Srebrni

Moram priznati da sam zadovoljan trkom u subotu. Ispalo je kako treba, a kada pogledam malo prolaze bilo je tu i prostora za stepenicu više. No i ovo je super. Matjaž je bio izvrstan, iako sam po prvi puta nakon dugo vremena osjetio da sam u jutarnjoj trci imao i mogućnosti za vrijeme koje je on postigao. Poslijepodne je već neka druga priča. Nedostajalo je snage i koncentracije, a na dvije kontrole izgubio sam po jednu minutu što je za sprint cijela vječnost. Manje greške niti ne računam.

Teren je bio strm što smo znali, mokar i klizav što je bilo za pretpostaviti, ali ljepši od prošlogodišnjeg. Moja prednost je bila što sam startao prvi. Ispred mene nikoga, a iza svi. Ja sam postavljao vrijeme za one koji su startali kasno i mogli su proučiti zadnji dio staze. Kažem prednost jer su to obično otegotne okolnosti, ali ovaj puta strme blatne padine su kasnijim starterima bili pravi tobogani, dok smo mi na početku imali još ponešto lišća u tim dijelovima. I ovaj puta imao sam jedan opaki pad, srećom stradala su samo leđa, a moglo je biti i opakije. Ovako je ostalo ponešto kože na panju koji sam propisno oderao.

Zanimljivo je da sam tek prije starta druge trke u razgovoru skužio da je jutarnja karta bila u drugom mjerilu od onoga što sam ja očekivao. Jest da mi se sve činilo nekako blizu, ali nisam to bio nikako povezao sa mjerilom. Možda da sam poslijepodne trčao u neznanju nebi odmah na prvu izgubio debelo preko minute, a bio sam ispod nje i vidio je. No dobro za propuštenim ne treba žaliti.

Sve u svemu ostvario sam jedan od ciljeva ove sezone. Prošle godine sprint je završio debaklom i plasmanom oko 14. mjesta. Ove godine medalja je u džepu, a idemo dalje tek je početak. Pred nama je duga sezona, a moj fokus su i dalje prvenstva Hrvatske. Prošle godine četvrti na klasici i četvrti na srednjim stazama, a ako se ne varam bili smo četvrti i na štafeti. Eto ako i jedan od tih plasmana popravim napravio sam više od očekivanog. 

Malo mi je žao da nije bilo Edija i Line koji bi sigurno bili dobri, a vjerujem da bi bilo gusto na vrhu, no koga nema...

Kod djevojaka je Ivana opet na starim stazama srebra. Teren na kojem njeni zglobovi nisu baš u prednosti, ipak je donio srebro što je također pomak u odnosu na prošlu godinu. Ovaj puta najbolja je bila Nikolina koja pokazuje iz trke u trku da je sve bolja. Vinka je uz nekoliko grešaka bila tek šesta, a naša Nevija izvrsna,  odmah iza Ivane osvaja broncu.

Iznenađujuće dobar bio je i Ivor koji je Matiji dva puta skinuo skalp. S obzirom na količinu treninga koji radi Ivor je stvarno iznenadio. Svaka čast.

Organizatorima pohvale na trudu, medaljama za obje trke što znači da je i prvenstvo Hrvatske bilo na jednom malo višem nivou i slobodno mogu reći da su ovo bile najljepše medalje u sezoni. Što se koncepcija staza tiče, teško je na ovakvom terenu napraviti nešto posebno i drugačije. Druga staza mi je bila čak tehnički bolje posložena, a ono što bi trebalo izbjegavati je istrčavanje iz koridora u kontra stranu (odnosno kroz koridor). Svakako bi to vrijedilo za drugu trku gdje su sve kategorije išle kontra od koridora.
Za jutarnju trku je izvrsno bilo produžavanje trećeg koridora tako da se nije vidio smjer odlaska sa starta i u zadnjem koridoru je bio mir za koncentraciju. Sve u svemu vrlo solidna trka.

U nedjelju idemo na Plitvice. Lutrija Plitvica uvijek je neizvjesna i nikada ne znaš što te čeka. Mali pad koncentracije i boravak u šumi se produžuje i po nekoliko desetaka minuta. No zato i treba ići na Plitvice. To je trka za hrabre i odvažne i one koji vole staze koje traže upravo ono što naš sport opisuje - orijentaciju. Oni koji ne idu radi težine staza na Pitvice napravili su pogrešnu odluku jer tako nikada ne naučiš prolaziti teške terene.

Rezultati

P.S. - hvala Adi na dobroj slici