Kada je Thierry nakon finala srednjih staza izjavio da mu je nestalo motivacije poslije greške u zelenom apsolutno ga mogu shvatiti. Nikada nisam volio terene koji su bili "zeleni" sa vegetacijom u kojoj ostavljaš pola svoje kože. Kada bih mogao birati trčao bi po šumama koje obiluju visokim hrastovima sa gotovo nikakvom niskom vegetacijom. U obzir bi došli i otvoreni alpski tereni poput Švicarske, Austrije i Italije gdje ti pogled puca na prekrasna brda i daje ti neku dodatnu snagu.
Europsko prvenstvo ove godine nije bilo takvo. Tereni su podsjećali na Varaždinske toplice i to na onaj zarasli strmi dio. Kada pogledaš u kojem stanju su ljudi dolazili na cilj, sve se zamisliš da li bi to htio. No već duže vrijeme kada gledamo svjetske elitaše primjećujemo da oni u šumi nemaju "respect" prema gustišima. Jednostavno u punom trku prolaze (manje više) kroz njih bez obzira na posljedice. Pogledate li malo fotogaleriju vidjeti ćete cijeli niz slika djevojaka i dečki sa cijelom silom ogrebotina, poderotina na rukama i licu. Nitko se ne štedi i trči se doslovce na nož.
Rezultati Europskog nisu iznijedrili neko novo ime. Simone je samo potvrdila ono što smo naslućivali i nakon sprinta. Vratila se u punoj snazi i što je staza duža to je bolja. Na dugim stazama deseta u poretku ima preko jedanaest minuta zaostatka!!! Šta reći o fantastičnoj Vroni Konig Salmi? Imam osjećaj da je ove godine jača nego lani, a godine se bliže 40toj. Gotovo istu stvar napravio je i Hubmann u muškoj konkurenciji. Švicarci su stvarno sila za sebe. Hoće li u Norveškoj uspijeti zadržati ovu visinu forme i razinu orijentacije? Vidjeti ćemo kroz dva mjeseca.
Na domaćoj o-sceni izvrsna konkurencija na Vihorovom danu precizne orijentacije. Odradili smo dvije trke, a nastupilo je četrdesetak natjecatelja iz Italije, Češke, Slovenije i Hrvatske. Za preciznu orijentaciju stvarno solidan odaziv. Kada tome pridodamo da smo imali Svjetskog prvaka iz 2007. Krešu Keresteša, dvostrukog viceprvaka Svijeta iz 2008. i 2009. Zdenka Horjana i četvrtoplasiranog sa lanjskog WTOC-a Čeha Pavela Dudika mora se priznati respektabilno. Po prvi puta isprobali smo i dvije "klasične" precizne orijentacije u jednom danu. Veliki organizacijski pothvat, ali i dosta veliki napor za natjecatelje. Jednu trku odradiš bez nekih problema za 80 - 100 minuta, ali kada dva puta provedeš na terenu po 100 minuta to je već fino opterećenje. Ivica i Jasminka su odradili dobar posao, a Vihoraši pripomogli na dan trke logistikom. Za divno čudo niti jedna kontrola nije nestala iako je bilo i pijanaca u Maksimiru, egzibicionista... i puno šetača koji su zanimanjem gledali što se događa.
Kompletne rezultate i obradu stavljamo uskoro na web, a ne zaboravite se prijaviti za trku u subotu u Lokvama. Rok za prijave je sutra.
Nema komentara:
Objavi komentar