Srećom izbjegli smo današnji potop. Jučer nas je vrijeme poslužilo i bilo je ugodno za trčanje, no krenimo redom. U subotu ujutro krenuli smo već prema Plitvicama. Kao i prošle godine dali smo si vremena da malo prošećemo po jezerima. Prošle godine smo odradili donja jezera i veliki slap, a ove godine gornja jezera. I vrijedilo je. Stvarno se može reći da su Plitvička jezera jedinstvena u Svijetu i vrijedi ih doživjeti. Tri-četri sata šetnje nije baš odmor pred trku, ali eto neke stvari treba gledati i s druge strane. Krenuli smo po prekrasnom sunčanom danu da bi kraj šetnje dočekali u prolomu oblaka. Srećom imali smo sve potrebno za obući, ali povratak pješice do Mukinja u našu kuću ipak je bio predug da ostanemo suhi. Srećom topli tuš, sobica, kuhinja i čajek liječi sve. Slijedeći zadatak biti će nam obilazak jezera zimi.
Nedjeljno jutro osvanulo je kristalno čisto. Vedro nebo, ugodna temperatura, cilj u blizini. Čak se i jedna kontrola vidjela s prozora kuće. Skupilo se na cilju nešto više od stotinu ljudi i prava je šteta da nije bilo više natjecatelja. Vjerujem da je ovo natjecanje dvodnevno i uz malo reklame u dobrom terminu sigurno bi privuklo i veći broj natjecatelja iz inozemstva. Pogotovo kada je karta ušla u uži izbor za "101 svjetsku kartu na kojoj treba trčati prije nego umreš." Moje prognoze oko vremena pobjednika su se ostvarile. Matjaž nas je deklasirao u domaćem kraškom okruženju. Vidi se da mu kamenje leži. Iako sam treći u ukupnom plasmanu nije to rezultat za hvaljenje. U gruboj procijeni većih grešaka nabrojao sam čak 24 minute gubljenja što je previše čak i za Plitvice. I možda bi sve to još nekako i prihvatio da nisam upao u crnu rupu. Šta se tamo dogodilo ne znam niti sam. Mala utjeha mi može biti da nas se na tom dijelu sakupilo cijelo čudo, a kako čujem i Edi je na istom mjestu bio van karte, odnosno na rubu. Vedranova analiza također pokazuje grešku na tom dijelu. Ne znam niti sam. Kontrola je bila na svom mjestu i to je neosporno, ali kao da tamo nešto odvlači ljude u pogrešnom smjeru. No to su Plitvice i teško je reći da je nešto krivo, ako nisi sto posto siguran šta si radio. U svakom slučaju elitna staza je bila tehnički dobra i dovoljno teška. Iznenadila me M12 staza koja je u prvom dijelu bila dosta zahtjevna. Doduše sve je bilo po livadama, pa su klinci srećom sa uspjehom savladali i taj dio staze. Kako me ove godine krenulo ozlijeđivanje, ovoga puta uspio sam se izvući samo sa malim ogrebotinama i to je dobro. Što se SI-a tiče svi znate da nije funkcionirao kako treba. Ne znam da li me to omelo u koncentraciji, ali pomoglo svakako nije. Pogotovo u situaciji kada želiš brzo perforirati i nestati. Rekli bi "shit happens", a to je još jedna stvar koju bi trebalo otkriti o čemu je riječ da organizatori znaju u budućnosti pripaziti. Baterije?! Malo čudno da su sve stare stanice na isti način u istom trenutku otišle. Sve skupa čudno.
Par sati nakon trke opet smo stajali na startu. Ovoga puta na kvalifikacijama za preciznu reprezentaciju. Ivica, Ivo i Zdenko pripremili su staze koje su bile nešto zahtjevnije, jer se nisu morali držati pravila da po stazi moraju moći proći i osobe sa invaliditetom. Samim time moglo se kretati i po putevima koji se inače ne koriste. Kao i kod trčanja Plitvice su sigurno jedan od najtežih terena za preciznu orijentaciju. Nažalost i ovdje imamo osnovni problem da je karta prvenstveno rađena za "foot orienteering" tako da simboli koji zadovoljavaju trkače nisu baš u 1:5000 super točni.
Počelo je katastrofično. Totalno dekoncentriran uletio sam na vremenske kontrole na kojima se nisam uspio sastaviti sa kartom. Gledam u teren i ne mogu ga preslikati na kartu koju držim. Grmlje, drveće...apsolutno ništa mi ne štima. Na kraju lupim bez veze i odmah sam znao da su obje krive. U tom raspoloženju krenuo sam na onaj ljepši dio precizne. Kako sam znao da sam fulao vremenske na ovom dijelu je bilo bitno pokušati odgovoriti što je veći broj točnih kontrola. Moram priznati da za neke kontrole nisam baš bio siguran jer se jednostavno detalji nisu vidjeli pa sam odokativno pogodio :) Doduše neke sam i fulao. Na kraju od petanest kontrola na terenu, trinaest točnih odgovora. Jedino je Jasminka u ukupnom scoru imala više. Završili smo sa svime oko 19:00 sati.
Bio je to dugi dan. I taman kada smo krenuli prema Zagrebu počela je kiša. Rekli bi, bolje nije moglo. O preciznoj ćemo još malo diskutirati sa postavljačima da vidimo šta je moglo drugačije i bolje, šta je bilo dobro, a što loše. Meni svakako vremenske nisu odgovarale, ali o tome u četri, šest, sedam čiju ;))
Počelo je katastrofično. Totalno dekoncentriran uletio sam na vremenske kontrole na kojima se nisam uspio sastaviti sa kartom. Gledam u teren i ne mogu ga preslikati na kartu koju držim. Grmlje, drveće...apsolutno ništa mi ne štima. Na kraju lupim bez veze i odmah sam znao da su obje krive. U tom raspoloženju krenuo sam na onaj ljepši dio precizne. Kako sam znao da sam fulao vremenske na ovom dijelu je bilo bitno pokušati odgovoriti što je veći broj točnih kontrola. Moram priznati da za neke kontrole nisam baš bio siguran jer se jednostavno detalji nisu vidjeli pa sam odokativno pogodio :) Doduše neke sam i fulao. Na kraju od petanest kontrola na terenu, trinaest točnih odgovora. Jedino je Jasminka u ukupnom scoru imala više. Završili smo sa svime oko 19:00 sati.
Bio je to dugi dan. I taman kada smo krenuli prema Zagrebu počela je kiša. Rekli bi, bolje nije moglo. O preciznoj ćemo još malo diskutirati sa postavljačima da vidimo šta je moglo drugačije i bolje, šta je bilo dobro, a što loše. Meni svakako vremenske nisu odgovarale, ali o tome u četri, šest, sedam čiju ;))
Nema komentara:
Objavi komentar