Krvna slika trke na Ponikvama se poboljšala i brojkica prijava je dosegla 170 prijava. Maksimir je kao što se pretpostavljalo prijavio ostatak ekipe i to je sada to. U ovoj fazi kreću obično i otkazivanja jer se neke stvari promjene u životu pa jednostavno ne možete biti na dva mjesta u isto vrijeme. Zbog razno-raznih turnira ovaj vikend nam neće biti barem šest natjecatelja, a zbog preklapanja sa trekingom (koji je doduše u subotu, ali zbog dužina staza ipak se ne stigne čovjek oporaviti) još daljnjih desetak ljudi.
Uz malo truda realno bi bilo očekivati da se hrvatska orijentacija može vratiti na brojke od dvije stotine natjecatelja po trci kroz godinu-dvije. Velikog prostora tu vidim kod Risa, Lokvi, Međimurja, Bjelovara i Japetića, a da ne pričam o Jastrebarskom. U Zagrebu je situacija takva da se boriš sa cijelom silom raznih sportova i aktivnosti i dovesti nekoga u naš sport nije jednostavno. Na ruku nam ide sve veća popularizacija pustolovnih utrka u kojoj je orijentacija sastavni dio i bez nje većina ne može ostvariti pristojan plasman pa se eto i silom prilika neki odlučuju na usvajanje novih vještina.
Ne znam možda bi u HOS-u mogli odlučiti da stimuliramo klubove sa novim članovima, pa da recimo ne plaćaju kotizaciju prvu sezonu kada nastupaju. S druge strane to nam je i jednini izvor prihoda Saveza koji ionako nema dovoljno sredstava za pokrivanje svih potreba.Osnovno pitanje je svakako: "Kako jedan klub stimulirati da radi na svom razvoju i razvoju sporta općenito?". Ulagati sve u jednog natjecatelja koji je vrhunski nije dobro rješenje, a opet bez tog jednog vrhunskog nema rezultata, nema promocije, nema onoga zbog čega se i bavimo sportom. Sve je to začarani krug i treba naći neku sredinu.
Uz malo truda realno bi bilo očekivati da se hrvatska orijentacija može vratiti na brojke od dvije stotine natjecatelja po trci kroz godinu-dvije. Velikog prostora tu vidim kod Risa, Lokvi, Međimurja, Bjelovara i Japetića, a da ne pričam o Jastrebarskom. U Zagrebu je situacija takva da se boriš sa cijelom silom raznih sportova i aktivnosti i dovesti nekoga u naš sport nije jednostavno. Na ruku nam ide sve veća popularizacija pustolovnih utrka u kojoj je orijentacija sastavni dio i bez nje većina ne može ostvariti pristojan plasman pa se eto i silom prilika neki odlučuju na usvajanje novih vještina.
Ne znam možda bi u HOS-u mogli odlučiti da stimuliramo klubove sa novim članovima, pa da recimo ne plaćaju kotizaciju prvu sezonu kada nastupaju. S druge strane to nam je i jednini izvor prihoda Saveza koji ionako nema dovoljno sredstava za pokrivanje svih potreba.Osnovno pitanje je svakako: "Kako jedan klub stimulirati da radi na svom razvoju i razvoju sporta općenito?". Ulagati sve u jednog natjecatelja koji je vrhunski nije dobro rješenje, a opet bez tog jednog vrhunskog nema rezultata, nema promocije, nema onoga zbog čega se i bavimo sportom. Sve je to začarani krug i treba naći neku sredinu.
Prije nekog vremena stavio sam na papir sve karte, odnosno projekte na kojima smo radili Ivana i ja u zadnje vrijeme. Na kraju se sakupila pristojna brojka. Prva nova karta bila je Zagreb-Kaptol, drugo izdanje prošireno je na Zagreb-Kaptol i Gornji grad, a treće izdanje na Zagreb-Tuškanac. Nekako paralelno sa zadnjim izdanjem Zagreba, radila se i nova karta Zapruđa. Za potrebe precizne orijentacije dorađena je karta Maksimira i prebačena je u ISSOM standard. Za Ačkov kup prije dvije godine nacrtali smo jedan potpuno novi dio karte. Ove godine imali ste priliku trčati na novoj karti Dotršćina-Jug koja se doduše još dorađuje. Pokrenut je i projekt proširenja karte Zagreb-Tuškanac. Nacrtana je nova karta Bundeka, a prije mjesec dana pokrenuli smo još jedan projekt koji bi trebao ove godine biti završen. Napravljene su i neke školske karte koje trebaju još samo završni glanc (OŠ. Ivana Gorana Kovačića i OŠ Jordanovac), a za potrebe predavanja napravljena je i priručna karta jednog terena koji će možda uskoro i u pravu doradu.
Prošle godine zacrtali smo potpuno novi šumski projekt na Budinjaku. Pripremljene su podloge, napravljena izvidnica terena nekoliko puta i na kraju se ispostavilo da je i Japetić želio isti teren. Prepustili smo im teren jer je njima lokacijski sve bliže i nadam se da ćemo na jesen već trčati po njemu jer je teren stvarno lijep.
Sve skupa ako se ne varam dvanaest-trinaest projekata. Neki su završeni, neki su u doradi, neki u začetku, ali radi se stalno.
Kada smo nedavno razgovarali sa Orestom (jedan od najboljih svjetskih crtača karata) vidjevši naše projekte rekao je da se on time ne bi bavio. Pomalo začuđeni pitali smo ga: "Zašto?". On nam je odgovorio: "Ovo je strašno puno posla i truda koji vi ulažete u vrlo mala područja. Iako crtanje gradskih karata i karata parkova izgleda jednostavno, tu je izuzetno puno posla oko iscrtavanja i ako želiš da karta izgleda uredno i lijepo mora se uložiti puno vremena". I moram priznati: "Da, to je tako". Crtanje takvih karata možda na terenu ne iziskuje puno vremena, ali za računalom je to dugotrajan posao ako želiš da sve izgleda kako treba. Na našim kartama rijetko ćete naći pojavu da linije cesta nisu paralelne, da blokovi kuća nisu paralelni ili da su linije kvrgave, da blokovi nisu zatvoreni...Doduše dogodi nam se da zaboravimo nacrtati prugu, ali to ionako nitko ne primjeti :))) Vjerujem da Vladimir Tkalec i Alen Tadijanić znaju o čemu pričam jer obojica imaju iskustva u radu sa gradskim kartama. No kao što rekoh biti će još karata, a nadam se i novih destinacija. Karta je odskočna daska za nove destinacije i eto nadam se da će Našice prepoznati ono što su dobile ove godine i da ćemo uskoro imati i prve natjecatelje sa tog područja na trkama.Kapa dolje svim klubovima koji rade na crtanju novih karata.
Prošle godine zacrtali smo potpuno novi šumski projekt na Budinjaku. Pripremljene su podloge, napravljena izvidnica terena nekoliko puta i na kraju se ispostavilo da je i Japetić želio isti teren. Prepustili smo im teren jer je njima lokacijski sve bliže i nadam se da ćemo na jesen već trčati po njemu jer je teren stvarno lijep.
Sve skupa ako se ne varam dvanaest-trinaest projekata. Neki su završeni, neki su u doradi, neki u začetku, ali radi se stalno.
Kada smo nedavno razgovarali sa Orestom (jedan od najboljih svjetskih crtača karata) vidjevši naše projekte rekao je da se on time ne bi bavio. Pomalo začuđeni pitali smo ga: "Zašto?". On nam je odgovorio: "Ovo je strašno puno posla i truda koji vi ulažete u vrlo mala područja. Iako crtanje gradskih karata i karata parkova izgleda jednostavno, tu je izuzetno puno posla oko iscrtavanja i ako želiš da karta izgleda uredno i lijepo mora se uložiti puno vremena". I moram priznati: "Da, to je tako". Crtanje takvih karata možda na terenu ne iziskuje puno vremena, ali za računalom je to dugotrajan posao ako želiš da sve izgleda kako treba. Na našim kartama rijetko ćete naći pojavu da linije cesta nisu paralelne, da blokovi kuća nisu paralelni ili da su linije kvrgave, da blokovi nisu zatvoreni...Doduše dogodi nam se da zaboravimo nacrtati prugu, ali to ionako nitko ne primjeti :))) Vjerujem da Vladimir Tkalec i Alen Tadijanić znaju o čemu pričam jer obojica imaju iskustva u radu sa gradskim kartama. No kao što rekoh biti će još karata, a nadam se i novih destinacija. Karta je odskočna daska za nove destinacije i eto nadam se da će Našice prepoznati ono što su dobile ove godine i da ćemo uskoro imati i prve natjecatelje sa tog područja na trkama.Kapa dolje svim klubovima koji rade na crtanju novih karata.
Nema komentara:
Objavi komentar