U subotu smo se dokoturali u Lokve i to bi u principu bilo to od svega. umor i dekoncentracija učinili su svoje. I dok su se Iskra i Karlo borili za što bolju poziciju ja sam na kraju da prostite "us.. motku". Krenulo je u stvari dosta solidno. Nakon dvije izmjene bili smo peti sa nevelikim zaostatkom za Vedranom i Nikolom. Već prema trećoj kontroli uočavam Vedrana, a na četvrtoj prestižem i Nikolu. Na petoj je sve otišlo kamo nije trebalo. prvo sam naletio na Nikolinu kontrolu, da bi kasnije naišao i na Vedranovu. oboje štancaju svoje kontrole, a moje nema. nisam se tamo jednostavno sastao sa visinama jaraka i potrajalo je par minuta dok to nisam apsolvirao. Slijedi par brzih kontrola bez problema, ali sa dosta zelenjave i brda. Dvojac je imao očito dovoljnu prednost da ih nigdje više nisam niti vidio, niti čuo. Kontrolu prije prolazne kontrole čujem navijanje sa cilja i bilo mi je jasno da se više ništa ne da napraviti. Na toj kontroli sam još proveo neko vrijeme i onda do cilja bez grešaka, ali sa puno manje motivacije. Japetić je očekivano bio prvi, Ris drugi, a Bjelovar treći. Na kraju sam na brzinu otišao sa trke još u Karlovac i zaboravio isprazniti čip. Debakl.
Cure koje su trčale krnju štafetu sa dvije izmjene također nisu imale svoj dan. Nevija je već na početku imala susret sa osama što ju je potpuno izbacilo iz takta te je uslijedilo nekoliko grešaka. Izmjenjuje treća iza cura iz Risa i Sanje koja je dostojno branila boje kluba. Ivana je imala sličnu situaciju kao i ja u šumi, ali eto pad koncentracije, umor i to je to. Srećom Petra se izborila za broncu druge Vihorove štafete. I dalje sam mišljenja da je jedina prava štafeta ona sa tri izmjene, ako ništa drugo barem u seniorskim kategorijama.
Sve u svemu bio je to jedan od onih dana kada ti ne ide. Razloga je više, a ponajviše umor od svakodnevnog crtanja i reambulacije karte. Ne može se glavom kroz zid. Točno mogu primjetiti kada dođeš na trku odmoran i svjež, a kada ti fali sna i odmora.
Što se same trke tiče zanimljiva je bila koncepcija sa dvije prolazne kontrole, pa još poluotvoreni teren na kojem se u principu vidio još jedan prolaz u daljini. Ono što mi se nije dopalo su gustiši u uvalama u koje kada upadneš možeš izgubiti cijelu vječnost ili ako kojim slučajem napikneš neki prolaz možeš profitirati debelo.
No sve skupa bila je jedna zanimljiva štafeta. Šteta samo da nije bilo još više ljudi.
Nema komentara:
Objavi komentar