijentaciju na dalekom Istoku i po nerazvjenim zemljama. U našoj bližoj okolici imamo Tomasa Krejcia koji se zalaže za širenje O-sporta u Keniji. CISM je dao potporu orijentaciji u Brazilu, Turskoj...
Kada smo već kod međunarodnih natjecanja uvijek se divim Slovencima kako su od Lipice, OOnline i Cerkno kupa napravili respektabilna natjecanja. I stvarno na tim natjecanjima sakupi se i do 1000 ljudi iz raznih zemalja i trke su atraktivne, lijepe... S druge strane gledam i razvoj O-sporta u Sloveniji i moram priznati da ne vidim neki značajniji napredak koji bi bio vezan za te trke. Brojka od pedesetak aktivnih natjecatelja u Sloveniji stvarno je mala, gotovo nikakva. Trke organiziraju u suradnji sa strancima koji su vjerojatno dobro plaćeni za to. Ima li to pozitivnog utjecaja?
Organizacija velikih O-priredbi ima isključivo dobar financijski efekt za organizatora ako mu pristigne dovoljan broj natjecatelja. Nažalost rijetki su klubovi koji taj financijski plus kasnije ulažu u razvoj orijentacije na svom prostoru. Zahvaljujući velikim natjecanjima poboljšava se kvaliteta trka, dobivaju se novi tereni, kupuje se nova suvremenija oprema i to je neosporno, ali što će nam sve to ako nemamo ljude koji će to isto koristiti. Rad u klubovima mora biti baza za napredak našeg sporta.
Kao što rekoh svaka čast lijepim i velikim međunarodnim trkama, ali mislim da bi koncept hrvatske orijentacije trebao biti razvoj klubova i njihovog članstva. Dobivanje kvalitetne i široke baze ljudi koji će dolaziti na trke napraviti će puno više za hrvatsku orijentaciju nego recimo trka koju će posjetiti stotinu ili dvije stotine stranaca. Oni će doći i otići, reći će pokoju lijepu riječ o svemu i "chiao đaci".
Naravno i dalje je svima u interesu imati velike trke, a naročito trkačima. Petodnevna, a danas sve više i šest dnevna natjecanja mamac su u turističkom smislu o čemu sam pisao kao jedan od autora u knjizi "Sport u turizmu" još 2004. godine. te izlagao na istoimenoj konferenciji na Velesajmu iste godine. Takvi projekti isključivo su turističke prirode i nemaju previše utjecaja na razvoj sporta nekog područja. Od njih profitiraju smještajni kapaciteti, ugostitelji, prodavači svega i svačega, cestari, naftna industrija, avio-prijevoznici, rent-a-car agencije...i naravno organizator.
Svoj godišnji odmor ako provodim na orijentaciji nastojim svaki puta provesti na novoj zanimljivoj lokaciji. Neki od tih projekata bili su i nastupi u Škotskoj i Švicarskoj, a razvojem višednevnih natjecanja otvorio se cijeli niz novih mogućnosti. Hrvati gledaju kamo će u inozemstvo, a stranci gledaju Hrvatsku kao moguću destinaciju. To je normalni tijek događaja. Ove godine mnogi pogledi uprti su prema Skandinaviji jer se tamo održava Svjetsko prvenstvo. Svojim članovima u klubu svakako bi preporučio odlazak ako smognu financije što naravno nije jednostavno, a ako ne preporučam izvrsnu trku u našem susjedstvu - OOnline kup u organizaciji Ivana Nagy-a.
Nema komentara:
Objavi komentar