Sve je bliži dan kada kreće i ona službena Kup sezona u orijentacijskom trčanju. Kalendar je napravljen i Hrvati će imati priliku sudjelovati na čak 40 natjecanja, a da ne moraju preći granicu. Kada čovjek to malo sagleda zaista respektabilan broj utrka. Čak i kada bi se sve skupa ravnomjerno rasporedili po klubovima to bi bilo preko tri utrke po klubu. Nažalost to i nije baš tako.
Vrijedne ruke Međimuraca ove godine čak 14 dana provesti će pikajući kontrole, slijede Vihoraši sa osam dana i Ris sa pet dana. Na četvrtom mjestu su Lokve sa tri dana, a nakon toga slijede ostali klubovi sa dva dana, odnosno dvije trke i oni koji sve odrade u jednom danu. Dakle dvadeset i sedam od četrdeset trka drže tri kluba na svojim leđima. Više od polovice. Neću sada ulaziti u kvalitetu utrka, ali kada realno sagledamo i kvalitetu organizacije onda su opet isti klubovi u vrhu. Oni su ti i koji najviše investiraju u opremu, karte i ono što čini jedan klub. Nažalost sa druge strane imamo i klubove koji odrade jednu trku u godini, a ostatak godine uživaju u blagodatima ostalih organizacija. I na kraju godine kada se radi neki suma-sumarum najglasniji su oni koji najmanje ulažu. Istina je da se tu i tamo griješi kod organizacije i da je vjerojatnost za grešku puno veća kada organiziraš veći broj utrka, ali kapa dolje Međimurcima, Risu i Vihoru na proteklim sezonama. Svaka čast i drugima koji se trude, a među njima su svakako Lokve čije trke rastu i sve su bolje. Ove godine probudio nam se i Torpedo sa novom kartom. Kada tome pridodamo i novu kartu prošle godine šta drugo reći nego bravo dečki i cure.
Vrijedne ruke Međimuraca ove godine čak 14 dana provesti će pikajući kontrole, slijede Vihoraši sa osam dana i Ris sa pet dana. Na četvrtom mjestu su Lokve sa tri dana, a nakon toga slijede ostali klubovi sa dva dana, odnosno dvije trke i oni koji sve odrade u jednom danu. Dakle dvadeset i sedam od četrdeset trka drže tri kluba na svojim leđima. Više od polovice. Neću sada ulaziti u kvalitetu utrka, ali kada realno sagledamo i kvalitetu organizacije onda su opet isti klubovi u vrhu. Oni su ti i koji najviše investiraju u opremu, karte i ono što čini jedan klub. Nažalost sa druge strane imamo i klubove koji odrade jednu trku u godini, a ostatak godine uživaju u blagodatima ostalih organizacija. I na kraju godine kada se radi neki suma-sumarum najglasniji su oni koji najmanje ulažu. Istina je da se tu i tamo griješi kod organizacije i da je vjerojatnost za grešku puno veća kada organiziraš veći broj utrka, ali kapa dolje Međimurcima, Risu i Vihoru na proteklim sezonama. Svaka čast i drugima koji se trude, a među njima su svakako Lokve čije trke rastu i sve su bolje. Ove godine probudio nam se i Torpedo sa novom kartom. Kada tome pridodamo i novu kartu prošle godine šta drugo reći nego bravo dečki i cure.
Kada već hvalimo siguran sam da bi klubovi poput Japetića i Maksimira sigurno smogli snage da naprave još pokoju trkicu. Pogotovo kada znamo da u Samoboru postoji lijepa gradska karta koja se ne koristi, da postoji i zgodna karta Grada mladih koja se ne koristi...Šteta. Jedini kubovi koji do sada praktično nemaju svog terena su Kapela koja reciklira stare karte drugih klubova i Orion koji se tek osnovao. Bjelovar je svojevremeno napravio nekoliko karata da bi se na kraju trke održavale na Kamenitovcu. Nažalost vrlo kvalitetan teren prošle godine pokazao se kao loš zbog karte koja nije bila dorađena te su rezultati u nekim kategorijama na kraju bili u potpunosti uvjetovani tom greškom organizatora. Valjda bude bolje ove sezone. Ove godine ide i prva prava Slavonska trka u Našicama. Nažalost nesretni termin usred ljeta baš ne pogoduje masovnosti ove trke, ali ako kojim slučajem budem u mogućnosti sigurno ću otići tamo. Uz Međimurce ipak stoji i Vihoraš ;) koji je gradonačelnik grada. Da je trka samo par tjedana kasnije Međimurci bi imali pune ruke posla, ovako se bojim brojke natjecatelja. Teren je prekrasan i već je bio zabilježen u našim notesima kao opcija. Definitivno trka za sprint kup ili prvenstvo da je u boljem terminu.
Plitvice su uvijek onaj hard-core sezone. Tamo se preživljava i samo oni sa maksimalnom koncentracijom mogu računati na dobre plasmane. To je trka koja mora ići svake sezone, jer prema njoj su sve ostale trke mačji kašalj. Ove godine nas očekuje i nova karta u izdanju Japetića. Teren koji su izabrali je fantastičan i to je još jedan od terena iz naših želja. No prepustili smo ga Samoborcima, jer je njima ipak nekako bliži. Merz ide sa sprintom na Jelenovcu. Teren nije baš po mom ukusu, ali možda bude i iznenađenja za trku.
Ona najvažnija trka sezone ide na Platku. Sjećam se da sam tamo trčao već jedno prvenstvo Hrvatske i da sam od legende Marchiottia izgubio treće mjesto za par sekundi. Ako karta bude na visini čeka nas težak teren sa puno orijentacije i kamenja. Štafetno PH održava se u Lokvama. Nadam se da ćemo konačno imati Prvenstvo kakvo treba i biti sa tri dečka i tri cure u konkurenciji za seniorske titule. Tereni su poznati i moglo bi biti iznenađenja i sigurno neće biti jednostavno ako Tomica radi staze.
Od ostalih trka uvijek treba izdvojiti noćni sprint u Varaždinu koji postaje tradicija i stvarno je nešto posebno. Oni koji idu na prvu petodnevnu trku u Delnice zasigurno će uživati u dobrim trkama. Prava je šteta da se neki od tih terena nisu koristili za Kup Hrvatske prijašnjih godina. Lividraga je teren koji spada u vrh Hrvatske ponude.
Mogli bi tako u nedogled. Hvala dragom Bogu da trka ima, pa polako planirajte i uživajte u šumi dok trčite, a sve ostalo je ionako popratni dio i manje je bitno.
Nema komentara:
Objavi komentar