Kapa dolje Ivek

I dok se većina Hrvata lufta ovaj tjedan kod mene je ludnica. No konačno sam i neke stvari skinuo sa vrata. Avionske karte za WOC su kupljene i ekipa može bezbrižno krenuti početkom kolovoza prema Skandinaviji. Isto tako će se i bezbrižno vratiti. Problem je jedino ako proradi opet vulkan na Islandu. Onda će veslati do Hrvatske. Juniori kreću za desetak dana put Danske. Alen rješava voditeljstvo tamo, a moj posao je pri kraju osiguravanjem smještaja, prijevoza i prijavama. Za WTOC se stvari također polako slažu i bukiran je smještaj-prijevoz, plaćena startnina... IOF je isto na listi onih koji dobivaju od nas, pa smo tako riješili i članarinu. Nije malo, to zadovoljstvo ima cijenu od 830 eura.

Kada gledam druge sportove krovne organizacije također uzimaju članarinu i to je normalno, ali vrlo često nešto i daju za te novce. Da li su to seminari, školovanja, stručna pomoć, edukacijski materijali... ili nešto drugo nije bitno. Imaš osjećaj da netko stoji uz tebe. Nažalost IOF još uvijek nema tu politiku. Možda jednog dana.

Jučer sam odradio i trening na Medvednici. Ništa spektakularno, ali nevjerojatno koji umor u nogama je još uvijek bio prisutan od Platka. Kada sam došao do Grafičara baš me nešto izmučilo. No svjetla točka je svakako Ivek koji je po prvi puta istrčao i ovu rutu. Kada vidim njegov napredak kroz godinu stvarno mu skidam kapu, a nije lako kada ti fali pola mišića na nozi. Mnogi zdravi ljudi ne mogu niti do Cmroka, a kamoli ovako nešto. Zato još jednom, bravo Ivek! Slijedeći cilj je gelender ;)