Ivana prvakinja Hrvatske

Bio je ovo dugi vikend. U tri dana prevalili smo gotovo 1000 kilometara, ali isplatilo se. Protekli tjedan mnogi su pospajali slobodne dane u dugi tjedan, a mi smo marljivo sve odradili i u petak krenuli preko Austrije za Mađarsku.

Zalaegerszeg je bio poprište Thermenland opena, natjecanja novijeg datuma, ali iznimne reputacije. Recesija je izgleda i tu uzela danak i od početne euforije sa kojom su krenuli organizatori prije par godine (Austrija, Slovenija, Mađarska) nije previše ostalo. Malo sam na početku bio zbunjen jer se nisam mogao pronaći na starnim listama, ali sve je riješeno kada sam shvatio da je M35 duga kategorija spojena sa M21B, odnosno po našim gledanjima M21A jer te kategorije nije bilo na listi. Čudne su mi te mađarske podijele. No trka je i dalje više nego dobra, konkurencija solidna, tereni zanimljivi. Trodnevno natjecanje počelo je noćnim sprintom u petak. Karta je neodoljivo podsjećala na naše Zapruđe, sa razlikom da je sve skupa na jednom brdu. Skupilo se na noćnoj trci sigurno par stotina ljudi i sve skupa je bilo lijepo, zanimljivo i dinamično. A da su Hrvati navikli na ovaj tip trke pokazali su i rezultati: Matej Štambuk bio je drugi u M16E, Matija Razum drugi u M18E, Edi peti u eliti, ja treći u M21B(A), Eva prva u Ž35, Ivana treća u Ž35. U rezultatima sam naišao i na ime Lucije Telisman koja je pobijedila u Ž18E, tko zna ima li kakve veze sa Hrvatskom?

Drugog dana natjecanja na rasporedu je bila klasika, a to u mađarskoj znači poprilično duge staze. Elita je bila nešto preko 14 kilometara, naša u M21B malo ispod 10km, a veteranke su imale oko 7,5km. Teren je praktično bio podijeljen na dva dijela. Jedan u kojem si mogao trčati pet po kilometru i jedan u kojem si kosti mogao ostaviti u gustišu, a da te nitko ne nađe idućih deset godina. Trebalo je dobro noge dizati i paziti na ono što je pod nogama. U trku sam kao i uvijek kada je malo duže krenuo u lakšem tempu i onda polako pojačavao kada sam dobio osjećaj za kartu. I sve je bilo dobro do trenutka kada sam pred sobom vidio da nema šanse da stavim ruke da se dočekam u padu. Bubnuo sam glavom u neko deblo na podu i bome se dobro stresao. Utrnula mi je cijela lijeva strana lica. I u tim trenucima lagano sam trčao i provjeravao da li je nešto krvavo. Srećom samo udarac, ali nakon njega je valjda došlo do pada koncentracije i odmah sam na slijedeću kontrolu napravio popriličan burek. Petnaest minuta viška bilo je dovoljno da se relociram i nastavim dalje. Na kraju 109 minuta u cilju. Nije baš bajno, ali preživio sam. Kako me ove godine idu padovi moram biti sretan da ne zavšim kao Špek prije desetak godina. No Ivani je zato sjela trka. Bila je druga i preuzela je vodstvo u ukupnom poretku. U tim trenucima čak smo razmišljali i ostati treći dan jer nemaš priliku baš svaki dan startati prvi u lovačkom startu u Mađarskoj. Na kraju je ipak prevagnulo prvenstvo Hrvatske u preciznoj orijentaciji. Sjeli smo u auto i put pod noge preko 300 kilometara na granicu prema Trstu. Rezultati

Nedjelja u Sloveniji je osvanula prekrasna sunčana. Vinska cesta prema Dutovlju imala je zeleniji štih u odnosu na proljeće kada tuda idemo na trku "Lipica open". OK Azimut uz pomoć Talijana Cesare Tarabocchie dao si je truda i nakon dugo vremena trka precizne izgledala je na jednom višem nivou. 

Tu najviše mislim na onaj tehnički dio, a to znači da su na vremenskim kontrolama bili šatori i stolice, osvježenje na stazi... Kao i uvijek mogli bi diskutirati o zadacima, ali opći dojam je da je trka uspijela. Službene rezultate još nisam vidio, ali ako se ne varam bilo je četrdesetak natjecatelja iz Slovenije, Italije i Hrvatske. Po prvi puta održano je i ekipno natjecanje, a Hrvatska je prijavila tri svoje ekipe i na kraju pobijedila. Pobjedničku ekipu sačinjavali su Ivica Bertol, Zdenko Horjan i Dalibor Perković. U pojedinačnom ukupnom poretku najbolji su bi Talijani na prvom i drugom mjestu, a treći je bio Krešo Keresteš. Boje Hrvatske najbolje je obranila Ivana koja je bila ukupno četvrta, a time osvojila i naslov prvakinje Hrvatske. Prošle godine bila je druga, ove godine prva. Najbolji rezultat od Hrvata na prvenstvima Hrvatske. Također čovjek za prvenstva je Ivica Bertol. Prošlogodišnju broncu zamijenio je ovogodišnjim srebrom i ukupnom pobjedom u paralimpik kategoriji. Treći je bio Zdenko koji se time domogao i prvog postolja na prvenstvima Hrvatske. Ja po običaju četvrti. Jednako kao i lani, s tom razlikom da sam napravio i ono što sam rekao da ću napraviti. Doslovce sam stazu preletio u brzom ritmu i 25 zadataka prošao sam u 80 minuta. Dum-dum strategija nije bila loša i da sam malo više vremena provodio na kontrolama možda bi samo jednu kontrolu drugačije odgovorio. Moji ekipni kompanjoni Iskra i Ivo nisu briljirali, ali borili smo se i na kraju  bili bolji od naše feminističke ekipe ;)

Čestitke Ivani, Ivici i Zdenku na osvojenim titulama, diplomama i nagradama (pronađi uljeza :).

Ovime je prvi dio sezone i službeno gotov. Oni najuporniji nastavljaju po Mađarskoj, Austriji, Češkoj...., a oni manje uporni na moru.