07 rujna 2009

Zeleni vikend u Međimurju


Kako komentirati protekli vikend. Tri trke u dva dana, noge teške i umorne i samo najspremniji su mogli sve tri trke istrčati na visokom nivou. Nije bilo lako.

Kup utrka

Već i prije trke znali smo da će biti strmo i zeleno i da se moramo pripremiti na "fight". Kako sam startao debelo zadnji očekivao sam prve trkače u cilju puno ranije, a kada ono skoro jedan sat da se nitko nije pojavio, a onda na kapaljku, izmučeni, izgrebani.

Odlazak u šumu samo je potvrdio moja nagađanja. Karta više nije relevantna za Kup utrke ako se ne popravi vegetacija. Previše je bingo varijanti iz kojih čovjek ne može isčitati prolaznost terena. Skoro svi sa kojima sam razgovarao nakon trke imali su jedinstveno stajalište. Sama kontrolna točka nije predstavljala problem, ali dolazak do nje bio je katastrofa. Na karti bijela šuma, a u stvarnosti zeleni zid, na karti livada a u stvarnosti neprohodna zarasla džungla. Koliko god se u kasnijoj fazi trudio izbjegavati zeleno i trčao sam okolo, teško je bilo nadoknaditi propušteno na početku kada sam u nekoliko navarata doslovce puzao da bi došao u prohodnije dijelove. Da ne pričam o slučaju kada sam na varijanti jedva probio jedan takav zeleni zid da bi ispao na livadu, a kada ono iznenađenje. Livada ograđena, a
ograde nema na karti. Sve to na varijanti prema kontroli. To što je fizički bilo teško i što smo imali i više od 500 uspona bio je najmani problem. To je elita i živimo sa time. Guramo, trčimo i treniramo zbog toga, ali ovakve stvari su pomalo frustrirajuće. Taman kada pomisliš da ne može biti zelenije, evo ga opet. Sve u svemu šteta. Vedran je zasluženo pobijedio, najbolje se snašao na ovom terenu, a sada kada gledam zaostatak, tih 6 minuta mogao sam komotno imati da sam u početku iskoristio neke zaobilazne varijante. No i ostatak ekipe je tu gubio pa zato u orijenttaciji nema da sam...

Srećom nas je vrijeme poslužilo pa je i kiša prestala taman prije trke, a ukazao se lijepi sunčani dan. Nažalost predzadanja kontrola bila je na krivom mjestu, oznaka dobro postavljena, a zastavica u drugoj uvali. Nije da sam nešto puno tamo izgubio i da bi to utjecalo na plasman, ali ljuti odgovor organizatora koji kaže: "Za nas je
kontrola na dobrom mjestu". Ljudi nitko nije savršen, greške su moguće i događaju se, ali ljudski je priznati: "Pogriješili smo, kako da to riješimo na opće zadovoljstvo."

O startnim listama sam već pričao, a najbolji dokaz koliko sam bio u pravu je zajedničko trčanje Frane Markovića i Vinke Kvočić koji
su startali na intervalu od 1 minute na istoj stazi. Oboje su uvjerljivo pobijedili u svojim kategorijama i iskoristilu su
mogućnosti koju im je dao organizator. Kada imate kombinaciju dvoje dobrih natjecatelja koji surađuju na stazi teško im se itko može suprostaviti. Nitko ne krivi njih dvoje, jer ne sumnajm da bi i sami postigli solidne rezultate, ali ostaje gorak okus u ustima, jer sam na taj problem upućivao već nebrojeno puta. Mogao je to biti bilo tko, a organizator ne smije dopustiti da mu se takve stvari događaju već n-ti puta na trci.

Sprintevi

Sprint Kup ušao je u svoju završnicu. ostalo nam je još samo finale na Bundeku. Svi koji smo trčali u Međimurju znali smo da šumski sprint nosi odlučujuću prednost i ako se na prvom sprintu napravi dovoljna razlika, u Čakovcu je nemoguće to nadoknaditi.

Kod dečki na prvoj utrci je slavio Edi. Ovaj puta brz, skoncentriran i
bez kompasa. Drugi je bio Salopek, a treći Vedran. Iako sam mislio da sam solidno odtrčao, par manjih greškica dovelo je do zaostaka od dvije minute. Previše, ali valjda je i umor napravio svoje. Uz savršenu trku sumnjam da bi mogao do tog vremena. Za poslijepodne u Čakovcu znao sam da će biti teško bilo koga prestići u ukupnom poretku. Doduše Vedran je imao samo nekoliko sekundi prednosti, ali Čakovec je ipak teren na kojem je on jači trkački.
Kod djevojaka je Ivana po stoti puta prva na startnoj listi, a ovaj puta je dodatno upogonjavala kontrole, jer si organizator nije dao truda da to učini prije trke. Iz osobnog iskustva prije par godina u Čakovcu znam da je to koma na sprintu i da je to gubitak barem 2-3 sekundi po kontroli, a da ne govorim o koncentraciji. Navodno je i Ivo imalo sličnih problema jer je i on startao među prvima u svojoj kategoriji. Što se karte tiče čini mi se da je koncepcijski izvučen maksimum iz onoga što je tamo, ali na par mjesta su mi detalji bili nekako preblizu puta u odnosu na ono što je nacrtano.

Čakovec sprint
Pauzu između dva sprinta proveli smo u našoj stalnoj bazi "Žuta ruža". Dobro smo se najeli, odmorili i u zadnji čas stigli u prostor karantene. Na vrijeme :). Atmosfera opuštena, lijepa fontanica kod cilja. Sve skupa popravlja dojam "zelenog vikenda". Trkica je bila prava sprinterska, sa puno promjena smjerova, petljama , hrpom kontrola i svaka izgubljena sekunda se plaćala. Vedran je dokazao da je ovo njegov vikend i zabilježio je i drugu pobjedu. Očito mu je dobrodošla pauza nakon WOC-a i odmoran se vratio pun energije. S druge strane meni je ovo bio peti trening/trka ovaj tjedan i malo sam bio već iscrpljen.

Početak je bio OK, trik kontrolu sa zidinama sam dobro apsolvirao, ali neodlučan odlazak sa te kontrole na 6.KT odnio je 5-10 sekundi, a sedma je odnijela još par sekundi jer sam zaobilazio zgradu. Činilo mi se u tom trenutku da je to brže od skakanja na zidić. Slijedi petlja u kojoj sam u jednom trenutku stao, jer jednostavno nisam vidio na karti gdje je slijedeća kontrola. Ostatak do 18.-te odrađujem dobro i po špagici. Na 19.-tu umjesto uz dvorac, trčim uz opkopni jarak i tu je otišlo još možda 5-6 sekundi. Sve skupa rekao bih 20-30 sekundi greškica. Vedran je napravio razliku od minute tako da nije bio dostižan, a sa Edijem sam mogao biti na par sekundi. Ovako ipak 24'' u njegovu korist. Noge su mi već bile preteške. Špek nije startao i tako je izgubio priliku za ukupni plasman na trci i u sprint Kupu. Šteta, jer je zadnja trka na Bundeku mogla odlučivati o ukupnom poretku.

Za mene je sprint kup gotov. Zadnju trku organiziram i dečki se bore za pozicije. Ako sve bude u redu trebao bi završiti treći u Kupu. Ja zadovoljan :) Matjaž je bio ove sezone nedodirljiv, a sa Edijem sam vodio sportku borbu. Bio je bolji i čestitam na tome.

Eva je prema svemu sudeći osigurala ukupnu pobjedu, a Vinka, Antonija i Ivana se još uvije bore za ostale pozicije. Kod veterana je Ivo preuzeo vodstvo sa dvije pobjede, a Darinka je još uvijek vodeća kod veteranki. Kod kadeta se vodi zanilmljiva sportska borba. Braća Vujanić, Patrik Malnar, Matej Štambuk i Luka Mihaljević riješiti će sve u zadnjoj utrci na Bundeku. Generacija koja dolazi. Ista situacija je i kod juniorki gde Barbara Petranović, Iva Štambuk i Anamarija Tusić vode izjednačenu borbu. Matija Razum odnio je dvije pobjede, ali situacija još nije rješena. Mario Štambuk, Edi Grbac i Ivor Mikulčić sigurno se neće tek tako predati. Najviše me veseli sportsko prijateljstvo između svih njih koji su prije i poslije utrke super prijatelji, a na trci veliki sportski rivali. Čeka nas jedan zanimljiv i neizvjestan sprint na Bundeku.

Ekipno Vihor po treći puta zaredom pobjeđuje u konkurenciji 13 klubova. Veseli i drugo mjesto Međimurja i nova lica u tom klubu. Nadamo se da ćemo ih i dalje viđati po trkama, pa već i na Bundeku ovu nedjelju. japetić je bio treći, a Bjelovar četvrti. Nekada najbolji Hrvatski klub Ris uvjerljivo najslabiji 11. od Hrvatskih klubova i to sa najmanje prisutnih članova. Čast kluba branili su Barbara Petranović, Patrik Malnar i Tihomir Salopek.

Nema komentara:

Objavi komentar