Prekrasna nedjelja u Kaniškoj Bistrici. Baš za uživanje. Cilj je bio smješten kod planinarskog doma čija okolica je prekrasno uređena sa jezercem, rijekom, mostićima, dječjim igralištom, crkvicom....Baš super. Okolica vrlo impresivna sa vrhovima Kamniških alpi i Grintovcem koji dominira okolinom.
Dan smo započeli preciznom orijentacijom. Prvo PH, a ujedno i Cro-Slo liga. Konkurencija dovoljno jaka, ali bez Kreše, Nike i
organiztaora iz OK Trzin. Staza po meni "zelo zahtevna" sa puno razmišljanja, reljefnih detalja, kamenja. Baš kako treba. Neki će reći da im neke stvari nisu štimale zbog karte, ali to je jednostavno tako jer još uvijek nitko ne radi karte samo za preciznu orijentaciju koje bi bile točne u metar pa da čovjek može stvari mjeriti na metre. Bitni su relativni odnosi između detalja i to se nauči kada čovjek sam crta karte.
Rezultati na kraju možda iznenađujući, a možda i očekivani. Pobijedio je Ivo Tišljar koji je imao stopostotni učinak. Jedini je sve odgovorio točno i zasluženo odnio titulu najboljeg. Drugo mjesto ide Ivani koja je ionako dio reprezentacije u preciznoj orijentaciji, a treći je bio Ivica Bertol. Hladnokrvnost iz streličarstva očito koristi i nakon samo jedne i pol godine bavljenja ovim sportom ostvaruje vrhunske rezultate (bio je 16. na Svjetskom prvenstvu). Svaka čast Ivi, Ivani i Ivici.
Mene su pokopale vremenske. Tri od tri sam fulao. Prvu sam odmah znao da je otišla u vjetar, a druge dvije sam očito zamjenio slova jer sam gledao pravu kontrolu, a krivo odgovorio. Na stazi odmah prvi "Z" na prvoj sam fulao i to je već četri greške, a tek smo krenuli. Na kraju ipak ide sve puno bolje i od idućih 14 KT griješim samo na jednoj. Ipak nije bio dovoljno za medalju. Na kraju 6. ukupno i 4. od naših. Više niti ne brojim ta četvrta mjesta na Prvenstvima.
Mene su pokopale vremenske. Tri od tri sam fulao. Prvu sam odmah znao da je otišla u vjetar, a druge dvije sam očito zamjenio slova jer sam gledao pravu kontrolu, a krivo odgovorio. Na stazi odmah prvi "Z" na prvoj sam fulao i to je već četri greške, a tek smo krenuli. Na kraju ipak ide sve puno bolje i od idućih 14 KT griješim samo na jednoj. Ipak nije bio dovoljno za medalju. Na kraju 6. ukupno i 4. od naših. Više niti ne brojim ta četvrta mjesta na Prvenstvima.
Poslijepodnevni sprint bio je prava poslastica. Mala karta, a tehnički zahtjevna, puno kamenja, detalja. Ludnica. Možda malo previše kontrola (29), no po meni jedan od najboljih sprinteva ove sezone. S obzirom da se radilo o Prvenstvu Slovenije, Hrvati su startali na početku pa sam ja startao na početku kategorije, a Ivo dvije minute iza mene. S obzirom na Ivinu trenutnu formu i teren znao sam da ako pogriješim nema šanse da više pobjegnem.
Krenuo sam brzo, a prva je bila odmah nakon start pointa, ali u kamenju, tako da dok sam se snašao već sam napravio grešku. Prilaz sa krive strane i ode barem 15tak sekundi. Slijedeće dvije po padini od
rađujem bez problema. Na četvrtu malo krivo interpretiram kartu i umjesto u riječnom koritu kontrolu tražim na padini. Ode još 30 sekundi. Do 13. KT sve ide bez problema, vućem, ali
osjećam i lagani umor (ne znam da li je to od hodanja cijelo jutro na preciznoj ili samo tako). Osjećaj brzo prolazi i na 14. se odlučujem forsirati rijeku. Učinilo mi se da nije duboko i dalo se relativno dobro proći kroz vodu. Ivo se odlučio varijantu preko mosta i biti će zanimljivo vidjeti prolaze. Slijedećih petanest kontrola bilo je postavljeno u tehnički zahtjevnom dijelu sa puno kamenja, glavica i puno promjena smjerova.
Na 18. KT radim veću grešku i dolazim do 19.KT sa koje se vraćam prema 18.KT. Greška od barem 1,5-2 minute. Do kraja još malo dižem tempo i pretčavam 21. KT.
Ode još 30 sekundi.
Nakon toga sve ide kao po špagici, ali znam već kod utrčavanja da se trebalo ići dobro ispod 20 minuta, a moje vrijeme je 22'42. Na cilju još čekam Ivu da vidim hoće li mi skinuti skalp, ali i on je radio neke greške u drugom dijelu staze pa je ipak 2' iza mene.
Andraž je bio favorit i to je dokazao istrčavši stazu za impresivnih 17'. Drugi Grega sa 19', a treći Dani sa 21'43. Ja naravno četvrti. Još je i dobro s obzirom na izgubljeno vrijeme. Realno sam mogao komotno biti oko Greginog vremena, no malo je tu odigrao i hendikep prvog starta dok su oni ipak imali ekipu oko sebe.
Ivana je konačno posložila nišanske sprave i brzinu i uvjerljivo je pobijedila u Ž21 sa čak 5 minuta prednosti ispred drugoplasirane. No oduvijek smo znali da njoj više leže slovenska prvenstva nego naša :)
Organizacija trke na visini, nova karta, startne liste kao po špagici: "Stranci prvi, dva vakanta između, kategorija za kategorijom, niti jedna ista varijanta u Ž21 i M21"! Ništa nije prepušteno slučaju. Šteta je jedino što i u Sloveniji broj natjecatelja nije ništa veći od našeg, dapače za 20-30 posto je manji.
Nema komentara:
Objavi komentar