05 svibnja 2010

240 prijava na Ačkovom kupu i Trijangel drugi dio


Jučer smo zatvorili prijave za Ačkov kup. Brojka se za sada zaustavila na 240 prijava i ponešto zaboravnih još pristiže, ali to je brojka oko koje se sve vrti. Mi smo zadovoljni s obzirom da je to ipak malo iznad prosjeka koji  je prisutan na našim trkama zadnjih par sezona. 

Slegli su se dojmovi od Trijangla i sada možemo hladne glave vidjeti šta smo radili i šta se je moglo bolje ili lošije. Organizacijski je uglavnom bilo sve na nekom uobičajenom nivou Međimuraca. Dakle solidno iako ne onako kako je bilo početnih godina. No doba je recesije i ne možemo očekivati od nikoga dodatne iskorake. Dobro je da uopće klubovi smognu snage za organizaciju trke. Još kada radite četiri trke u dva dana to nije nimalo lako. Ono što većinu natjecatelja pogađa je dosta dugo čekanje između sprinteva i precizne. To se nama događa na Bundeku, to se Međimurcima događa na Trijanglu. Precizna iziskuje strašno puno vremena za postavljanje kontrola i nisam dosta pametan da izrodimo neki modalitet kako bi tu među-fazu skratili. Iz slike se vidi da je ponajviše mlađim snagama bilo to iznimno naporno.

Što se sprinteva tiče gledam sada rezultate i na postolju stojim između Matjaža i Andreja. Oni kada zbroje svoje godine imaju koliko i ja. Eh, to me veseli. Još malo ipak imam snage za borbu sa mladima koji dolaze. Doduše na dugim stazama se vidi da već zaostajem po brzini i snazi. Srećom ima sprinteva. Još kada bi svi bili dužine kao drugi sprint (možda malkice duži) bilo bi taman. Onaj prvi sprint mi je dušu izvukao. Malo mi je bilo strmo, pa su se noge zakiselile na tim prvim usponima, a onda kada je bilo ravno nisam više mogao povući, a k tome napravio sam i dva nepotrebna bureka i jednu varijantu koja se mogla bolje riješiti i na kraju mi je već bilo malo predugo za taj tempo. Ciljni prostor bio je zgodan, za promjenu u gradu.

Drugi sprint je bio brz, sa puno trčanja i po meni mnogo lakši orijentacijski mada je bilo par dionica na kojima se dalo izgubiti podosta vremena ako se nije pazilo. Ciljni prostor zgodan, klopica, klupice i prostor za odmor. 

Staza za preciznu me dosta izmučila. Neke kontrole jednostavno nisam mogao sa sigurnošću odrediti i u principu sam čak dvije kontrole promašio (Z odgovori) zahvaljujući tome što iz kuta gledanja na kontrolu nikako nisam mogao dobiti udaljenost od traženog detalja. Krešo je to riješio trigonometrijom, ali tu nisam nikada bio predobar pa eto... Za još jedan "Z" bio sam siguran da je tu taj tip zadatka, ali mi je drvo bilo nekako veliko i zastavica je mogla biti i na zapadu i na sjevero-zapadu, a grmlje je otežavalo pravilan izbor. Još jedan promašaj dogodio se na kontroli koja je imala "točkasti" opis, dakle račvanje potoka. Dodatna opcija sa sjevernim rubom račvanja totalno me izbacila iz prvobitne odluke.
Prije te kontrole iskusniji natjecatelji već su mogli proučavati zadatke koji su tek u drugom dijelu staze, ali sa ove strane se dalo dosta toga uočiti što se sa mjesta odluke nije vidjelo. Do kraja sve po špagici, osim zadnje koja nas je totalno zbunila. Od nas tridesetak svi smo gledali sa tridesetak metara udaljenosti postavljeni zadatak, a do samih kontrola se doslovce moglo doći na 1cm udaljenosti. Tko nam kriv.

Uglavnom ukupni dojmovi su pozitivni. Najkompletnije analize koje možete naći na webu, a povezane su sa trkama uvijek rade Međimurci pa bacite pogled na rezultate, splitbrowsere, routegadgete...

Nema komentara:

Objavi komentar