Nazad u šume

Već duže vrijeme se susrećem (a čujem i drugi organizatori) sa jednim problemom kada organiziramo trke, treninge i sl. Gdje smjestiti ciljni prostor?!  I kada nađeš neku livadu treba naći vlasnika, lijepo pitati, zamoliti i uglavnom se sve riješi. U zadnje vrijeme sve češće stvari kreću nekim drugim smjerom. Prepreka koliko želiš. Prije par godina na jednom mjestu su nam  za upotrebu livade htjeli naplatiti nekih 3000kn za dva dana. Naravno odustali smo, našli novu lokaciju koja je bila besplatna i sve pet. Već iduće godine na toj istoj besplatnoj lokaciji nas je vlasnik tražio tisuću kuna za jedan dan. Danas mi je uslijedilo novo iznenađenje. ZG Holding poslao je čestitku za dječju utrku i račun na 594 kn za upotrebu livade na Bundeku. Znam i da park prirode Medvednica debelo naplaćuje organizaciju događanja unutar granice parka. Kamo to sve vodi? Na Medvednici su gotovo svi klubovi prestali organizirati događanja, skijaši odlaze u Austriju na treninge i trke jer im je tamo jeftinije, ostali masovno rade na crno bez službenih dozvola. Kapela je imala sličnu situaciju na Ponikvama kada su dobili račun. Zanimljivo je da je kazna za prekršaj neprijavljivanja trke bila manja od računa.

Leibnitz konvencija od IOF-a očito kod nas neće funkcionirati, pa ćemo umjesto na otvorene prostore sa publikom svoje sportske aktivnosti vratiti u šumu da nas nitko ne vidi, jer sigurno je da od trke nitko ne može ostvariti profit  da još pokriva i nerad državnih i gradskih struktura. Ovaj račun je samo poruka organizatorima da je bolje da ne rade ništa za boljitak društva jer inače imaš samo problema i troškove. To što netko ulaže svoju opremu, vrijeme, trud i volontira besplatno nikoga nije briga.

Trka će ići svakako. Platili ili ne platili znati ćete ako vas natjeramo da imate masku na glavi i da trčite brzo kada kažemo da idu čuvari ;)