22 rujna 2009

Nogice opet bole

Iako je od subote prošlo par dana na jučerašnjem treningu još sam osjećao određeno zatezanje, a bome i glava je imala šta za reći. Onako raštiman pojavio sam se u Maksimiru kod Kreše. Ekipa poznata, a ovaj puta pridružio nam se i Ivo što je treningu dalo jednu dozu dodatne jačine. Nakon uvodnog zagrijavanja odradili smo dvije serije po pet stotki na travnatoj podlozi. Mario i Ivo nisu popuštali niti na jednoj dionici i danas to osjećam. Dobro smo se ganjali. Nakon dionica uslijedilo je dobro rastezanje i taj dio mi je baš odgovarao. Čini mi se da je ustvari ono najbitnije u prvoj sezoni pod Krešinim vodstvom da ostanemo nepovrijeđeni i postignuto. Vježbe istezanja, zagrijavanja i rastezanja nakon treninga nikada ne preskačemo (što smo prije redovito radili) i to svakako ima velikog utjecaja. Zadnji dio treninga odradili smo 6km u jednom zavidnom tempu. Mario me još na kraju isšprintao upravo onako kako sam i ja to volio raditi u njegovim godinama. Svaka čast. Ivo je istu dionicu odradio po šumi. Mrak nas je ulovio pred kraj treninga i u srijedu krećemo zato ranije. Dogovor je u 17:45 isto u Maksimiru.

Analizirajući još malo trku u Bjelovaru vidi se da si je Perko i ekipa dala truda oko staza, ali očito nije bilo previše vremena za nekoliko odlazaka na teren. Tako je to kada čovjek radi i ima hrpu obaveza. U svakom slučaju svaka čast svima koji su ove godine dio energije uložili u organizaciju bilo koje trke, jer bez njih svi ostali ne bi imali gdje trčati. Osobno ove godine radio sam na organizaciji Crvenkapici, dječje utrci na Ačkovom kupu, dva dana Ačkovog kupa za Kup, Vihor Sprint kupa, a slijedi još velika dječja trka i Zagreb open. Čisto dosta za jednu sezonu. Jasminka i Hoki su odradili trke u preciznoj orijentaciji, a Karlo priprema MTBO trku. Na zimu još vjerojatno ide dječja trka Sv. Nikole što čini ukupno 11 trka što manjih, što većih. Jedini koji nas prate u stopu su vrijedni Međimurci sa podjednakim brojem utrka. Ostatak klubova je uglavnom na jednoj ili dvije utrke.

A da recesija uzima svoj danak i u našem sportu vidi se i iz novih karata koje je teško isfinancirati tako da svi recikliramo terene koliko je to moguće. Bude bolje, valjda.

Nema komentara:

Objavi komentar