Teško je biti pametan nakon ovakvog vikenda. Kao i u vijek skidam kapu Međimurcima na broju trka koje organiziraju kroz godinu. Iz godine u godinu ima i novih karata, terena i broj trka se kreće prema dvoznamenkastoj brojci što je stvarno impresivno. S druge strane kvaliteta trka je sve slabija i sve češće se događaju greške. Ovaj vikend imali smo tri trke i na svakoj je nešto bilo pošlo u krivom smjeru.
Počeli smo sa dugim stazama koje su opet bile (možda bi se krivo izrazio ako kažem predugačke), debelo prestrme. To se vidi i na vremenima pobjednika. Ako Matjaž ide gotovo 10min/km na terenu koji je kontinentalan vidi se da za ostale to može biti samo 50% više vremena na stazi. I tu moram naglasiti da me ne smeta tehnički teška ili fizički zahtjevna staza ako to ima smisla. Smetaju me slabe koncepcije staza na kojima su kontrolne točke i varijante uglavnom lagane, a trka se svodi na fizikalije i tko će se brže popesti i spustiti preko nekog grebena. Kraj staze je naročito bio takav kada smo trčali po kanalu i penjali se lijevo i desno od njega svaki puta vračajući se u isti kanal. Ako i zanemarimo koncepciju staze, prigovor svakako ide na to da su opisi kontrola prekrivali očitu varijantu između dvije kontrole što se nikako ne smije događati, da je tisak staze opet bio u svjetlo-roza varijanti koja je strašno nečitka u šumi i jedva vidljiva, a to se riješava u OCAD-u za pet minuta posla. Pohvalno je da je bilo osvježenje, ali ipak malo prerano (na 6.kt od 24.).
Najveća greška se dogodila kod postavljanja kada su zamijenjene dvije kontrole. Srećom (po organizatore) startao sam prvi pa sam do desete minute starta stigao nazad na start obavijestiti ih o istome pa smo na ručne opise kategorija koje su imale te brojeve napravili izmjene. Organizator mi je izašao u susret i dao novo startno vrijeme, ali teško je nakon takvog početka ponovno krenuti u trku, a već si se i potrošio do prve kontrole i vračajući se stotinjak metara ubrdo nazad na start. No odlučio sam ipak startati i proći stazu iako sam na nekoliko mjesta već bio u mislima odustao, pa se opet vraćao u trku. Jedini motiv mi je bila prva prava jesenska trka bez kiše i sa prekrasnim bojama od zlatno žute do tamno smeđe. Na stazi sam sreo i Ivana koji se mučio zajedno sa mnom i koliko sam vidio nije baš uživao. No njemu je ionako sprint prva ljubav ;) O koprivama i trnju ne treba trošiti riječi jer smo na to već navikli u ovom podnjeblju. Takve su šume i tu se neda puno promijeniti osim da se poprave rasteri koji prikazuju prolaznost terena, jer često se događa da si protumačiš dio terena kroz koji bi mogao proći, a naiđeš na zeleni zid iz kojeg nema povratka.
Bacio sam pogled i na M12 kategoriju i prema mojem razmišljanju jednu dionicu trebalo je potrakičati jer nije bila primjerena njihovom uzrastu. Ostalo je uglavnom bilo OK i izvuklo se iz terena maksimalno što se moglo za tu kategoriju.Drugi dan natjecanja na programu su bili šumski sprintevi. Unaprijed znam da je puno teže ostvariti broj bodova kao i na parkovnom ili gradskom sprintu, ali to je tako. Sama koncepcija jutarnjeg sprinta bila je dobra, ali izvedba loša. Karta je bila nečitka, brojevi pored kružnica tako zgusnuti da sam više vremena proveo tražeći kamo treba trčati dalje nego na proučavanje varijanti. Sa tim su imali problema gotovo svi natjecatelji čije staze su imale petlje. Organizator je to mogao riješiti ili smanjivanjem brojeva kontrola ili povećanjem mjerila karte na 1:4000 tako da se dobije nešto više prostora, a naravno i mijenjanjem boje tiska.Šteta, jer stalne promjene smjerova i puno kontrola bile su upravo ono što sprint i odlikuje. Što se rezultata tiče napravio sam nekoliko grešaka koje su me stajali barem tri minute što je za sprint daleko previše vremena. No i drugi su griješili pa osim Matjaža ostala vremena nisu bila baš očaravajuća. Bio sam tek četvrti, ali na listi ispred mene su bili dečki koji imaju 20, 21 i 18 godina što je dobro. To znači da ipak ima nade za seniore ;) i da dolaze neki mlađi koji mogu. Kod djevojaka je bila slična situacija i Linda i Barbara bile su ispred Ivane. Njih dvije sa dvadeset i jednom godinom daju ipak neko svjetlo i u toj kategoriji. Nažalost na jednoj kontroli nedostajala je zastavica. Stupić je bio tamo tako da nisam izgubio niti sekunde, ali eto dogodilo se. Dečki na cilju brzo su reagirali pa su je stavili, ali...
Poslijepodnevni sprint trčali smo u Selnici. Teren sličan jutarnjem sa nešto lijepšim ciljnim prostorom i dvoranom za odmor, tuširanje....Dobar ambijent i po meni solidna staza. Osnovni problem tog terena su nedefinirana privatna područja kroz koja je lagano protrčavati, a da čovjek niti ne primjeti. Ako se držiš pravila može se puno izgubiti, a u principu ne moraš biti niti svjestan da kršiš pravila, jer su privatna područja bez ograda. Još jedna stvar su nasadi. Poljoprivredne površine i nasadi u principu spadaju u zabranjena područja, a bilo je nekoliko kontrola u sredini kuruze pa nisi imao izbora već trčati kroz kuruzu. Morao si dobro izbjegavati da te neki klip ne opali po glavi (neki nisu uspijeli u tome ;), ali ok ako je to organizator tako predvidio onda očito zabrana ne vrijedi. U šumskom dijelu staze malo sam se borio sa smjerovima. Ne znam da li sam ja zbog umora zanosio u jednu stranu ili je karta malo skvrčena. No uz korekcije pri trčanju nisam imao nekih većih problema osim što sam opet naletio na kontrolu bez zastavice. Ovaj puta zastavicu sam i našao, ali kontrolu prije na podu pa sam je samo stavio uz tu kontrolu. Da sam znao da na idućoj neće biti zastavice ponio bi ju sa sobom. U svakom slučaju poslijepodnevni sprint sam bolje istrčao i na kraju se sa četvrte pozicije probio do drugog mjesta. Šubat je osim što je zakasnio na start napravio i neke greške,a Matija izgleda nije niti startao. Šteta. Kod cura je na karti greška u tisku staze gdje nije prekinuta kružnica na kontrolama koje su jedna do druge pa su se doslovce preklapale kružnice što bi svakako trebalo isto izbjegavati.
Možda pomalo nezapaženo velika borba se vodila u MŽ16 i MŽ12 gdje su se mlade snage dobro ganjale i izmjenjivale u poretku. Jedna lijepa sportska konkurencija i apsolutno stojim iza toga da su sprintevi trke koje treba imati. Vihor je ekipno pobijedio iako smo bili u najmanjem broju od početka sezone no očito je i kvaliteta bila dovoljna u odnosu na kvantitetu. Kao ponosni tata svakako mi je bilo zanimljivo pratiti borbu u kategoriji M12. Andro je tu bio u svom elementu i nije dozvolio iznenađenje, ali za broncu i srebro borili su se Timo, Karlo i Jan. Trčali su po šumi kao vjetar i super ih je bilo gledati. Jan sa broncom oko vrata svakako je veliki uspieh s obzirom da mu je ovo prva sezona u kojoj nismo niti planirali da istrči sezonu. Sve trke koje je trčao je i prošao i to sa svojih osam godina. Bilo je tu naravno puno druženja po stazi no bitno je da to voli i da hoće ići na trke.
Sve u svemu bio je ovo jedan težak vikend za noge i tijelo, ali danas iako te sve boli imaš neki dobra osjećaj jer si trčao i bio u prirodi. Probio sam i 30. trku ove godine i idemo dalje. Slijedi nam vikend u kojem je u subotu precizna, a u nedjelju noćna utrka na Bundeku. Prijave su još otvorene pa se ne zaboravite prijaviti.
Neslužbeni rezultati Kupa Hrvatske expressno su obrađeni i Karlo ih je već u nedjelju postavio u ciljnom prostoru. Ovih dana budu objavljeni i rezultati sprint Kupa pa gledajte, provjeravajte i javite eventualne uočene greške.
"By the way" da li ste znali da ako sušenu žabu stavite u vodu možda se napuhne i oživi (opaska na nađenu sušeno-spljeskanu žabu kod cilja našeg osmogodišnjaka :)
Nema komentara:
Objavi komentar