Iako se zapravo radi o četri utrke odlučio sam pisati o njima u jednom postu jer su se umnogočemu preklapale, od ciljnog prostora, startnih karantena, dijelova karata kod kvalifikacija do neizvjesne i zanimljive borbe za medalje u finalu. Kako Hrvatska ima pravo na tri natjecatelja u muškoj i tri natjecateljice u ženskoj konkurenciji, već u Hrvatskoj smo dogovorili nastupe kod dečki, a cure da trče sve discipline. Upitan je bio jedino nastup Ivane na longu, ali nakon dobrih kvalifikacija srednjih staza ipak smo odlučili da trči sve.
Srednje staze
Start u prvoj grupi uvijek nosi svoje dobre i loše strane. Dobre strane su
veliki promet trkača u šumi koji te mogu povući (dobro i krivo), a loše su probijanje putića i vegetacije koje kasnije grupe obilato koriste. Organizator je rekao da ovaj puta neće biti putića jer je takav teren i čini mi se da je imao pravo.
Startni koridor od 8 minuta i to tako dugačak da se jedva stizalo na neke koridore (barem na dva smo i kasnili, a cure skoro na sve) bio je nešto što te dodatno moglo dekoncentrirati prije starta. Srećom prošao sam dosta takvih "velikih" startova i trka tako da trema ipak nije napravila svoje. Na prvu kontrolu krećem nizbro u punom trku zajedno sa još dvojicom natjecatelja koji naravno imaju druge kontrole. Već sa vrha pregledne padine uočavam uvalu i detalj gdje bi trebala biti kontrola koja se malo kasnije i ukazala. Super, "sindrom prve" je iza mene. Druga, treća po izohipsi u kamenju, tehnički zahtjevan dio isto prolazim bez problema. Prva greškica ide na varijanti u zelenjavi. Dugačko trčanje po izohipsi, nemaš se za šta uloviti, pogađam tuđu kontrolu, odmah uočavam detalj i dalje kroz zeleno do još jedne kontrole. I ovaj detalj prepoznajem i spuštam se dvadesetak metara južnije na svoju kontrolu. Dao se ovaj dio istrčati barem pola minute bolje. Slijedi krugić pa duuugo koso ubrdo. U daljini uočavam kockice na kontroli. Ivana perforira svoju kontrolu, a ja trčim prema svojoj koja je u neposrednoj blizini. Nema problema i slijedi kraća dionica na kojoj sam previdio kontrolu u rupi. Zakucana do poda promakla mi je na metar-dva. Pokušavam se relocirati na kamenju i to traje oko dvije minute. Šteta do sada je sve bilo super.
Ostatak staze idem po liniji i trčim koliko mogu, nema greške do cilja. Sve u svemu zadovoljan sam. Mogao sam izbjeći tu veću grešku uz malo više koncentracije.
Ostatak ekipe također solidan. Matjaž je napravio veću grešku već na prvoj, a ostatak staze je istrčao korektno. Edi skoro u sekundu kao i ja. Kod djevojaka Ivana ima najbrže vrijeme od naših, slijedi Vinka pa Antonija. Svi su prošli staze, atmosfera na
cilju fantastična zahvaljujući navijanju naših gledaoca, staze zahtjevne, a kontrole na mjestima iako pomalo skrivene (rekli bi zapiknute koliko je išlo).
Finale je pripalo velikom Thierriu i Dani Brozkovoj. Thierry je nesumnjivi vladar srednjih staza i ako ne napravi neki teški kiks nitgo ga ne može ugroziti. Slijedeći cilj mu je zlato na klasici i ove godine skoro je i to ostvario iako si je dao rok od još par godina.
Duge staze
Za kvalifikacije dugih staza vraćamo se u istu karantenu drugi dan. Ovaj puta Vedran ima premijeru, a ja odmaram. Edi trči svoju drugu trku, a cure sve na broju. Organizator je dodao još jednu minutu u koridor, ali i produžio koridore pa je i ovaj puta bilo šprintanja da se stigne od minute do minute. Sve skupa koridor je bio dugačak dobro preko jednog kilometra.
Još dok su neki startali u cilju se već dalo čuti da je teren težak za trčanje, da su kontrole na "ničemu", a ulaskom prvih natjecatelja u cilj vidimo koliko su informacije bile točne. Svi su dobrano podrapani, a na prolaznu kontrolu ispadaju doslovce iz zelenog zida. Matjaž je poznat po tome da mu odgovaraju teški tereni, a to je i dokazao na kvalifikacijama dugih staza. Izvrsna trka, 20. mjesto sa manje od 4 minute za A-finale. Valjda se i opustio nakon famozne zabrane iz Delnica da ne smije trčati u
novom dresu. Vedran i Edi imali su skoro isto vrijeme. Solidno unutar očekivanja.
Kod cura prvo razočarenje diskvalifikacijom Ivane koja je preskočila igrom slučaja kontrolu u šumi sa 1000 karakteresitičnih drveta???. Vinka je podesila nišanske sprave i odradila solidnu klasiku, a Antonija je samovala
u šumi startajući među zadnjima. Odradila je trku korektno.
Sve skupa obje kvalifikacijske trle bile su svaka po sebi drugačije, a opet nekako mi se provlači misao da je organizator puno truda uložio u postavljanje kontrola na upitnim detaljima usred ničega, da su kontrole postavljane stalno u liniji kako bi se tjeralo trkače na greške. Ima tu dosta materijala koji nije bio baš na razini WOC-a. Ako se malo pozabavite analizama vidjeti ćete da je Simone izgubila zlato na štafeti na kontroli koju su poslije lopatom otkopavali iz gustiša, da je na tom istom dijelu na svojoj kontroli Thierry proveo nekoliko minuta pokušavajući odgonetnuti šta je crtač htio reći (da je kontrola bila fer vjerojatno bi Francuska bila prvak Svijeta jer ga Smola i Nordberg ili Johansson ne bi niti vidjeli.
Ne kažem da bi nama to nešto pomoglo, ali staze u Češkoj i Japanu su mi se činile puno bolje sa više izbora varijanti.
Na kraju da ne zaboravim finale klasike održalo se zadnji dan sat i pol vožnje od Miskolca. Po prvi puta je kiša bila dekor trke, a nakon informacija o lošim uvjetima odustali smo od odlaska tamo. Dobar dio repke otišao je već dan ranije, a precizna reprezentacija imala je još kliniku u smještaju. Na finalu su bili naši Mihaljevići i Ivan Draušnik i kažu da je teren bio najljepši do sada. Čista šuma, trčljiva sa punio detalja, kamenja i sl.
Edi, Eva, pia i Til odradili su Hungaria kupa trčeći i manevrirajući autom iz blata kako bi se uopće vratili u civilizaciju. Na kraju su morali na glavnu cestu šumskim makadamom preko Slovačke :).
Pobjednike znate, Simone Luder Nigli i Daniel Hubman. Svaka im čast, svaka čast Švicarcima koji su bili daleko najuvjerljivija ekipa prvenstva. Na postolju se našao i Mikhael Mamleev koji trči za Italiju. Pisane su čak i žalbe skandinavskog lobija na šlepanje mamleeva za Hubmanom. Da se radilo o nekom anonimcu iz Hrvatske ili Slovenije vjerojatno bi i prihvatili žalbu. Ovako je sa tri glasa protiv i dva za, žalba odbačena. Mamleev ipak ima ime i već dvije medalje sa WOC-a iz prijašnjih vremena kada je trčao za Rusiju.
Nema komentara:
Objavi komentar