Šlepanje ili suradnja?

Pripremao sam ovih dana  predavanja i naletio na neka analize i diskusije vezane za "šlepanja" u našem sportu. Proteklih mjeseci i na Svjetskom nivou vođene su slične diskusije sa istom temom. Vjerojatno će se iste voditi i kada nas svih skupa više ne bude. Nažalost u našem sportu "šlepanje", odnosno korištenje tuđe pameti da bi sam profitirao teško je iskorijeniti. Još prije dvadesetak godina Skandinavce je osapnula činjenica da je u Italiji na Svjetskom kupu Martin Brantner iz Austrije pobijedio trku ispred njihovih uzdanica. Teren koji do dana današnjeg vjerojatno nije nitko prestigao po pojmu "brutalnosti" i totalne nevjerojatnosti gdje se nalazio (Montabelluno), omogućio je Martinu da već na početku staze stigne jednog od favorita utrke i do kraja trči sa njime. Naravno njegova tvrdnja je bila da je on surađivao sa dotičnim natjecateljem. Činjenica je da je trčao sam ne bi nikada ostvario tu pobjedu, ali činjenica je i da je 20.08.1992. ostao upisan kao prva austrijska pobjeda u Svjetskom kupu. Takvih primjera bilo je kroz povijest dosta, a najsvježiji primjer je osvajanje brončane medalje za Italiju  Mikhaila Mamleeva u Mađarskoj na Svjetskom prvenstvu prije dvije godine. I domaćih primjera bilo je kroz povijest dosta. Tu su naročito prednjačili atletičari koji su mogli pratiti svakoga, ali su imali problema sa orijentacijom. Domaće snage doduše u nekoliko navrata uspjele su takve stvari i sankcionirati diskvalifikacijama, ali niti to nije bilo dugog vijeka. Od najsvježijih primjera imamo slučaj sa Platka prošle godine. Trka kao da je preslikana iz Montabellune. Nikolina kao jedna od favoritkinja starta naprijed, radi grešku već na prvu i stiže je Nevija. Doslovce svaku kontrolu trče zajedno i na kraju uzimaju prva dva mjesta. Šlepanje ili suradnja? Takve stvari ne mogu se dokazati, ali ostaje gorak okus onima koji koji prate poslije prolazna vremena i koji su se uzdali u sebe na toj utrci.

Organizatori mogu na važnim trkama takve stvari rješavati poludirigiranim ždrijebom i dužim startnim intervalima kako bi se na neki način zaštitili kvalitetniji natjecatelji, no na teškim terenima poput Platka ili Montabellune niti to nije dovoljno. Rješenja nema (barem za sada) i vjerojatno je to jedan od razloga zašto naš sport neće tako skoro na Olimpijske igre. Kako osigurati potpuno iste uvjete za sve natjecatelje? Teško! No tako je to. Niti u drugim sportovima nije sve idealno. I sve će biti dobro dok se zbog takvih stvari neće dobivati ili gubiti benificije, stipendije, novci, statusi i sl. jer to je naravno i podloga za manipulacije. Da li je Martin Brantner zbog te pobjede profitirao osim na planu vlastite promocije nekom nagradom ili nije, ne znam, ali moguće je. Pravedno ili ne? Teško je reći. Isto vrijedi i za naše natjecateljice. Jesmo li dovoljno jaki da nas 7200 razloga ne povuče na drugu stranu nego da mislimo svojom glavom i budemo prvaci zbog vlastitih kvaliteta navigiranja i trčanja, a ne zbog toga što koristimo tuđe vještine? Puno pitanja na koje će biti zanimljivo vidjeti odgovore onih koji će slušati predavanja ovoga vikenda.

Jeste li se prijavili za Lipicu? Više od 800 natjecatelja za manje od 14 dana kreće put Slovenije. Prijave su završene i ostaje samo da se počnete pakirati.