Oslo

Dobrodošli u civilizaciju ili želimo li mi uopće globalizaciju i kozmopolitski status svojih gradova. Oslo ima sa svojom okolicom oko 1,5 milijuna stanovnika, a godišnje se populacija povećava za 2%. Naravno udio samih Norvežana je ovdje minimalan. Šetajući Oslom rekao bih da je Norveška sve drugo samo ne glavni grad. Istina je da su turistički dijelovi lijepo skockani, da to sve izgleda na prvi pogled herzig, ali čim se makneš malo dalje od centra sve je puno smeća i kvartova u kojima se vjerojatno ne želiš šetati po mraku. Možda smo bili prekratko da bi stekli pravi dojam o gradu, ali na prvi pogled to je nekako prevladalo. 

Proveli smo u gradu jedan cijeli dan i nakon silnih pokušaja da u centru izađemo iz tunela kojima je Oslo isprepleteno uspijeli smo se nekako uparkirati pored Opere. Zdanje je stvarno impresivno i arhitektonski fantastično. Hodaš po krovu, šećeš se po šetnici koja se spušta sa krova do samog mora, pozornica u moru...fantastična struktura zidnih obloga i pregrada unutar zgrade, SF WC-i, besplatni interenet ;). S obzirom da smo igrom slučaja ispali iz podzemlja kod Opere tragajući za Vikinškim muzejom tu smo proveli prvi sat obilaska grada. Drugih pola sata proveli smo opet u tunelu kojim smo se ipak uspijeli dokopati poluotoka na kojem je većina gradskih muzeja. Vikinški muzej poseban je po nekoliko vrlo uščuvanih brodica i naravno dijelova alata, nakita i sl. iz tog razdoblja.

Muzej smo obišli zajedno sa tisućama razdraganih turista, a parking iza muzeja iskoristili za spravljenje ručka. Imali smo sreću, dan je bio topao i sunčan, baš za razgledavanje. Nakon punjenja želudaca krenuli smo nazad već uhodanim kanalima izbjegavajući ceste koje vode u podzemlje grada. U blizini centra pokušavamo naći parking na koji bi stao naš kamper, a da opet ne moramo ostaviti cijelo bogatstvo za punjenje gladnih parkirinih automata. Cijena sata parkiranja je naime ovdje debelo preko 30kn.

Skretajući lijevo-desno cesta je opet potonula u podzemlje i znao sam da nam sada slijedi snalaženje poput krtice. Na prvom raskrižju u tunelu skrećem i ispadam ravno u garažu! Srećom garaža je imala i drugi izlaz pa ubrzo opet vidimo danje svijetlo. Nakon nekoliko manevara našao sam parking taman da stanemo mi i naših 7,20m na kotačima. I to besplatno! Ostatak dana provodimo lunjajući gradom, tražimo neke suvenire koji nemaju cijenu kao da su ovog trena došli iz Abu Dabija na zlatnom pladnju.

Misija je ispunjena i krećemo dalje. Jan je u neko doba poželio pravi masni hamburger iz McDonaldsa (valja mu je već bilo dosta riže na mlijeku i tjestenine ;). Srećom naučio sam se opreznosti pa sam prije narudžbe ipak pogledao i cijene pa je hamburger ostao u Norveškoj za neko drugo vrijeme (Big Mc za pravu sitnicu od 120 kuna), a dijete je moralo pristati na hot-dog od petnaestak kuna. Naišli smo mi kasnije i na jagode po par kuna pa se eto upornost isplatila. U centru Osla pravi krkljanac. Ljudi raznih rasa, spolova, nauka, uvjerenja šetaju, sjede po parkovima, roštiljaju. Sve nekako u nekom laganom tonu. 

Bili smo i na gradskom groblju na kojem je pokopan cijeli niz Norveških velikana poput Henrika Ibsena, a ono što me se posebno dojmilo je da trkači normalno protrče preko groblja, a svi grobovi su jednostavni bez nekog velikog mramornog razmetanja. Sve je okruženo tepihom od trave i pravim cvijećem i super izgleda. Nadgrobne ploče napravljene su čak i od pravog kamena vulgarisa koji je netko donio vjerojatno iz okolice Osla bez nekog poliranja, uglancavanja i sl.

S prvim znacima večeri i mi se polako spremamo dalje. Nismo uspjeli naći neko mjesto (a i nije da nam se baš dalo) na kojem bi kopali po netu i kupili trajektnu kartu za Njemačku pa je pala odluka da se vraćamo preko Švedske i Danske u naše krajeve. Sjedamo u kamper i po gasu prema Švedskoj. Kazaljka konačno opet može i preko 80km/h pa se kilometri brže skupljaju. Granicu sa Švedskom nismo niti primjetili, samo je pored nas ostao grad orijentacistima zvučnog imena Halden. Nakon sat-dva vožnje glavno nam je bilo da smo našli mjesto za spavanje. Pred nama je još barem 2000km vožnje, a dana je sve manje. Nakon prespavane noći slijedi nam cijeli dan vožnje.