23 travnja 2010

Dvijestoti post u društvu sa Ivicom

Temperatura se kreće oko nule, malo gore ili dolje. Za sada vrijeme prema očekivanjima, mutljikavo ali pristojno za područje na kojem jesam. Ručak je protekao u više nego dobrom društvu. Nije da se svaki dan može ručati sa osvajačem olimpijske medalje u njegovom opuštenom domaćem okruženju. Svaka mu čast, veličina čovjeka je neupitna, toliko jednostavan, komunikativan i pristupačan. oko njega nema umišljenih veličina i gužve. Sjedi sa nama i priča kao da nikada nije ništa osvojio. Ta jednostavnost i skromnost su njegove najveće vrline. Svaka mu čast.

Još par dana ovdje pa povratak u realnost. Malo je čudno nakon treninga u četvrtak na +25 i kratkih rukava odjednom se naći pod punom zimskom opremom no nije da se bunim. Jedino me smeta malo spavanja i previše hrane.

Nema komentara:

Objavi komentar