Vikend uz treninge

Kada te nakon vikenda još u ponedjeljak sve zateže i boli, znaš da si nešto i radio u subotu i nedjelju. U subotu nas je Krešo neplanirano razgibao u stilu "Dane" i svog plana i programa. Atletičari su nam malo poremetili koncept jer su zauzeli stazu, ali po meni je na kraju ispalo i bolje od planiranog. Trčali smo u "sprint situacijskom treningu" tako da smo imali dosta mekanog pod nogama tijekom intervala. A intervali su lagano narasli sa početnih minutu, dvije na osam minuta. I nije niti to problem. Problem su obični iskoraci. Taman kada ih usvojiš eto aduta iz rukava i stiže neki novi način iskoraka koji probudi davno zaboravljene mišiće. Ne znam zašto, ali u nedjleju su Krešu često spominjali oni koji su u subotu trčali.

Još jedna prekrasan dan osvanuo je u nedjleju. Bilo je pomalo vjetrovito, ali sunčano što je značilo i masovni trening. Skinuli smo još jedan rekord. Nakon obrade rezultata brojka se zaustavila na 81 prisutnog trkača. I još dan, danas me oduševljava s kojom lakoćom obitelj Težak sve to pripremi i odstarta, a da nema neke gungule, nervoze. Ljudi uredno stoje u redu, uzimaju svoju stazu, istrče trening, jave se na cilju...Ma sve kao po špagici. Kapa dolje njima i svima koji su na ispomoći.

A da je na treningu bilo zanimljivo mora se priznati. Nakon dugo vremena u Maksimiru sam morao malo više čitati kartu (vidi slikicu). Trčao sam sve po šumi (koliko je to moguće) i vjerujem da su i ostali guštali stazu. Moglo se birati pet pet različitih staza.  I kada bi čovjek pomislio da će ljudi ići linijom manjeg otpora i birati nešto kraće i jednostavnije, iznenade te i svi odu na dugu, pa još bez puteva, a neki i na kartu bez vegetacije... Rezultati će uskoro kada ih Ivana T. obradi.

Eh umalo zaboravih. Treninzi sa Janom i mlađom populacijom posebno su zanimljivi i intrigantni. Nikada ne znaš šta te čeka i na kakve sve izazove možeš naići. Jan je ovoga puta odlučio pokušati sam obići stazu. Staza je možda bila malo preteška, ali pustili smo ga uz pratnju GPS-a. Nakon 40tak minuta vratio se  sa terena malo tužan što nije mogao naći drugu kontrolu. Rekoh ništa strašno pred njim je još hrpa treninga. Kada smo došli doma analizirali smo GPS putanju i uvidjeli da je dijete otišlo malo i u ZOO pogledati tuljane i nije niti čudo da nije bilo kontrole. Za kartu ga nitko nije ništa pitao, a možda je razlog za to da je dijelom trčao ispod 3'30 po kilometru. Za usporedbu moj GPS trag niti u jednom trenutku nije spuštao ispod 3'35. Mora da je čuvar ostao zatečen klincem koji ga ne šljivi i trči sa O-kartom među kavezima :)

U subotu su nam biciklisti bili na svojoj prvoj MTBO trci u sezoni. Staze strme, blatne i intrigantne kojima su nažalost više nosili i gurali bicikle nego vozili, ali eto. Kažu da je bilo lijepo iako nisu bile srednje staze kao što se najavljivalo. Palo je i ponešto medalja za klub, ali više o tome na stranicama organizatora.