fotografije ciklo tura 6
Odradili smo i zadnje dvije ture biciklima po Međimurju i Varaždinskoj županiji. Sve skupa kada se zbroji u proteklih dva tjedna prošli smo oko 300 kilometara prekrasnog prostora, vidjeli fantastične lokalitete, seoska domaćinstva, vinska gospodarstva, posjetili mnoge crkve i župe, vozili se skelom, a ponajviše uživali u prostorima oko Drave i Mure. U nekoliko navrata prelazili smo i državnu granicu na biciklima, vozili se po Sloveniji i po dijelovima u kojima nisi bio siguran u kojoj državi se nalaziš. Nije bilo niti bitno. Biciklima smo došli i nadomak Mađarske od koje nas je dijelila samo rijeka Drava. Bili smo na najsjevernijoj točki Hrvatske kod Svetog Martina, a posjetili i mnoge kušaone i vinske podrume. Tijekom svih silnih dana bicikliranja najvažnije je da nismo zabilježili niti jednu povredu, ozbiljniji pad ili neugodan susret sa automobilima. Bilo je doduše dionica na kojiam su kamioni bili prava opasnost, no i to smo preživjeli. Najveće povrede bile su ograbotine sa Maruševca na kojem je ekipa savladavala tehnike orijentiranja na biciklu. Ekipa sa kojom smo se vozili bila je izvrsna, pol-pol bi se reklo. Pola iz Slovenije, pola iz Hrvatske. Bilo je naporno, ali ne vozeći i prenoseći znanje drugima nego živjeti svakodnevno mjesec dana na relaciji Zagreb-Čakovec-Zagreb. U autu sam napravio više od 2500 kilometra vozeći se nakon posla prema Međimurju i nazad.
Zadnju dužu dionicu na biciklima vozili smo iz Ptuja prema Varaždinu. Prije toga bili smo u Mariboru, ali biciklistički dio po Mariboru morali smo odgoditi za drugi puta zbog kiše. Srećom kasnije se vrijeme smirilo i subotnjih pedeset i nešto kilometara proteklo je u ugodnoj vožnji.
Nažalost planirani dan dodjele uvjerenja osvanuo je obavijen kišnim oblacima i odlučili smo da ipak preskočimo aktivnosti na biciklu. Nakon formalnog dijela pod reflektorima medija, povukli smo se opet u jednu od kušaona i degustirali još malo domaće specijalitete. vrijeme prije ručka iskoristili smo za kupanje u toplicama Sveti Martin i na taj način završili cijelu priču. Doduše planova ima i za dalje, ali nekako nedostaje slobodnog vremena. Već sada se planira tura preko Pohorja i još neke manje ture, no bojim se da se termini preklapaju sa orijentacijom pa ćemo morati preskakati jedno ili drugo.
Uskoro nam kreću i reprezentacije na Svjetska prvenstva u trčanju i preciznoj orijentaciji. Za preciznu se sastav zna, a za trkačku reprezentaciju još ne znamo točan sastav. Tko god da ide nadam se da će dostojno braniti boje Hrvatske i sretno im bilo.
Nema komentara:
Objavi komentar