Još su dva dana do četvrtog izdanja "Trijangla". Organizator je bio velikodušan i držao je prijave otvorene gotovo do zadnjeg mogućeg trenutka. Stvarno hvale vrijedan potez. Svi organizatori u principu znaju da uvijek još dan-dva kapaju pojedinačne prijave i lakše ih je riješiti na ovaj način nego naknadnim prijavama na licu mjesta. Eto nadam se samo da će nas vrijeme poslužiti pogotovo jer se drugog dana radi o Maruševcu čiji okoliš je prekrasan, ali nekako u spoju sa orijentacijom jednostavno priziva oblake i kišu te često livade pretvori u močvare. Bilo kako bilo, ako treba uzeti ćemo i peraje. Prijavilo se stotinjak ljudi što je u okviru nekih realnih očekivanja. Šteta je da ljudi ne prepoznaju upravo ovu trku kao nešto posebno i vrijedno dolaska. Staze nisu preteške, dapače radi se o sprintevima, u okolici ima i sadržaja, bazena.Baš onako za provesti lijepi vikend.
Ačkov kup ulazi u svoju finalnu fazu. Staze su definirane. Neki sponzori su potvrdili svoje sudjelovanje što je nama u tehničkom dijelu dosta bitno, medalje su naručene, rezervirali smo agregat jer je mjesto okupljanja ovoga puta bez objekta, još radimo na toaletima, ali biti će sve spremno na vrijeme.
Paco je stavio na papir svoja razmišljanja kao postavljača i vrijedi ih pročitati. Objavljene su i dužine staza pa navratite na stranice natjecanja ovih dana. Prema OOnlinu do sada je prijavljeno nešto manje od pedeset natjecatelja, a nadamo se ipak brojci oko 150.
Od kada sam se vratio sa glečera muku mučim sa kilama. Silna klopa na svakom koraku dodala je na moj konto par nepotrebnih kila. Teško je to kada čovjek ne može biti karakter. Najteže je reći kada imate finu klopu na stolu, pa ja ne bi jeo, a tih dana bilo je stvarno opako. Švedski stol za doručak, ručak u restaurantu sa opcijom "unlimited" računa pa trpaj koliko te volja, marenda po povratku u hotel sa finim kolačima i ubitačna večera u pet-šest slijedova. Jedino mjesto gdje se nije jelo je bila sauna, ali morao bi provesti u njoj nekoliko dana bez izlaska da se iscijedi sve što smo konzumirali. Naravno sva klopa ide uz neku cugu. Prvi dan su me skoro ubili pivama i rakijom, ali tu sam se ipak othrvao i slijedeće dane prešao na sokiće i minimalno alkohola.
Jučer iznenađenje. Naše mjesto okupljanja prekrio je bijeli pokrivač. Krešo je htio iznenaditi sve prisutne mekanim tepihom za vježbe, ali na kraju se ipak smilovao i pustio nas na relaksirajući trening.
Od kada sam se vratio sa glečera muku mučim sa kilama. Silna klopa na svakom koraku dodala je na moj konto par nepotrebnih kila. Teško je to kada čovjek ne može biti karakter. Najteže je reći kada imate finu klopu na stolu, pa ja ne bi jeo, a tih dana bilo je stvarno opako. Švedski stol za doručak, ručak u restaurantu sa opcijom "unlimited" računa pa trpaj koliko te volja, marenda po povratku u hotel sa finim kolačima i ubitačna večera u pet-šest slijedova. Jedino mjesto gdje se nije jelo je bila sauna, ali morao bi provesti u njoj nekoliko dana bez izlaska da se iscijedi sve što smo konzumirali. Naravno sva klopa ide uz neku cugu. Prvi dan su me skoro ubili pivama i rakijom, ali tu sam se ipak othrvao i slijedeće dane prešao na sokiće i minimalno alkohola.
Jučer iznenađenje. Naše mjesto okupljanja prekrio je bijeli pokrivač. Krešo je htio iznenaditi sve prisutne mekanim tepihom za vježbe, ali na kraju se ipak smilovao i pustio nas na relaksirajući trening.
"Od kada sam se vratio sa glečera muku mučim sa kilama. Silna klopa na svakom koraku dodala je na moj konto par nepotrebnih kila. Teško je to kada čovjek ne može biti karakter"...
OdgovoriIzbrišiZnači, ja moram biti zločestiji, pojačati treninge i vježbe za "whole family", i biti karakter pa vas izžmikati sve...
Pozdrav, Krešo.