Riječki vikend

Riječki vikend ostat će upamćen po najtoplijem jesenskom danu od kada se mjeri temperatura u Hrvatskoj što je naravno iskorišteno za jedno lijepo poslijepodne u moru. Puna dva sata nismo izlazili iz vode. Pravi gušt. No prije kupanja trčali smo po Trsatu. S obzirom na teren koji je opsegom mali, a na njemu je trčano već dva puta, treće izdanje sprinta po Trsatu nije uopće bilo loše. Jasno neke stvari su već toliko pozate da se trči napamet, pa je izostala ona nepredvidljivost i težina nove karte, no sve u svemu ništa lošije od nekih sprintova na kojima smo trčali ove godine. Doduše za mene je ovo izdanje bilo pogubno. Nakon povrede desnog skočnog zgloba u Varaždinu ovaj puta nije izdržala lijeva strana. U trenutku dok sam po prolazima još bio treći, krivi skok sa stepenica uzrokovao je još jednu ovogodišnju povredu. Šepajući sam se dovukao do cilja, izgubio treće mjesto i krenuo u proceduru oporavka. Iskra je uz pomoć Marina u rekordnom roku odnekuda izvukao vreću leda, organizator je dao kremice. Proglašenje sam preskočio u mislima što sutra i u nastavku sezone. Plan da prespavamo na Platku silom prilike smo promijenili jer sam ja točao nogu par sati u moru, a i škola na Pećinma je nudila čisto dobar komfor za spavanje.

Noćni odlazak na WC protekao je u neviđenoj muci. Nisam mogao navući tenisicu na nogu da uopće dođem do toaleta, a stati na nogu bilo je gotovo nemoguće. Ujutro ista situacija. Malo razgibavanja zgloba dalo mu je pokretljivost, ali bol je i dalje bila prevelika.

Sve je govorilo da ništa od trke na Platku. Još pola sata prije starta bio sam u nedoumici i onda ipak odlučio otići na stazu barem šepajući, pa koliko ide, ide. Ivana je odradila majstorski posao. Zabandažirala je nogu profesionalno, stavila dodatni zavoj za fiksaciju zgloba i nekako je sve postalo čvršće. Kratko zagrijavanje prije starta nije bilo moguće jer su bolovi još uvijek bili prejaki. Na samom startu uzimam kartu i prva dionica je bila manje više po putu. Nekako se gegam nizbrdo i hoćeš, nećeš ti prolazi kroz glavu kako drugi na ovoj dionici trče punim trkom i već sada imaju prednost od dvije-tri minute. Prvi test noge nastupio je ulaskom u kamenje. Idem skroz lagano i pazim da se noga ne izvrne. Uzbrdo za divno čudo sve ide bez problema, ali nizbrdice predstavljaju problem. Noga se kroz neko vrijeme zagrijala i bolovi su bili nešto manji. Sve varijante koje sam birao bile su u stilu početnika - najbližim smjerom do puta, pa okolo-naokolo što bliže kontroli po putu. Srećom je koncepcija staze bila prejednostavna pa je elita imala cijeli niz takvih kontrola. Samo na jednoj kontroli radim veću grešku. Stojim na grebenu punom kamenja i s obzirom na stanje noge neda mi se trčkarti okolo radi relokacije već pokušavam sa jednog mjesta riješiti problem. Iz istog smjera kao i ja očito birajući istu varijantu dolazi i Tomo. Zajedno još neko vrijeme tražimo kontrolu i onda ju on nalazi. Tomo nestaje put šume, a ja ustaljenim sistemom na put pa okolo. Za divno čudo dolazim prije njega na slijedeću, no naravno do kraja je bilo dosta "tabananja" na kojem nisam imao šanse. No noga je izdržala do kraja. Ovoga puta rezultat je bio totalno irelevantan. Bilo je važno proći stazu i vidjeti gdje su vlastite granice. Koliko je to bilo pametno vidjeti ćemo već ovaj vikend jer sada slijedi saniranje zgloba koji je naravno nakon trke dobio dodatni trbuh. Najteže mi je palo skidanje bandaže sa nedepilirane noge. Uff, kako to boli, gore od same povrede noge.

Sama trka je protekla po lijepom i sunčanom vremenu što je za Platak jedna lijepa i ugodna novost. Od desetak trka na tom terenu mislim da su dvije ili najviše tri bile u sunčanom okruženju. Rezultati možda i pomalo iznenađujući što se vremena tiče. Matija sa solidnim vremenom (40') na drugoj poziciji, Tomo sa većim zaostatkom treći (47'), Edi sa 50' četvrti, a ja sa "samo" 12' zastataka iza Tome sedmi. Pobjednika nema, nisam ga vidio na prolašenju kao i mnogo puta do sada :(.Očito se dosta griješilo na dijelovima gdje je karta slabije reambulirana. Srećom meni je moja sporost dala malu prednost pa nije bio zaletavanja. Kod djevojaka u konkurenciji su ostaje jedino četiri mušketirke. Vinka, Nikolina, Antonija i Ivana se izmjenjuju u pobjedama, a ostatak izgleda nije izdržao ovu dugu sezonu. Ovoga puta slavila je Vinka sa minutom prednosti ispred Ivane i dvije i pol minute ispred Nikoline. Zavrijedile su ove godine sve četiri da odu na WOC, ako ništa drugo zbog svoje sportske borbe tijekom sezone.

Riječki vikend je zapravo bila ugodna promjena lokacije trke jer dugo nismo bili na službenoj kup utrci južno od Zagreba. Slijedi nam vikend na Žumberku koji bi također mogao biti dobar. Pripremite se jedino za promjenu vremena kažu da bi vikend mogao donijeti jesenske kišice. Nadam se da je organizator u međuvremenu izgradio neki objekt ili šator na cilju :))) Rok za prijave je produžen još danas pa tko nije neka se prijavi.