Potopilo nas

Eto već drugu subotu mijenjamo koncept treninga. Oba puta u planu je bila tranzicijska provjera na 5000, ali nekako nas neće. Krešo je bio milostiv i dozvolio nam je prekid treninga nakon samo petnaest minuta zagrijavanja. Moram priznati da  mu je to najlakši trening koji sam dosad imao pod njegovom paskom. 

A sve je izgledalo tako divno ujutro. Prekrasno sunčano, toplo. Ostavljam doma apsolutno sve što je viška i radim grešku jer ne gledam na zapadnu stranu neba. Već prilikom vožnje do treninga uočavamo oblake za koje se nadamo da neće tako brzo stići do nas. Naravno slutnje su se obistinile i taman kada smo trebali odraditi glavni dio uslijedila je grmljavina, pljusak i led. Usaglašavanje nije trajalo dugo i trening se prekinuo. Prvi nakon dvije godine zajedničkog rada. Što možemo ipak ne treba glavom kroz zid.

Neki su otišli odmah doma, a mi smo još ostali malo odraditi neke stvari koje smo uplanirali. Nakon malo nogometa po kiši promrzli ipak smo krenuli kući. Nadam se da će nas sutra vrijeme poslužiti jer prijava za O-duatlon ima dosta.

Ne zaboravite pomaknuti kazaljke sata da ne kasnite!!!

Eh, umalo zaboravih. Na povratku sa treninga susreli smo super novi kabriolet sa pomičnim krovom. Zakon.